Naslov
Neki izvori biomase u Hrvatskoj
(Some biomass sources in Croatia)

Autori
Krpan, Ante ; Zečić, Željko ; Poršinsky, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Dobivanje energije iz biomase - Gewinnung der energie aus biomasse(CD) / Matica hrvatska Našice - Našice : Hrvatske šume Zagreb, 2004

Skup
Dobivanje energije iz biomase

Mjesto i datum
Našice, Hrvatska, 09.09.2004. - 12.09.2004

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Biomasa; energija; drvo; vrste drveta
(Biomass; energy; wood; timber species)

Sažetak
Reljefna i klimatska obilježja u Hrvatskoj omogućuju razvoj različitih izvora šumske biomase. Prirodne nizinske, brdske i gorske šume kao i obalne šume na kršu su vrlo važan izvor šumske biomase za energiju. Drvna zaliha navedenih šuma u Hrvatskoj procjenjuje se na oko 300 mil. m3, ali bez sitne granjevine i stabala ispod taksacijske granice. Godišnji prirast se procjenjuje na oko 9 mil. m3, a godišnji etat krupnoga drva na oko 5, 5 mil. m3. Šume su listača, iz kojih se ostvaruje 85 % godišnjeg etata, vrlo važan izvor šumske biomase za energiju jer sadrže od 35 % do 100 % ogrijevnoga drva. Naše najraširenije četinjače jela i smreka iz prebornih šuma nisu, zbog velikoga udjela tehničkoga drva, tako važni izvori biomase za energiju kao bukva i druge listače. Ipak, sječiva stabla tih vrsta sadrže značajnu količinu biomase za energiju. Iz navedenih šuma se godišnje proizvede oko 1 milion m3 krupnoga drva, koje se na tradicionalni način koristi kao izvor energije. Ostaci nakon sječe poput otpada, gubitaka i sitne granjevine čine 2, 2 mil. m3. Ako se doda 0, 07 mil. m3 iz opožarenih površina i 0.65 mil. m3 iz panjača ukupni godišnji potencijal šumske biomase za energiju iz prirodnih šuma iznosi 3.92 mil. m3. Proizvodni potencijal šumskog zemljišta za šume kratke ophodnje u Hrvatskoj se procjenjuje na 2, 0 mil. m3 godišnje. Kulture četinjača u kontinentalnom i mediteranskom području, koje se mogu podignuti u sklopu proširene biološke reprodukcije na velikim površinama neobrasloga šumskog i zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, uz pionirsku ulogu, značajni su potencijalni izvori biomase za energiju. Područje hrvatskoga krša, posebno njegov otočni i obalni dio sa zaleđem, oskudjeva energijom. Alepski je bor iz prirodnih sastojina i kultura, uz ostale šumske vrste mediteranskog područja, izvor biomase za energiju na kojega se u budućnosti može ozbiljno računati. Alepski je bor istočnomediteranska vrsta raširena kultiviranjem po cijelom Sredozemlju već u rimsko doba. Pripada skupini mediteranskih borova grupe Halepensis, koji na području Mediterana zauzimaju površinu od 6, 3 mil. hektara te se po površini svrstavaju odmah iza hrastova, koji zauzimaju 8, 0 mil. hektara (Quezel, 1986). U Tunisu se u vertikalnom smislu alepski bor rasprostire do 1 500 m nad morem (Chakroun, 1986). U Hrvatskoj se alepski bor duž obalnog područja i otoka rasprostire do najsjevernije točke Hrvatske. Smatra se autoktonom vrstom. U sjevernom se dijelu prirodno ne obnavlja, što je slučaj u srednjem i posebno u južnom priobalnom i otočnom jadranskom području, gdje je u optimumu i izvanredno se prirodno obnavlja bilo nakon sječe ili nakon požara (Trinajstić, 1988). Površina se prirodnih šuma i kultura alepskog bora u Hrvatskoj procjenjuje na 40 000 hektara, a godišnji etat je oko 120 000 m3 (Meštrović, 1988). Zbog izrazite zasmoljenosti i male trajnosti tržište u ovom času ne traži tehničko drvo alepskoga bora. Slično je s ogrjevnim, odnosno drvom za celulozu pa se alepski bor praktično u Hrvatskoj ne sječe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA