Pregled bibliografske jedinice broj: 153426
EKSTERIJERNE ODLIKE HRVATSKIH AUTOHTONIH PASMINA KONJA
EKSTERIJERNE ODLIKE HRVATSKIH AUTOHTONIH PASMINA KONJA // Zbornik radova XXXIX. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma
Zagreb: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. str. 689-692 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 153426 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
EKSTERIJERNE ODLIKE HRVATSKIH AUTOHTONIH PASMINA KONJA
(EXTERIOR FEATURES OF CROATIAN AUTOCHTONOUS HORSE BREEDS)
Autori
Ivanković, Ante ; Caput, Pavo ; Geceg, Ivan ; Čačić, Mato
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zbornik radova XXXIX. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma
/ - Zagreb : Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004, 689-692
Skup
XXXIX. znanstveni skup hrvatskih agronoma
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.02.2004. - 20.02.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
autohtone pasmine; konji; eksterijerne odlike
(autoshtonous breeds; horses; exterior features)
Sažetak
Hrvatske hladnokrvne pasmine čime najbrojniju pasminsku skupinu konja u Hrvatskoj. Njihov je sustavni uzgoj započeo u devetnaestom stoljeću na području Međimurja a zatim se proširio na područje Podravine, Posavine i dijelove Slavonije. Izgrađene su na ondašnjoj populaciji konja "bušaka" koji je ovisno o podneblju bio različito konformacijski i genetsko profiliran. Na području Međimurja tradicionalno je uzgajalo "bušak" većeg tjelesnog okvira, u Posavini su "bušaci" bili manjeg okvira, a u Slavoniji je čak u tipu lipicanca (Romić, 1975). S nakanom popravljanja konformacije ondašnjeg "bušaka" tijekom dvadesetog stoljeća uvažani su kvalitetni rasplodnjaci teških europskih pasmina konja, primarno noričke, pešeronske i belgijske krvi, kojima se "oplemenjivala" postojeća populacija. Očekivani rezultati su izostali, primarno radi okruženja u kome su se konji nalazili. Difernciranost bazne populacije te usmjeren selekcijski pristup uvjetovalo je profiliranje ondašnje populacije u pasmine koje se danas nalaze na ovim područjima. Posavski konj i hrvatski hladnokrvnjak zadržali su se na marginalnim pašnjačkim područjima u nevelikom broju koji iziskuje konstantan monitoring. Populacija međimurskog konja svedena je na tridesetak grla, radi čega je nužno pomno praćenje i povremeni ciljani unos srodne "svježe krvi". Cilj projekta "Fenotipske i genetske odlike izvornih pasmina konja u Hrvatskoj" je utvrđivanje fenotipskog i genetskog profila autohtonih pasmina konja na području Hrvatske, te dinamike promjena obilježja spram ranijih istraživanja. Unutar populacije posavskog konja zamjetna je manja varijabilnost konformacijskih obilježja, uvjetovana najvećim dijelom uzgojnim područjem. U populaciji hrvatskog hladnokrvnjaka uočljivo je postojanje dva glavna pasminska tipa, koja kao takva treba zasebno promatrati i uzgojno podržavati. Na prvom tipu uočljiv je trag stoljetnog oplemenjivanja izvorne populacije s europskim pasminama teških konja, te mu je svojstven veći tjelesni okvir, grublja glava i jača koštana osnova. Drugi tip hrvatskog hladnokrvnjaka je nešto lakši, manje glave i manjeg tjelesnog formata. Međimurski konj je u fazi konsolidacije uzgoja, a limitirajući čimbenik je mala efektivna veličina populacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)
