Pregled bibliografske jedinice broj: 152127
Učinak inhalacijskih anestetika halotana, izoflurana i sevofluranana rast ljudskih tumorskih stanica in vitro
Učinak inhalacijskih anestetika halotana, izoflurana i sevofluranana rast ljudskih tumorskih stanica in vitro, 2004., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 152127 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Učinak inhalacijskih anestetika halotana, izoflurana i sevofluranana rast ljudskih tumorskih stanica in vitro
(Effects of inhaled anaesthetics halothane, isoflurane and sevoflurane on the human tumor cells' growth in vitro)
Autori
Kvolik, Slavica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
02.04
Godina
2004
Stranica
62
Mentor
Glavaš-Obrovac, Ljubica
Ključne riječi
inhalacijski anestetici; halotan; izofluran; sevofluran; tumorske stanice; in vitro
(inhaled anaetshetics; halothane; sevoflurane; isoflurane; tumour cells; in vitro)
Sažetak
U ovoj studiji istraživani su učinci inhalacijskih anestetika halotana 1, 5 vol%, izoflurana 2 vol% i sevoflurana 3 vol% na rast ljudskih tumorskih stanica karcinoma debelog crijeva Caco-2, karcinoma grkljana HEp-2, stanica karcinoma dojke MCF-7, karcinoma gušterače MIA PaCa-2, metastatskog karcinoma debelog crijeva iz limfnog čvora SW620 i normalnih fibroblasta WI 38. Ispitivane stanične kulture su izložene ovlaženoj smjesi inhalacijskih anestetika u 35% O2, 60% N2O, 5% CO2 na temperaturi 37 º ; C u trajanju od 2, 4 i 6 sati. Zatim je citotoksičnost svih inhalacijskih anestetika je određena MTT-testom. Dobivene vrijednosti su iskazane kao postotak u odnosu na metaboličku aktivnost u kontrolnoj, netretiranoj, skupini stanica. Nađeno je da inhalacijski anestetici imaju različiti citotoksični učinak na ispitivane stanične kulture. Inhibicija staničnog rasta je ovisna o vrsti primjenjenog anestetika, tipu stanica i dužini izlaganja anestetiku. Najjači citotoksični učinak je iskazao halotan, s inhibicijom rasta svih ispitivanih tipova stanica, izraženom već nakon 2 sati u kulturi stanica HEp-2 (82, 7%), Caco-2 (85, 1%) i SW620 (72, 1%), a najmanjim u kulturi fibroblasta (86, 2%). Citotoksičnog učinak je nakon 6 sati bio kod HEp-2 (67, 7%), Caco-2 (76, 3%), SW620 (80, 9%) i najmanji kod fibroblasta (87, 6%). Ovi učinci halotana su bili praćeni promjenama u sintezi DNA (52, 4% kod Caco-2, 45, 2% kod HEp-2 i 74, 9% kod SW620), RNA (39, 2% kod Caco-2, 59, 1% kod HEp-2 i 60, 5% kod SW620) i proteina (19, 2% kod Caco-2, 14, 0% kod HEp-2 i 24, 4% kod SW620) nakon 4 sata izlaganja. Elektroforezom u 1% agaroznom gelu je nađena fragmentacija DNA. U stanicama izloženim halotanu dolazi do povećanja broja stanica koje su u apoptozi u odnosu na kontrolne, netretirane stanice, što je vidljivo iz ireverzibilnog izlaganja fosfatidilserina na vanjsku stranu stanične membrane. Sevofluran je izazvao manje izraženu inhibiciju staničnog rasta nego halotan u svim staničnim kulturama, osim kod stanica MIA PaCa-2 čiji rast nije značajnije mijenjao. Izofluran nije iskazao inhibicijski učinak na rast tumorskih stanica. Naši rezultati upućuju na apoptozu kao mehanizam smrti tumorskih stanica izloženih halotanu. Da bi se rasvijetlio mehanizam smrti tih stanica potrebna su daljnja istraživanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti