Naslov
Klamidija 1920.-2003. - što više novih spoznaja to više nepoznanica

Autori
Škerk, Višnja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
5. simpozij o spolno prenosivim bolestima s međunarodnim sudjelovanjem / - Zagreb, 2003, 52-52

Skup
5. simpozij o spolno prenosivim bolestima s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 14.04.2003. - 16.04.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Klamidija trahomatis
(Chlamydia trachomatis)

Sažetak
Klamidija je otkrivena 1920. godne u vrijeme velike epidemije psitakoze i tada je smatrana virusom. Kokoidan oblik s dvostrukom staničnom opnom, razmnožavanje diobom, osjetljivost na neke antimikrobike, posjedovanje prokariotskih ribosoma, metaboličkih enzima, RNK i DNK, svrstali su je u bakterije. S obzirom na poseban životni ciklus razvoja i razmnožavanja koji je kompleksan i bimorfan klamidija je izdvojena u poseban red, porodicu, rod i vrste. Nova klasifikacija klamidija uvedena je 1999. godine, a učinjena je na bazi homolognosti nukleinskih kiselina. Tri za čovjeka značajne vrste, C. trachomatis, C. psittaci i C. pneumoniae nalaze se u porodici Chlamidiaceae koja je jedna od četiri porodice reda Chlamydiales. Već 1993. godine na staničnoj kulturi opažen je aberantni razvojni ciklus klamidije koji je danas polazište za objašnjenje postojanja latentnih, perzistentnih infekcija. Važna je biološka osobitost klamidije uspostavljanje ravnoteže između domaćina i parazita. Zdravi nositelji klamidije značajni su u širenju infekcije. Inicijalna infekcija očiju i genitalnog trakta rezultira bez ili s minimalnim oštećenjima tkiva. Teška oštećenja oka u trahomu, te infekcija gornjeg genitalnog trakta s komplikacijama, rezultat su imunog odgovora na rekurirajuće infekcije ili na perzistentnu, kroničnu infekciju tijekom koje je zaustavljena binarna dioba retikularnih tjelešaca kao i sinteza strukturalnih proteina, ali se nastavlja replikacija genoma i sinteza proteinskih antigena od kojih je najvažniji HSP (heat-shock-protein) od 60 KD, koji potiče imunološku reakciju kasne preosjetljivosti. Klamidija sprječava fuziju lizosoma s fagocitnom vakuolom, inhibira apoptozu inficiranih stanica, natječe se sa stanicom domaćina za osnovne hranjive tvari, stvara ravnotežu s domaćinom, može uzrokovati kroničnu intracelularnu infekciju. Više epidemijskih studija i sasvim nova molekularna istraživanja ističu C. trachomatis kao mogućeg samostalnog pokretača cervikalne karcinogeneze. C. trachomatis je bakterijski uzročnik spolno prenosivih bolesti, najčešći uzročnik infertiliteta koji se može prevenirati i najčešći uzročnik sljepoće koja se može prevenirati. Za objašnjenje nastanka klamidijskih infekcija važna je spoznaja o višesatnom preživljavanju elementarnog tjelešca u staničnom detritusu i vodi, pa zaraza ne mora biti posljedica samo kontakta sluznica, a mogla je nastati i ranije u vrijeme koje se ne može objektivno odrediti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA