Naslov
Rimska kurija i crkvene nadarbine u Dalmaciji 15. stoljeća
(Roman Curia and the ecclesiastical benefices in the 15th century Dalmatia)

Autori
Neralić, Jadranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.02

Godina
2004

Stranica
475

Mentor
Prlender, Ivica

Ključne riječi
crkvene nadarbine; biskupije; kanonikati; annatae; Roimska Kurija; papinski dvor; kanonsko pravo;
(Roman Curia; papal court; canon law; ecclesiastical benefices; annatae; bishoprics; canonries;)

Sažetak
Tijekom kasnoga srednjeg vijeka svećenik je imao više načina koji bi mu omogućili stjecanje crkvene nadarbine, tj. osigurali stalno radno mjesto. Prije svega mogao se osobno obratiti lokalnom osnivaču zaklade (patronu) ili biskupu koji mu po pravu ordinarija može dodijeliti nadarbinu ; drugi nešto teži način bilo je pričekati trenutak krunidbe novog vladara koji bi mu, zahvaljujući svome pravu preces primariae, mogao dodijeliti neku unosnu, bogatu nadarbinu. Treći se odnosi na dodjeljivanje crkvenih nadarbina koje uključuje rimsku kuriju, papinski dvor, koji je tijekom 15. stoljeća sebi prisvojio važnu ulogu u dodjeljivanju konsistorijalnih ili velikih nadarbina (beneficia maiora), kategorije u koju ulaze biskupije i opatije, te malih nadarbina (beneficia minora) sa ili bez dušobrižništva u koju ulaze župne crkve, kapele i oltari pri pojedinim crkivama koji se pravo tijekom 14. i 15. stoljeća sve češće grade i dodjeluju u nadarbine. Radi ugleda rimske kurije i samog pape općenito se smatralo da pismo Svete Stolice o dodjeli nadarbine daje prednost kandidatu koji ga posjeduje i s njime se pojavljuje kod lokalnog biskupa da ga uvede u posjed. Dodjela nadarbina koja ovisi o rimskoj kuriji predmet je ove studije. Odgovore na brojna pitanja koja izviru oko ovog vrlo zanimljivog a u našoj historiografiji neistraženog i gotovo nepoznatog područja potražila sam i nalazila prije svega u Tajnom vatikanskom arhivu i njegovim brojnim fondovima (registrima molbi, papinskih bula te u brojnim registrima o financijskom poslovanju apostolske Komore. U Dalmaciji je provizijom do nadarbine stigao neznatan broj klerika, među njima je znatan udio akademski obrazovanih kandidata, stoga se papu ne može olako optužiti da je neodgovarajuće ili nesposobne osobe nastojao unaprijediti na značajnije i bogatije nadarbine u dalmatinskim biskupijama. Sustav provizija temelji se na kanonskom pravu, nipošto se ne može reći da ovisi o papinoj osobnoj želji ili samovolji. Papa je osobno mogao poznavati tek mali dio sveukupnog svećenstva koje tijekom 15. stoljeća živi i djeluje u Europi i koje se kuriji molbom obraća u nadi da će zahvaljujući upravo papi ostvariti svoje snove o postizanju uspješne crkvene karijere. Iako su preporuke utjecajnih zaštitnika, odlične ocjene tijekom studija na tadašnjim najpoznatijim sveučilištima imale važnu ulogu, bilo je gotovo nemoguće kontrolirati imenovanja na nadarbine. Jer papinska je provizija samo jedan od brojnih načina i mogućnosti da se dođe do nadarbine a kleriku koji teži napredovanju preostaje samo izabrati put koji obećava najbolju nagradu i koji ga vodi do željenog cilja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA