Naslov
Otkrivanje papilomavirusa čovjeka i drugih uzročnika spolno prenosivih bolesti metodama molekularne dijagnostike
(Detection of papillomaviruses and other causative agents of sexually transmitted diseases by the methods of molecular diagnosis)

Autori
Grce, Magdalena ; Husnjak, Koraljka ; Milutin, Nina ; Matovina, Mihaela

Izvornik
Acta Medica Croatica (1330-0164) 57 (2003); 297-303

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
papilomavirusi čovjeka (HPV) ; spolno prenosive infekcije (STD) ; hibridizacija ; lančana reakcija polimerazom (PCR)
(human papillomavirus (HPV) ; sexually transmitted diseases (STD) ; hybridization ; polymerse chain reaction (PCR))

Sažetak
Uzročnici spolno prenosivih bolesti obuhvaćaju različite vrste bakterija, virusa, gljiva i praživotinja. Posljednja dva desetljeća dvadesetog stoljeća obilježio je nagli porast spolno prenosivih bolesti. Virus ljudske imunodeficijencije (HIV, od engl. human immunodeficiency virus), otkriven 80-ih godina dvadesetog stoljeća, najvažniji je uzročnik spolno prenosivih bolesti zbog brzog širenja i težine bolesti koju izaziva, sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS, od engl. acquired immunodeficiency syndrome). Osim HIV-a, papilomavirusi čovjeka (HPV, od engl. Human Papillomavirus), herpes simpleks virusi (HSV), Chlamydia trachomatis ubrajaju se među spolno prenosive infekcije s teškim posljedicama. Da bismo spriječili širenje infekcije, osim edukacije o mjerama opreza, veoma je važno rano otkrivanje zaraze. Iako se prisutnost patogenih mikroorganizama, koji uzrokuju spolno prenosive bolesti, može otkriti klasičnim metodama uzgoja, biokemijskim i/ili serološkim metodama, molekularna dijagnostika infektivnih bolesti je značajno pojednostavila i ubrzala njihovo otkrivanje. Tako se npr. HPV-i, koji uzrokuju nastanak dobroćudnih i zloćudnih tumora epitelnih stanica kože i sluznice, ne mogu rutinski izolirati uzgojem na staničnim kulturama, a serološke analize nisu dovoljno osjetljive i informativne. Osim toga, citološka (Papa-test) i histološka analiza mogu ukazivati na promjene povezane s prisutnošću HPV-a, ali niti jednom od ovih metoda ne može se pouzdano utvrditi prisutnost virusa. Zbog toga su molekularne metode neophodne za utvrđivanje prisutnosti virusa, koji su povezani s dobroćudnim ili zloćudnim promjenama inficiranog epitela i, što je još važnije, određivanje tipa virusa. Postoje brojne metode, utemeljene na metodi hibridizacije s DNA ili RNA sondama, od kojih su neke pogodne za otkrivanje velikog broja tipova i pretraživanje velikog broja uzoraka. Međutim, najosjetljivije i najinformativnije metode temelje se na lančanoj reakciji polimerazom (PCR) i te metode jedine pružaju mogućnost određivanja tipa virusa te utvrđivanja višestrukih infekcija. U ovom osvrtu predočili smo kada su i zašto molekularne metode u prednosti pred ostalim metodama utvrđivanja prisutnosti uzročnika spolno prenosivih bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA