Naslov
Opeke u srednjovjekovnim gradnjama u okolici Bjelovara
(Brickwork in Medieval Buildings around Bjelovar)

Autori
Horvat, Zorislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo

Izvornik
Arheološka istraživanja u Bjelovarskoj županiji i Pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske / Čečuk, Božidar - Zagreb : Hrvatsko arheološko društvo, 2003, 145-162

Skup
Arheološka istraživanja u Brojelovarsko-bilogorskoj županiji, i Pogrebni ritusi na hrvatskom teritoriju

Mjesto i datum
Bjelovar, Hrvatska, 25.09.1996. - 27.09.1996

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
opeke; Bjelovar i okolica; srednji vijek
(Brickwork; Bjelova and Surroundings; Middle Ages)

Sažetak
I u bjelovarskom kraju povijest opeke počinje od Rima, jer je Srednji vijek kad god mu se pružila prilika, koristio rimske ruševine kao bogomdana skladišta materijala. Prve "prave" srednjovjekovne opeke u bjelovarskom kraju čini se da zatičemo u Čazmi, u ziđu današnje župne nekadašnje dominikanske crkve sv. Marije Magdalene, sagrađenoj nešto prije tatarske provale 1241. Kad je 1979. obijena žbuka na pročeljima ove crkve, pokazala se struktura ziđa od opeka: opeke su neobično varirale u veličini i kvaliteti, počevši od svetišta. Temelji južnog zida svetišta, kao i donja zona ziđa, zidani su kamenom, zatim se počinje koristiti opeka prilične debljine i velikog formata (9/14/30), da bi se prema drugim zidovima svetišta i transepta postupno počela smanjivati debljina i veličina opeke. U poečtku su opeke s omjerom stranica 1:2:4, tj. veličine 1/4:1/2:1 stopa, što je uobičajeno u cistercitskoj arhitekturi. Format se stabilizira na veličini 6-6, 5/11, 5-13/24, 5-27 cm. Primjenu opeke su vjerojatno zahtijevali dominikanci, obzirom na njihove regule i način života. Vjerojatno je znanje izrade opeke donešeno u Čazmu iz Sjeverne Italije, jer je konačno i u južnu Francusku - odakle je sv. Dominik krenuo - znanje izrade opeka došlo iz Lombardije u 11-12. st. Ovo znanje gradnje opekama širi se tijekom 13. st. iz Čazme i drugdje, pa i u Zagreb. Zanimljivo da je tijekom 14. st. opeka manje u uporabi, iako treba priznati da to još nije dovoljno istraženo. Krajem 15. - početkom 16. st. gotovo su svi sakralni i fortifikacijski objekti u okolici Bjelovara zidani opekom. Najvažniji je predstavnik franjevačkih crkava u Kloštar Ivaniću, koju je gradio zagrebački biskup Luka Baratin oko 1508. god. Analiza arhitekture crkve pokazuje da su crkva i samostan uz nju građeni u sukladnosti s pravilima srednjoeuropskih "Bauhütta". Čini se da je u okviru tih pravila određena veličina opeke. U okolici Kloštar Ivanića, Čazme i današnjeg Bjelovara radili su majstori, koji su vjerojatno bili vezani na gradilište u Kloštar Ivaniću. Uz ove crkve, koje su bile građene opekama, a s detaljima od kamena, ima primjera da je crkva potpuno od opeke, skupa s detaljima i profilacijama (Tomaš, Čazma). Arheološka istraživanja G. Jakovljevića u i oko župne crkve Blažene djevice Marije u Novoj Rači pokazala su, koliko je srednji vijek bio okrenut prema opeci. Od množine raznih zidova iz raznih faza, samo je jedan temelj od kamena. nađeni ostaci srednjovjekovne arhitekture mogu potjecati od sakralnih i svjetovnih građevina. no, nazočna su samo tri formata opeka, jer je opeka reciklirana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA