Pregled bibliografske jedinice broj: 149604
Ugljenonosne naslage ležišta "Lendava - Mursko Središće"
Ugljenonosne naslage ležišta "Lendava - Mursko Središće", 1991., magistarski rad, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 149604 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ugljenonosne naslage ležišta "Lendava - Mursko Središće"
("Lendava - Mursko Središće Coal Deposit)
Autori
Kruk, Boris
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
08.07
Godina
1991
Stranica
81
Mentor
Velić, Josipa
Ključne riječi
ugljen; Mursko Središće; Lendava; Hrvatska; Slovenija
(Coal; Mursko Središće; Lendava; Croatia; Slovenia)
Sažetak
Istraživanjem ugljena i ugljenonosnih naslaga podurčja Murskog Središća unutar Međimurskog ugljenonosnog bazena određene su geološke karakteristike te fizičko-kemijska svojstva i genetske značajke eksploatabilnih ugljenih slojeva ležišta "Lendava-Mursko Središće". Također je provedena i klasifikacija ugljena prema JUS-u i usporedba s nekim drugim nacionalnim klasifikacijama. Ležište je smješteno na granici Hrvatske i Slovenije, u dolini rijeke Mure, oko 5 km istočnojugoistočno od Murskog Središća, odnosno oko 100 km sjeverno-sjeveroistočno od Zagreba. U širem geološkom smislu dio je Ormoško-selničke antiklinale, ili prema najnovijoj tektonskoj rajonizaciji, Antiklinorija Međimurske gorice izgrađenog od naslaga miocena i pliocena, te dijelom prekrivneog kvartarnim naslagama. Primijenjene metode istraživanja podijeljene su na terenske i laboratorijske. Prve uključuju strukturno-istražno bušenje, geološke radove, geofizička - karotažna mjerenja, te inženjersko-geološka i hidrogeološka ispitivaja. Druge su predstavljene različitim vrstama analiza ugljena i popratnih naslaga. To su: modalne analize lake i teške mineralne frakcije i granulometrijske analize pijesaka i siltova ; petrografske analize pješčenjaka ; sadržaji CaCO3 u laporovitim taložinama ; paleontološke analize mikrofaune i makrofaune iz glina, lapora, siltova i pijesaka ; Rtg, DT, kemijske i granulometrijske analize jalovih proslojaka u ugljenu ; petrografske, tehničke i elementarne analize ugljena te kemijske i spektrografske analize pepela ugljena. Ugljenonosni sedimenti i ugljeni slojevi gornjopontske su starosti i pripadaju Rhomboidea slojevima koji su taloženi u rubnom prostoru Panonskog bazena. Javljaju se u ritmičkoj izmjeni klastita - pijesaka, siltova, lapora, glina i njihovih prijelaznih varijeteta, te vrlo tankih do vrlo debelih slojeva ugljena (između 2 i 3 metra). Gotovo svi sedimenti su sivih boja, više-manje tinjčasti s različitim sadržajem karbonata. Na osnovi mineraloških analiza pijesaka pretpostavljeno je da klastični sedimenti potječu s područja Alpa. Ležište predstavlja seriju subparalelnih i blago položenih slojeva koji u južnom dijelu ležišta, odnosno na krajnjem istočnom čelu Ormoško-selniške antiklinale, zatvaraju antiklinalnu, a na sjevernom dijelu sinklinalnu strukturu s nagibom slojeva između 3o i 10o. Rasjedni pomaci nisu utvrđeni spomenutim metodama istraživanja. Mikropaleontološke analize sedimenata upućuju na izmjenu slatkovodnih i brakičnih faza razvoja. Većina slojeva ugljena taložena je u slatkovodnoj sredini sedimentacije, pa tako i oni eksploatabilni koji nose naziv I, Ia i II. Osim navedenih, konstatiran je i niz tanjih, lokalno ili kontinuirano razvijenih slojeva ugljena, od kojih neki samo lokalno zadebljavaju na debljine veće od 1 metar, te su izuzeti iz opisivanja i proučavanja. Prilikom korelacije korišteni su superpozicijski i litološki kriteriji. Razlike između ugljenih slojeva očituju se u sadržaju jalovih uložaka. Sloj Ia ih u odnosu na slojeve I i II, koji su njima bogati, nema. Razmak između slojeva ugljena je manje više konstantan s lokalnim manjim undulacijama. Na osnovi prikazane raspodjele debljina, te pripadajućih im debljina jalovih uložaka, u području južno od osi gore spomenute antiklinale, kod sva tri sloja, a pogotovo kod slojeva I i II dolazi do većeg raslojavanja. Ugljeni (I, Ia i II) su nastali od viših biljaka, s najvećim udjelom konifera, te prema genetskoj klasifikaciji ^ernousove pripadaju grupi humolita, odnosno klasi antraksilita. Taloženi su u facijesu šumske močvare u fluvijalno-jezerskim uvjetima sedimentacije. Vjerojatno se radi o hipoautohtonom tipu ležišta. Prema našoj klasifikaciji svrstani su u vrstu smeđe-lignitnih ugljena. Statistička obrada rezultata spektrografskih analiza elemenata u tragovima u pepelima ugljena pokazala je ujednačenost njihovog sadržaja, pa se nije uspjelo u pokušaju određivanja geokemijskih parametera korelacije. Međutim, može se reći da pepeo nije njima niti značajno obogaćen, niti značajno osiromašen. Odnosi obogaćenja i osiromašenja elementima u tragovima u pepelu ugljena ležišta u odnosu na clark zemljine kore sličan je odnosima između clark-a smeđih ugljena i clark-a zemljine kore.
Izvorni jezik
Hrvatski