Pregled bibliografske jedinice broj: 150761
Utjecaj načina izapiranja na sadržaj B2O3 u magnezijevu oksidu iz morske vode
Utjecaj načina izapiranja na sadržaj B2O3 u magnezijevu oksidu iz morske vode // Knjiga sažetaka / 11. Ružičkini dani / Piližota, Vlasta (ur.).
Kutina: Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2004. str. 25-25 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 150761 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Utjecaj načina izapiranja na sadržaj B2O3 u magnezijevu oksidu iz morske vode
(The effect of the rinsing method on the B2O3 content in magnesium oxide from seawater)
Autori
Martinac, Vanja ; Labor, Miroslav ; Petric, Nedjeljka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Knjiga sažetaka / 11. Ružičkini dani
/ Piližota, Vlasta - Kutina : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2004, 25-25
Skup
11. Ružičkini dani
Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 28.06.2004. - 29.06.2004
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
nestehiometrijsko taloženje; sadržaj B2O3; magnezijev oksid iz morske vode
(substoichiometric precipitation; B2O3 content; magnesium oxide from seawater)
Sažetak
U radu je ispitivan utjecaj načina izapiranja taloga magnezijeva hidroksida dobivenog iz morske vode nestehiometrijskim načinom taloženja uz dodatak 80 % od stehiometrijske količine dolomitnog vapna kao taložnog reagensa. Nestehiometrijski način taloženja magnezijeva hidroksida iz morske vode znatno je ekonomičniji način taloženja u takozvanoj "mokroj fazi" u odnosu na stehiometrijski način taloženja, prvenstveno zbog povećanja brzine sedimentacije nastalog taloga, a time i kapaciteta taložnika. Međutim, kod 80 % načina taloženja povećan je sadržaj B2O3 u produktu, tj. magnezijevu oksidu dobivenom iz morske vode. Cilj ovog rada bio je utvrditi efikasnost uporabe vodovodne vode (dekarbonatizirane), kao sredstva za izapiranje taloga magnezijeva hidroksida, kako bi se sadržaj B2O3 u magnezijevu oksidu iz morske vode smanjio na najmanju moguću mjeru. Naime, bor uzrokuje znatne smetnje kod elektrolize magnezijeva klorida u svrhu dobivanja metalnog magnezija, ako se kao šarža ćelije rabi magnezijev klorid dobiven iz morske vode, a također negativno utječe na kvalitet vatrostalnog materijala proizvedenog na osnovi sinteriranog magnezijeva oksida dobivenog iz morske vode. Ispitivanja su izvršena kod različitih uvjeta, tj. ispitan je utjecaj pH otopine za izapiranje, kao i utjecaj dodatka manitola u morsku vodu prije procesa taloženja i/ili u otopinu za izapiranje. Rezultati ispitivanja pokazuju da izapiranje zaluženom dekarbonatiziranom vodovodnom vodom pH vrijednosti 12.50 omogućava smanjenje udjela B2O3 u uzorcima MgO(80 %-tno taloženje) do sadržaja 0.0238 mas. %, što je za cca 65 % manje u odnosu na sadržaj B2O3 u uzorcima pripravljenim uz izapiranje magnezijeva hidroksida nezaluženom dekarbonatiziranom vodovodnom vodom (0.0679 mas. %). Uzrok ovog efekta su uz pH i međuionski utjecaji. Dodatak manitola morskoj vodi prije početka taloženja također vrlo povoljno utječe i smanjuje udjel B2O3 za dodatnih 9 % (0.0216 mas. %), dok dodatak manitola otopini za izapiranje nema značajnijeg utjecaja. Manitol veže ortoboratnu kiselinu, H3BO3, prisutnu u morskoj vodi u slabo disociranu kompleksnu kiselinu HB(OC)4, te se na taj način količina adsorbiranog bora tijekom reakcijskog taloženja znatno smanjuje. Vrijeme kontakta taloga magnezijeva hidroksida s otopinom za izapiranje je izuzetno značajno, međutim, količina sredstva za izapiranje u navedenim ispitivanjima, nema većeg utjecaja, što ukazuje da je moguće reciklirati otopinu za izapiranje, višestruko je iskoristiti uz odgovarajuće osvježenje otopine, a to je također veoma povoljno. Optimalno vrijeme kontakta suspenzije s otopinom za izapiranje je 1.5 h.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo