Naslov
Duhovne promjene u Rimskoj Crkvi u prizmi rada srednjovjekovnih prevoditelja
(The spiritual changes in the Roman Church as seen through the prism of the medieval translators' achievements)

Autori
Seferović, Relja

Izvornik
Croatica Christiana periodica : časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilista u Zagrebu (0350-7823) 28 (2004), 53; 19-50

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
sv. Jeronim; Herman Dalmatin; Ivan Stojković; srednjovjekovni prevoditelji
(St Jerome; Herman Dalmatin; Ivan Stojković; medieval translators)

Sažetak
Jeziku kao sredstvu samoodređenja vjerske zajednice u Rimskoj je Crkvi poklanjana osobita pozornost već od prvih stoljeća kršćanstva, kad se započelo širiti Riječ. U tome je s knjižnog aspekta veliku ulogu odigrao sv. Jeronim, zaslužan nadasve po prijevodu Biblije, ali i po činjenici da se zalagao za stapanje antičke književnosti s novim kršćanskim kanonima. Težeći zadržati skladni klasični latinski izraz pri izricanju novih vjerskih istina, Jeronim je dao obrazac srednjovjekovnim prevoditeljima: prevoditi smisao prema smislu, a ne doslovce riječ po riječ. U kasnijim pak stoljećima češće se s grčkog i arapskog na latinski prevodilo doslovce, jer su tadašnji autoriteti smatrali da se tako najbolje prenosi poruka izvornika. Jeronimova prevodilačka načela tada je u praksi dosljedno zastupao Herman Dalmatin, jedan od suradnika clunyjskog opata Petra Časnog sredinom 12. stoljeća u pripremi latinskih prijevoda skupine arapskih tekstova vjerskog sadržaja, uključujući Kuran, te kasnije poznatih pod nazivom Collectio Toletana. Hermanovo vrijeme pokazalo je da su postojali ne samo sukobi oko prevodilačkih načela, već i oko svrhe za koju su se tekstovi prevodili. Razmatralo se među teolozima da li je korisno i dobro prevoditi i tekstove iz područja prirodnih znanosti, osobito astronomije, te iz filozofije. Sredinom 15. stoljeća teolog Ivan Stojković dao je novi smisao prijevodima tekstova, videći u njima sredstvo sporazuma s drugim kršćanskim zajednicama, kao i put za unutarnju reformu Rimske Crkve. Tri su područja koja su privlačila srednjovjekovne prevoditelje: vjersko, prirodoznanstveno i filozofsko. Jednako tako, tri su značajna stvaraoca na ovom polju obilježila tri razdoblja: kasnu antiku, razvijeni i kasni srednji vijek. Napokon, postojao je i trostruki put kojim se razvijalo srednjovjekovno prevodilaštvo: najprije osvajanje novih granica kršćanstva širenjem Riječi, potom otkrivanje novih sadržaja i pokušaj njihova uklapanja u ranije određene strukture Rimske Crkve, te odbacivanje starih okvira i nastajanje novih. Zanemarivanje Jeronimova filološkog načela bilo je na štetu slobode i predstavljalo je zlokoban znak pred izazove s kojima se Rimska Crkva sučelila već u osvit novoga doba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA