Pregled bibliografske jedinice broj: 165615
Mogućnost uzgoja dalmatinskog buhača (Chrysanthemum cinerariaefolium Visani) u Istri
Mogućnost uzgoja dalmatinskog buhača (Chrysanthemum cinerariaefolium Visani) u Istri // Priopćenja XXXIX. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem / Žimbrek, Tito (ur.).
Zagreb: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. str. 551-554 (poster, nije recenziran, cjeloviti rad (in extenso), ostalo)
CROSBI ID: 165615 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mogućnost uzgoja dalmatinskog buhača (Chrysanthemum cinerariaefolium Visani) u Istri
(Possibilities of growing dalmatian pyrethrum (Chrysanthemum cinerariaefolium Visani)in Istria)
Autori
Ban, Dean ; Filipaj, Boris ; Šetić, Elvino
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo
Izvornik
Priopćenja XXXIX. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem
/ Žimbrek, Tito - Zagreb : Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004, 551-554
Skup
XXXIX. znanstveni skup hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.02.2004. - 20.02.2004
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Dalmatinski buhač; Klon; Prinos
(dalmatian pyrethrum; clone; yield)
Sažetak
Iako je dalmatinski buhač biljna vrsta koja samoniklo raste u Dalmaciji i Hercegovini njegov je uzgoja na oranicama diljem Hrvatske obale poznat već desetljećima (Ožanić, 1955 ; Kolak et al, 1999). Različiti pripravci od buhača koriste se više od 160 godina u zaštiti od mnogih vrsta insekata (Filipaj, 1997). Aktivne supstance piretrini kojih najviše ima u cvjetnim glavicama buhača, uspješno suzbijaju štetne insekte dok za toplokrvne organizme nisu toksični, a na zraku i svjetlu vrlo se brzo razgrađuju u inaktivne spojeve. Upravo zbog navedenih svojstava nemaju štetnog utjecaja na okoliš, pa je njihova upotreba dopuštena u ekološkoj poljoprivredi. Posljednjih deset godina, porastom površina s ekološkim sustavom gospodarenja značajno se povećala potražnja za ekstraktom dalmatinskog buhača. Premda je Hrvatska (Dalmacija) početkom 20. stoljeća bila glavni svjetski proizvođač buhača sa 900 tona suhog cvijeta godišnje (Filipaj, 1994), ta se proizvodnja potpuno napustila. Primat u proizvodnji dalmatinskog buhača, danas imaju zemlje (Kenija, Tanzanija, Ekvador, Ruanda i Japan) u koje je introducirana upravo naša vrsta buhača. Zbog izvornosti ove biljne vrste i tradicije uzgoja ne postoje ograničenja koja bi spriječila Hrvatsku da se ponovno uvrstiti u vodeće svjetske proizvođače sve traženijeg ekstrakta dalmatinskog buhača. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi mogućnost revitalizacije uzgoja dalmatinskog buhača na području Istre.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)
