Naslov
Pojavnost dijagnoza temporomandibularnih disfunkcija i psihološkog statusa u hrvatskih pacijenata.
(Prevalence of temporomandibular disorder diagnoses and psychological status in Croatian patients.)

Autori
Ćelić, Robert ; Dworkin, Samuel ; Jerolimov, Vjekoslav ; Maver Biščanin, Mirela ; Bago, Milica Julia.

Izvornik
Acta stomatologica Croatica (0001-7019) 38 (2004); 323-332

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Temporomandibularna disfunkcija; psihološki status
(Temporomandibular disorder; psychological status)

Sažetak
Dijagnostički kriteriji za istraživanje temporomandibularnih disfunkcija (DKI/TMD) koriste dvo-osni sustav za dijagnosticiranje i klasificiranje pacijenata s temporomandibularnim disfunkcijama (TMD). Cilj ove studije bio je istražiti pojavnost različitih tipova TMD, psihološkog distresa i psihosocijalne disfunkcije u hrvatskih pacijenata s TMD te usporediti podatke hrvatskih sa švedskim, američkim i azijskim pacijentima s TMD. U istraživanju je sudjelovalo 154 pacijenta (117 žene i 37 muškarci) upućenih na Zavod za stomatološku protetiku i Zavod za oralnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Hrvatska. Prosječna dob hrvatske populacije bila je 39 &plusmn ; ; ; 14.5 godina. Raspodjele frekvencije i deskriptivna statistika dobiveni su uporabom SPSS statističkog programa (verzija 10), a hi-kvadrat statističke raščlambe (P < 0.05) bile su izvedene da bi se ispitale razlike prema spolu. Poremećaj grupe I (mišićni) nađen je kod 64.9% pacijenata ; poremećaj grupe II (pomak diska) nađen je kod 31.8% i 27.3% pacijenata u desnim i lijevim čeljusnim zglobovima, pojedinačno ; poremećaj grupe III (artralgija, artritis, artroza) nađen je kod 21.4% i 26% pacijenata u desnim i lijevim čeljusnim zglobovima, pojedinačno. Procjena osi II psihološkog statusa pokazala je da je 19.5% pacijenata imalo visoke rezultate depresije, a 27.3% imalo je visoke rezultate nespecifičnih fizikalnih simptoma (somatizacija). Psihosocijalna disfunkcija bila je uočena kod 21.4% pacijenata na osnovu rezultata stupnjevane kronične boli (stupanj III i IV). Nalazi osi I i II hrvatskih pacijenata s TMD bili su općenito slični onim u švedskim, američkim i azijskim populacijama. Kod sve četiri populacije, žene u reproduktivnoj dobi predstavljale su većinu pacijenata. Najčešći tip DKI/TMD dijagnoza bio je mišićni poremećaj. Značajan dio pacijenata s TMD bili su klinički depresivni i imali su povišene razine nespecifičnih fizikalnih simptoma. Ovi rezultati ukazuju da su DKI smjernice korisne u klasificiranju pacijenata s TMD, podržavaju korisnost DKI/TMD za dobivanje istraživački i klinički relevantnih podataka te omogućuju međunarodnu i međukulturalnu usporedbu kliničkih nalaza.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA