Naslov
Rukopisna ostavština bilježnika i povjesničara Marka Laura Ruića
(THE WRITTEN TESTIMONIES OF THE NOTARY AND HISTORIAN MARKO LAURO RUIĆ)

Autori
Katić Piljušić, Mirisa

Izvornik
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1330-0474) 46 (2004); 307-324

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Marko Lauro Ruić; rukopisna ostavština
(xxx)

Sažetak
Najpoznatiji notar s otoka Paga, Marko Lauro Ruić, ostavio je iza sebe velik broj rukopisa u kojima je tijekom posljednjih desetljeća 18. stoljeća prepisao stare spise, što su se u to vrijeme čuvali u Gradskom arhivu u Pagu, prevodio knjige iz povijesti ili opisivao društveni i politički život na svome otoku. Neki od tih starih spisa kasnije su se izgubili pa su Ruićevi prijepisi danas sasvim pouzdana zamjena za originale. Posebno su zanimljive genealogije u kojima su vješto nacrtani grbovi obitelji, grada, crkvenih institucija ili osoba, bratovština i drugih zajednica u Pagu. U povijesnim pregledima ima zemljopisnih karata otoka Paga i okolnih područja, planova grada, crteža crkava i zgrada koje je izradio vlastitom rukom, a naslovne stranice ukrasio vinjetama s grbovima i geslom na latinskom jeziku. Za života ništa nije tiskao niti objavio, a nakon njegove smrti rukopisi su ostali u vlasništvu nasljednika, koji su ih posuđivali povjesničarima ili prodavali. To je razdoblje u kojemu se nekim knjigama izgubio svaki trag. U drugoj polovini 19. stoljeća počinje rasti interes za Ruićeva djela pa Namjesništvo u Zadru nastoji otkupiti rukopise od nasljednika, a pojavljuju se i prvi prepisivači “ Ruićeve historije” . Početkom 20. stoljeća najveći broj sačuvanih rukopisa već se nalazi u knjižnici Državnog arhiva u Zadru (nastaloj od knjižnice Namjesništva), a drugi su, uključujući i prijepise, u Znanstvenoj knjižnici u Zadru te u knjižnicama u Zagrebu i Splitu. Neke knjige sačuvane su samo u prijepisima, a nekima su poznati samo naslovi, koji se spominju na različitim mjestima. Kako ne postoji nijedna cjelovita bibliografija Ruićevih djela, danas je teško zaključiti što je još izgubljeno i gdje bi se to moglo tražiti. Ideja za ovaj rad nastala je prigodom održavanja znanstvenog skupa o M. L. Ruiću u Pagu 1996. godine, kada je autorica priredila izložbu Ruićevih rukopisa koji se čuvaju u knjižnici Državnog arhiva i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Tada je napisala pregled dostupne Ruićeve ostavštine i pridodala mu katalog rukopisa koji su joj bili dostupni. Rad je rezultat dodatnih istraživanja rukopisne ostavštine M. L. Ruića.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA