Naslov
Uloga škole u poslijeratnoj socijalnoj rekonstrukciji zajednice
(Role of school in the postwar social reconstruction)

Autori
Čorkalo, Dinka ; Ajduković, Dean

Izvornik
Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta (1332-3210) 2-3 (2003); 219-234

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
školovanje manjina; školovanje većine; odnosi manjine i većine; manjinska prava; integracija djece pripadnika manjina
(schooling of minorities; schooling of majorities; minority majority relations; minority rights; integration of minority group children)

Sažetak
Jedan od najvećih izazova s kojim se suočavaju pomagačke profesije nakon Domovinskog rata svakako je rekonstrukcija pokidanih susjedskih, prijateljskih i drugih bliskih veza ljudi koji su se našli na suprotnim stranama sukoba. Svjetska, a i domaća iskustva govore da je proces ponovne uspostave povjerenja i normalizacije socijalnog života daleko duži i zahtjevniji od materijalne obnove. Ovaj proces posebno je težak u podijeljenim sredinama, kakva je Vukovar, gdje Hrvati i Srbi žive u istom gradu, no praktično paralelnim životima, razmjerno rijetko ili uopće ne kontaktirajući jedni s drugima. Ova podijeljenost prisutna je u svim aspektima socijalnog života, pa se proteže i na razinu školstva. Erdutskim sporazumom iz 1995. godine stvorena je osnova, a Pismom Vlade Republike Hrvatske za završetak mirne reintegracije regije pod prijelaznom upravom upućenom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija od 13. siječnja 1997. osnažena je odluka o prosvjetnoj i kulturnoj autonomiji pripadnika srpske i drugih manjina na nekadašnjem UNTAES području. Zakonskom je regulativom Republike Hrvatske predviđena mogućnost posebnih oblika školovanja pripadnika nacionalnih manjina, no u praksi školstva u Podunavlju to zapravo znači odijeljeno školovanje hrvatske i srpske djece. Ona idu u posebne razrede, odijeljene prema etničkoj pripadnosti, te se u njima nastava odvija ili na isključivo hrvatskom ili na isključivo srpskom jeziku. Time je otežan temeljni uvjet za normalizaciju odnosa između dviju grupa – kontakt. Svakodnevni, normalan kontakt, na recipročnoj osnovi, koji pruža priliku za upoznavanje i stvaranje bliskih veza među djecom gotovo da ne postoji. Međutim, neki roditelji djece školskog uzrasta obje nacionalnosti smatraju da ovakvo odvojeno školovanje nije dobro za budućnost njihove djece, kao niti za njihove međusobne odnose. Stoga smo odlučili ispitati što zapravo učenici, njihovi roditelji i nastavnici u vukovarskim školama misle o sada postojećem sustavu školovanja. Obuhvaćeno je pri tome nekoliko aspekata: vrijednost obrazovanja za život pojedinca, stavovi prema integraciji obrazovanja i općoj socijalnoj integraciji djece hrvatske i srpske nacionalnosti, stavovi prema vjerskoj poduci u školama, te stavovi prema multikulturalnosti. U ovom radu izloženi su prvi rezultati na 119 učenika osmih razreda hrvatske i srpske nacionalnosti. Raspravljeni su pod vidom složenog pitanja obrazovanja manjina, mogućnosti integracije školstva u Podunavlju i mogućih implikacija koje bi takva integracija mogla imati u uspostavi odnosa tolerancije u podijeljenoj sredini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA