ࡱ> {bf| Oh+'0 $0 L X d p|ASINDETSKE SLOENE STRUKTUREMiSINKristina trkaljE Sris Normal.dotrKristina trkaljE S4isMicrosoft Word 8.0S@ԭ@p@@(" OFFICE%D@ ՜.+,D՜.+,L hp  IHJJS Eѥj ASINDETSKE SLOENE STRUKTURE Title 6> _PID_GUIDAN{934BD0A1-D640-11D8-B015-0050FC743D63}D@Kristina `trkalj Despot Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Strossmayerov trg 2 10000 Zagreb kstrkalj@ihjj.hr ASINDETSKE SLO}ENE STRUKTURE U TUNDALOVU VIENJU U uvodnome dijelu priloga govori se o porijeklu srednjovjekovnoga vienja viteza Tundala te o poznatim hrvatskim verzijama i varijantama te apokalipse. Iznose se najva~nije grafijske, pravopisne i jezi ne zna ajke Tundalova vienja iz Lulieva zbornika. Zatim se pristupa analizi asindetskih slo~enih struktura u navedenome tekstu. 1. Uvod: knji~evnopovijesne zna ajke, sadr~aj, verzije, glavne grafijske i jezi ne zna ajke 1.1. U naaoj srednjovjekovnoj proznoj baatini osobito mjesto pripada apokalipsama, vienjima ili vizijama. Eshatoloake vizije izravno tematiziraju "onostrano", opisom muka u paklu i istiliatu te radosti u raju, a prezentirane su kao putovanje kroz te predjele. Upravo zbog takva sadr~aja apokalipse ili vienja najmaatovitiji su i najpoeti niji srednjovjekovni knji~evni oblik, koji bujno cvjeta u srednjem vijeku. Pri e o putovanjima u onostrano nastavljaju se na tri tradicije: anti ku (paklenska putovanja asirsko-babilonskih heroja, npr. Enkidua u Epu o Gilgameau, zatim Enejin silazak u Had iz Vergilijeve Eneide itd.), judeo-kraansku te "barbarske" pri e, osobito keltske i irske o putovanjima na drugi svijet. Europske srednjovjekovne vizije nasljeduju tu tradiciju, a judeo-kraanska i barbarska apokaliptika esto su im izravni izvori. Vienje kao srednjovjekovni knji~evni ~anr sadr~ajno karakterizira postojanje jednoga junaka, kojega neki svetac ili aneo vodi kroz onaj svijet, posjeuje jedno za drugim mjesta pakla, gdje je u~asnut hladnoom, vruinom, smradom, nemanima i zvijerima, vatrenim rijekama, gdje stravi ni demoni mu e duae greanika; zatim prolazi kroz raj, gdje se divi mirisima, bojama, cvjetnim poljima, zlatu i dragom kamenju, bljeatavoj svjetlosti i milozvu noj aneoskoj pjesmi. 1.2. Jedno od najpopularnijih srednjovjekovnih vienja i pripovjednih djela uope jest apokalipsa o Tundalovoj smrti i njegovu obilasku pakla, raja i istiliata. Nastala je u 12. stoljeu u Irskoj, tada je prevedena i na latinski, a iz latinskoga je jezika ta vizija preala u mnoge jezike srednjovjekovne Europe, pa tako i u hrvatski preko jedne talijanske prerade. 1.3. U toj apokalipsi opairno se i detaljno pripovijeda o tome kako je umro vitez iz "Bitinije" (u lat. originalu Hibernije  danaanje Irske) po imenu Tundal, koji je ~ivio razvratno i nebogobojazno, njegova se duaa odvojila od tijela i u pratnji anela obiala pakao, istiliate i raj te se vratila u tijelo kako bi Tundal mogao svjedo iti o onome ato je vidio da bi se greanici hotili od grihov uvati. Tundalova vizija bila je jedan od najva~nijih tekstova kojima se meu narodom airila predod~ba o izgledu i stanovnicima drugoga svijeta, i nesumnjivo nam poma~e da razumijemo duh, svijest i nazore srednjovjekovnoga ovjeka. Dakako, kao ni mnoga druga srednjovjekovna pripovjedna djela, ni ovo nije liaeno pou no-moralizatorskoga u inka, implicitnoga  samim sadr~ajem, a ni eksplicitnoga, koji se otkriva u zaklju ku na samom kraju djela: Ni kasno nigdare dobro initi. Takva polifunkcionalnost, to jest istovremeno zadovoljavanje knji~evne i razli itih izvanknji~evnih funkcija (religioznoeshatoloake, obavijesne, socijalne, te ostvarivanje razli itih razina zna enja) karakteristi na je za sve vizije, ali i za gotovo sve srednjovjekovne knji~evne vrste. I danaanjemu itatelju Tundalova se vizija otkriva kao sadr~ajno zanimljivo i knji~evno vrijedno djelo. 1.3. Predmet naaega prou avanju u ovome radu je Tundalovo vienje iz Lulieva zbornika. Luliev zbornik sastavljen je od viae dijelova i pisalo ga je viae ruku, datira se negdje oko 1600, a naen je u jednom ~enskom samostanu u Trogiru. Tundalovo vienje iz toga zbornika prvi je objavio Stjepan Ivai. Otprije je ta apokalipsa bila poznata po jednom krnjem tekstu koji je izdao Dani i, prema latini kome rukopisu s kraja 16. stoljea u Lucievu Vartlu, u kojem nosi naslov Vidinja Tondalova. Kao Govorenje od dobroga viteza Dundula ova se legenda nalazi i u glagoljskom Petrisovu zborniku s kraja 15. stoljea, iz kojega je Jagi izdao njezin po etak te je usporedbom ustvrdio da ta glagoljska verzija nije varijanta teksta iz Vartla, to jest da nisu prijepisi istoga prijevoda, nego je glagoljska verzija prevedena s latinskoga jezika. Potpun tekst iz Petrisova zbornika objavio je Vjekoslav `tefani u prvoj knjizi iz edicije Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, a dijelove toga teksta "prenesene u suvremeni jezi ni standard" obavio je Stjepan Damjanovi. Verzije iz Vartla i Lulieva zbornika prijevodi su s talijanskoga jezika. No i izmeu ta dva teksta ima toliko razlika da ih ne mo~emo smatrati prijepisima istoga predloaka. 1.4. Grafiju Tundalova vienja, kao i ostalih hrvatskih latini kih dopreporodnih rukopisa karakteriziraju viaezna nost i nejednoslov anost mnogih grafema. Jednoslov ani i jednozna ni su grafemi za foneme /a/, /b/, /d/, /e/, /l/, /m/, /n/, /o/, /p/, /r/, /t/. Ostali fonemi ozna uju se ambigvitetnim jednoslovima (c, g, i, s, u, f, z, x), jednoslovom s podslovkom (), dvoslovima (ch, gh, ij, gi, gl, gn, sc) i troslovima (chi, dgi, gli, gni). 1.5. Knji~evni jezik kojim je pisan ovaj tekst u osnovici je ju~no akavski sa starijim i novijim te knji~evnim i dijalektalnim jezi nim crtama. Od tipi no akavskih fonoloakih obilje~ja zapa~amo: jaku vokalnost ( a, va 333r, vazimahu 343r, ali redovito gdi, meni, mnom); refleks prednjojezi noga nazala / / > /a/ iza palatala /j/ i / / (jazik, po ati, po ah, zlo astih, po alo, ali ipak viae potvrda ima za / / > /e/ u tim pozicijama: esto, zlo estih, zlo esta, po e, po eh, po eti...); devokalizirano /[ / > /ar/ (redovito: milosardje, tarpiti, dar~aae itd.). Ostale su (ju~no) akavske fonoloake zna ajke (koje nisu isklju ivo akavske):  ikavski refleks glasa  u primjerima kao dilo, misto, obid, zdila i dr. uz samo jedan potvreni ekavizam (sedoae 2x); */d'/ > /j/ (grajani, izhojaae, naslajevaae se, pogarjevaae, razrejuje, izhojaae, osujujea); suglasni ka skupina l- ( lovik); rotacizam (suglasnik r od intervokalnoga ~: morea, more, ali i mo~e; u estici re < ~e na kraju veznika, zamjenica i priloga: jere, jure, nere, tere, dari, niatare, nikudare, godire, nekamore), uvanje do etnoga -l (6 potvrda: mogal, dar~al, svital, anjel, Tondal, vesel; ali ipak prete~e -l > -o s 15 potvrda: urazio, vidio, uo, tarpio, ~ivio, vratio, hajajo, kaatio, akandao...); u participima je esto -l > -a (5 potvrda: smarza se, izubija, vidija, uliza, obea); prijelaz /k/ > /h/ (hi); */at'/ > /a/ (taau, taain, kliai, puaali, godia, guaeric, joae...); - t- > at (atiti, poatenje; i na granici rije i zaa ti); II. palatalizacija u nominativu pridjevskih mno~inskih oblika (tolici, velici, slaci); prejotacija (jih, jim, jistina, jinim); skupine -jt-, -jd- u infinitivu i prezentu prefigiranoga glagola iti (pojti, projti, dojdu, dojdoae, najdoae, najde, pojdoae, dojdosmo, izajde...); /~/ na mjestu afrikate // (sr~ba); zamjena /o/ > /e/ u korijenskom morfemu (teplina); ispadanje zavranoga konsonanta u suglasni kom skupu dvaju suglasnika s jednakim stupnjem napetosti (slatkos, velikos). Potvreni su i adrijatizmi: prijelaz finalnoga nastava noga /m/ > /n/ ( est je, gotovo redovit u kosim pade~ima zamjenica: jin, van, kin, tobon te u 1. licu jednine nenaglaaenog oblika pomonoga glagola biti: san, u instrumentalu pridjeva i imenica potvren samo u vein veseljen, ja inton, uz mnogo potvrda za -m: velikom sr~bom, velicim veseljem itd.); zamjena primarnoga slijeda /ra/ > /re/ (ukredu, kreli, ukreo, ukresti). Ima potvrda za 1. lice prezenta na -u: mo<u, vo<u, poka~u, mru, ali pristupin; i za dualne oblike: rugahote, dihote, o i lovi ji. Bitna jezi nostilska karakteristika ovoga teksta, kao i gotovo svih latini kih glagoljskih tekstova toga doba jesu dvojnosti: u Vjd. ~. r. duao  duae; ko  tko; metahu  meahu; more  mo~e; po a  po e; vim  znam; brez  prez; Tondal  Tonda  Tondao; katidra  katrida; matrimon  matrimonij itd. Takvim se paralelizmima i simetri nim alterniranjem fonoloakih, morfoloakih i leksi kih varijanata esto izbjegava "monotonija susljednosti istih oblika", a katkad se "strukturira ritamski obogaena sekvenca u tekstu (koja opet na odreen na in odslikava binarnost pia eva svjetonazora)." 2. Slo~ene asindetske strukture 2.1. Teorijske i metodoloake postavke 2.1.1. U istra~ivanju naaih starih jezi nih spomenika nerijetko jezi ni opisi obuhvaaju grafiju, glasove, oblike i leksik, dok je sintaksa zastupljena slabo ili nikako, a osobito su rijetki sintakti ki opisi utemeljeni na najsuvremenijim teorijama. Postojanje asindetske zavisnosti dugo je bilo u naaoj sintakti koj tradiciji preauivano, pa i negirano, a rasprave o tom problemu joa su na neki na in aktualne u hrvatskome jezikoslovlju. U ovome emo radu pokuaati dati suvremen opis asindetskih slo~enih struktura u jeziku srednjovjekovne hrvatske apokalipse  Tundalova vienja. Osim nove transkripcije izradili smo i korpus svih slo~enih struktura iz Tundalova vienja (sindetskih i asindetskih), razvrstali ih prema na inima slaganja te tako dobili statisti ke podatke o brojnosti pojedinih vrsta slaganja u tekstu. 2.1.2. Prvi problem na koji nailazimo u pokuaaju bavljenja re enicom bilo kojeg od srednjovjekovnih tekstova bit e interpunkcija. Naime, srednjovjekovna se interpunkcija upotrebljavala na posve druk iji na in i po posve druk ijim kriterijima od danaanjih i svako je danaanje stavljanje interpunkcije, pa tako i naae, velikim dijelom proizvoljno. Kad je rije  o hipotaksi, onda problem interpunkcije nije toliko istaknut, ali ako govorimo o parataksi, osobito kad je rije  o implicitnoj koordinaciji, bilo kakvu statistiku moramo uzeti s velikom rezervom ili je ak zanemariti. Npr. % Kip De biae vekai nego nijedna gora koju biae vidio, o i De bihu kako ogaD gorui, usta De toliko u airoko da bi koliko da bi bila vele velika po<ana. (334v) Tu smo re enicu mogli transkribirati i kao tri zasebne re enice, odijeljene to kom. Mogli bismo pomisliti da postojanje veznika olakaava "brojenje" re enica, ali esto nije tako. Najfrekventnija rije  u tekstu jest i. Katkad je teako razlu iti radi li se o vezniku ili intenzifikatoru, a vrlo esto upravo odreeni na in transkripcije uvjetuje pripadnost odreenoj vrsti rije i. Npr. % Jedan grajanin od re enoga grada Koreta, mnogo bogat, budui se o~enio, hoti voditi ~enu svoju. I tako u ini pir s velikom pripravom i sazva dosta grajani i mnogo ljudi iz inih mist, meu kimi bi zvan i Tondal. I kada pride dan od pira, svi ki bihu zvani dojdoae na obid i umivai ruke sedoae za sto. I kako biae donesene jizbine... (331 r) Tekst je mogue i druk ije interpungirati. Jednako bi ispravno bilo i sve ove re enice transkribirati kao jednu jedinu (tada bi svaki istaknuti i bio veznik, gramati ki konektor), kao ato bi ispravno bilo i svaku od tih re enica odijeliti to kom (tada bi svaki istaknuti i bio intenzifikator, intenzivni konektor). Razli ita interpunkcijska rjeaenja pri transkripciji ne mijenjaju ipak bitno status struktura unutar teksta. Koordinirani veznici naime ne unose bitne strukturne promjene u ustrojstvo dijelova, bez obzira na to funkcioniraju li kao gramati ki konektori ili kao intenzivni konektori. Dakle, iako se pri transkribiranju teksta, kad je rije  o interpunkciji, esto moramo povoditi za jezi nim "osjeajem", koji se mo~e bitno razlikovati od osobe do osobe, razli ita transkripcijska rjeaenja s obzirom na interpunkciju nisu sintakti ki relevantna i teako mogu biti uzrokom pogreanim sintakti kim opisima i tipologizacijama. 2.1.3. Slo~ene asindetske (jukstaponirane) strukture u naaem tradicionalnom pristupu re enici imenovale su se re eni nim nizom, svrstavale u nezavisno slo~ene i nisu se dalje opisivale ni tipologizirale, unato  literaturi koja je mogla takav stav poljuljati te o itim i funkcionalnim, i strukturnim, i semanti kim razlikama meu re enicama: I tako vee za tri ure vazimahu ju kliai gvozdenimi, meahu ju iz jedne pei u drugu... (343r) i Za  pisano jest: Pade jih na livu tvoju tisua, a na desnu deset tisu... (333r) Dapa e, bilo je i radikalnih stavova o tome kako bezvezni ke zavisnosti nema i ne mo~e biti na sintakti koj razini. 2.1.4. U ovome radu jukstaponirane strukture neemo promatrati na takav na in, a ni u sklopu tradicionalno shvaene dihotomije koordinacija  subordinacija, niti emo ih tretirati kao trei lan trodiobe, nego emo ih, povodei se za Pranjkovievim modelom, promatrati kao "strukture viae razine, strukture koje na neki na in prethode procesu diferencijacije, a koji (proces) vodi ili u eksplicitnu koordinaciju ili u eksplicitnu subordinaciju". 2.1.5. Jukstapozicijske su one strukture kod kojih odnos meu dijelovima nije gramatikaliziran (nije eksplicitan kao kod vezni kih struktura, nego implicitan), zato Pranjkovi postulira posebnu vrstu nezavisnosti (implicitna koordinacija) i posebnu vrstu zavisnosti (implicitna subordinacija). Takvu podjelu slo~enih asindetskih struktura dr~imo utemeljenom te je slijedimo. 2.1.6. U bavljenju ovom problematikom esto je isticano i na tekstovima dokazivano da je "bezvezje" starije i od koordinacije i od subordinacije ili da se iz sveope paratakse postupno razvijala hipotaksa. Beli (1954: 228) takve pretpostavke odbija, a i mi smo skloni relativizirati istinitost i znanstvenu relevantnost takvih pretpostavki. I Pranjkovi isti e kako su u starijim i najstarijim tekstovima jukstapozicija i koordinacija znatno eae nego u novijim i suvremenim te da je asindetsko slaganje i danas znatno eae u "konkretnijim na inima izra~avanja, kao ato je npr. izra~avanje u okviru usmenog (narodnog) stvaralaatva ili razgovornog jezika (stila)". U Tundalovu vienju eksplicitne koordinirane sastavne re enice doista su brojne (121 potvrda), ali odnosnih (eksplicitnih subordiniranih) ima viae (140 potvrda). Za jukstapozicijsko slaganje ima sveukupno oko 100 potvrda, od ega ak 80 primjera pripada upravnom govoru (implicitna subordinacija). Od ostalih tipova re enica u neato veem broju pojavljuju se joa samo eksplicitne koordinirane suprotne (50 potvrda), eksplicitne subordinirane izri ne (33) i uzro ne (25), dok su svi ostali tipovi re enica potvreni manje od 10 puta. Statistika brojnosti potvrda za odreeni tip slaganja u ovome tekstu ne ide dakle sasvim u prilog tvrdnjama iznesenima neato ranije. Za eksplicitne koordinirane strukture doista ima mnogo potvrda u tekstu, ali jukstapozicija i nije osobito esta (kad izuzmemo upravni govor). Osim toga, iznimna brojnost relativnih re enica upuuje na potrebu pomnijeg ispitivanje statusa eksplicitnih subordiniranih (osobito relativnih) re enica u naaim srednjovjekovnim tekstovima. Osobito zato ato se u nekim recentnim radovima mo~e nai podatak da je relativna re enica najstariji tip zavisne re enice u indoeuropskim jezicima. Na samome po etku jednoga od najvrjednijih spomenika rane hrvatske pismenosti, Baaanske plo e, stoji struktura s relativnom re enicom (Az opat Dr~iha pisah se o ledin ju~e da Zvnimir...), a nije neva~na ni injenica da se npr. zamjenica i veznik ki (koji), ka (koja), ko (koje) u }iima svetih otaca pojavljuje viae od tisuu puta (u raznim oblicima), a to je vrlo blizu broju pojavnica veznika i intenzifikatora i. Osim slo~enih struktura s relativnim re enicama, u naaim i drugim slavenskim najstarijim (pravnim) tekstovima osobito su este i eksplicitne subordinirane pogodbene re enice. Mo~da bi trebalo ponovno razmotriti tvrdnje o navodnoj veoj "starosti" jukstapozicije i koordinacije od ostalih na ina slaganja. Svakako se ta pitanja mogu rijeaiti jedino tako da se provede analiza na veem korpusu srednjovjekovnih, pa i suvremenih tekstova. No i kad bismo pouzdano znali koji je od na ina slaganja "stariji", nije jasno emu bi, u okviru razmatranoga problema, takva argumentacija mogla poslu~iti. 2.2. Implicitna koordinacija 2.2.1. Jukstapozicijski slo~ene strukture kod kojih meu dijelovima nema odnosa sintakti ke obaveznosti nazivaju se implicitnim koordiniranim strukturama. Razgrani enje izmeu implicitnih i eksplicitnih koordiniranih struktura temelji se u prvom redu na sredstvima veze (jukstapozicijsko povezivanje za implicitne i vezni ko povezivanje za eksplicitne koordinirane strukture). Eksplicitnim koordiniranim strukturama Pranjkovi smatra samo one strukture iji su dijelovi povezani gramatikaliziranim sredstvima veze, tj. koordiniranim veznicima (a to su samo sastavni, rastavni i suprotni). Ostala sredstva veze ne smatra veznicima i zato strukture iji su dijelovi povezani takvim elementima (leksi ko-gramati kim, leksi kim, propozicionalnim itd.) svrstava u asindetsku, implicitnu koordinaciju i naziva ih tipiziranim. 2.2.2. Pranjkovi implicitne koordinirane strukture s obzirom na strukturno-semanti ka obilje~ja dijeli na sastavne, suprotne i rastavne. Ta je podjela posve utemeljena i analogna podjeli eksplicitnih koordiniranih struktura. 2.2.3. Sastavne asindetske strukture 2.2.3.1. Sastavne asindetske strukture karakterizira odnos kopulativnosti u najairem smislu rije i, tj. odnos u kojem su dijelovi na bilo koji na in u smisaonom pa onda aposteriorno i u strukturnome skladu. Pranjkovi sastavne asindetske strukture s obzirom na meusobni odnos dijelova strukture dijeli na: 1. sastavne u u~em smislu, 2. uzro ne, 3. posljedi ne, 4. pogodbene, 5. zaklju ne, 6. priklju ne, 7. vremenske i 8. mjesne. 2.2.3.2. Sastavne asindetske strukture u u~em smislu u naaem su tekstu naj eai na in asindetskoga koordiniranoga strukturiranja. Strukture toga tipa rezultat su nizanja istovrsnih i istovrijednih dijelova. Npr. % On stanovito svakomu priprav<aae dobro jisti, goste vazda imaae [s] sobom... (330r); I te takove stvari govorei, nevo<na duaa moja sta pristraaena, ne umijaae a ino initi, nego plakati... (331r); Upravo taj tip koordiniranoga asindetskoga strukturiranja pogodan je za stilsko nijansiranje teksta. Strukturni paralelizmi, koje nalazimo u ovome tekstu, ak i ovako izvaeni iz konteksta, svjedo e o prevoditeljevoj / prepisiva evoj pomnji oko rafiniranosti izraza: % Pridite, blagoslov<eni ocem mojim, pridite i primite kra<estvo... (346v) % Pristupi i pogledaj, posluaaj i vij... (347v) % To su oni sveti ki su pobijeni za v[ir]u Bo~ju, ki su puaali ovi svit ter su se obraali na slu~bu Bo~ju i ki su tarpili strahe i nevo<e ~[ive]i umi<eno i pravedno prid Bog[om]. (347r) Osobito je u tome smislu zanimljiva ova struktura: % Gdi je sada tvoja jakost? Gdi je u<udna mladost tvoja? Gdi je raskoano ~iv<enje? Gdi je nedostojni smih tvoj? Gdi je bludno pogledanje? Gdi je hinbeno blago? Gdi je tovariatvo? Gdi su ruke? Gdi su pisme? Gdi su zvoDenja? Gdi su tanci tvoji? (332 r) 2.2.3.3. Od ostalih sastavnih asindetskih struktura u tekstu je potvrena joa jedna struktura kojoj su dijelovi u uzro no-posljedi nom odnosu. % Zato ufaj i usili se, joa ea ni  malo muk tarpiti. (332v) 2.2.4. Suprotne implicitne koordinirane strukture Suprotne implicitne koordinirane strukture su one strukture kojima su dijelovi na bilo koji na in nepodudarni, u kakvu strukturnom ili smisaonom neskladu. U Tundalovu vienju suprotna asindetska je samo jedna struktura: % Ne pristraaaj se, imaj ufanje u Boga... (343v) 2.2.5. Rastavne implicitne strukture Rastavne implicitne strukture i ina e su neusporedivo rjee od sastavnih i suprotnih, a u naaem ih tekstu uope nema. Odnos disjunktivnosti u znatno je veoj mjeri diferenciran nego odnos sastavnosti i suprotnosti i zato se obi no eksplicira. U Tundalovu vienju ni eksplicitne rastavne re enice nisu osobito brojne; potvrene su tek dvije takve konstrukcije. Odnos disjunktivnosti, bilo eksplicitan, bilo implicitan, i ina e je rijedak u naaim srednjovjekovnim tekstovima. 2.2.6. Zaklju no mo~emo rei da implicitne koordinirane strukture nisu osobito brojne u Tundalovu vienju i gotovo sve izra~avaju odnos sastavnosti u u~em smislu. 2.3. Implicitna subordinacija 2.3.1. Postojanje bezvezni ke zavisnosti dugo je i dosljedno negirano ili preauivano u naaoj sintakti koj tradiciji. Bilo je naznaka i druk ijega pristupa asindetskim strukturama (npr. Grickat 1971: 92. "Asindetsko uobli enje, koje formalno li i na obi no parataksi ko reanje, ponekad u starom jeziku sadr~i takoe hipotaksi ku nijansu."). Ograda "u starom jeziku", te za utemeljen sintakti ki opis nejasna i neprecizna formulacija "hipotaksi ka nijansa" svjedo e o tome da su se sintakti ari morali susretati s problemom bezvezni ke zavisnosti, ali se, vjerojatno zbog nepostojanja tradicije takva promialjanja, nisu "usudili" jasno artikulirati svoje stavove. Osamdesetih i devedesetih godina (Pranjkovi, Mrazovi  Vukadinovi) mijenja se sintakti ki pristup jukstapozicijskim strukturama. 2.3.2. Pranjkovi je problem zavisnosti dijelova jukstaponirane strukture dosad najiscrpnije obradio. On implicitnim subordiniranim strukturama smatra one asindetske strukture koje karakterizira osobita vrsta sintakti ke obaveznosti (obavezna nazo nost) jednog od dijelova (u pravilu drugoga). Ta je obaveznost uvijek uvjetovana leksi kosemanti ki, a katkada i funkcionalnosintakti ki. 2.3.3. Implicitne subordinirane strukture uvijek su dvodijelne. Obi no prvi dio sadr~i "kakav katafori ki element s visokim stupnjem semanti ke i/ili sintakti ke predikcije koji najavljuje, prognozira, zahtijeva nazo nost drugoga dijela strukture". Npr.; % Mo<u te, reci mi... Prvi dio (mo<u te) navedene strukture je katafori ki element koji "prognozira" nazo nost drugoga dijela strukture (reci mi). Drugi je dio strukture slobodan, ato zna i da su katafori ki (tipizirajui, prognozirajui) elementi konstantna obilje~ja implicitnih subordiniranih struktura. Zato je opravdana Pranjkovieva tipologizacija implicitnih subordiniranih struktura upravo s obzirom na tipizirajue elemente u njima. 2.3.4. S obzirom na to pojavljuje li se u prvom (katafori kom, tipizirajuem) dijelu strukture autosemanti na (obi no glagolski oblici ili izrazi deklarativno-perceptivne semantike ili obraanja, uzvici, pozdravi, zaklinjanja i sl.) ili sinsemanti na rije  (obi no demonstrativi i re eni ni prilozi ili modalno-ocjenski izrazi), Pranjkovi razlikuje: strukture s autosemanti nim tipizirajuim elementima i strukture sa sinsemanti nim tipizirajuim elementima. IMPLICITNA SUBORDINACIJA  strukture s autosemanti nim strukture sa sinsemanti nim tipizirajuim elementima tipizirajuim elementima  rije i i izrazi rije i i izrazi strukture s katafori kim strukture s deklarativno- s obraanjem ili demonstrativima re eni nim perceptivne semantike fati kom funkcijom modifikatorima 2.3.5. Strukture s autosemanti nim tipizirajuim elementima 2.3.5.1. Kako smo ve spomenuli, dvije su skupine rije i i izraza koje se obi no pojavljuju u autosemanti nim tipizirajuim elementima implicitnih subordiniranih struktura, i to;  rije i i izrazi deklarativno-perceptivne semantike (rije i sa zna enjem govorenja, mialjenja, opa~anja, osjeanja, voljnosti i sl.)  rije i i izrazi s obraanjem ili fati kom funkcijom (obraanja, uzvici, pozdravi, zakletve i sl.) 2.3.5.2. U Tundalovu vienju vrlo su esti autosemanti ni tipizirajui elementi i jedne i druge skupine. Kad je u prvome dijelu implicitne subordinirane strukture rije  ili izraz deklarativno-perceptivne semantike, takva struktura mo~e biti ili izjavna ili pak struktura s upravnim govorom. 2.3.5.3. Izjavne implicitne subordinirane strukture u naaem su tekstu relativno este. Autosemanti ni tipizirajui element u njima obi no je glagol govorenja s kojim drugi dio ostvaruje tijesan (objektni) odnos. Npr. % Reci mi, gospodine, ima li svaka duaa ove muke patiti. (333r); Reci mi, moj gospodine, kako u projti ja ovim putem, gdi vidim toliko djavlov... (333v); Reci mi, gospodine, hou li i ja tarpiti ove muke. (333v); Reci mi, moj gospodine, tko e me u uvati od ovoga puta. (333v) Takve strukture, s imperativom u prvom tipizirajuem dijelu, na neki na in uvjetuju pojavljivanje upitne forme u drugome dijelu. S druge pak strane, ako se u prvom, tipizirajuem dijelu nae element zahtjevne semantike (savjet, molba, preporuka, poticaj, nagovor i sl.), drugi e dio strukture biti imperativna re enica. Npr. % Mo<u te, reci mi a su u inile ove duae... U ovoj re enici imamo strukturu s elementom zahtjevne semantike (mo<u te), koja uvjetuje imperativnu formu drugoga dijela (reci mi), a taj drugi dio ujedno je opet tipizirajui element (glagol govorenja u imperativu) koji uvjetuje upitnu formu u treem dijelu. Iako je imperativna konstrukcija tipizirajueg elementa, i to u kombinaciji s obraanjem, u tekstu naj eaa (kako se vidi iz primjera), ima i drugih glagolskih oblika. Npr. % Za  pisano jest: Pade jih na livu tvoju tisua, a na desnu deset tisu... (333r) 2.3.5.4. Izjavne implicitne subordinirane strukture este su u tekstu, ali strukture s upravnim govorom izrazito su brojne i jedan su od na ina slaganja re enica u Tundalovu vienju s najviae potvrda ( ak 80! Brojnije su samo eksplicitne koordinirane sastavne i eksplicitne subordinirane relativne, i jedne i druge s viae od stotinu potvrda.). Navest emo samo nekoliko primjera: % Pogarjevaae uboge i, ako ki kada od Dega proaaae almuatvo, on jih odgoDaae i <uaae pse za Dimi govorei jim: "Vo<u psom vari nego vama dati!"(330v) % I kako dojde, re e mi: "Bog s tobom, Tondale! " (332r) % Videi tada duaa moja toliko prilipa mladia, lipaega zajisto neg sam nigdar vidio nijedno stvorenje, i da me pozdravi zovui imenom mojim, i za velik strah i za veliko veselje ko imah vidivai anjela, i pla ui rekoh: "Jao meni, gospodine i ot e moj! Obujale me su gor ine i bolizni i muke paklene." (332v); % A anjel mi odgovori i re e: "O, zala i neharna duao, sada li me otcem i gospodinom zovea, a kada me imaae pri sebi u dru~bi i na stra~i svojoj, nigdar me tako ne zazva, ni mi takoga poatenja u ini ri ju ni stvarju!" (332r) % A on joj odgovori: "Od potribe je da grea, neka ti poka~u gorke i neizmirne muke paklene v kih su svi oni ki ~iviae raskoano, ne obslu~iae zapovidi Bo~je, da budea umiti prav<ati pokle se vratia u tilo tvoje."(333r) Konstrukcije s upravnim govorom uvijek su dvo lane (kao i izjavne). Iz primjera se lako mo~e uo iti srodnost konstrukcija s upravnim govorom i izjavnih konstrukcija. Ta je sli nost najvidljivija po tome ato i uvodni dio konstrukcije s upravnim govorom uklju uje element izjavne semantike (re e, odgovori, govorei, itd.), a drugi dio i konstrukcije s upravnim govorom i izjavne strukture ima prema prvome zavisan, objektni odnos. Uvodni dio strukture s upravnim govorom u srednjovjekovnim tekstovima esto sadr~ava dva glagola govorenja (Npr. re e govorei, odgovori i re e, govori i re e). U Tundalovu vienju redovito dolazi odgovori i re e. % A ona odgovori i re e: "Ajme, gospodine moj, ako ti budea hoditi sprida... (333r); A anjel mi odgovori i re e: "O, zala i neharna duao! (331v); A on joj odgovori i re e: "Ovi dolac jest misto i stanje oholih, ki se u ~ivot svoj..." (334v) 2.3.5.5. Kako smo ve spomenuli, u prvome dijelu implicitne subordinirane strukture mo~e biti i rije  ili izraz s obraanjem ili fati kom funkcijom (uzvici, pozdravi, zaklinjanja, proklinjanja, psovke i sl.). Takvi izrazi uglavnom ozna uju uspostavljanje kontakta sa sugovornikom ili pozivanje na komunikacijski in. U Tundalovu vienju vrlo je obi no da se u prvome dijelu implicitne koordinirane strukture kombiniraju i izrazi s obraanjem i izrazi s fati kom funkcijom, osobito uzvici. Npr.; % O, zlo esta duae... (331v); Jao meni, gospodine i ot e moj... (332r); Ajme, gospodine... (332r); Ajme, gospodine moj... (333r); O, zala i neharna duao! (332r); O, nevo<na duaa moja... (331r); O, zlo esta i prokleta duao... (335v); O, dragi gospodine... (342r) itd. 2.3.5.6. Izrazima s obraanjem ili fati kom funkcijom vrlo su bliske upitne i imperativne konstrukcije. To je i razumljivo jer se i pitanjem i imperativom uspostavlja izravan kontakt sa sugovornikom, jednako kao obraanjem ili rije ima i izrazima s fati kom funkcijom. Stoga u tekstu nalazimo mnogo potvrda za re enice u kojima se ova etiri elementa (obraanje, fati ki izrazi, imperativ, pitanje) na razli ite na ine kombiniraju. % Reci mi, gospodine, hou li ja tarpiti ove muke. (333v); Gospodine, bismo li kako mogli svaraiti put naa? (335r); Reci mi, moj gospodine, tko e me u uvati od ovoga puta. (333v); Ajme, gospodine, a mi tako govoria? (332v); Spomeni se, nevo<na duaice... (342v); Reci mi, gospodine, ima li svaka duaa ove muke patiti. (336r) Vrlo je est ovaj redoslijed: uzvik s fati kom funkcijom (o)  obraanje  pitanje. Npr. % O, zala i neharna duao, sada li me otcem i gospodinom zovea... (332r); O, zlo esta i prokleta duao, tko te tote privede? (335v); O, dragi gospodine, pomozi me... (342r), O, dragi gospodine, joae li emo kroz ku muku projti? (342v) itd. 2.3.5.7. Uzvici i obraanje vrlo su sli ni po svojim sintakti kim ulogama: zasebni su dijelovi slo~enih struktura, pretpostavljaju joa jedan dio strukture, a s njim nisu u izravnoj sintakti koj vezi i ozna avaju uspostavljanje kontakta sa sugovornikom. U Tundalovu vienju potvrena su dva uzvika kojima se izra~ava emocionalno stanje (jao, ajme) te jedan s fati kim zna enjem, koji je, kako je vidljivo iz naprijed navedenih primjera, vrlo est (o). Za uzvi ne demonstrative ima tek jedan primjer: Evo, Tondale, oni, kojega si se svita dar~al... (332v) 2.3.5.8. Uzvici jao i ajme u ovome tekstu "regiraju" se s drugim dijelovima struktura. (Npr. jao meni; jao i teako meni.) U naaem tekstu nema primjera za uzvike u postpoziciji ili interpoziciji, svi su u prepoziciji. 2.3.5.9. Vrlo srodni naprijed razmatranim strukturama u sintakti kom smislu jesu pozdravi, zakletve, proklinjanja, psovke itd. (Zasebni su dijelovi slo~enih struktura, pretpostavljaju joa jedan dio strukture, a s njim nisu u izravnoj sintakti koj vezi, ozna avaju uspostavljanje kontakta sa sugovornikom ili izra~avanje osobnoga stava prema sugovorniku.) U tekstu esto dolaze s obraanjima i/ili uzvicima. Npr.; % Bog s tobom, Tondale! (332r); O, dragi gospodine, za slavno ime Bo~je, komu se anjeli klaDjaju, a djavli straae, ne hodimo tamo! (343v); Slava tebi, O e! Slava tebi, Sinu! Slava tebi, Duae Sveti! (346r); Slava Tebi, Gospodine, kra<u vi De slave! (346v) 2.3.6. Strukture sa sinsemanti nim tipizirajuim elementima 2.3.6.1. Od sinsemanti nih tipizirajuih elemenata u prvome dijelu strukture dolaze katafori ki demonstrativi ili re eni ni modifikatori. 2.3.6.2. Katafori ki demonstrativi u Tundalovu vienju ne dolaze samostalno, nego uvijek uz glagole govorenja: Npr. % A djavli, videi da ne mogu izvaraiti protiva Doj, po aae vapiti suprotiva Bogu po ovi na in govorei: "O, Bo~e, ti nisi pravedan, nere vele krudel..." (332v) 2.3.6.3. Od re eni nih modifikatora u naaem je tekstu potvren samo koncesivni re eni ni modifikator niatar maDe ('ipak'): % Niatar maDe, za nauk i pobojaanje onih ki budu atiti ovo pismo da bi ne doali u one muke, nikoliko u rei od onoga a vidi i tarpi duaa moja. 2. ZAKLJU AK U ovome smo radu dali opis asindetskih slo~enih struktura u srednjovjekovnoj apokalipsi, Tundalovu vienju iz Lulieva zbornika (zbornik je pronaen u Trogiru, datiran je oko 1600.). U naaem tradicionalnom sintakti kom pristupu slo~ene jukstaponirane strukture imenovale su se re eni nim nizom i nisu se dalje opisivale ni tipologizirale. Stavovi oko (ne)postojanja bezvezni ke zavisnosti bili su prili no radikalni (Babi 1990.), unato  bogatoj sintakti koj literaturi koja je takve stavove mogla temeljito poljuljati (Peakovskij 1928, Beloaapkova 1967, Gligorov 1975, Mrazovi  Vukadinovi 1990, Pranjkovi 1993). Kako kod jukstaponiranih struktura ni nezavisan ni zavisan odnos meu dijelovima strukture nije gramatikaliziran, Pranjkovi nezavisan odnos dijelova jukstaponirane strukture naziva implicitnom koordinacijom, a odnos zavisnosti meu dijelovima jukstaponirane strukture naziva implicitnom subordinacijom. Ako je odnos meu dijelovima slo~enih struktura gramatikaliziran, onda je rije  o eksplicitnoj koordinaciji (nezavisno slo~ene re enice u tradicionalnome sintakti kom pristupu) ili o eksplicitnoj subordinaciji (zavisno slo~ene re enice u tradicionalnome sintakti kom pristupu). Istra~ivanje je pokazalo da su u Tundalovu vienju najbrojnije eksplicitne subordinirane relativne (145 potvrda) i eksplicitne koordinirane sastavne (121 potvrda). Takva brojnost relativnih re enica upuuje na potrebu detaljnijeg ispitivanja njihova statusa u naaim srednjovjekovnim tekstovima te ide u prilog tezi koju iznose Kurzova 1981 i Kordi 1995 da je relativna re enica najstariji tip zavisne re enice u indoeuropskim jezicima. Osim slo~enih struktura s relativnim re enicama potvrene su u velikom broju u naaim i drugim slavenskim (pravnim) tekstovima eksplicitne subordinirane pogodbene re enice. One su "karakteristi ne za prvobitnu slavensku sintaksu, koja pri tome uva indoevropski arhaizam" (Kati i 1993). Mo~da bi stoga trebalo ponovno razmotriti tvrdnje o navodnoj veoj "starosti" jukstapozicije i koordinacije od ostalih na ina slaganja, iako je relevantnost tih tvrdnji za ovdje iznesenu problematiku upitna. Asindetskih struktura ima ukupno 100, a najviae potvrda ima za implicitnu subordinaciju  upravni govor (80). Upravni govor ina e je iznimno brojan u srednjovjekovnim tekstovima. Obavezna nazo nost drugoga dijela strukture s upravnim govorom (i drugih implicitnih subordiniranih struktura) ne ide u prilog tezama o nepostojanju bezvezni ke zavisnosti. Za implicitne subordinirane strukture s upravnim govorom u srednjovjekovnim tekstovima karakteristi no je da u prvome dijelu strukture dolaze obi no dva glagola govorenja (npr. re e govorei, odgovori i re e, govori i re e). Implicitne subordinirane strukture uvijek su dvodijelne, a karakterizira ih osobita vrsta sintakti ke obaveznosti (obavezna nazo nost) jednoga od dijelova strukture (u pravilu drugoga). Prvi je dio strukture obi no tipiziran i sadr~i katafori ki element koji najavljuje, prognozira ili zahtijeva nazo nost drugoga dijela strukture (npr. Mo<u te, reci mi...). Upravo prema naravi toga katafori koga elementa u prvome dijelu strukture implicitne subordinirane strukture dijele se na one s autosemanti nim (upravni govor i izjavne strukture) i one sa sinsemanti nim tipizirajuim elementima (katafori ki demonstrativi i re eni ni modifikatori). U tekstu smo naali potvrde za sve navedene strukture. Meu dijelovima implicitnih koordiniranih struktura, za razliku od implicitnih subordiniranih, nema odnosa sintakti ke obaveznosti. Pranjkovi implicitne koordinirane strukture dijeli na sastavne, rastavne i suprotne. Takva je tipologizacija, kako se pokazuje i na naaem tekstu, utemeljena i analogna tipologizaciji eksplicitnih koordiniranih struktura u tradicionalnoj gramatici. Minimalne razlike u teoriji i metodologiji sinkronijskog opisa asindetskih struktura u srednjovjekovnom Tundalovu vienju i opisu suvremenoga jezi nog stanja navode na pomisao da se u tom podru ju sintakse od najstarijih tekstova do danas nisu dogodile bitne promjene s obzirom na ustrojstvo slo~ene re enice, nego samo s obzirom na frekventnost uporabe pojedinih na ina slaganja. IZVORI: Tundalovo vienje, Luliev zbornik, ARHIV HAZU, signatura I. b. 83 Muka svete Margarite, ARHIV HAZU, signatura I. a. 44 Pla  Bla~ene Dive Marije, ARHIV HAZU, signatura I. a. 25 LITERATURA: Ajanovi, M. 1954. "Nezavisno" slo~ene re enice i odnos prostih re enica u njima, Naa jezik, V, 3 4, 5 6, 7 8: 134 147, 206 221, 278 292. Babi, S. 1990. O tzv. bezvezni kim zavisnim re enicama, Wiener slavistisches Jahrbuch, Ergenzunsband VIII: 7 12, Wien. Beli, A. 1937. O slo~enim re enicama i srodnim pojavama, Naa jezik, V, 7 8, 9 10: 227 234, 297 305. Beloaapkova, V. 1967. Sovremenyj russkij jazyk, Moskva. Brabec, I.  Hraste, M.  }ivkovi, S. 1970. Gramatika hrvatskosrpskog jezika, Zagreb. Budagov, R. 1965. Vvedenie v nauku o jazyke, Moskva. Dcsy, G. 1987. A Select Catalog of Language Universals, Bloomington, Indiana. Derossi, Z. 1968. Pristup analizi slo~ene re enice, Jezik, 15: 138 143, Zagreb. Dmitriev, P. A. 1966. O erki po sintaksisu serbochorvatskogo jazyka, Leningrad. Dmitriev, P. A. 1975. Ob odnoj tendencii v razvitii sintaksisa serbochorvatskogo jazyka, Vestnik Leningradskogo universiteta: 116 121. Drrigl, M. A. 1994. Genoloake i poetoloake odrednice hrvatskoglahgoljskih vizija i prenja, (disertacija), Zagreb. Drrigl, M. A. 1997. Problematika ~anrova u hrvatskoj srednjovjekovnoj knji~evnosti na primjeru hrvatskoglagoljskih vizija, Prvi hrvatski slavisti ki kongres, Zbornik radova I, Zagreb. Fancev, F. 1925. Prilozi za povijest hrvatske crkvene drame, Nastavni vijesnik, 33: 109 124, Zagreb. Faliaevac, D. 1980. Hrvatska srednjovjekovna proza, Zagreb. Gligorov, I. 1975. Asindetskata hipotaksa vo makedonskiot jazik, Makedonski jazik, 26: 129  149, Skopje. Grickat, I. 1971. Aktuelni jezi ki i tekstoloaki problemi u starim srpskim irilskim spomenicima, Beograd. Grickat, I. 1975. Studije iz istorije srpskohrvatskog jezika, Beograd. Hercigonja, E. 1975. Srednjovjekovna knji~evnost, Povijest hrvatske knji~evnosti, knj. 2, Zagreb. Hercigonja, E. 1983. Iz radova na istra~ivanju stilematike i sintakse proze 15. st, Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb: 395 439. Ivi, M. 1961. O pojavama sintaksi ke obaveznosti, Godianjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 6, Novi Sad. Ivi, M. 1978. O srpskohrvatskim re eni nim prilozima, Ju~noslovenski filolog, 34: 1 16. Ivai, S. 1948. Tundalovo vienje iz Lulieva zbornika, Starine, 41: 119 157, Zagreb. Ivai, S. 1970. Slavenska poredbena gramatika, Zagreb. Kapetanovi A. 2003. Jezi ne zna ajke i leksikografska obrada fra Ivanove "Filomene" iz XVII. stoljea, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 29: 131 157, Zagreb. Kati i, R. 1993. Uz po etke hrvatskih po etaka, Split. Kati i, R. 1998. Litterarum studia, Zagreb. Kati i, R. 2002. Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika. Nacrt za gramatiku, Zagreb. Kordi, S. 1995. Relativna re enica, Zagreb. Kova evi, M. 1998. Sintaksa slo~ene re enice u srpskom jeziku, Beograd i Srbinje. Kova evi, M. 1997. Parataksi ke i hipotaksi ke odnosne re enice, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, XL/1: 49 61, Novi Sad. Kuno, S. 1987. Functional Syntax. Anaphora, discourse and emphaty, Chicago and London. Kurzov, H. 1981. Der Relativsatz in den indoeuropischen Sprachen, Hamburg. Lalevi, M. 1951. Sintaksa srpskog jezika, Beograd. Le Goff, J. 1993. U eni i pu ki aspekti putovanja u onostrano u srednjem vijeku, u Srednjovjekovni imaginarij, Zagreb. Leskien, A. 1914. Grammatik der serbo-kroatischen Sprache, Heidelberg. Mali, D. 1996. Iz sintakse "}ia svetih otaca". Croatica  Prinosi prou avanju hrvatske knji~evnosti (Hercigonjin zbornik), 42,43,44: 237 248, Zagreb. Mali, D. 1997. }ia svetih otaca  Hrvatska srednjovjekovna proza, Zagreb. Mali D. 2004. Najstariji hrvatski latini ki spomenici (do sredine 15. stoljea), Stari pisci hrvatski, 43, Zagreb. Mareti T. 1889. Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, Djela JAZU, 9, Zagreb. Mareti, T. 1899. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb. Mareti, T. 1963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika, Zagreb. Minovi, M. 1987. Sintaksa srpskohrvatskog  hrvatskosrpskog knji~evnog jezika, Sarajevo. Mrazovi, P. i Vukadinovi, Z. 1990. Gramatika srpskohrvatskoga jezika za strance, Novi Sad. Peakovskij, A. M. 1928. Russkij sintaksis v nau nom osvea enii, Moskva  Leningrad. Peti, M. 1979a. Predikatni proairak, Zagreb. Peti, M. 1979b. Pristup sintaksi viaestruko slo~ene re enice, Rasprave Zavoda za jezik, 4 5: 31 41, Zagreb Pralica, D. 2003. Relativna klauza u religijskom diskursu tipa poslanica, Prilozi prou avanju jezika Odseka za srpski jezik i lingvistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 34, Novi Sad. Pranjkovi, I. 1988. Neato napomena o Sintaksi prof. Kati ia, Jezik, 36: 3 8, Zagreb. Pranjkovi, I. 1990. Slo~ene strukture u nekim od novijih sintakti kih istra~ivanja, Jezik, 37/4: 97 103, Zagreb. Pranjkovi, I. 2002. Hrvatska skladnja, Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, Drugo, izmijenjeno izdanje. Pranjkovi, I. 2001. Druga hrvatska skladnja, Sintakti ke rasprave, Zagreb. Radovanovi, M. 1990. Spisi iz sintakse i semantike, Novi Sad. Sili, J. 1984. Od re enice do teksta. Teoretsko-metodoloake pretpostavke nadre eni noga jedinstva, Zagreb. Stecenko, A.N. 1977. Istori eskij sintaksis russkogo jazyka, Moskva. Stevanovi, M. 1991. Savremeni srpskohrvatski jezik, knj. 2: Sintaksa, Beograd. Strohal, R. 1928. Gramatika danaanjega hrvatskoga knji~evnoga jezika, II. dio: Sintaksa, Zagreb. Ve erka, R. 1989. Altkirchenslavische (Altbulgarische) Syntax, Freiburg. THE COMPOUNDED STRUCTURES WITHOUT CONJUNCTION IN THE CROATIAN "VISION OF TONDAL" (TUNDALOVO VIENJE) The introducing part of the paper emphasises issues of the origin and the Croatian adaptation of the medieval vision of the Irish knight Tondal. The most important information on the graphic, orthographic and linguistic characteristics of the Tundalovo vienje from Luliev zbornik are provided. In the central part of the paper we are analysing compounded structures without conjunction in this text. Key words: Vision of Tondal, Luli's codex, Croatian language of 15th century, compounded structures, structures without conjunction, co-ordination, subordination Klju ne rije i: Tundalova vizija, Luliev zbornik, hrvatski jezik 15. stoljea, slo~ene strukture, asindetske strukture, koordinacija, subordinacija  V. Faliaevac 1980: 38 39.  Le Goff 1993: 117.  Za vizije u okviru problema ~anrovske podjele i klasifikacije srednjovjekovne knji~evnosti vidi: Hercigonja 1975, Drrigl 1994, te osobito Drrigl 1997.  Kriti ki latinski tekst te apokalipse izdao je Wagner u knjizi Visio Tugdali. Lateinisch und altdeutch, Erlangen, 1882. Viae o tome u Ivai 1948: 119 132.  To je argumentirano pokazao Ivai (1948: 129 131) usporedbom s jednom talijanskom verzijom (La visione di Tantolo, u P. Villari Le antiche leggende e tradizioni che illustrano la Divina Commedia, Pisa 1865: 23 50), koju je izdao paralelno s verzijom iz Lulieva zbornika.  Drrigl 1997: 551.  U bavljenju sintaksom ovoga teksta uzeli smo u obzir novu transkripciju prema rukopisu iz Arhiva HAZU (signatura I. b. 83.), koja je napravljena za potrebe izrade Hrvatskoga rje nika do Marulia i njegovih suvremenika (K. `trkalj Despot).  Ivai 1948: 119 157.  Dani i 1872: 110 118.  Suvremenije izdanje: Petar Luci, Vartal, Knji~evni krug Split, 1990, priredio, uvodom i biljeakama popratio te rje nik sastavio Nikica Kolumbi.  Archiv 35, 1914: 507 513.  Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, Zagreb 1969, str. 200 219.  Hrvatska srednjovjekovna knji~evnost, Vinkovci 1998, str. 49 59.  Ivai 1948: 122.  Do po etka sedamdesetih godina 20. stoljea u prou avanju naae jezi ne povijesti dr~alo se da su stariji tekstovi vjerna slika govora odreenoga kraja. Danas je takav stav sasvim napuaten. Svaki je zapisani tekst odraz odreenih knji~evnojezi nih nastojanja i jezi no je slojevit (starije i novije, knji~evne i dijalektalne jezi ne crte, te utjecaji drugih knji~evnih sredina). Jezik te knji~evnosti je knji~evni jezik sa svojom namjenom i svojom slojevitoau i ne mo~e se izjedna iti ni s jednim dijalektom. (Mali 2004: LXIV). Pisani jezik i govor uvijek se bitno razlikuju, i to osobito, osim u leksiku, i u sintaksi, koja i jest u ovome radu podru je naaega zanimanja. Usp. Ve erka 1989: 25: "Keine Schriftsprache stellt eine einfache und unmittelbare Reproduktion eine Mundart dar. Der Unterschied zwischen der Schriftsprache und der volkstmlichen Dialektsprache ist  ausser im Wortschatz  wesentlich und tiefgriefend, gerade in der Syntax."  Usp. Hercigonja 1983: 401. "Izbor iz izra~ajnih sredstava na morfoloakom planu, alterniranja varijanata i dubleta postojeih u iznijansiranom spektru oblika od tradicionalno-knji~evnih (cksl.) do onih koji se konstituiraju i supostoje (kao starija i kao mlaa stanja) tijekom jezi ne evolucije na naaem tlu, predstavljaju glagoljaakim piscima o ito ekspresivno sredstvo za razbijanje jednoli nosti naracije koje oni vrlo funkcionalno uporabljuju."  Hercigonja 1983: 402.  Razlog tomu jest izmeu ostalog i to ato dugo nismo imali suvremena sintakti koga priru nika. Pranjkovi (1988: 3) govorei o Sintaksi prof. Kati ia ovako se izjasnio o dotadaanjim sintakti kim priru nicima: "Ni s jednim od dosadaanjih priru nika sintakse hrvatskoga ili srpskoga jezika ne mo~emo biti zadovoljni: Maretieva je sintaksa zastarjela, Lalevieva je pretradicionalna, Stevanovieva je, iako dosad najopairnija, viae normativisti ka nego opisna, poglavlje posveeno sintaksi u Priru noj gramatici prije je uvod u opu sintaksu negoli sintakti ki opis konkretnoga jezika, Minovieva donosi malo novoga..."  Vidi Mali 1988: 151.  Termin smo preuzeli iz Pranjkovi 2002: 138. "Pod implicitnom koordinacijom razumiju se sve vrste jukstapozicijski slo~enih struktura kod kojih meu dijelovima nema odnosa sintakti ke obaveznosti, tj. kod kojih leksi ko-sintakti ka obilje~ja jednoga dijela nemaju za posljedicu nu~nu nazo nost drugoga."  Usp. Pranjkovi 2002: 134. "`toviae, gramati ki konektori u najveem broju slu ajeva ne gube (i) osobinu "veznosti" kad postanu intenzifikatori. Ta im osobina samo prestaje biti primarnom. Emancipacijom se dakle gramati ki konektori "degramatikaliziraju", prestaju biti gramati ka sredstva veze, a postaju prilozi (isticanja i veze). Takvi prilozi funkcioniraju kao re eni ni (ili ak tekstni) prilozi.  I u suvremenim tekstovima jukstaponirane slo~ene strukture imaju u tome smislu druk iji status u odnosu na sindetske strukture (osobito u odnosu na eksplicitnu subordinaciju). Dijelovi jukstaponiranih struktura u na elu se lakae i eae emancipiraju u tekstu. Pranjkovi (2002: 131) takav na in emancipacije imenuje nultom preoblikom, isti ui kako se takvom preoblikom mijenja narav strukture, ali ta promjena nije "(formalno)sintakti ki relevantna", tj. njome se ne mijenja sintakti ko ustrojstvo dijelova, nego "na in realizacije, aktualizacije".  Usp. npr. Brabec  Hraste  }ivkovi 1952: 152; Kati i 2002: 164 169; Bari i dr. 1995: 457 459; Peti 1979 b: 32 itd.  Peakovskij 1928, Beloaapkova 1967, Gligorov 1975, Pranjkovi 1993, Mrazovi  Vukadinovi 1990 itd.  Vidi Babi 1990:12. Dr~imo da takvi isklju ivi stavovi nikako ne mogu biti pravi put u rjeaavanju ove problematike, jednako kao ni sustavno "preauivanje" toga problema, koje se u naaim sintakti kim radovima esto prakticiralo.  Tu je tvrdnju argumentirano pobio Pranjkovi 2002: 136. " injenica da je zavisnost jukstaponiranih struktura uvjetovana (samo) leksi kosemanti ki ne zna i da je ona sintakti ki irelevantna. Naprotiv, moglo bi se  samo na prvi pogled paradoksalno  ustvrditi da je to zapravo sintakti ka zavisnost u pravom smislu te rije i jer je kod eksplicitne subordinacije zavisnost, pored ostalog, utemeljena i na morfoloakim, a ne samo na "pravim" sintakti kim sredstvima. Za jukstapozicijski tip zavisnosti moglo bi se rei da je  bar onda kad je rije  o zavisnosti koju uvjetuju glagoli govorenja, mialjenja, osjeanja i sl.  po mnogo emu analogan odnosu izmeu glagola nepotpuna zna enja (ili glagola s tzv. semanti kom nedovoljnoau, openitoau i sl.) i njihovih dopuna."  Vidi Pranjkovi 2002: 128 131.  Peakovskij 1928: 541; Pranjkovi 2002: 114; Dcsy 1987: 111.  Grickat 1975: 64; Stecenko 1977: 130 157.  "Ovde uzgred da pomenem da su neki nau nici kao napr. Z. Klemensjevi (...) pretpostavljali da su se od parataksi kih re enica u slo~enoj re enici, sa razvijenim ovakvim odnosima logi ke zavisnosti, i razvile prave zavisne ili hipotaksi ke re enice. Ja to odbijam iako dopuatam da tako u maloj meri ili retko biva."  Pranjkovi 2002: 114.  Pralica (2003) u zaklju ku svojega istra~ivanja relativnih re enica u religijskom diskursu uo ava iznimnu frekventnost relativnih re enica i u takvu tipu teksta. ( ak 30% svih re enica iz razmatranoga korpusa sadr~i jednu ili viae relativnih re enica.)  U Pranjkovi 2001: 64 69 te se re enice nazivaju kompletivnima, vrlo su jasno i utemeljeno obraene i tipologizirane.  Pojava mnogostrukog ponavljanja veznika i poznata je u mnogim starim jezicima i naziva se und-und stil (Budagov 1965: 336 337). Gomilanje veznika i Grickat (1971: 93) tuma i nepoznavanjem asindetskog nabrajanja, ato je kontradiktorno tezama o veoj starosti jukstapozicije od ostalih na ina slaganja. Usp. Grickat 1971: 93. "Za stari izraz je karakteristi an i takav polisindeton za koji bi se moglo rei da se javlja usled nepoznavanja asindetskog nabrajanja, mogunosti reanja sa napisanim ili bar podrazumevanim zarezom."  Kordi 1995: 18; Kurzova 1981: 62.  Podaci iz Mali 1997: Rje nik.  Za pravni diskurs korisni mogu biti podaci R. Kati ia 1993: 161 164. Na temelju usporedbe Vinodolskoga zakona i Ruske pravde, kne~evskoga zakonika iz 11. stoljea, Kati i rekonstruira fragment praslavenskoga zakonskoga lanka u njegovu izvornom jezi nom obliku (a ... ubjet, to ... mstit). Stoga pouzdano pretpostavlja da "je ta oznaka glavne re enice u zavisnome pogodbenome sklopu, karakteristi na za prvobitnu slavensku sintaksu, koja pri tome uva indoevropski arhaizam, uklonjena iz tradicionalnih ritmiziranih formulacija Vinodolskoga zakona tek razmjerno nedavno, vjerojatno pod utjecajem sintakse latinskih zakonskih i statutarnih tekstova". (str. 164, kurziv K. `. D.)  Usp. Grickat 1975: 64. "Taj razvoj pripada veoma davnim vremenima, tako da je, po naaem mialjenju, samo uz odreenu ogradu ta no kada se ka~e da 'razgovorni jezici nemaju razraene oblike slo~ene zavisne re enice, ukoliko ih ne podr~ava i ne unapreuje literarno-pismeni jezik'. U ranim epohama indoevropskih jezika hipotaksa verovatno zaista nije bila bogata, ali su neki njeni uopateni modeli svakako ve bili utvreni."  Tradicionalno su se takve tipizirane strukture (npr. s konektorima zato, stoga, dakle, samo) svrstavale u eksplicitne koordinirane strukture (isklju ne, zaklju ne i objasnidbene). Kako Pranjkovi joa nije objavio tipologiju eksplicitnih koordiniranih ni subordiniranih re enica, mi emo u svojoj tipologizaciji ipak slijediti tradiciju te emo proairiti ovako strogo ograni enje sindetskih struktura na one strukture iji su dijelovi povezani i ostalim sredstvima veze, a ne samo koordiniranim veznicima, a asindetske strukture suzit emo samo na one strukture iji su dijelovi "povezani" jednim od ovih re eni nih znakova: dvoto kom, dvoto kom s navodnicima, to kom zarezom, crtom ili zarezom (usp. Peti 1979a: 32). Tako emo isklju ne, zaklju ne i objasnidbene re enice ipak promatrati u okviru eksplicitnih koordiniranih struktura. Za nedoumice u vezi s "nezavisnoau" eksplicitnih koordiniranih struktura vidi npr. Ajanovi 1954 i Beli 1937.  Pranjkovi 2002: 145.  Vidi i primjere na str. 5 i 7.  Na ovaj na in transkribirana, ta struktura dakako nije implicitna koordinirana, ali treba imati na umu da se ona sasvim legitimno mogla transkribirati i kao takva, pa je stoga, a i zbog njezine ilustrativnosti, ovdje donosimo.  Pranjkovi 2002:145.  Pranjkovi 2002: 145.  Vidi bilj. 12 i 13. U vezi s preauivanjem ne samo asindetske zavisnosti nego asindetskoga slaganja uope ilustrativan je lanak Pristup analizi slo~ene re enice (Derosssi 1968).  Pranjkovi 2002: 178.  Pranjkovieva tipologizacija vrlo je detaljna. Mi emo u obradi implicitne subordinacije u Tundalovu vienju uzeti u obzir samo distinkcije relevantne za jezik toga rukopisa. Za detaljniju tipologizaciju vidi Pranjkovi 2002: 178 211.  Za razliku izmeu izjavnih implicitnih subordiniranih struktura i struktura s upravnim govorom vidi Pranjkovi 2002: 186.  Usp. npr. u Fancev 1925: 109 124: "Kada to sveta Mare re e, jedan, ki ju fruataae, Doj re e govorei..." U Muci svete Margarite (rukopis u Arhivu HAZU. Sign. I-a-44): "I u se glas Bo~ji di govori i re e...". U Pla u Bla~ene Dive Marije (rukopisu u Arhivu HAZU. Sign. I-a-25): "Jivan po a govoriti Gospoji i re e jej..." Itd.  Zaato se govori o terminu strukture s obraanjem, a ne strukture s vokativom vidi u Pranjkovi 2002:191.  Usp. Pranjkovi 2002:196.  Uzvicima prepozicija i jest na elno svojstvena. Postpozicija i interpozicija mnogo su rjee i stilski markirane. Vidi Pranjkovi 2002:197.  Za klasifikaciju re eni nih modifikatora v. Ivi 1978 i Pranjkovi 2002: 205 206. PAGE 1 PAGE 21 *P"(J l n t@B& H P r t x !!""$""":#X######H$n$$$%%'Z'\'((<(J(N(r()))+++,,,, ,,,,,,, ,$,j0JCJU6CJCJ j0JU 56CJ5CJ66CJCJT0&NPR&(),j1l1n1dh$dh$dh $dh$dhdh0&NPR&(),j1l1n1 2<@ AzCEFFNFPFILVQR>SUDX\_Jb ccccdd&hrjkmXpt ~RV̂̉Ή|(ԒjʓDҖƘ@B  XYmR$,^,b,~,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,Z-\-.......///////////////l0v0x000000000000 16181H1J1\12 2b2j2l2x2z2222223$3(383:3X3Z3r3t3333333OJQJ j0JU6_n1 2<@ AzCEFFNFPFILVQR>SUDX\_Jb ccccdd&h$dh$dh$dh3333&4*4N4P4R4^4`4j4z444444455 5555$5&50545B5D5V5X5f5h5z555555555555 6 66>6N6l6x6z6666666666666666*7:7R7d7f7v7x7777777778888&8(888:8H8J8\8^8j8z86bz8|8888888j9v9x999999999999l:r:v:::::::::::::::::;@;B;F;J;T;;;<<<<========P>V>>>>>>>? ?$?@?B?f?r?t???????????J@N@R@Z@\@f@h@v@x@@@@6OJQJb@@@@@@AA ABB(BBBFBZB^B|B~BBBBBBBBBCC>C@CnCvCzCEEEEFNF@HBHJJtKKvOxOPPVQQQQQRRRDTFTHTJTUUUVV&V(VVVXVZV^VVVWW:WWBWnWpWWWWWWW(X.X@XdYhYbZ565CJ5 j0JU6]bZfZZZ\\\\^^R`T`aaJbccjclccccccddff6l8lll mmmm\ppqqss$v&v\y^ypzzzzR{d{f{z{|{{{{||||~~ T؅Ή"$.Əԏ؏TV 6OJQJ65 j0JU0J56\&hrjkmXpt ~RV̂̉Ή|(ԒjʓDҖ$dh$dh$dhԒTZ*,24DЖҖƘ.0@ܚޚbě$~T@B¬Ƭڬ,Lh`xʵҵ "5CJCJ jUmH556 j0JU6YƘ@Bběƛ̟ΟTVFƬ Tdh$dh$dhběƛ̟ΟTVFƬj ht<8dJTVX R"6H$bB(ND<^`b~Z8  0,(,.@0dej ht<8dJTV$dh$dh $dh $dh"6HdRv(6H8<FJL`bľȾʾ"$V\jlnx|~пҿRTdBHJ@N>DT&(R|~PR  j0JU56655CJCJ\VX R"6H$bB(Ndh$dh$dh$dhJL\^"&"$68JLN26TXrvx~$&BDz <Lp$*8:DFZ`npz|56 j0JU6`,.24flz|(68LN 8:z|~"$2BDXZ$&bhj*,Xhjl(@d6d(.02@B@BRbhHJJLln&:<PRzbfh*0B (:@VXZ\bd~65CJCJ j0JU5566\D<^`b~Z8  0,(,.@0dh$dh$dh$dh6XVZ*NZ t x    ^ln~ &(,.@bd0`dvxzF8L\< , . 0     !!4""""""#0$2$T$$%\%%%%.&N&&D'~''''L((X))*v*+55CJ6bdrnZ  ! """#h$%4%%T&&.'$dh$dh$dhdrnZ  ! """#h$%4%%T&&.'Z''((b))b**<+H++d,,-<..@//@0X1122 334*55R67<77784999::N;;L<<&==>T??8@@(AA6@6B66 7"7$7^7788888 9"9$9X99992:::::";$;&;n;;;;$<6d*55R67<77784999::N;;L<<&==>T??8@@(AA>R?^????D@F@H@@@@AAATAAAAAAAAAlBBB4CpCrCtCCCC4D6D8DLD\D^D`DpDtDDDDDEEEEEGGG HIIIILJnJxKzK|K~KKKKKMMMMMMMM j0JU H*mH nH 5mH nH 6mH nHmH nH 56mH 5mH 6TB CCLDtDEE EEEHILJNJzK|KKKMPNtPPRRR T$dhdh$dh$dhMPNRN O6O8O:OTOOOONPpPtPvPPPQVRRRRRRRS&S(S6S T TTTBTDTFTTTTTURUTUxUzU\\\n`p```aavddxezeee hh6k8kooppPqRqs s,y.ynypyyyDzFz||||~~Tr265mHj0JUmH6 j0JU\RR TBTTRUxUY\n``xee h6kopPqs,ynyyDz||~LB"JĚT*b~&(RV^`b 4 TBTTRUxUY\n``xee h6kopPqs,ynyyDz||~LB$ LNJpv†ʆІԆֆކ4TVXBD̍ԍ֍"$JLPęĚƚnœĜ@Zj*8TV*565 6OJQJ j0JU6\*,bd~(*68:<>BDPRVXZbhlpCJ0JmH0J j0JU j0JU. A!"#$%i ih subordiniranih) ima viae (145 20 1.41.51.6 3  [4@4 NormalCJ_HmHsHtH6@6 Heading 1$dh@&5<A@< Default Paragraph Font8&@8 Footnote ReferenceH*:@: Footnote Text CJtH uHCH Body Text Indent$dh`a$, @",Footer  9r &)@1& Page Number6b 9g_ "%V&w,}-)../M0R14X444679:R<==BCEHnKL OJSWb;ij tty  !"#$%&'()&+,-.+0-23452j|Gcy  H8d1Ch: $$$%%%&&' (l)))*** $,3z8@bZ"6+$<M*bn1&hV.'*5B TBbdRb !!8@(  \B @ S D"\B @ S D"\B @ S D"\B  S D"\B  S D"\B  S D"B S  ?WW|X}X~XXHXt(H t tHtttCPdtvxchD L ` i * 0 i o s y  C J (0<C DJ$-@I^ghp$'/<M^k   #-/0?ACEGIKMOQSUWY]gilnqsvx{IRXZ[_bjko~ky157<>BDIrxy{&'(*/MORT| 6<JPagioqx  $&.05<?CElo -69;@BHJOQXZachjqs{}DKMTfq`efnpx)-/3FOemou{  %'8>NR[^gknrtz}e p ."8"##^#g#######%%&%&&&&&&&&&&&&&''<'B'E'I'X(g((((((())`)g)~)))))))))))))))))))) ****=*K*7+E+------..wBwYwgwhwuwwwwwwwwww xx x!x.x1x:xxxxxxxxxxxxxxxxxy yyyyy9yEyfypy{yyyyyyyyyyyyyyyyyzz#z]zhzzzzz/{={{{{{K|U|\|g|n|v|}|||||||| }}})}C}Q}}} ~~<CKQȅӅ/3^kƆՆ,78ER^&{ňӈU`~_g #)*79ACP]achɌԌߌ#8GY`kstu~ōǍҍԍۍݍ-5CIMWXijpr{}͎ώՎ׎ގߎ #&0;OZ`zۏ4:z֐ސ"'S[\cʑґӑXbےߒ7;KO\kɓѓ2=~0:;A͕֕ )4@COŖƖ̖Ζ֖ؖ %&(),-=>FQX"#./68BDIu}ݘ).ؙ͙KRĚǚ֚$4S]krs|}~›ʛݛ@G\bT^ǝѝHR,@HJMUabkltu{֟ݟ:AL_aoqwyϠՠؠu{ߡ'./57@AGIPQXZbchmuw~ạ̃ݣߣS]dk}¤Ҥ٤ۤFKʥ˥Υϥ٥ڥܥ'/<CCH ͪϪ)+s{049CͯϯܯðȰ rzų WfҵصBLS^emu#úϺٺ %)4;TX]iJNSXblz{߽KNORY`bn˿ҿ 27Y_ioHTuz6?@Iu}HT\f(di<DLQZdxJR^hv3AGQ#%)136W`z~*4]imqyWW ||.PPTTSV Z+Z+%//(6(6)6*6,6F888[>_>@@CC7D>DEE^F^FFFQR-R.RSS]]__VaVa'c(cffsitissssyyzz{{|||~~?deNN &&88DOWڒ44ͺϺ޺!"`bwxGHUX`aeh*+Z[_WZopux[\\^svadJ),>AmKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docBD 88^8`OJPJQJ^Jo(  ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo( xx^x`OJQJo(o HH^H`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo(BD@FF(dFF4!")*23469<=BCLVXZ[]^`bcfhijmotwxy`` ` `$`,`2`4`6`:`@`B`F`H`V`X`h`j`l`p`v`|`~```````````````````````` ````"`&`(`2`4`@`B`F`J`N`P`Z`z``````G:Times New Roman5Symbol3& :ArialG:Times Unicode 2?5 :Courier New;Wingdings"qhŒ&Œ&󺇦E !0dϥASINDETSKE SLO}ENE STRUKTUREKristina `trkaljKristina `trkaljp0dϥASINDETSKE SLO}ENE STRUKTUREKristina `trkaljKristina `trkalj [4@4 NormalCJ_HmHsHtH6@6 Heading 1$dh@&5<A@< Default Paragraph Font8&@8 Footnote ReferenceH*:@: Footnote Text CJtH uHCH Body Text Indent$dh`a$, @",Footer  9r &)@1& Page Number6b 9g_ ""%X&y,-+..0O0T14Z444679:U<==BCEHqKL#OMSWb>ij#tty  !"#$%&'()*+,-./0123452j|Gcy  H8d1Ch: $$$%%%&&' (l)))***}y .6I8~+=@@@ @@@ $,3z8@bZ"6+$<M*n1&hV.'*5B TBpdRb !!8@(  \B @ S D"\B @ S D"\B @ S D"\B  S D"\B  S D"\B  S D"B S  ?WWXXXXHXt(H t tHtttCPdtvxchD L ` i * 0 i o s y  C J (0<C DJ$-@I^ghp$'/<M^k   #-/0?ACEGIKMOQSUWY]gilnqsvx{IRXZ[_bjko~ky157<>BDIrxy{&'(*/MORT| 6<JPagioqx  $&.05<?CElo -69;@BHJOQXZachjqs{}DKMTfq`efnpx)-/3FOemou{  '):@PT]`imptv|g r 0":"##`#i#######%%&'&&&&&&&&&&&&&' '>'D'G'K'Z(i((((((())b)i)))))))))))))))))))))** *!*?*M*9+G+------..>/F/J/P/Q/[/]/c///////////00h0v000>1L1c2s22222R3]33344=4Q4Z4]4b444x55550696;;=;C;I;U;Z;d;l;;;;;C<R<o@y@@@AAAABBBC#C-CCCCCCCDDE#EEEEEEEEE FFF!F"F-F2F9FZF^FFFmGnGoGvGxGGGGGGGGGGGGGGGG H HHHHH H'H1H4HVHXH\HcHdHjHmHsHtHuHzH|H}HHHHHHHHHHHHHIII#I+I-I0I?ICIJIMIXIbIdIgIlIsI{I~IIIIIIIIIIIIIIIIIfJgJJJJJJJ^KgKuK~KKKKKKKKKLLM MBNKNrN}NNNLOWO}OOOOOOOOOOcPoPPPPPjQtQvQ~QQQQQQ RgRqRS'S5SLSSSSSOTPTpTtTTTU UUUUUUU=VIVKVXVkVyVVVVWW"WCWKWUW_WwWWWWWWWW XX)X7X@XMXfXsXXXXXYYY&Y5YCYYYhYiYvYYYYYVZaZZZ,[5[L[Z[[[\\] ]Y]]]]]]]]]]]]]]]^^/^3^\^i^^^{_|_}__``Za[a\a_arauaaaaaTb]b,c-c.c9cGcIcRcVc_cgclcocpcxc{cccccccccccccccccccccdd#d-d4d5dR]c}ޏ7=}ِ%*V^_f͑Ց֑[eޒ:>NR_n̓ԓ5@3=>DЕٕ!#,7CFRȖɖϖіٖۖ()+,/0@AIT[ %&129;EGLx,1ЙۙNUǚʚٚ'7V`nuvś͛CJ_e WaʝԝKU!/CKMPXdenowx~ٟ=DObdrtz|Ҡؠ۠x~*128:CDJLST[]efkpxzƣϣV`gnŤդܤޤINåͥΥѥҥܥݥߥ*2?FFK ЪҪ,.v~37<FЯү߯ư˰u}ȳ Ziյ۵EOVahpx&ƺҺܺ (,7>W[`l MQV[eo}~NQRU\ceqοտ 5:\blrKWx}9BCLxKW_i!+gl?GOT]g{MUaky6DJT&(,469Zc}"-7`lpt|. A!"#$%i ih subordiniranih) ima viae (145 20 B"JĚT*b~&(>@BZ\^`bhnph&`#$$*,bd~(*68:<>BDPRVXZbhlp0JmH0J j0JU j0JU [4@4 NormalCJ_HmHsHtH6@6 Heading 1$dh@&5<A@< Default Paragraph Font8&@8 Footnote ReferenceH*:@: Footnote Text CJtH uHCH Body Text Indent$dh`a$, @",Footer  9r &)@1& Page Number6b 9g_ ""%X&y,-+..0O0T14Z444679:U<==BCEHqKL#OMSWb>ij#tty  !"#$%&'()*+,-./0123452j|Gcy  H8d1Ch: $$$%%%&&' (l)))***.6I8~+=@@@ @@@ $,3z8@bZ"6+$<M*pn1&hV.'*5B TBpdRb !!8@(  \B @ S D"\B @ S D"\B @ S D"\B  S D"\B  S D"\B  S D"B S  ?WWXXXXHXt(H t tHtttCPdtvxchD L ` i * 0 i o s y  C J (0<C DJ$-@I^ghp$'/<M^k   #-/0?ACEGIKMOQSUWY]gilnqsvx{IRXZ[_bjko~ky157<>BDIrxy{&'(*/MORT| 6<JPagioqx  $&.05<?CElo -69;@BHJOQXZachjqs{}DKMTfq`efnpx)-/3FOemou{  '):@PT]`imptv|g r 0":"##`#i#######%%&'&&&&&&&&&&&&&' '>'D'G'K'Z(i((((((())b)i)))))))))))))))))))))** *!*?*M*9+G+------..>/F/J/P/Q/[/]/c///////////00h0v000>1L1c2s22222R3]33344=4Q4Z4]4b444x55550696;;=;C;I;U;Z;d;l;;;;;C<R<o@y@@@AAAABBBC#C-CCCCCCCDDE#EEEEEEEEE FFF!F"F-F2F9FZF^FFFmGnGoGvGxGGGGGGGGGGGGGGGG H HHHHH H'H1H4HVHXH\HcHdHjHmHsHtHuHzH|H}HHHHHHHHHHHHHIII#I+I-I0I?ICIJIMIXIbIdIgIlIsI{I~IIIIIIIIIIIIIIIIIfJgJJJJJJJ^KgKuK~KKKKKKKKKLLM MBNKNrN}NNNLOWO}OOOOOOOOOOcPoPPPPPjQtQvQ~QQQQQQ RgRqRS'S5SLSSSSSOTPTpTtTTTU UUUUUUU=VIVKVXVkVyVVVVWW"WCWKWUW_WwWWWWWWWW XX)X7X@XMXfXsXXXXXYYY&Y5YCYYYhYiYvYYYYYVZaZZZ,[5[L[Z[[[\\] ]Y]]]]]]]]]]]]]]]^^/^3^\^i^^^{_|_}__``Za[a\a_arauaaaaaTb]b,c-c.c9cGcIcRcVc_cgclcocpcxc{cccccccccccccccccccccdd#d-d4d5dR]c}ޏ7=}ِ%*V^_f͑Ց֑[eޒ:>NR_n̓ԓ5@3=>DЕٕ!#,7CFRȖɖϖіٖۖ()+,/0@AIT[ %&129;EGLx,1ЙۙNUǚʚٚ'7V`nuvś͛CJ_e WaʝԝKU!/CKMPXdenowx~ٟ=DObdrtz|Ҡؠ۠x~*128:CDJLST[]efkpxzƣϣV`gnŤդܤޤINåͥΥѥҥܥݥߥ*2?FFK ЪҪ,.v~37<FЯү߯ư˰u}ȳ Ziյ۵EOVahpx&ƺҺܺ (,7>W[`l MQV[eo}~NQRU\ceqοտ 5:\blrKWx}9BCLxKW_i!+gl?GOT]g{MUaky6DJT&(,469Zc}"-7`lpt|WW ||.PPTTSV \+\+'//*6*6+6,6.6I888^>b>@@CC:DADEEaFaFFFQR0R1RSS]]__YaYa*c+cffviwissssyyzz { {||~~BghQQ ));;GRZݒ77кҺ$%cez{JKX[cdhk-.]^bZ]rsx{^__avydgM,/ADpKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureBD 88^8`OJPJQJ^Jo(  ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo( xx^x`OJQJo(o HH^H`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo(BD@։։(d։։!")*234666669<=BCLVXZ[]^`bcfhijmotwxy@@ A @$@,@2A4A6@:@@AAA@B@F@HAV@X@h@j@l@pA"AqAb@qAvA|@~@@@@@@@@@@A@@@@@@@@@@@AAd@@ @@@@"@&@(@2@4@@@B@F@J@`@|K@N@P@Z@z@@@@@@@f@(Ah@V@l@`G:Times New Roman5Symbol3& :ArialG:Times Unicode 2?5 :Courier New;Wingdings"qhŒ&͒&󺇦E !0dѥASINDETSKE SLO}ENE STRUKTUREKristina `trkaljKristina `trkaljY bbjbjWW ==*]B0    8Hl Iz( EEEEEEE$cKWME  3 E>  3>>> .  E       E>>)CE  E$ ^ d9ERoot Entry F`*?k ^d1TableKWordDocument]SummaryInformation(      53789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\^aecDocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool0Table6M DAN{934BD0A1-D640-11D8-B015-0050FC743D63} Oh+'0 $0 L X d p|ASINDETSKE SLOENE STRUKTUREMiSINKristina trkaljE Sris Normal.dotrKristina trkaljE S3isMicrosoft Word 8.0S@  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,L hp  IHJJS Eѥj ASINDETSKE SLOENE STRUKTURE Title 6> _PID_GUIV@p@Fߋ@v  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~4WW ||.~~PPTTSV \+\+'//*6*6+6,6.6I888^>b>@@CC:DADEEaFaFFFQR0R1RSS]]__YaYa*c+cffviwissssyyzz { {||~~BghQQ ));;GRZݒ77кҺ$%cez{JKX[cdhk-.]^bZ]rsx{^__avydgM,/ADpKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj(D:\AutoRecovery save of asind. struktureKristina `trkalj+C:\My Documents\radovi\asind. strukture.docBD 88^8`OJPJQJ^Jo(  ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo( xx^x`OJQJo(o HH^H`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo(BD@dH ~!")*234666669<=BCLVXZ[]^`bcfhijmotwxy@@ AAA @$AA)A,@,A @-@2A4A6@:@@AAA@B@F@HAV@X@h@j@l@pA"AqAb@qAvA|@~@@@@@@@@@@A@@@@@@@@@@@AAd@@ @@@@"@&@(@2@4@@@B@F@J@`@|K@N@P@Z@z@@@@@@@@(A@V@@`G:Times New Roman5Symbol3& :ArialG:Times Unicode 2?5 :Courier New;Wingdings"qhŒ&f󺇦E !0dѥASINDETSKE SLO}ENE STRUKTUREKristina `trkaljKristina `trkaljo- і Cd( dǑ=\|Lr5gĒRiO^e̴K}Gqߓ+y;]"CtݦYZٔI. )˵W~eW_tox_4>}±xƾ8vhz-i?fvY $bbjbjWW ==*]KMB OOOOO%R%R%R8]RRtO4zSS(SSSWWW$Ւ_OWVWWWՒnOOSS3SnnnW.OSOSOOOOOOWnnOOS]S$qqO*%R<2Root Entry F`*?kqq}1TableDWordDocumentySummaryInformation(       !"#$%&'()*+,-./012h789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\ijklmnopqrstuvwxza~  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,L hp  IHJJS Eѥj ASINDETSKE SLOENE STRUKTURE Title 6> _PID_GUIDAN{934BD0A1-D640-11D8-B015-0050FC743D63} Oh+'0 $0 L X d p|ASINDETSKE SLOENE STRUKTUREMiSINKristina trkaljE Sris Normal.dotrKristina trkaljE S4isMicrosoft Word 8.0S@ԭ@p@@(" 4