Pregled bibliografske jedinice broj: 167136
O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji
O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji // Riječki teološki časopis, 12 (2004), 1 (23); 35-90 (podatak o recenziji nije dostupan, izvorni znanstveni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 167136 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji
(Monastery Complexes and Churches in the Diocese of Krbava)
Autori
Horvat, Zorislav
Izvornik
Riječki teološki časopis (1330-0377) 12
(2004), 1 (23);
35-90
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni
Ključne riječi
Krbavska biskupija; pustinjaci; benediktinci; pavlini; franjevci; dominikanci; samostani
(The Diocese of Krbava; hermits; Benedictins; Paulins; Franciscans; Dominicans; monasteries)
Sažetak
Na prostoru srednjovjekovne Krbavsko-modruške biskupije djelovala su četiri samostanska reda: benediktinski, pavlinski, franjevački i dominikanski. Osim benediktinskih samostana, samostani ostalih redova su osnivani tijekom 14. i 15. st., da bi zadnji bio onaj pavlinski u Zažičnom (1490. god.). Nakon pada Like pod Turke 1527. god., većina samostana je napuštena, a zgrade razrušene. Izuzetak su donekle oni uz more, no ni oni nisu svi ostali čitavi, kao npr. oni u okolici Senja. Prethodnicu osnivanja samostana može se naslutiti u postojanju pustinjaka-eremita, koji su prebivali na obroncima Velebita te uz Plitvička jezera. Najstariji su benediktinski samostani, osnovani vjerojatno još u doba hrvatskih kraljeva narodne krvi, npr. samostan sv. Marine (Marije) Buške. Osnivanjem biskupije u Krbavi 1185. god. vjerski je život bolje organiziran, no čini se da drugi crkveni redovi dolaze tek kasnije. Pavlini su podigli samostane na Gvozdu, u Crkivenci i Novom Vinodolskom. Franjevci su došli ubrzo nakon pavlina. No, uz izuzetak trsatskog samostana, uglavnom su u arheološkom stadiju. U Modrušu ostatak crkve Sv. Duha ima tipičan srednjoeuropski propovjednički tlocrt. Oni su mogli imati i prebivalište, svoju "kuću" - dakle ne samostan - u Oštarijama, gdje se nalazila frankopanska zavjetna crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa. Njima je mogla biti povjerena briga oko te crkve, kao što je to moglo biti sa Sv. Ivanom na Gori Velebitu. Sve su to bila mjesta hodočašća, kao što je danas - još uvijek - Trsat! Njihovi su samostani također u Krbavi, Slunju i "pod Udbinom". Dominikanski je samostan bio sv. Nikole kraj Modruša. Spomenuti samostani su sigurni, a ima i više dvojbenih. Pad Like i Krbave pod Turke je potpuno prekinuo svako dalje djelovanje samostana. Samostani su napušteni, spaljeni, pa i srušeni, češće su ostajale crkve kao ruševni zidovi. Mnogi su od njih dočekali protjerivanje Turaka 1689. kao prepoznatljive ruševine, no malo ih je, makar kao ruševine, preživjelo.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam
