Naslov
Ekspozicija zdravstvenih djelatnika virusu humane imunodeficijencije (HIV) - postekspozicijska profilaksa (HIV PEP)
(Professional Exposure of health care workers to HIV - postexposure prophylaxis (HIV PEP))

Autori
Čivljak, Rok ; Begovac, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
66. znanstveno-stručni simpozij - Knjiga sažetaka / - Zagreb : HDI, HLZ, AMZH, OB Pula- djelatnost za zarazne bolesti, 2003

Skup
66. znanstveno-stručni simpozij

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 12.06.2003. - 14.06.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
HIV; postekspozicijska profilaksa (HIV PEP)
(HIV; postexposure prophylaxis (HIV PEP))

Sažetak
U svom radnom okruženju zdravstveni djelatnik može biti izložen brojnim uzročnicima zaraznih bolesti koje se prenose krvlju. Među njima, zbog visokog morbiditeta i mortaliteta osobito su značajne i opasne infekcije hepatitis B virusom (HBV), hepatitis C virusom (HCV) i virusom humane imunodeficijencije (HIV). Obzirom da je prevalencija HIV infekcije u Hrvatskoj niska, postoji mali rizik zaražavanja zdravstvenih djelatnika HIV-om nakon profesionalne izloženosti krvi i krvnim preparatima ; međutim, taj rizik značajno raste kontaktom s određenim visokorizičnim skupinama bolesnika, kao i u radu na određenim rizičnim odjelima. Stoga ovaj rizik ne bi smjeli zanemariti, poglavito ako uzmemo u obzir porast incidencije HIV infekcije koji je zabilježen posljednjih godina, a koji bi u budućnosti mogao biti još i veći. Osim nespecifične predekspozicijske profilakse kojom se smanjuje izloženost zdravstvenih djelatnika krvi i drugim potencijalno infektivnim tjelesnim tekućinama i tkivima, za HIV infekciju postoji i veoma učinkovit postekspozicijski postupak. Naime, primjena antiretrovirusnih lijekova dovoljno rano nakon ekspozicije krvi koja sadrži HIV može smanjiti rizik zaražavanja čak za više od 80%. Stoga je u Hrvatskoj potrebno razviti dobar preventivni program kojim bi se svi zdravstveni djelatnici upoznali s rizicima izloženosti krvi i drugim potencijalno infektivnim tjelesnim tekućinama i tkivima, ali i organizirati službu/tim stručnjaka koji bi eksponiranim zdravstvenim djelatnicima stalno bili na raspolaganju i pružili pravovremenu i adekvatnu informaciju o nužnosti započimanja postekspozicijske profilakse za HIV (HIV PEP) antiretrovirusnim lijekovima. S druge strane, potrebno je izbjeći nepotrebnu primjenu antiretrovirusnih lijekova u slučajevima kada ne postoji rizik prijenosa HIV-a, jer primjena antiretrovirusnih lijekova nosi rizik pojave nuspojava koje ponekad mogu biti i fatalne. Organizacija i uvođenje preventivnog/postekspozicijskog programa donosi dobrobit svima. Eksponirani zdravstveni djelatnici njime bi bili zaštićeni od rizika stjecanja HIV infekcije, ali i od štetnosti njene primjene u slučajevima kada ona nije indicirana. Zdravstveni djelatnici koji će zbrinjavati osobe nakon ekspozicijskih incidenata izbjeći će moguće optužbe za nestručnost i nesavjesan rad. Konačno, provođenje ovakvog progama isplativije je i za zdravstveni sustav jer se provođenjem ovakvih preventivnih programa potroši manje sredstava od onih za liječenje posljedica profesionalnih infekcija u zdravstvenih djelatnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA