ࡱ> 7 PbjbjUU "7|7|W$l\8$Lpp"       $i  0=0m  ,d `KL0!"!"Silva Me~nari MET, Vol. 19 (3-4), s. Institut za migracije i narodnosti 2003. silva.meznaric@zg.htnet.hr lektorirano MIGRACIJSKE AKTUALNOSTI: STANJE, PROBLEMI, PERSPEKTIVE PARADIGMI ISTRA}IVANJA Uvod: dva eksplanacijska modela ili teorijska slijepa ulica? Ne dogaa se esto u druatvenim znanostima da se u jednom desetljeu promijene analiti ke paradigme ili, to nije, da se artikuliraju dva, zasad suprotstavljena, teorijska i analiti ka tabora.( Jedan pristupa suvremenim migracijama kao eksplozivnom fenomenu novog vala (Tandonnet, 2003: 95); drugi se opredjeljuje za dugo trajanje, cikli nost i pravilnost odreenih tipova kretanja ljudi, uglavnom za pristup ni eg tu nema novoga joa od Noe i Mojsija, osim demarkacijske linije izmeu migracija i socijalne pokretljivosti (Le Bras, 2003: 74). Prvi pristup zastupa nepredvidljivost meunarodnih migracijskih kretanja zbog nepredvidljivih politi kih, ekonomskih i socijalnih okolnosti (Salt i Clark, 2002; Punch i Pearce, 2000: 130). Drugi zastupa ideju da su meunarodni migracijski tokovi do neke mjere predvidljivi, uz pomno odabrane socijalne demografske regularnosti u duga kim ciklusima praenja migracija i bez desni arske fantazmagorije (Le Bras, 2003: 73-74). Prvi, ini se, prevladava u politikama imigracijskih zemalja Europske unije: njihove se politike temelje na spoznajama o mondijalizaciji (globalizaciji) migracijskih tokova koji e se sve viae ubrzavati a istodobno i regionalizirati ( futur je prisutan u predvianjima migracijskih tokova za zemlje OECD-a na po etku devedesetih godina; SOPEMI 1992: 15). Blizu je to i tvrdnjama Castlesa i Millera (1993) da e do 2010 u meunarodnim migracijama dominirati ove tendencije: globalizacija  koja e poveavati broj emigracijskih zemalja, ali i airiti kulturni i socijalni spektar emigranata; akceleracija  migracijskih tokova, kojom e se poveavati volumen migranata u svima, ne samo nekim, dijelovima svijeta; feminizacija  migracijskih kontingenata, ato je posljedica airenja kulturnoga i socijalnog spektra migracija. Drugi pristup (Le Bras, 2003; Faini, 2003) temelji se na tvrdnji da je interpretacija migracija u eksplozivnom tonu ideoloaki pristrana i znanstveno utemeljena na viziji migracija iz devetnaestog stoljea (Le Bras, 2003: 69); danaanje je meunarodne migracije potrebno promatrati u dugim ciklusima smirivanja kako bismo otkrili njihove pravilnosti i bitne promjene. Tvrdnjama o pravilnosti tokova meunarodnih migracija ali uzimajui u obzir njihovu o iglednu eskplozivnost doista i nije jednostavno osigurati teorijski prostor unutar diskursa u kojem trenutno dominiraju teme kao turbulentnost, novi val i nepredvidljivost migracijskih tokova na dulji rok (Tandonnet, 2003: Salt i Clark, 2002). Oba pristupa zagovaraju primjenjivost svojih eksplanacijskih modela  s nu~nim promjenama u primjeni  u oba danas dominantna tipa migriranja: prinudnim i neprinudnim migracijama. Iako, pokazalo se da eksplozivna paradigma u analizi neprinudnih migracija posljednjeg desetljea nije bila u stanju predvidjeti, a potom i objasniti, ono ato se aktualna dogaanja u svjetskim migracijama. Neprinudne migracije globalizacijom odnosno mondializacijom kretanja radne snage poprimaju oblik kru~nog kretanja (cirkuliranja), a unutar zemalja OECD-a postaju definitivno oblik unutarnje migracije odnosno socijalne pokretljivosti svih (migrantskih i domaih) segmenata populacije. Na podru ju prinudnih migracija pak, kao ato e se pokazati, eksplozivnost ne pokazuje linearnu povezanost s pojavom nekog otponca (trigger) migracija. Metodoloaki, taj je pristup, prema nekim demografima, potpuno podbacio u predvianju migracijskih kretanja u posljednjim desetljeima. Oba velika svjetska prediktora kretanja populacija, Svjetska banka (SB) i Ujedinjene narodi, viaestruko su se prevarila u predvianju pozitivnih i negativnih migracijskih salda za svjetske regije. Takvoj nevalidnosti paradigme i promaaajima u predvianjima Le Bras primjerice ~eli stati na kraj upozorenjem o pristranosti i namjernu iskrivljavanju podataka te o nu~nosti ponovnog opisa migracija. Potonje zna i da u kontekstu analize dugih ciklusa migracijskoga kruga (pojedinog migranta i njegove socijalne skupine) u srediate pa~nje dolazi socijalna pokretljivost i stratifikacija te umre~avanja socijalnih veza na razini EU i njezine (privremene) periferije. Emigracija postaje gotovo istodobno imigracijom u usko povezanom umre~enom svijetu (Faini 2003); pozitivne i negativne posljedice tih tokova takoer se umre~avaju, postaju meuovisnima i gotovo ih je nemogue danas analizirati odijeljeno prema zemljama davateljicama i primateljicama. Sve je jasnija injenica da bi pa~nju valjalo usmjeriti na individualno migriranje to jest oblik migriranja u ijem se srediatu kao jedinica analize nalazi autonomni, pojedina ni donositelj odluka koji, ako i jest u nekim slu ajevima pod pritiskom, u gotovo svakom trenutku procesa odlu ivanja mo~e determinirati, opisati, parametre svoje odluke: posao, obitelj, profesionalni polo~aj, kvalitetu ~ivota, kulturne transfere i politiku selekcije u oba prostora, emigracije i imigracije. Teorijski, takav pristup ~eli korigirati eksplozivnu paradigmu; smatra, naime, da u obzir valja uzeti zna ajnu stvarnu promjenu na polju suvremenih migracija, to jest treba odijeliti mobilnost od migracija (Le Bras, 2003: 74). Obje su paradigme neupotrebljive za predvianja migracijskih kretanja. Kod eksplozivne to se pokazalo u promaaenim predvianjima, izra unima migracijskih pozitivnih i negativnih salda Svjetske banke za razdoblje 1990-2000, kao i u previanjima koja su za razdoblje 1983-1993 stvarali stru njaci specijaliziranih institucija za populacijska kretanja u svijetu (Lutz, Sanderson, Scherbov, Goujon 1996: 369-372). Tokovi migracija promijenili su opseg, smjer, odrediata i podrijetlo. Iako zagovornik dugih ciklusa analize i mobilnosti, Le Bras (2003), tvrdi da koncept dugoro nosti unosi smirivanje i izbjegava ispolitiziranu eksplozivnost migracijskih kretanja, ne ini nam se da je time rijeaen problem primjenjivosti tih paradigmi u objaanjenju suvremenih migracijskih, prinudnih i neprinudnih, kretanja. Le Brasovi dugi ciklusi i na njih primijenjeni modeli mobilnosti nee, naime, odgovoriti na pitanje zaato i kako u odreenim trenucima doista dolazi do eksplozije migracijskih kretanja. Eksplozivnost, pak, ve u pristupu, ne mo~e odgovoriti na pitanje kako to da se, iako eksplozivan, val migriranja u samo pet godina, usprkos predvianjima, premjestio iz prostora x u prostor z, da je pritom promijenjen smjer i odrediate kretanja te da se mijenja struktura (spolna, obrazovna) migranata. Kriti ar eksplozivne paradigme, Le Bras, dokazuje da su na njoj utemeljena ideoloaki pristrana predvianja, pa Svjetskoj banci i UN-u predbacuje self-fulfilling prophecy, wishful thinking i etnocentrizam u predvianjima migracijskih tokova (Le Bras, 2003: 66-68). Smatra, naime, da se te institucije svojim metodama slu~e tako da zamagljuju pogled na realnost, a ta se zove: Azija, to jest Kina, Indija i Indonezija. U predvianjima migracijskih tokova Svjetske banke 1990-2000. negativna migracijska salda tih podru ja do pet su puta manja od realnih, a to je za zemlju kao ato je Kina ili Indonezija doista zna ajan promaaaj u predvianju desetogodianjih kretanja. Mnogo bolje ne prolaze ni predvianja Ujedinjenih naroda za razdoblje 1995-2000. odnosno do 2050. (World Population Prospects, 2001). Prema tim predvianjima, migracije e se (u stopama) smanjiti. Prema Le Brasu, i ta su predvianja promaaena i slaba. Do toga je doalo, smatra on, iz politi kih razloga: da se, naime, prikriju i smanje mogunosti stvarnih tokova. Jednostavno, strah od navale nezahtjevne, dobrim dijelom obrazovane, svemu vi ne i pritom nekraanske populacije s toga kontinenta u znanost uvodi adaptiranje modela pri~eljkivanoj stvarnosti. Neovisni stru njaci za predvianje populacijskih trendova i migracijskih tokova (Lutz i drugi, 1996) bit e oprezniji u predvianjima, ali to ih nee sprije iti da za isto razdoblje (1990-2000) previde zna enje, primjerice, Kine i Indije u cjelokupnom azijskom i svjetskom migracijskom kretanju (tablica 1). Ipak, njihova je skepsa vrlo instruktivna: temelji se na na nedostatno razraenoj migracijskoj teoriji, na nepouzdanosti modela predvianja zbog nepredvidivosti politi kog atributa u migracijskoj pri i te na upitnoj metodi sakupljanja podataka o migracijama. Prvo, teorijski nedostaci: migracijska kretanja, za razliku od ostalih populacijskih kretanja, pokazuju mnogo manje kontinuiteta. Skoraanja kretanja u Zaoadnoj Europi pokazuju volatilnost migracijskih trendova: velike zemlje primitka (SAD, Kanada i Australija) imaju zna ajna godianja njihanja u migracijskim saldima. Prema godianjim neto migracijama 1983-1993 (tablica 1), pojavljuju se posve novi i vrlo zna ajni trendovi unutar same Azije, ato se, prema podacima za devedesete godine, pokazuje to nim (Guochu Zhang, 2003). Drugo, zbog volatilnosti trendova i velike uloge kratkoro nih politi kih promjena u druatvima podrijetla i primitka, teako je spekulirati o buduim migracijskim tokovima i njihovim modelima. I tree, postoji i metodoloaki problem: prije svega, migracijska salda rezultat su kombinacije dvaju potpuno neovisnih migracijskih tokova, ulaza i izlaza. Razlozi se katkad grupiraju za oba toka kao azil (politi ki), ekonomski (o ekivani diferencijali na razini ~ivljenja) i, najnovije, kao okoliani (ekoloaki). Ali, vrijedi za sve: zbog komunikacija, transporta i razlika u bogatstvima izmeu novog i starog svijeta za o ekivati je daljnja poveanja u interegionalnim svjetskim tokovima. U nastavku emo pokazati zaato ni jedna od navedenih paradigmi ne udovoljava zahtjevu socioloakog objaanjenja, pa ni opisa (migracijskih kretanja) u dva tipi na slu aja: neprinudnih (prvi slu aj i prinudnih (drugi slu aj) migracija. Analiziramo koncepte i analiti ki aparat koji nam je na raspolaganju na podru ju tih dvaju potpuno suprotnih slu aja migriranja: u prvome, individualni neovisni migrant odlu uje o vlastitom pomaku (takozvane ekonomske migracije). U drugome, odluka se donosi izvan migrantove kontrole (etni ko iaenje i ekoloake migracije). Cilj nam je demonstrirati potrebu da se, zbog nevalidnosti, u promialjanju suvremenih migracijskih tokova pomno ispitaju dosadaanje paradigme objaanjavanja; da se istra~e mogue korisne i inovativne teorije i koncepti na nekim drugim podru jima suvremenih znanosti; da se ato je mogue to nije opiau i evaluiraju najjednostavniji koncepti za objaanjavanje migracija te da se selektiraju i testiraju metode istra~ivanja kojima danaanje znanosti mogu opremiti istra~ivanja migracija. Pritom bi valjalo imati na umu dvije osnovne instrukcije: cilj je domoi se jednostavne i ekonomi ne aparature za eksplorativna, deskriptivna i eksplanacijska istra~ivanja migracija. I. Slu aj prvi: individualni neovisni migrant  onaj koji odlu uje Ovdje emo razmotriti prvi slu aj ne/primjenjivosti obiju paradigmi: jedinica analize je neovisni migrant - donositelj odluka, dakle migrant/kinja koji razmatra, va~e, posjeduje informacije - ili ima otvoren put do njih  o mjestu odrediatu i trajektoriju koji valja prijei te eventualnim zaprekama koje se mogu javiti u prijelazu iz emigrantskoga (ED) u imigrantsko (ID) druatvo. Polazimo od pretpostavke da je upravo informacija dimenzija koja diskriminira dvije migrantske populacije: na socijalno mobilnu s neznatnim pomakom na dolje nakon imigriranja i na onu (veinu) kojoj treba jedna generacija za socijalni pomak u ID. A s tom pretpostavkom se ne slu~i ni jedna od navedenih paradigmi. Ta je pretpostavka gruba i analiti ke naravi, ali je, kao osnovna instrukcija za modeliranje suvremenih migracija, nu~na. Postavimo li, dakle, u srediate preispitivanja migranta i informaciju, slijedi za po etak podroban opis atributa, sustava i individualnih, potrebnih za taj tip analize. Te emo atribute, u obliku informacija i nalaza, ovdje samo nabrojiti, a razradit emo ih u projektu koji je u tijeku. Atributi se mogu razvrstati u dvije osnovne skupine: u atribute obaju druaatva (ID i ED) i individualne atribute. Valja naglasiti da posredovanje izmeu tih dviju skupina atributa nije dovoljno istra~eno; atoviae, upravo migracijska istra~ivanja pokazala su se u posredovanju izmeu sustava i individualnog migranta najplodnijim tlom za jednu od logi kih pogreaaka u zaklju ivanju prilikom objaanjavanja migracijskih fenomena: za ekoloaku zabludu. U objaanjenjima, naime, esto nailazimo na tip zaklju ivanja prema kojemu ako neato vrijedi za sustav, vrijedi i za pojedinca, i obrnuto. Najbolji je primjer za to intuitivni potisno-privla ni model u objaanjavanju migracijskih kretanja: cijelo jedno stoljee migracije se objaanjava atraktivnoau sustava odrediata i odbojnosti sustava podrijetla, bez sustava prijenosa tih atributa u svijet pojedinca. Na toj se pogreaci temelje i promaaenosti u predvianjima migracijskih valova u suvremenim populacijskim analizama te njihovih paradigmatskih objaanjenja. Sustavni atributi u ED i ID su sljedei: A. strukturalni: kanali socijalne mobilnosti B. institucionalni C. administrativni (migracijska politika) D. struktura i prakse tr~iata rada E. obrazovni sustav F. socijalna politika; social welfare odnosno enabling state sustav. Individualni atributi nezavisnog migranta su ovi: A. demografski: spol, starost u trenutku emigracije, bra ni status B. rad: trajektorij karijere, meustanice u mobilnosti C. ljudski kapital koji pojedinac nosi sa sobom: predmigracijsko obrazovanje, etni ko podrijetlo, habitat socijalizacije, socijalne mre~e u ID i ED. Podrobnija analiza varijabli osvijetlit e njihovu zna ajnost u odlukama individualnih neovisnih migranata za odlazak ili ostanak kod kue. Neato od toga ve je u injeno, barem u novijoj sociologiji migracija u Hrvatskoj (Me~nari i Grdeai, 1990; Adamovi i Me~nari, 2003), no ni ta istra~ivanja ne uzimaju u obzir nalaze koji se viae ne smiju previdjeti. Osim posjedovanja informacije odnosno vjeatine da se do nje doe u sklopu odlu ivanja o migriranju, za istra~ivanje neovisnih migranata relevantni postaju sljedei nalazi: a. Predmigracijsko obrazovanje nije povezano sa socijalnom mobilnoau u ID; nalaz vrijedi za segment visokokvalificiranih i visokoobrazovanih migranata, u prvoj generaciji. b. Bez obzira na obrazovanje, prva generacija migranata nalazi uporiate u neformalnim, esto religijskim i etni kim mre~ama u ID; c. Obrazovani migranti sve su viae self-selected: vlastitim atributima pristupaju kao ljudskom kapitalu. d. Model odlu ivanja neovisnog individualnoga migranta temelji se na odgovoru na pitanje: Kako u upravljati procesom migriranja da bih maksimalizirao/la beneficije na odreenoj razini rizika?. e. Kvote i otvorena vrata individualnim neovisnim migrantima nisu dovoljno jak motiv za migriranje. Potpuno je neistra~eno kakvu te~inu imaju takve imigracijske politike u modelu odlu ivanja individualnih migranata. injenica je da te politike nisu polu ile ~eljene u inke. d. Pretpostavlja se da (visokoobrazovani) migranti koji respondiraju na imigracijske kvote u ID migriraju s anticipiranom transformacijom, kao ciljem u ID, to jest zasad ulazim u kvotu, no iz nje u i izai kad mi se pru~i povoljnija prilika. Sa stanoviata samog sustava u ID, takav je karijerni plan neanticipirana transfomacija migranta, i za tr~iate radne snage u ID povelik rizik. Zaklju ak: za inovativno istra~ivanje migracijskih potencijala i procesa migriranja neovisnih migranata, osim ranije navedenih sustavnih i individualnih atributa, u obzir emo uzimati sljedee clustere znanja o imigrantskim i emigrantskim druatvima: A. protoke informacija (ED, ID) B. umre~avanje (networking) migranata (ED, ID) C. kulturne norme (ED, ID) D. diskurse i ekonomiziranje znanjem i vjeatinama (ED, ID) E. generiranje kompetitivnosti (ED, ID). II. Slu aj drugi: prinudni migrant  onaj koji ne odlu uje 2.1 `to je prinudno u prinudnim migracijama? Na prvi se pogled ini da je eksplozivna paradigma intuitivno primjerena prirodi prinudnih migracija. Dimenzija prinude u migracijama govori poglavito o iznenadnosti, naglosti, i to na na in suprotan neovisnim migracijama. Moment prinudnosti, naime, govori o nedostatku, nepostojanju vremena za odlu ivanje o tome da li se i kada poduzeti akcija migriranja; da se, naime, sam pomak gradi polagano, kroz odreeno vrijeme (Freeman, 1995: 883). Osim toga, u pravilu se radi o masovnome migracijskom fenomenu. Ipak, i tu e Le Bras imati prigovor; prema njemu, uope se ne radi o eksploziji prinudnih migracija, te valja insistirati na njihovoj malobrojnosti (Le Bras, 2003: 84). Socioloaki, pak, prinudna migracija ne podlije~e ni jednoj raspolo~ivoj definiciji, modelu normalne migracijske konceptualizacije. Neprimjereni su u tome koncepti: temporalne, prostorne te cirkularne dimenzije migracije. Jer, naime: dok bi se joa cikli nost i prostornost migracija mogli smjestiti u iznenadnost, naglost prinudnog migriranja, njihova temporalna dimenzija  koju definiramo kao bri~ljivo, polagano i racionalno odlu ivanje o migracijskom pomaku u odreenu razdoblju  ne mo~e odgovoriti svrsi. U svakome slu aju, uvjerenja smo da iznenadnost u prinudnim migracijama ima dvije strane: jedna pripada pojedincu, a druga politi kim akterima. Pojedinac je prinudnim momentom iznenadnosti stavljen u polo~aj migranta bez prethodnog procesa slow building odluke o migriranju; pomak je to, dakle, preko noi. Socijalni politi ki akter, s druge strane, ima na raspolaganju veinu informacija potrebnih za odluku o premjeatanju ili izmjeatavanju individualnih aktera prinudnih migranata: za njega, proces slow buildinga mo~e trajati i godinama dok ne doe do politi ke odluke inducirane nekim dogaajem kao ato je oru~ani etni ki sukob koji e aktera navesti da odlu i o pomicanju to jest prinudnom migriranju populacije na odreenom podru ju. Naj eae su prinudni pomaci populacija sinergijski proces: gotovo istodobno populacija je u bijegu i akteri finaliziraju svoje prijaanje odluke o izmjeatanju populacije. Rjee politi ki akteri naknadnim obrazlo~enjima i odlukama slijede akutni bijeg populacije. Za politi kog aktera ne postoji niti iznenadna niti prinudna migracija. Za analiti ara prinudnih migracija  sociologa, demografa ili stru njaka za ljudska prava - prinudna je migracija uvijek dogaaj razmjeatanja populacija veih razmjera, esto blizak katastrofi, kojemu je uzrok dvojak: ljudski ili prirodni agens, a katkad i oboje. Upravo zbog mogueg spoja tih dvaju uzroka, a potom i mogue konceptualne zabune, potrebno je razlikovati dva momenta u opisivanju prinudnih migracija: moment etni kog iaenja i moment prinudnih migracija kao aireg pojma. Ukratko: prinudne migracije pojam su nadreen etni kome iaenju. Etni ko iaenje uvijek uklju uje prinudnost migriranja, dok svako prinudno migriranje nije ipso facto etni ko iaenje. Jer prinudne migracije mogu biti inducirane i katastrofalnim ekoloakim dogaajima (poplave, glad, suae, vulkanske aktivnosti), dakle prirodom kao agensom, ili ljudskim agensom koji utje e na prirodu (otrovi izazvani industrijskim djelatnostima, terorizam). 2.2. Migracije uzrokovane ljudskim agensom: etni ko iaenje Prije ratova na teritoriju bivae Jugoslavije, koncept etni kog iaenja u nas nije bio ni akademski, a kamoli popularno, u upotrebi. Kada se pojavio kao dio sadr~aja politi kog diskursa glavnih aktera u sukobima donositelja odluka na Balkanu, formuliran je kao strategija koja obeava humano raseljavanje populacija na podru jima koja se dijele ili e se dijeliti uslijed raspada federalne dr~ave. U u prvoj treini rata u Bosni, do 1993, koncept stratega humanog preseljavanja propao je kao djelatna strategija donositelja odluka i zadobio nove konture bijega stanovniatva sviju narodnosti te odlu ivanja politi kih i militarnih aktera o etni koj istoi pojedinih podru ja. Odluke su se pretvorile u kriminalne radnje, a bijeg stanovniatva zadobio je ime i masovnost. U samo tri godine sukoba u Hrvatskoj i Bosni, oko 2,8 milijuna ljudi promijenilo je prebivaliata ili nestalo. Nakon Daytonskog mira meunarodna zajednica uvodi strategiju smirivanja, pa i migriranja. Meutim, gotovo svaka se strategija smirivanja i institucionaliziranja su~ivota te reintegracija suo ila s dvama problemima: prvi je nepostojanje pouzdanih podataka (Hovy, 2001; Me~nari, 1997 i 2000) tko je, kada i kamo (prinudno) otiao, raseljen, nestao, a drugi je kako opisati sam uzrok eksplozije migriranja? Kako odrediti polje prinudnosti migriranja, kako bi se migranti mogli definirati kao izbjeglice i prognanici, a donositelji odluka o pomicanju populacije kao osumnji enici za prinudnu migraciju koja se naziva etni kim iaenjem? `to je, napokon, etni ko iaenje, zanemarimo li injenicu da je to jedan od klju nih termina za opscenu praksu pomicanja populacija na kraju dvadesetog stoljea? Prema Bell-Fialkoffu (1996), etni ko je iaenje oblik pomicanja populacije koji provodi dr~ava s ciljem masovnog prebacivanja i izbacivanja odreene populacije s nekog podru ja. Spektar takve prakse prote~e se od genocida na jednoj do suptilnijih pritisaka na bijeg, na drugoj strani (Bell-Fialkoff, 1996: 1). iaenje populacija je, dakle, uvijek namjeravana, planska aktivnost s ciljem da se s odreenog podru ja povu e populacije ne~eljenih osobina i karakteristika, kao ato su narodnost, vjera, rasa, klasa ili spolna preferencija. Da bi se neka aktivnost mogla okvalificirati kao iaenje neophodan je uvjet da se ona zasniva na barem jednoj od nabrojenih karakteristika (Bell-Fialkoff, 1996: 3-4). Prema tome, prinudna je migracija oblik masovnog pomicanja populacije koju planira i primjenjuje vlast (dr~avni ili meunarodni agens) nad pojedincima zbog njihove narodnosti, rase, spolnih preferencija ili klase, bez mogunosti da oni odlu uju o trenutku, smjeru ili na inu migriranja. Pritom, vlast u pravilu ima u vidu pomicanje populacije zauvijek, kona no. U tako planiranim akcijama, vlasti meusobno ili s meunarodnim agencijama pregovaraju o raznim strategijama pomjivanja populacija; primjerice, o humanom transferu - ato niukoliko ne umanjuje element prinudnosti u procesu migriranja pojedinaca. Sa stanoviata donositelja odluka  dr~avnoga ili meudr~avnog agensa - takva je migracija mo~da dogovorena, isplanirana sed humana, sa stanoviata pojedinog migranta ona je uvijek prinudna. 2.3 Migracije uzrokovane priro dnim nepogodama i ekoloakim katastrofama Migriranje ljudi u pravilu je povezano s nekom strukturom moi; pouzdano se mo~e postaviti hipoteza da iza kompleksnoga tkiva ina migriranja postoji neka mjerljiva koli ina moi (donositelja odluka). Kao ato smo pokazali, mo ljudskog agensa da nametne migriranje nu~an je element u definiciji prinudnih migracija. Ipak, pojavljuje se novi prinudni element u suvremenim migriranjima: priroda. Migracije uzrokuju prirodne nepogode, prirodne i ekoloake katastrofe. Sredinom devedesetih godina u svijetu je bilo viae od 25 milijuna raseljenih ljudi uslijed prirodnih i ekoloakih katastrofa; o ekuje se da bi taj broj do kraja ovog desetljea mogao narasti i na 40 milijuna izbjeglica unutar ili izvan nacionalno definiranih dr~avnih granica (Myers 1997; Castles, 2002). No i tu se pojavljuju suprotstavljene eksplanacijske paradigme: sumnje u (Castles, 2002) pouzdanost, doka~ljivost veze izmeu okoliaa, katastrofe i raseljavanja populacija. Osnovno je pitanje je li uzrok tome doista u naturalnom, prirodnom agensu, ili je opet agens ovjek posredovan strukturom moi? Prinudnost u prinudnoj migraciji uzrokovana je u pravilu ekoloakom odnosno prirodnom katastrofom, rei e primjerice Myers (1997). Tomu se suprotstavlja Black (2001), tvrdei da element ekoloake prinudnosti u migraciji populacije nikada nije samostalan agens, ve je u pravilu posredovan politi kom moi. Prema tome, prinudna migracija uzrokovana katastrofom ili nepogodom ne postoji, ona je mit, konstrukt koji slu~i tome da se ispolitiziraju humani problemi raseljavanja, a pritom najviae stradavaju sami migranti. Za Blacka, primjerice, nema apsolutno nikakva dokaza da su zna ajne promjene u okoliau ili nepogode velikih razmjera direktno povezane s masovnim pomjeranjem izbjeglica, posebno prema razvijenim zemljama (Castles, 2002: 2). Zato dolazi do toliko velikih razlika, do dviju kola u miljenjima o tome ima li ili nema ekoloki uzrokovanih prinudnih migracija? Prema Castlesu, objanjenje je u tretiranju elementa politi kog pri povezivanju migriranja i prirodne katastrofe. Veze izmeu okoliaa i prinudne migracije imaju dalekose~ne politi ke posljedice (Castles, 2002: 2). Myersov pristup katastrofi nema politi ki element: ona se dogodi, primjerice digne se razina vode, ili kiaa ne padne godinama, ili se sije e praauma, pa su tako milijuni ljudi ugro~eni i moraju bje~ati (Myers, 1997: 75). Tu se, kritizira Castles, katastrofa tretira gotovo zdravorazumski, neato samo po sebi dano, izolirana od mnogih faktora koji joj mogu biti u zaleu, kao, primjerice, pogreani prora uni u izgradnji brane i navodnjavanju, neselektivna sje a aume, uniatavanje ~ivotinjskih staniata i sl. U takvom se pristupu, tvrdi Castles, u pravilu ne spominju podaci o broju ljudi koji su zbog toga izbjegli. Nasuprot tome, Black (2001) smatra da su izbjegli ki tokovi katastrofe, prirodne ili ekoloake, uvijek povezani s nizom politi kih i gospodarskih inilaca, koji s ekoloakima kao posljedicom ine klaster uzroka prinudnih migracija. Zaklju ak je da su dogaanja na polju (prinudnih) migracija u posljednjem desetljeu zatekla teoriju nespremnu i bez opreme za eksplanaciju. ak i na polju na kojem smo mogli sa sigurnoau pretpostaviti da e se neato dogoditi (navala izbjeglica tijekom rata u Iraku, primjerice) to se nije dogodilo. Ni paradigma dugih ciklusa prethodnih znanja a ni eksplozivna, nije mogla poslu~iti za objaanjenje. Ipak, postalo je jasno da ni jedna od pretpostavljenih i airoko rasprostranjenih linearnih paradigmi ne funkcionira. ak ni erupcija vulkana ne pokazuje izravnu vezu sa spremnoau na bijeg; pa ni izravne prijetnje etni kim iaenjem ne dovode preko noi do bijega stanovniatva. Drugim rije ima, pojedinac zadr~ava pravo autonomne odluke pobjei ili ostati, sve dok mo~e rastegnuti pojam normalnosti ~ivota i kontrole nad neposrednim prirodnim i socijalnim okoliaem. Tek mo odnosno neki sustavni inicijalni inilac ima odlu ujuu posredni ku ulogu da se neodlu nost prelomi u prinudni odlazak. III. Prijedlog jednog mogueg izlaza iz konceptualne zabune Nezadovoljstvo postojeim stanjem u konceptualizaciji i metodama istra~ivanja migracija najavljuje se preko suprotstavljenih teorija, akola, paradigmi; problemi nisu bezna ajni (Massey, 1993). Postalo je jasno da je migracijsko znanje zastarjelo ili nedovoljno, u najmanju ruku, kako bi rekao Castles, udno. Promaaenima su se pokazala predvianja o navali isto noeuropske radne snage na zapadnoeuropska tr~iata, o mediteranskim valovima s juga na sjever; propustilo se primjereno ocijeniti ulogu networkinga, socijalnog umre~avanja migranata izvan migrantskih enklava, ocijeniti ulogu suvremene hitre informacije o raspolo~ivom poslu, o kvaliteti ~ivota u podru ju imigracije, o sni~avanju cijene i poveavanju brzine transporta migranta na odrediate, a ato dovodi do niza novih varijabli u ocjenjivanju volumena, strukture i smjera kretanja neprinudnih migranata. Pokazuju se i znatni metodoloaki propusti, kao ekoloaka zabluda u objaanjavanju agregatnih i individualnih migracija. Pod pritiskom stvarnosti modeli pucaju na sve strane, no nema neke vidljivije uznemirenosti meu znanstvenicima: tek se tu i tamo neato pokrpa, posudi od velikih socioloakih shema  od sistemske teorije (u sedamdesetima), mre~ne analize (osamdesete), Parsonsa (uvijek dobrodoaao) - a rezultati su nevalidni modeli istra~ivanja za doba globalizacije. Smatramo stoga da je nu~no vratiti se jednostavnim konceptima, pregledati njihovu validnost te uz dobru mjeru intuicije i rizika iskora iti u nepoznato: poslu~iti se, naime, dobitnim kombinacijama nekih drugih, prodornijih, znanosti danas. Predla~emo razmatranje jedne jednostavne kritike evolucijske teorije (Stewart 2003), prilagodbu te kritike na sociologiju migracija, uz aktiviranje nove intuicije (Wolfram 2002: 9) za izradu boljih modela istra~ivanja. 3.1. Veliko spremanje ili nove paradigme? Migriranje se dogaa, no mi joa uvijek ne znamo zaato. Zaato se odreena populacija rascijepi na onu koja mijenja prebivaliate, i to zna ajno, s namjerom da se vrati ili bez nje i onu koja to nikada ne u ini ili u ini samo na neznatnoj razdaljini? ak i kada se radi o izvanjskom dogaaju kao uzroku migriranja (privredna kriza, rat, ekoloaka kriza ili katastrofa), kako to da ista populacija reagira dvojako: ne odu, naime, svi. Migriranje je uvijek prisutno kao rjeaenje za socijetalne pritiske (sustavne) na populaciju, bilo gdje u svijetu. No, kako smo vidjeli, jedni e otii, drugi nee. Zaato je tome tako? Odgovor zahtijeva specifikaciju atributa obiju populacija. To je kompleksan pothvat koji mora proi kroz mnogobrojne i vrlo razli ite skale odlu ivanja za migriranje u razli itim razdobljima. Nema dokaza da migriranjem ljudi vlada samo jedna sila (primjerice te~nja za boljitkom, ma kako on bio definiran); pokazalo se da ak i tamo gdje bi ta sila mogla biti najizrazitija kao potisni inilac te linearno povezana s odlaskom, ona jednostavno ne radi. Ne objaanjava, bez ostatka, sve ili veinu moguih stanja migriranja. inioci poput katastrofa u okoliau, bolesti, etni kog iaenja, plja kanja i uniatavanja osnovnih resursa joa uvijek sami po sebi ne vode u migriranje; linearna povezanost izmeu takvih inilaca migracija nije dokazana. Objaanjenje konceptima politike i moi radi donekle djeluje u podru ju prinudnih migracija, no teako se mo~e dugoro no ili kratkoro no time objasniti migriranje neovisnih individualnih migranata. Prema tome, ostaje osnovno i jednostavno pitanje: kako i zaato se u populaciji X oblikuju migracijski potencijali? Iako su dosad mnoge ideje i teorije bile razraene za opis stanja (emigriranja i imigriranja), postavljeno pitanje nema odgovor: rasprava o prinudnim i ekoloakim migrantima tek je na ela taj problem. Predla~emo prvo veliko spremanje postojeih koncepata i teorija, a potom i traganje za moguim inovacijama. 3.2. U tra~enju nove paradigme - teorijske i metodoloake pretpostavke Ovdje bismo ~eljeli ukazati na mogue putove u tra~enju odgovora; jedan je teorijski, drugi metodoloaki. Na prvome putu ~ariate analize izuzmemo iz teorija koje objaanjavaju migracije kao izravnu posljedicu nekog dogaaja u okolini ili geografskog settinga, pa u ~ariate analize stavljamo situacije u kojima se migriranje dogaa bez dramati nih promjena (poput socijalne mobilnosti spojene s geografskom promjenom, brain draina, individualnog migriranja). Dakle, u ~ariatu je nedramati ni scenarij. Drugi (kompatibilan) put jest primjena matemati kih modela na migracije, i to za opis prirodnih dinamika u formiranju migracijskih potencijala, bez dramati nih scenarija. Takvi modeli ve su ponegdje pokazali (sli no tvrdi i Le Bras) da migriranje ne samo da nije bilo iznenaujue, ve bi bilo upravo udno da do njega nije doalo. I tu emo se poslu~iti konceptom kojim se slu~e matemati ari, fizi ari i biolozi kada objaanjavaju promjene u okolini: to je koncept loma simetri nosti (symetry-breaking). Primjer je oblikovanje dina u pustinjskome pijesku. Bez vjetra, povraina pijeska je glatka; puhne li vjetar, pijesak se nabire. Istosmjerni vjetar ujedna ene jakosti naborat e pijesak u paralelne nabore (dina). Bez vjetra, pustinja je kao i svaka druga glatka povraina: simetri na, bez karaktera. Naboravai je, vjetar reducira razinu simetri nosti: paralelni nabori dina definitivno uvode varijable smjera i orijentacije u ina e bezli an krajolik. Kako emo to primijeniti na migriranje ljudi? Simetri nost nekog objekta, sustava, populacije, definira se jednostavno kao transformacija koja uva, odr~ava strukturu (sustava, populacije) nenaboranom (Stewart, 2003: 33). Dakle, pred-migracijska populacija je mirna, poravnana, simetri na populacija; sporadi ni izlasci i ulasci migranata ne predstavljaju poseban problem, svojom prirodnom dinamikom, sustavima prilagodbe druatvo odr~ava nu~ni socijalni i gospodarski mir. Potreban je neki inicijalni dogaaj da reducira simetri nost populacije te ju transformira u migrantski potencijal. 3.4. `to uzrokuje inicijalni rascjep populacije? Dosadaanje analize sli nim modelima sugeriraju (Stewart, 2003) da do loma simetri nosti u populaciji x dolazi uslijed odreene nestabilnosti y. Do loma, kao ato smo vidjeli, dolazi brzo, i on je ireverzibilan. Posljedice za konceptualiziranje migracija viaestruke su: mi mo~emo, teorijski i u administriranju politike, unedogled govoriti o povratku (izbjeglica, raseljenih osoba) ili vraanju (gastarbajtera, iseljenika); sa stanoviata tog pristupa, to je zavaravanje, kako politike migracija, tako i teorijsko samosljepilo. Proces migriranja sadr~i ireverzibilnost; svaka iole poznatija definicija migriranja uvijek sadr~i instrukciju, a to je namjera da se na mjestu destinacije trajno i ostane. Povratak, dakle nije povratak ve ponovno lom simetri nosti koja je bila uspostavljena u nekom imigrantskom okoliau. Povratak se definira, dakle, kao migriranje, kako sa stanoviata sustava tako i sa stanoviata pojedinca, i zahtijeva posve druga iju i novu specifikaciju atributa. Da ponovimo: lom simetri nosti (odlazak nekih osoba, oblikovanje migrantskog potencijala) joa sam po sebi nije masovno migriranje. Desetljeima i stoljeima neka populacija mo~e opstajati kao potencijalno migracijska, stabilna populacija. To je populacija u kojoj tu i tamo dolazi do migracijskih pomaka, no ti su pomaci progutani, uneseni u populaciju kao informacija o njezinoj dinamici. Neki odu, ostave prostor za druge, a oni koji ostaju, unutargeneracijski ili meugeneracijski, zauzimaju mjesta emigranata ili kreiraju nova, za ~ivot i rad. Socijalna pokretljivost odr~ava se u nekoj sebi inherentnoj dinamici. Do zna ajnih pomaka dolazi unosom neke nestabilnosti u sustav koja u zna ajnoj mjeri oblikuje migrante i one ostale, to jest rascijepi migrantski potencijal. Mogue je spekulirati da e odreeni tip dogaaja razbiti populaciju na dvije subpopulacije (katastrofalni prirodni dogaaji, nepogode ili etni ki sukobi koje prati etni ko iaenje). To bi moglo dovesti do alopatrijske migracije, gdje se prebivaliate mijenja u cijelosti i trajno, s namjerom da se ostane. Prema naaemu je mialjenju za odreivanje alopatri nosti neke migracije nu~an, iako i ne dovoljan uvjet, postojanje druge generacije koja poveava vjerojatnost trajnog ostajanja. Jednom odijeljene, dvije se populacije  otiali, ostali  razvijaju neovisno, ponekad do te mjere da, ako se ikada ponovno spoje, ostaju razli ite; mogla bi to biti osnova za definiciju dijaspore strictu sensu. Drugi tip bile bi simpatrijske migracije: tu se migriranje javlja bez (geografske) separacije. ini se da danas prisustvujemo upravo tome: alopatrijske migracije koje su, kao zbilja, oblikovale sve klasi ne migracijske teorije, ukoliko doista nisu bijeg, mijenjaju se ubrzano u simpatrijske (mobilnost, cirkulacija, biznis, studiranje) i postaju, suptilno i bez drasti nih pomaka, vladajuim mehanizmom seljenja i preseljavanja ljudi u globalizacijskim procesima. Geografski element pritom  napose u obliku tradicionalnoga migracijskoga koncepta prepreke - postaje suvianim. Nikakva afganistanska ni turska brda nee sprije iti Kurde, Turke ili Pakistance da se domognu Europe, Saudijske Arabije ili Australije, ako je na raspolaganju zra na ili morska luka. Prema dosadaanjim iskustvima, matemati ki bi modeli migriranja morali testirati barem tri (naizgled i dosad) univerzalna pravila. Prema prvome, kada populacija prvi put (ili nakon duljeg vremena) zanjie, to jest oblikuje, migrantski potencijal, u pravilu se dihotomizira na emigrante i ostale. Prema drugome, rasjep se u populaciji deava veoma brzo, gotovo preko noi. Tree je pravilo da e se dvije populacije, migranti i ne-migranti, razvijati razli ito. To bi pravilo valjalo uzeti kao default, a istra~ivanjima pokazati je li to doista tako. Nastajanje iznenadne nestabilnosti, to jest zna ajna redukcija simetri nosti i lom u populaciji, mo~e imati dvojak uzrok: nagli lom, dogaaj u okolini (primjerice ekoloaki, politi ki  vidi raspravu o studiji slu aja broj dva) ili lom do kojega doe uslijed unosa gradualnih, postupnih, ak planiranih i namjeravanih, promjena u sustavu (primjerice dugi ciklusi kod Le Brasa). Pravilo je da, ko je odreena populacija x pod uplivom suptilnih, postupnih promjena u okolini, mo~e se dogoditi da odjednom prijee prag stabilnosti te se pretvara u nestabilnu, populaciju koja se  migracijskim rje nikom  pretvara iz potencijalno migratorne u emigracijsku ili imigracijsku. U tom trenutku, ka~u teoreti ari, all hell breaks loose (Stewart, 2003: 34). Primjeri za to je druga Jugoslavija koja je, kao i ostale socijalisti ke isto noeuropske dr~ave, dva cijela desetljea bila zatvorena za emigriranje. Nije se emigriralo ve bje~alo preko granice. Istodobno, do 1965. postupno su se u sustav unosile neke promjene, poput sve slabije kontrole izlaznih viza i putovnica, potpuno slobodnog migriranja (za razliku od drugih isto noeuropskih zemalja) unutar sustava, mogunosti specijalizacije u inozemstvu (osim SSSR-a) i sli no. Malotko je pretpostavljao da e takve gradualne promjene oslobaanja kontrole dr~ave nad mobilnoau pojedinaca dovesti, izmeu 1965. i 1970, do doista zna ajnoga migracijskog, legalnog, pomaka u inozemstvo, i to prije svega visokoobrazovane i kvalificirane populacije. Populacija unutar dr~ave rascijepila se na gastarbajtere i lanove njihovih obitelji te ostale; emigrantska pak populacija izvan dr~ave rascijepila se takoer na emigrante-iseljenike i pasoaare, dakle one koji su otiali legalno, s jugoslavenskim putovnicama, na rad i ~ivljenje u inozemstvo. Taj drugi proces nije se dogaao u ostalim zemljama socijalisti kog poretka; sve do 1989. iz njih se bje~alo, a emigriralo legalno samo s posebnim dozvolama dr~ave. Time bi se mogla objasniti injenica da do masovne emigracije iz primjerice SSSR-a ili Poljske nije doalo kada su pale granice i u sustave unesen slobodan protok ljudi i informacija. Usprkos predvianjima velikih svjetskih prognosti ara, ljudi su ostali u domovini. Zaato? Jer migratorni potencijal nije ni bio oblikovan; lom simetri nosti, naime, u tim se zemljama prije 1989. nije dogodio, on se dogaa tek sada. Postojala je samo odreena populacija izbjeglica i disidenata, nije postojala radna emigracija. Eventualne posljedice bjegova preko granice sustavi tih dr~ava lako su, i bezbolno po ravnote~u populacija, neutralizirali. Gradualne promjene koje se upravo deaavaju mogle bi dovesti do zna ajnijeg rascjepa u populacijama tih zemalja, EU je jednu od moguih takvih nestabilnosti ve preduhitrila: primila je na primjer Poljsku u lanstvo i time unijela zna ajnu kontrolu nad moguim inicijalnim rascjepima u migrantskom potencijalu. Tek se sada oblikuje migrantski potencijal; te populacije, posebice ruska, migracijski dozrijevaju. To je proces, naime, kada se lom simetri nosti desio, mnogi odlaze i dolaze, protok ljudi je slobodan, mo~e se otii ali i ostati i, ato je tipi no za migracijsko sazrijevanje, ne izlagati se kompeticiji bilo u domovini bilo u inozemstvu, ve istra~iti domae raspolo~ive niae. Bitna je odluka da se ostane, da se u domovini isprobaju svi oni kanali mobilnosti i ~ivota koji do neke mjere, a bez rizika kompeticije, kvalitetno ispunjavaju ~ivot pojedinaca i skupine. Razumjeti migracije dakle zna i prvenstveno prou avati element nestabilnosti u okolini, bilo pojedinca, bilo sustava. Nestabilnost valja opremiti atributima, isto kao ato to inimo prilikom prou avanja sustava i pojedinca. To bi mogao biti pravi izazov za znanost o migracijama; zasad su to sociologija, demografija i ekonomija. Preostaje nam: a. produbiti razumijevanje same prirode nestabilnosti, iznai, opisati i eventualno klasificirati njezine atribute te se time pribli~iti stvarnosti dogaanja u migrantskom potencijalu populacije; b. pokuaati odgovoriti, kako i zaato dolazi do alopatrijskih (dijasporskih) i simpatrijskih migracija te ; zaato isti migrantski populacijski potencijal reagira dvojako; c. pokuaati odgovoriti je li uope, u globalizaciji informacija i odluka o migriranju, prethodno pitanje va~no? Mijeaa li se i u kolikoj mjeri bivaa i sadaanja dijasporska migracija sa simpatrijskom? Prelaze li - i kada  jedna u drugu? I je li to stvarnost ili samo label matching suvremenih sociologa i politi ara? d. viae pozornosti posvetiti prou avanju veze izmeu migrantskih potencijala i habitata; na tome je rad u hrvatskoj znanosti tek zapo eo. Ma kako se to inilo nevjerojatnim, broj socioloako-demografsko-ekonomskih studija habitata i utjecaja na oblikovanje migrantskih stremljenja u Hrvatskoj bezna ajan je. Mnogobrojne studije hrvatskog iseljeniatva tek su se tu i tamo, nesustavno pa i na anegdotalnoj razini, bavile studiranjem emigrantskih i imigrantskih habitata. e. prou avanje adaptivnih dinamika migrantskih potencijala: tako smo se pribli~ili odgovoru ato ini neki potencijal alopatrijskim, a ato simpatrijskim ili mijeaanim migrantima. Tko e u ovom trenutku odgovoriti na pitanje ato ini Komi~u, Zlarin ili Peljeaac ~ariatem alopatrijskih migracija? Koliko i kako su tome pridonijele, ili nisu, adaptivne dinamike Komi~ana, Zlarinjana u odredianoj zemlji? Kakve su se adaptivne dinamike oblikovale na otocima i poluotocima podrijetla, jesu li se i kako reproducirale i pridonijele objaanjenju pra~njenja prostora? Jasno je da s takvim pitanjima postaju apokrifnima dosadaanja prevladavajua linearna vladajua objaanjenja o povezanosti emigriranja iz tih podru ja i dogaaja: peronospora plus be ki zakon o vinu plus traanski Lloyd jednako je masovni odlazak. IV. Zaklju ak Pristup loma simetri nosti, ini se, obeava nova, druk ija, pitanja te nove odgovore na dosad postavljana pitanja o migriranju ljudi. Ljudi, jednostavno, po inju razmialjati, kontati o migriranju zbog nesavladiva gubitka stabilnosti u okolini, sebi, svojoj skupini. Kakav je slijed dogaaja pritom, to jest u kojem poretku, i tko odlu uje o tome migrirati ili ne - prou avanje tih polja dat e nam dosta precizan opis odgovora ljudi na gubitak stabilnosti. Pritom stalno valja imati u vidu da taj odgovor ovisi o velikoj varijatnosti slu ajnih initelja. Oni se mogu tu i tamo nametnuti kao uzroci (peronospore, vinski zakoni, brodovlasnici i profiti, visoki prirodni priraataj), no treba im zai iza lea, a katkada ih i ne uzeti u obzir, jer su zasigurno manje va~ni od airokoga konteksta oblikovanja migrantskog potencijala uslijed loma simetri nosti, do kojeg je doalo zbog neke nestabilnosti u institucionalnom poretku druatva. Zato emo se slo~iti s fizi arem Wolframom kada ka~e (2002: 3, 9): Osnovne su komponente svakodnevnih sistema danas ve poznate. No kako one zajedni ki djeluju proizvodei neke najjednostavnije i najo itije osobine ponaaanja koja vidimo oko sebe, joa uvijek je kompletni misterij. Zato, probajte primijeniti novu intuiciju. Nema potrebe da teorije uvijek budu - a u nastojanju da budu solidne - formulirane u jednad~bama. Doi e do novih pitanja, no treba vremena da postane jasno kada je mogue formulirati nove ope teorije. Dotada, moramo neizostavno raditi na detaljima i procjenjivati svaki slu aj posebice. Literatura Adamovi M. i Me~nari S. (2003) Potencijalni i stvarni odljev znanstvenog podmlatka iz Hrvatske: empirijsko istra~ivanje. Revija za sociologiju 34 (3-4): 143-160. Arnold, F. (1990) Revised Estimates and Projections of International Migrations, 1980-2000, Washington D.C., World Bank, WPS 275. Bell-Fialkoff A. (1996) Ethnic Cleansing. London: Macmillan. Benson-Rea M. i Rawlinson S. (2003). Highly Skilled and Business Migrants: Information Processes and Settlement Outcomes. International Migration 41(2): 59-77. Castles S. i Miller M.J. (1993) The Age of Migration and World Development: an Historical Perspective. London: Macmillan. Castles S.(2002) Environmental change and forced migration: making sense of the debate. Working paper No. 70. Refugee Studies Centre, University of Oxford, p. 14 Diaz-Briquets S. i Cheney Ch. (2003). Foreign Scientists at the NIH: Ramifications of U.S. Immigration and Labor Politics. International Migration Review 37(2): 421-443. Faini R.(2003). Is the Brain Drain an Unmitigated Blessing? WIDER World Institute for Development Economic Research: Discussion Paper No 2003/64. www.wider.unu.edu Farley R. i Alba R.(2002). The New Second Generation in the United States. International Migration Review 36(3): 669-701. Freeman G. P. (1995) Modes of Immigration Politics in Liberal Democratic States. International Migration Review, volume XXIX, No 4, p. 881902. Guochu Zhang (2003). Migration of Highly Skilled Chinese to Europe: Trends and Prospectives. International Migration 31(3): 73-94. Hovy B.(2001) Statistically correct asylum data: prospects and limitations. Working paper No. 37. New issues in refugee research. Joint ECE-Eurostat work session on Migration Statistics, Geneva, 8-19 May 2000, p. 18 www.unhcr.ch/refworld/pubs/pubon.htm Iredale R. (1999). Migration Policies for the Highly Skilled in Asia-Pacific Region. International Migration Review 34(3): 882-906. Le Bras Herv (2002) L'adieu aux masses; Dmographie et politique. La Tour d'Aigues: l'Aube. Lewin-Epstein N., Seymour M., Kogan I.i Wanner R.(2003). Institutional Structure and Immigrants Integration: A Comparative Study. International Migration Review 37(2): 389-420. Lutz W. (1996) /ur./ The Future Population of the World. What Can We Assume Today? Laxenburg i London: IIASA i Earthscan Publ. Lutz W., Sanderson W., Scherbov S. i Goujon A. (1996) World Population Scenarios for the 21st Century, u. Lutz W. /ur./ The Future Population of the World. What Can We Assume Today? Laxenburg i London: IIASA, s. 361-396. Massey D.S. (1993). Theories of International Migration: A Review and Appraisal. Population and Development Review 19: 431-466. Me~nari S. i Grdeai I. (1990) Odljev mozgova iz Jugoslavije. Politi ka misao 17(4):136-163. Me~nari S. (1997) Populacija, nacija, broj: demografija i politika etnosa u modernoj Europi. Revija za sociologiju 28 (1-2): 19-33. Me~nari, S. (2000) Expediency of Statistics: War and Post-War Casualties in Croatia and Bosnia (1991-1999). Revija za sociologiju 31(3-4), 211-218. Myers N.(1997) Environmental Refugees. Population and Environment, Vol. 19, No 2, p. 167-182. Projekt (0076001): Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam. Institut za migracije i narodnosti, Zagreb. Nositelj projekta: dr Bo~i, Saaa (2002-2005). Punch A. i Pearce D.L (2000) /ur./ Europe's population and labor market beyond 2000. Population studies No 33. Strasbourg: Council of Europe. Salt J. i Clark J. (2002) Europes migrant groups, in European Population Committee: The demographic characteristics of immigrant population. Population studies, No. 38. Council of Europe Publishing, p. 17-55. SOPEMI 1992. Paris: OECD. Stewart, I. (2003) How the Species Became? NewScientist 180 (2416): 33-35. Tandonnet, Maxine (2003) Migrations: La nouvelle vague. Paris: L'Harmattan. U.S. Bureau of Census (1998) Selected Characteristics for Persons of Croatian Ancestry: 1990. Internet release date: February 18, 1998. U.S. Bureau of Census (2000). Current Population Survey. www.census.gov/population/censusdata/html Vlada Republike Hrvatske (2003) Izvjeae o povratku prognanika i izbjeglica u Republici Hrvatskoj od 2000. do kraja rujna 2003., s. 1-4. www.vlada.hr-Povratak prognanika i izbjeglica (od 17.11.2003). Wolfram, Stephen (2002) A New Kind of Science. Champagne, Il.: Wolfram Media, Inc. World Population Prospects (2001), New York, United Nations, STE/ESA/SER-A198. Sa~etak U radu se raspravlja o validnosti dviju vladajuih paradigmi u objaanjavanju meunarodnih migracija 21 stoljea: jedna zagovara eksplozivnost a druga smirivanje migracijskih tokova. Obje zagovaraju njihovu nepredvidljivost, iako prva (Svjetska banka i UN) insistira na dugoro nim predvianjima meunarodnih migracija. Obje su paradigme neprimjerene za opis i objaanjavanje migracija; njima se ne mogu bez ostatka opisati i objasniti volumen, smjer, struktura i globalizacija prinudnih i neprinudnih migracija. U srediate analize dolazi individualni nezavisni migrant kao odlu iva . Autorica smatra da je nu~an teorijski i konceptualno novi aparat promialjanja migracija; zagovara pritom princip nove intuicije, jednostavnosti i ekonomi nosti modela te matemati ke potpore socioloakim modelima. KLJU NE RIJE I: migracije, istra~ivanje, paradigme, predvianja, validnost, modeli, inovacija MIGRATION: THE CURRENT STATE, PROBLEMS, AND PERSPECTIVES OF RESEARCH PARADIGMS Abstract Two prevailing paradigms in contemporary international migration research migration as unpredictable explosion and migration as mainly predictable long cycles movement are put into question. Both paradigms are not valid in explaining latest development in international migration field. They are too robust for reality which is satiated with novel developments on the field of volume, directions, labour markets and structure of migration flows, both voluntary and involuntary. Individual independent migrant as decision maker is coming to the fore. Therefore the reassessment of theoretical and conceptual apparatus of migration is imminent. As to the methods, mathematically supported sociological models of contemporary migration could be needed. On the basis of new intuition, the principles of simplicity, parsimony, and universality could lead to a theoretical innovation. Key words: migration, research, paradigms, prediction, validity, models, innovation ( lanak predstavlja metodoloaki dio Projekta (0076001): Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam. Institut za migracijei narodnosti, Zzagreb, 2002-2005.  Paradoksalno je da se upravo zagovornici nepredvidljivosti i eksplozivnosti, kao Svjetska banka (Arnold 1990) i OECD, slu~e predvianjima populacijskih kretanja pa i migracijskih, na dugi rok. Ne smeta im pritom da u predstavljanju trendova navedu kako su dugi i kratki migracijski ciklusi pod utjecajem nepredvidljivih politi kih i ekonomskih varijabli. Vidi primjerice Punch i Pearce (2000: 130).  O problemima koji se pritom javljaju izvijestili smo dijelom u analizi odljeva mozgova (Adamovi i Me~nari, 2003) iz Hrvatske; taj oblik migriranja uzima se, naime, kao tipi no individualizirano neprinudno migriranje, koje pretpostavlja model odlu ivanja, transparentnost tr~iata rada i pristup velikom broju relevantnih informacija.  Eksplozivna analiti ka paradigma migracija nije, ini se, u posljednjem desetljeu ispunila o ekivanja. Pokazalo se da su ekstrapolacije trendova masovne navale migranata nakon pada Zida u Europi bile pogreane; eksplozija se doduae desila, no na posve drugim mjestima, smjerovima i razli itoj strukturi migranata nego od pretpostavljene u, primjerice, projekcijama Svjetske banke za razdoblje 1990-2000. `toviae, ta eksplanacijska paradigma nije zadovoljila ni u podru ju prinudnoga, dakle nenadanog, eksplozivnog migriranja; do nekih, prema mnogim indikatorima predvidljivih, prinudnih (e)migriranja (Irak) nije ni dolo u pretpostavljenoj mjeri.  Tablica 1: Matrica pretpostavljenih vrijednosti godinjih neto migracija (u 000) 1983-1993. Imigracija u: Emigracija iz: Sj. Amerika Zap. Europa OECD Srednji Istok Total (Pacifik) Afrika 205 400 60 20 685 Azija Kina 270 50 50 - 370 Pacif. Azija 400 50 100 - 560 Azija-Centralna 10 30 - - 40 Srednji Istok 15 30 10 - 55 Ju~na Azija 300 100 80 15 495 Europa Isto na 50 100 - - 150 Evropski ZND 50 150 25 - 225 Lat. Amerika 700 90 25 5 820 Total 2,000 1,000 350 50 3,400 ________________________________________________________________ Izvor: W. Lutz, W. Sanderson, S. Scherbov, A. Goujon, 1996: 369  Iako opreznija, predvianja u tablici 1 prera unala su se u totalu: prema ILO ( Stark, 1994), on iznosi 1,9 a ne 3,4 milijuna (uvjetno: Lutz i dr. govore o totalima migranata, ILO o strancima po pojedinim zemljama).  Etnocentrizam u slu~benoj statistici nije povezan samo s meunarodnim agencijama; njegova je prirodna baza domaa statistika (Me~nari, 1997). Katkad se bez ikakva ustezanja, nao igled takozvane upuene strukovne zajednice, prireuju podaci. Etnocentri ki udeaenim, naprimjer, mo~e se nazvati i Census SAD, o emu svjedo e mnogobrojni prigovori objavljeni nakon Censusa 1990 i 2000 (vidi primjerice Farley i Alba, 2002). Uslijed takvog popisa u SAD-u e, primjerice, 1990. biti samo 409 458 graana hrvatskog podrijetla ili svega 0,1 % cjelokupne imigrantske populacije. O tome vidi U.S. Bureau of Census (1998).  Kako se suo iti s volatilnoau migracijskih tokova? S pretpostavkom (Lutz, Sanderson, Scherbov, Goujon, 1996: 307) da se kratkoro ne fluktuacije mogu izraziti (average around) odreenih razina stalne godianje neto migracije (...short term fluctuations average around certain levels of constant anjual net migration... .).  Ta posljednja je u doba nastajanja citiranog rada (po etak devedesetih) bila i najmanje jasna. Nije bilo granice izmeu ekonomije, politike i posezanja u okolia. Kao ato emo vidjeti (Castles 2002), ta nejasnost perzistira.  Pretpostavlja se i oblikovanje mini zajedni kih tr~iata radne snage te regionalnih blokova migracijama u Aziji (Iredale, 1999).  O tome vidi u Benson-Rea M. i Rawlinson, S. (2003: 59-62). Na temelju posjedovanja informacije odnosno vjeatine da se do nje doe, autori dihotomiziraju migrantske populacije na highly skilled i one druge. Prema njima, protoci informacija postaju najva~nijom eksplanatornom, neovisnom varijablom (to kom odlu ivanja; str. 59) za migriranje visokokvalificirane i obrazovane radne snage; info-scanning i monitoring danas diskriminira izmeu obrazovanih (ne samo mozgova) i ostalih migranata unutar neprinudnih migracijskih tokova. Sa stanoviata informacije kao diskriminirajue varijable, oni drugi ili ostali migranti su koji ili ne znaju ili nisu u stanju nai dovoljno podrobne informacije prije odlaska (Benson-Rea i Rawlinson, 2003: 59). Oni se zbog toga u veoj mjeri dr~e neformalne mre~e. Potonji zaklju ak, smatramo, nije u skladu s nekim drugim, novijim, nalazima o informacijskim tokovima u migrantskoj populaciji; obrazovanje nije prediktorska (neovisna) varijabla u vjeatini nala~enja podrobnih informacija prije, tijekom ili poslije migriranja, a joa manje je prediktorska za analizu snala~enja u ID-u. Neformalne odnosno etni ki indicirane mre~e kao potpora u primitku imigranta djeluju bez obzira na razinu njegova, njezina obrazovanja. Njima se slu~e kako nekvalificirani tako i visokokvalificirani i obrazovani imigranti, no svaka skupina ima vlastiti kod instrumentalizacije mre~e (Briquets i Cheney, 2003; Adamovi i Me~nari, 2003).  Projekt: Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam. IMIN, 2002-2005.  Izmeu 1991. i 1995. balkanski su ratovi uzrokovali najvea prinudna raseljavanja u Europi nakon etni kih iaenja 1945-1947. Krajem prosinca 1993. iz ratom zahvaenih podru ja Hrvatske i BiH bilo je ukupno 4,24 milijuna prinudnih migranata i ~rtava rata, ponajviae u Hrvatskoj i BiH, od toga 1,6 milijuna prognanika, 819 000 registriranih izbjeglica i 1,79 milijuna ~rtava rata koje su zahtijevale hitnu pomo (Salt i Clark, 2002: 25). Godine 1995. tome valja dodati i naglo iseljavanje srpske manjine iz Hrvatske nakon oslobaanja ju~nog dijela dr~ave (oko 280 000). Do sredine 2003. u Hrvatsku se vratilo oko 80 000 izbjeglica (Vlada Republike Hrvatske, 2003).  O tome viae, posebno za sociologiju i metode, u Wolframovoj break through knjizi (2002). Posebno je instruktivno njegovo zagovaranje najjednostavnijih, intuitivnih, koncepata kombiniranih s matemati kim modelima.  S tog stanoviata, razni izra uni koliko je potrebno da ih ode ili koliko ih je otialo, kakvi su gubici (tipi no zdravorazumsko pitanje kada, s vremena na vrijeme, odljev mozgova postane problem dana) postaju suvianima. U krajnjoj liniji, emigriranje ve samo jednoga uglednog visokoobrazovanog stru njaka reducira simetri nost ina e flat, uravnane populacije (stru njaka) i predstavlja odljev. Odlazak jednoga ili male skupine takvih profila migranata mogao bi imati u inak onog vjetra koji nabora ina e simetri an pustinjski pijesak.  U socioloakom odreivanju druge generacije dr~imo se rada koji smatramo najkvalitetnijim na tom podru ju, Richarda Albae u SADu. Prema njemu, pod drugom generacijom useljenika u SAD podrazumijevaju se osobe roene u SADu s jednim ili oba roditelja roenima u SADu (Farley i Alba, 2002).  Rjee se dijeli na troje, primjerice na unutarnje i vanjske migrante, no to je prijelaznog karaktera.  Tu le~i dio razloga da znanosti budu zate ene, nemaju eksplanacije, pa se stvaraju predikcije. Predusresti zate enost zbiljom, to je dio gamea.  A niaa mo~e biti i nezaposlenost; tu dr~ava skrbi za osnovno pre~ivljavanje, a sivo tr~iate rada za dodatne potrebe. Kompeticije nema, i dijelom je i to objaanjenje zaato je u Hrvatskoj ta stalna masa oko 340 000 nezaposlenih, iako je dio migrantskog potencijala, sedentarna, ili se, povremeno, oblikuje kao simpatrijska migracija u okolne sustave (Italija, Austrija) i u ponuene, preispitane niae zapoaljavanja, bez zna ajne kompeticije i s niskim rizikom.  O tome govori rad IIASA u Laxenburgu, Austrija.  Od ranih osamdesetih postoji tendencija u Hrvatskoj da se eliminira naziv iseljeniatva te zamijeni nazivom hrvatska dijaspora. Njime se obuhvaaju populacije alopatrijskih emigranata (Australija, SAD, Kanada i sl.), dakle emigranata koji doista za kontakt sa zemljom podrijetla moraju prijei znatne geografske prepreke i pritom se u zemlji priitka moraju podrediti re~imu njena graanskoga ~ivota (citizenship, pod odreenim uvjetima, zajam en); simpatrijskih emigranata koji dnevno, tjedno, svakako bez ikakvih znatnih fizi kih ili nov anih prepreka, kontaktiraju sa zemljom podrijetla, bez insercije u graanski ~ivot zemlje primitka (citizenship nije zajam en ); obje te skupine nisu i etni ki indicirane  u toj populaciji trebali bi postojati bivai graani Hrvatske raznih nacionalnosti. Nadalje, u dijasporu se ubrajaju Hrvati (skupina, dakle, etni ki ne-graanski indicirana) izvan granica, u susjedstvu danaanje hrvatske dr~ave, koji nisu (e)migrirali ve se nalaze kao autohtono stanovniatvo oduvijek na podru jima zemalja bivae Jugoslavije (Hercegovina i Crna Gora). Napokon, u dijasporu se ubrajaju (ponovno: etni ki indicirani) Hrvati koji su doista stoljeima grupno ili individualno napuatali zemlju zbog odreenih nestabilnosti: gradiaanski Hrvati, Hrvati u Maarskoj, Rumunjskoj i Italiji te u Srbiji i na Kosovu. PAGE  PAGE 4 (l^vBD.`0b011h2j27788::LL&O(OPPP.a0apcrcnp`ڙڵl<, $Np2 P   :mHsH 56\]j0J5U\ j0JU6] j*0J5\TX  (.BP4Z6ZZZ2ankklDlllmmnn$da$NnnpNtuuvwy@{P~F`ڵl^j<$da$<,*&(TN<&p P@<##d$:?A\Cd _$$da$d  ."0"#: ??XCZCD0G2GJ]^^_``!`1```aMaaabb)cDccc&dDddd6eje@f^fffQgogggg\h^hyhhh0iRi_ijjj~kkTlillll-mn^o6\]mHsH \mHsH H*mH sH 6]mH sH mH sH 6] OJQJ^Jj0JUmHsHmHsH6OJQJ]^J j0JUF\CD4GJFQHQdQSNY]]]]__``F`G```bacabbbb$a$^$da$bGcYcZcccedfdddeepfqfffggghhhh_i`ijjkhd^hd$a$kk}l~lll/mnnoopppp%q&qrqsqqqlrrrs0tRtTtt _$$a$^o"ppqq?q\qsqqq4rfrssttt0uup}01p\^HJN:;<H2prTVXTVj  JLڲܲ  JNPj 5CJ\CJ j0JU j*0JmH sH 6]mH sH mH sH 6]Ttttuuuuuuuuuuuuu{{|||Z}l}n}p}01d$a$\H:;CtȏHV02pT$a$d$a$T JLNj>.02HJLNPh]h&`#$$a$$a$jl:>@,F*,.24@BDFHNPmH sH 0JmHnHu0J j0JU 6CJ]CJ j0JU 1h/ =!"#$% i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH R@R Heading 1$$dh@&a$6OJQJ]^JaJtH>@> Heading 2$$d@&a$5\2@2 Heading 3$@&5\<A@< Default Paragraph Font4+4 Endnote TextCJaJ6*@6 Endnote ReferenceH*:B@: Body Text$da$mH sH VQ"V Body Text 3$a$&6B*CJOJQJ\]aJphtHvR@2v Body Text Indent 2, uvlaka 2$h^ha$6OJQJ]^JaJtHVCBV Body Text Indent$h^ha$OJQJ^JaJtH6@R6 Footnote TextCJaJ8&@a8 Footnote ReferenceH*, @r, Footer  _$&)@& Page Number 04JW$%J&./ NoRʉʎ N<#  s (N~V$Y$,Y POL&++_+`+.334"4L4o4445C5z56'888W99:;(=#>C>t>>>>>0?_?LLL MUX6Y^`5deiTinfpppr*w`xxze~~˄(ΏϏ2JXpçϬЬ۬ܬFGbcGYZԱձefpqδϴԵ޶߶_`FGݸ޸<=z{MNhiży \]^_`abcdefno<EFGlw000000000000000(000000000000000000000000000000000000000000(00000000000000000000000000000000000(000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0 0 ^ojPn<\CbktPN !!Silva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilvaKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of edlaura.asdSilva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilvaKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of edlaura.asdSilva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilva!C:\My Documents\LAURA\edlaura.docSilvaKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of edlaura.asdSilva&C:\My Documents\EDIT\LAURA\edlaura.docL c#j@d8 4>LMNQRY`adeiw~``@@@@0@@@.@0@2@8@:@l@@@@@L@@@@@@@@@@@@@@@@"@D@J@@@j@@@n@@@r@t@@@@@@@@@@@@UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1h|fT[f:|C TS\;#f!02Q6migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektivekritika paradigmi 2000 - 2003Qparadigme, promaaene, kritika, nezavisni i zavisni migranti, izlaz , nove teorijeSilva Me~nariSilvaZOh+'0` |    ( 4@HPX7migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektivekritika paradigmi 2000 - 2003e,Silva MenarimRparadigme, promaene, kritika, nezavisni i zavisni migranti, izlaz , nove teorijeuBuvod u projekt: Boi u tekst unesena lektura; prije prijeloma ,NormalpSilvap67vMicrosoft Word 9.0i@m@~@;D@X^TZ՜.+,0\ px  ;(originalni zn. rad za MET 19(3-4), 2003IMINnal\S 7migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektive Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry F~1Table!"WordDocument"SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool~~  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q