Naslov
Vrednovanje materijalne imovine pri harmonizaciji računovodstva
(Valuation of the tangible assets in the conditions of the accounting harmonization)

Autori
Mošnja-Škare, Lorena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Ekonomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.03

Godina
1998

Stranica
412

Mentor
Spremić, Ivo

Ključne riječi
vrednovanje; materijalna imovina; harmonizacija; računovodstvo
(valuation; tangible assets; harmonization; accounting)

Sažetak
Vrednovanje imovine jest veoma složeno i uvijek aktualno područje računovodstvene teorije i prakse. Njegova važnost posebice dolazi do izražaja u uvjetima izmijenjene uloge računovodstva kao rezultata tranzicijskih procesa planskih gospodarstava. Stoga se, u ovim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, danas može govoriti i o svojevrsnoj računovodstvenoj tranziciji koja teži ka dostizanju razine razvoja računovodstva primjerene suvremenim tržišnim gospodarstvima. Time se zapravo nastoji postići istinito i fer izvještavanje korisnika računovodstvenih informacija, kao ključnog resursa donošenja ekonomskih odluka. Pretpostavka izrade financijskih izvještaja takvih kvaliteta jest korektno provedena valorizacija imovine čije je stanje i kretanje predmet njihova obuhvata. Pri vrednovanju imovine danas je široko primijenjen tradicionalan sustav valorizacije po povijesnom trošku kojem se sučeljava sustav vrednovanja po tekućem trošku, a koji je rjeđe praktično zastupljen ili ograničen na područje suplementarnog (dopunskog) izvještavanja. Potonji je sustav superioran tradicionalnom sustavu valorizacije s aspekta relevantnosti rezultirajućih informacija, ali se uz njega vezuju i prigovori u smislu njegove pouzdanosti, odnosno subjektivnosti. Iako danas prevladava primjena sustava vrednovanja po povijesnom trošku, i unutar njega samog moguća je primjena niza metoda vrednovanja koje polučuju različite rezultate pri sastavljanju financijskih izvještaja. Stoga su u radu teoretski razrađeni sustavi i metode vrednovanja s ograničenjem na područje materijalne imovine te je sagledana njihova primjena u računovodstvima pojedinih razvijenih zemalja, zemalja u razvoju i tranziciji te su potom iznijeti rezultati istraživanja vrednovanja materijalne imovine u računovodstvu hrvatskih poduzetnika. Uzorkom je obuhvaćen reprezentativan broj poduzetnika temeljem kojeg su izvedeni zaključci o vrednovanju materijalne imovine u Republici Hrvatskoj i to u okviru prerađivačke industrije (s obzirom na potrebu obuhvata zaliha uz dugotrajnu materijalnu imovinu). Ponajprije je snimljeno ‘stanje’ u području vrednovanja. Utvrđeno je da se još uvijek ovom problemu ne pridaje dovoljna pozornost s obzirom na njegovo značenje, odnosno da se nedovoljno koristi sloboda mogućnosti izbora računovodstvenih politika, metoda, postupaka vrednovanja najprimjerenijih konkretnom poduzetniku. Međutim, uočljivi su pomaci u načinima razmišljanja i stavovima glede ovog problema, iako oni još nisu zaživjeli punom snagom u pronalaženju odgovarajućih praktičnih rješenja. Isto tako, još je znatan dio valorizacijskih elemenata neusklađen sa zahtjevima međunarodnih računovodstvenih standarda. Sama praksa valorizacije ukazuje na neke sličnosti s japanskim i njemačkim modelom. Po izvršenoj analizi postojećeg stanja u području valorizacije, ispitani su utjecaji pojedinih čimbenika na izbor valorizacijskih metoda suvremenim ekonometrijskim pristupom. Tako su identificirani čimbenici za koje je dokazan utjecaj na izbor metoda valorizacije kratkotrajne i dugotrajne materijalne imovine u hrvatskoj računovodstvenoj praksi te su izrađeni odnosni modeli valorizacije. Saznanja o tome mogla bi biti korisnima državnim instancama pri donošenju odgovarajućih propisa vezanih uz ovo područje, računovodstvenim tijelima i udrugama pri realizaciji kvalitetnije provedbe međunarodnih računovodstvenih standarda, odnosno donošenju vlastitih standarda kako bi njihovi zahtjevi bili primjereni obilježjima svojstvenim specifičnostima naše računovodstvene prakse i mogućnostima njenog daljnjeg razvoja. Isto tako, dobiveni rezultati doprinose obogaćivanju računovodstvene teorije valorizacije jer su utvrđeni čimbenici koji mogu opredjeljivati izbor valorizacijske metode. Ujedno su na isti način istražene i mogućnosti ostvarenja određenih pomaka u području valorizacije u Republici Hrvatskoj u smislu eventualnog prihvaćanja sustava vrednovanja po tekućoj cijeni, a dobiveni rezultati nadmašili su očekivanja u korist njegove primjene. Time je otvoren put prihvaćanju suvremenih tendencija u svijetu glede primjene sustava vrednovanja po tekućoj cijeni. Razvoj primjene ovog sustava vezivat će se uz globalne gospodarske i tržišne razvojne tokove jer su razvijena, transparentna tržišta, pretpostavka kvalitetnog izvještavanja po tekućoj cijeni, a potrebno je provesti i niz aktivnosti na razvoju same valorizacijske infrastrukture. Pri tom bi se sustav povijesnog troška zadržao kao primarna osnova izrade financijskih izvještaja, dok bi se valorizacija po tekućem trošku provodila u suplementarnim izvještajima, kako bi se nastalom kombinacijom iskoristile prednosti obaju sustava. Međutim, takvo bi rješenje, osim razvoju računovodstvene prakse valorizacije, doprinijelo i tokovima harmonizacijskih računovodstvenih procesa, posebno na relaciji mikroračunovodstvena - makroračunovodstvena razina s obzirom na zahtjev potonje za primjenom tekuće cijene pri vrednovanju imovine u skladu sa sustavom nacionalnih računa - SNA ’93 - kao svojevrsnim međunarodnim makroračunovodstvenim standardom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA