Naslov
Adenoviridae, Parvoviridae

Autori
Mlinarić-Galinović, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Mlinarić-Galinović G, Ramljak-Šešo M i sur. Specijalna medicinska mikrobiologija i parasitologija

Urednik/ci
Mlinarić-Galinović, Gordana ; Ramljak-Šešo, Marija

Izdavač
Merkur A.B.D.

Grad
Zagreb

Godina
2003

Raspon stranica
361-366

ISBN
953-6976-02-1

Ključne riječi
Adenoviridae, Parvoviridae

Sažetak
Porodica Adenoviridae ima dva roda: Mastadenovirus i Aviadenovirus. Članovi roda Mastadenovirus patogeni su za sisavce (čovjek, majmun, govedo, glodavci, pas) a roda Aviadenovirus za ptice. Prve adenoviruse izolirali su 1953. g. Rowe i suradnici iz tonzila odstranjenih u djece, te nešto kasnije Hilleman i Werner iz sekreta gornjeg dijela dišnih putova oboljelih regruta. Danas postoje 47 humana serotipa adenovirusa. Označuju se kao mastadenovirus h1-47. Humani adenovirusi rijetko izazivaju bolesti u laboratorijskih životinja, ali neki serotipovi tvore tumore u mladunčadi hrčka. Virus posjeduje lineranu, dvostruku lančanu DNA. To su virusi veličine 80-110 nm u promjeru, bez ovojnice, kubične simetrije, ikozaedrične kapside sastavljene od 252 kapsomere. Na 12 vrhova ikozaedra nalaze se kapsomere od kojih je svaka okružena s 5 susjednih podjedinica, te se stoga nazivaju pentoni. Na svakom pentonu nalazi se vlaknasti nastavak, čija duljina varira od 9-30 nm, ovisno o tipu virusa. Penton predstavlja površinski grupno specifični antigen. Heksoni se nazivaju ostale kapsomere (240) jer su okružene sa susjednih šest podjedinica. Oni imaju grupnu specifičnost u RKV, te tipnu specifičnost u NT ili IH. Vlaknasti nastavci pentona tipno su specifični, a izazivaju NT i hemaglutinaciju životinjskih eritrocita. Svojstvo adenovirusa da aglutiniraju eritrocite sisavaca koristi se za podjelu virusa u skupine. Skupinu I. čine virusi koji aglutiniraju eritrocite rezus majmuna tipovi 3, 7, 11, 14, 16, 21, 34, 35 ). Skupinu II. čine virusi koji aglutiniraju eritrocite štakora (tipovi 8-10, 13, 15, 17, 19, 20, 22-30, 32, 33, 36-39). U skupini III. su virusi koji aglutiniraju eritrocite štakora djelomično (tipovi 1, 2, 4-6 ). Skupinu IV. čine tipovi 12, 18, 31, 40-42 koji nemaju sposobnost aglutinacije. Serotipovi 12, 18 i 31 imaju najniži postotak guanin-citozin baza (47-49 % ) i najveću mogućnost izazivanja tumora u životinja. Do danas nije dokazano da adenovirusi izazivaju tumore u ljudi. Virusi su neosjetljivi na organska otapala i otporni na blage kiseline. Na temperaturne promjene su osjetljivi, pa se na 56 0C uništava infektivnost za 10 minuta. Na temperaturi od +40C infektivnost se može sačuvati kroz nekoliko tjedana, a na – 25 0C nekoliko mjeseci. Virus je infektivan kod pH 6, 5-7, 4. Umnožavanje. Adenovirusi se mogu lako uzgojiti u kontinuiranim staničnim kulturama (npr. HeLa, Hep-2 ), ali ne i u pilećem embrionu. Virus ulazi u stanicu vežući se za nju preko vlaknastog nastavka, potom slijedi endocitoza, odmotavanje virusne kapside i odlazak virusne nukleinske kiseline u jezgru stanice. Nakon 12-18 sati od infekcije počinje umnožavanje virusa, te se u početku stvara malo virusnih proteina da bi ubrzo zatim došlo do stvaranja velike količine virusnih proteina i nukleinske kiseline. Rano tijekom infekcije sinteza domaćinove DNA se prekida, a zatim i sinteza RNA i proteina. Virioni se kompletiraju u jezgri stanice, ponekad u parakristaličnim redovima uz slične redove strukturnih proteina.Tipični CPE javlja se nakon desetak dana u obliku nakupina balonastih stanica. Virus se oslobađa u vanjsku sredinu dezintegracijom stanice domaćina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA