Naslov
Analiza očitovanja i gubitka genomskog upisa (LOI) gena IGF2 i H19 u zloćudnim tumorima želuca čovjeka
(The expression and LOI analyses of IGF2 and H19 in malignant human gastric cancer)

Autori
Uzelac, Lidija ; Horvat, Tomislav ; Marinković, Marino ; Kolak, Toni ; Gall-Trošelj, Koraljka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
3. hrvatski kongres humane genetike : sažeci ; Paediatria Croatica 47 (2003) (S) / Barišić, Ingeborg - Zagreb : Klinika za dječje bolesti, 2003, 5-5

Skup
Hrvatski kongres humane genetike (3 ; 2002)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.09.2003. - 04.09.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
karcinom želuca ; IGF2 ; H19 ; LOI ; ispoljavanje
(gastric cancer ; IGF2 ; H19 ; LOI ; expression)

Sažetak
Uvod: U novije je vrijeme pokazano da epigenetski čimbenici imaju važnu ulogu u nastanku zloćudnih tumora. Česte promjene metilacije DNA u tumorskom tkivu dovode do gubitka obrasca genomskog upisa (engl. loss of imprintig – LOI). Upisani se geni, u pravilu, ispoljavaju samo s jednog alela, majčinog ili očevog. Cilj rada: Analizirati ispoljavanje te eventualni gubitak genomskog upisa za gene IGF2 i H19 u tkivu zloćudnih tumora želuca i pripadajućem nepromijenjenom tkivu u 18 bolesnika. Metode: Iz uzoraka tkiva pohranjenih na – 80oC izdvojili smo nukleinske kiseline. Informativne uzorke (heterozigote) za IGF2-ApaI te H19-RsaI polimorfne lokuse odredili smo koristeći metodu DNA/PCR/RFLP. Metodom RT-PCR prepisali smo 1  g ukupne RNA u cDNA a potom metodom PCR, koristeći visoko specifične početnice umnožili odsječke te odredili postojanje željenih amplifikata u gelu agaroze. Na dobivenim smo amplifikatima, ponovo metodom RFLP, odredili da li je došlo do gubitka genomskog upisa. Rezultati: Udio heterozigota za polimorfni lokus IGF2-ApaI bio je 33, 3% (6/18), odnosno 50% (9/18) za polimorfni lokus H19-RsaI. U nepromijenjenom tkivu informativnih uzoraka nije dokazana ispoljenost gena IGF2 i H19, dok je u tkivu tumora monoalelna ispoljenost gena IGF2 dokazana u tri, a bialelna ispoljenost (LOI) u jednom. Gen H19 bio je monoalelno ispoljen u dva, a bialelno (LOI) u jednom tumoru. Tri uzorka bila su informativna za oba lokusa. Obrazac ispoljavanja za oba je gena bio istovjetan: monoalelno ispoljavanje IGF2 uvijek je pratilo monoalelno ispoljavanje gena H19, dok se LOI i za IGF2, i za H19, dogodio u istom tumoru. Zaključak: Dokazali smo da u tumorima želuca promjena genomskog upisa gena IGF2 i H19 ima važnu ulogu. Bialelno ispoljavanje oba gena dokazali smo u jednom anaplastičnom tumoru želuca, što ukazuje na teški poremećaj obrasca genomskog upisa u toj regiji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA