Naslov
Dva zavičaja: Zagrepčani podrijetlom iz Selaca
(Two homes: Zagrebers descendents from Selca)

Autori
Štambuk, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Živjeti u Zagrebu. Prinosi sociologijskoj analizi

Urednik/ci
Mišetić, Anka, Štambuk, Maja, Rogić, Ivan

Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Grad
Zagreb

Godina
2004

Raspon stranica

ISBN
953-6666-34-0

Ključne riječi
socijalni kapital, dvozavičajnost
(social capital, two homes)

Sažetak
Tekst se oslanja na rezultate anketnog istraživanja jedne zavičajne skupine koja živi u Zagrebu. Istraživanje je imalo nekoliko ciljeva. Jedan je bio da se ustanovi mogu li se i u kojoj mjeri odseljeni smatrati razvojnim čimbenikom kraja iz kojeg su doselili (oni ili njihovi preci), te na koji se način aktiviraju ili mogu aktivirati kao razvojni potencijal zavičaja. Druga strana istraživačkog interesa ciljala je na ulogu, položaj i važnost doseljenika za Zagreb. Nesumnjiva jest njihova značajna participacija u ljudskim i materijalnim razvojnim potencijalima grada. Ljudski kapital doseljen u grad iz seoskih područja, osim osobnog, pojedinačnog prinosa ukupnom napretku, predstavlja i u grupnom smislu obogaćivanje grada i prinos gradskoj raznolikosti, a to je jedna od temeljnih odrednica društvene definicije grada. Za istraživanje je odabrana zavičajna skupina Zagrepčana podrijetlom iz Selaca. Stupanj pripadnosti Selcima mjerili smo za nekoliko selačkih simboličkih vrijednosti : zemljopisni prostor, jezik, dijalekt, selačka povijest ali i neke ocjene, aspiracije, planovi. U skladu s ciljevima istraživanja, istražili smo i neka obilježja pripadnosti, vezanosti uz Zagreb. Zagreb svojim položajem u nacionalnoj gospodarskoj, obrazovnoj, kulturnoj i političkoj mreži privlači mlađu i ambiciozniju populaciju, dakle, na određen način selekcionira imigrante. Takva populacija je, u pravilu nadprosječno obrazovana, pa se iz pretpostavljenog pozitivnog prinosa može postaviti temelj za dodatno čitanje odnosa grada i sela, a to je da grad, a osobito Zagreb, jer je o njemu ovdje riječ, osim modernizacijske odgovornosti koju ima prema razvitku periferije, na neki način i dodatno obvezan baviti se i pridonositi razvitku ruralnog područja. Odnos stanovnika Zagreba prema 'starom' zavičaju izražava se na različite načine, kao što se i različito organizira. Oni u svojoj memoriji čuvaju naslijeđe seoskog svijeta. Sudeći prema rezultatima ovog istraživanja, neupitna je njihova odanost kraju podrijetla i spremnost da se sudjeluje u razvojnim aktivnostima. Za pretpostaviti je da bi Zagreb preko doseljenika (i njihovih potomaka), mogao institucionalno uspješnije odigrati ulogu nacionalnog razvojnog aktera. Položaj Zagreba u nacionalnom iskustvu osigurava njegovu trajnu privlačnost. U tome je u prednosti pred ostalim akterima ali i odgovorniji u svakom pogledu. Zagreb sa svojom zavičajnošću, svojim identitetom, sa svojim položajem u kojem je i samo-akter i nacionalni akter sa zadaćama koji iz toga položaja proistječu, prihvaća 'svoje strance', asimilira ih, ali im ostavlja dovoljno slobode da u njemu žive dvojnu zavičajnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA