ࡱ> Y &bjbjWW ==]&&&::::8r$: T(SSSSSSS$UW4S&4S&&&&S::&&&&S_ ,F &&Sɗ-a::RPrethodno priopenje Primljeno 3. studenog 2003. HRVATSKA I JUGOSLAVIJA: NEKI PROBLEMI POVIJESNIH ISTRA}IVANJA Zdenko Radeli, Hrvatski institut za povijest Autor opisuje neke od temeljnih problema u radu na novijoj povijesti Hrvatske, napose sa stajaliata njezina osamostaljivanja. Osvjetljavanjem uzroka raspada Jugoslavije i izbijanja rata 1991., daje mogue odgovore na temelju dosadaanjih istra~ivanja i literature. Postavlja i neke hipoteze, za koje vjeruje da e ih budua istra~ivanja potvrditi. Glavni uzrok raspada Jugoslavije nalazi u nemogunosti komunisti kog re~ima, jednako kao ranije i monarhisti kog re~ima, da stvori zajedni ki dugoro ni gospodarski i kulturni interes svih njezinih naroda ili, pak, u radikalnoj varijanti da stvori jugoslavensku naciju. Razlog tomu je te~nja ve formiranih nacija za samostalnoau te nepristajanje da ~rtvuju nacionalne posebnosti i politi ke slobode na ra un jugoslavenske dr~avne zajednice. Pisati o nedavnoj proalosti nije laka zadaa. Povjesni ari se suo avaju ne samo s velikim o ekivanjima sredine kojom su okru~eni, nego se nalaze i pod strogom kriti kom paskom struke kojoj pripadaju. Kako nadii ograni enja male vremenske distancije, iznimne osjetljivosti suvremenika prema interpretacijama dogaaja na kojima su bili prisutni i koje ~ele vidjeti upravo onakvima kako su ih sami do~ivjeli i kakvi su im ostali u sjeanju? Rijetko tko je s prostora bivae Jugoslavije sposoban bez sna~nih emocija promatrati proale dogaaje i prihvatiti objaanjenja povijesnih dogaaja i procesa koji nisu u skladu njegovim osobnim iskustvima i do~ivljajima, a ponekad su im i protivni. Brojni pisani, slikovni i zvu ni tragovi o nedavnim dogaajima i koli ina naslova u znanstvenoj i popularnoj literaturi, ali i u novijim tehnologijama poput televizije ili interneta, ato bi za starija razdoblja predstavljalo tako po~eljnu injenicu, za istra~iva a najnovije povijesti postaju nona mora. Zato je prisiljen selektirati nepregledne nizove podataka pod stalnim pritiskom da ve u toj po etnoj fazi rada ne u ini grubi propust. Nakon ato se istra~iva  probije kroz navedena ograni enja, suo ava se sa starim problemom koji su stvarni dometi historiografije. Razli iti kutovi gledanja i potpuno suprotstavljena objaanjenja o istim dogaajima, potvruju mialjenja da historiografija i nije niata drugo negoli korektan opis proalih dogaaja i njihova dobra interpretacija. Upravo je interpretacija naj eae problemati na, a ona ovisi ne samo o stanju literature i dostupnosti izvora, nego i o stru noj i intelektualnoj sposobnosti samog istra~iva a. Meutim, nije uvijek presudna samo osobna sposobnost istra~iva a, nego i njegovo okru~enje. Odgoj i obrazovanje, koji oblikuju svakog pojedinca, kao i okru~enje u kojem ~ivi i radi, utje u na njegov svjetonazor i politi ka uvjerenja, a sve to ima izravni utjecaj na rezultate u historiografskom istra~ivanju. Tako splet osobnih sposobnosti, znanja i druatvene sredine neizbje~no daje biljeg interpretacijama povijesnih dogaaja i procesa. `to je proalost izravniji temelj suvremenim politi kim kretanjima, a taj se temelj, dakako, airi ato se viae pribli~avamo suvremenosti, to je vei posredni ili neposredni pritisak na istra~iva a, izbor tema, na in obrade i zaklju ke. Isticanje ograni enja historiografije, napose onih najnovijeg razdoblja, neizbje~no je kada se govori o temi iz naslova. Svi mi koji piaemo o novijoj povijesti Hrvatske neposredni smo sudionici toga vremena. Pitanja koja se povjesni aru nameu bezbrojna su, a najviae su povezana s pitanjem odnosa Hrvatske i Jugoslavije. Kakav je bio polo~aj Hrvatske u Jugoslaviji? Zaato se raspala Jugoslavija i koji su razlozi osamostaljivanja republika kao njezinih sastavnih dijelova? Gdje su po eci Republike Hrvatske? Zaato su bile potrebne ~rtve i razaranja da se ona osamostali? Je li hrvatska te~nja za samostalnom dr~avom iznimka u odnosu na te~nje ostalih naroda svijeta i Europe? Kakav utjecaj je imala 70-godianja povijest jugoslavenske dr~ave na razvoj svijesti o posebnosti hrvatske nacije i kako su se do~ivljavale sli nosti ili razlike u odnosu na druge nacije? Je li zajedni ka jugoslavenska dr~ava ja ala ili slabila potrebu za osamostaljenjem Hrvata i u kojim razdobljima je ta potreba ja ala, a u kojim slabila? `to je s pravima ostalih naroda na istom podru ju, kako u Jugoslaviji, tako i u Hrvatskoj? Kakva je uloga jugoslavenske dr~ave i komunisti ke partije prema nacionalnim pravima? Pa zatim pitanje koje prelazi granice naae struke, je li osamostaljenje iz 1991. kona no ili je to samo jedan korak do novog povezivanja s ostalim narodima Europe i svijeta? Je li mogue da smo svjedoci vremena kada se u naaem neposrednom okru~enju stvaraju kona ni obrisi dr~ava i dr~avnih granica, kao i druatvenog ureenja ili e upravo zapo et proces ujedinjenja s Europskom unijom pokrenuti sli ne probleme i procese, kako pozitivne tako i one negativne, proalih stoljea pa tako i 20. stoljea, u kojima su sudjelovali Hrvati i Hrvatska? Na po etku bih htio razjasniti neke pojmove u ovom lanku. Pojam nacija i narod upotrebljavam kao sinonime, ato oni, imajui u vidu isti korijen rije i, izvorno i jesu. U oba slu aja rije  je o skupu pripadnika zajedni kog etniciteta i tradicije, ili onih sa svijeau o takvoj pripadnosti, a ne o skupu dr~avljana ili stanovnika odreene dr~ave ili teritorija. Dakle, nisam smatrao potrebnim da u ovom lanku pojam narod i nacija razgrani im prema tuma enju da pojam narod ozna ava pripadnike istog etnosa, a da je nacija pojam vezan za politi ki suveren narod s posebnim teritorijem, tradicijom, kulturom i gospodarstvom. Prikaz tijeka raspada Jugoslavije i komunisti kog sustava, osamostaljenja Republike Hrvatske, uvoenja viaestrana kog sustava i demokracije, ratnih operacija 1991.-1995., obrane Hrvatske i njezinih velikih ~rtava, kao i razaranje njezinih materijalnih vrijednosti, sudbine izbjeglica i prognanih, nastanka i propasti Srpske Republike Krajine, vanjskopoliti kih aspekata njezine uspostave, borbe za hrvatske granice, uloge medija te demografskih promjena i ljudskih gubitaka u razdoblju od 1991. do 1995. te 1998., najva~nija su pitanja zapo etih istra~ivanja. Osim spomenutih pitanja, istra~ivanje uzroka zbog kojih je doalo do spomenutih dogaaja zahtijeva izniman napor. Naaa i svjetska iskustva pokazuju da osnivanje i raspad dr~ava, kao ni neprestana promjena druatvenih sustava nije neato novo, dapa e na ovim prostorima to i nije niata neuobi ajeno. Unato  tome, objaanjenje raspada Jugoslavije i komunisti kog sustava i opredjeljenje graana Hrvatske, a ponajviae Hrvata za svojom neovisnom dr~avom, ali i za uspostavom viaestrana ke demokracije i kapitalisti kog druatvenog ureenja, ostat e historiografski problem oko kojeg e se suprotstavljati mnoge potpuno razli ite interpretacije. Mnogi davni dogaaji kao ato su primjerice doseljenje Hrvata, vrijeme i na in doseljenja, stvaranje samostalne srednjovjekovne hrvatske dr~ave te etni ko podrijetlo njezinih podanika, i dandanas izazivaju suprotstavljanja i ~estoke emocije. S obzirom na to ne mo~e se o ekivati da e dogaaji, kojima su sadaanje generacije neposredni svjedoci i sudionici, i s veim vremenskim odmakom biti predmetom isklju ivo hladnokrvnih analiza. Joa manje to mo~emo o ekivati danas, samo nekoliko godina nakon ato je zavraio rat i nakon raspada Jugoslavije. Iako su to zavraeni procesi oni sa svojim posljedicama i dalje pritiau svijest veine stanovnika ovih prostora. Hrvatska je bila u jugoslavenskoj dr~avnoj zajednici 73 godine, s kratkim prekidom za vrijeme Nezavisne Dr~ave Hrvatske (NDH), a u komunisti kom druatvenom i politi kom sustavu provela je 45 godina. Jugoslavenska zajednica nije mogla stvoriti nacionalno i jezi no jedinstvo, a mnogi takvi pokuaaji da se stvori jugoslavenska nacija ili da se postave barem neki zajedni ki temelji na ra un potiskivanja ili brisanja nacionalnih posebnosti do~ivljavali su se, a esto su to i bili, kao izraz dr~avnog pritiska i nasilja. Dakako, po tome polo~aj Hrvatske i Jugoslavije nije poseban, napose u usporedbi s ostalim narodima isto ne Europe gdje su tekli sli ni procesi. Uruaio se komunisti ki sustav u Europi, a osim Jugoslavije raspale su se i druge socijalisti ke viaenacionalne dr~ave, poput ehoslova ke Socijalisti ke Republike ( SSR) i Saveza Sovjetskih Socijalisti kih Republika (SSSR). No, postavlja se pitanje u emu se razlikuje sudbina Hrvata i Hrvatske, ne samo u odnosu na isto noeuropske narode, nego i u odnosu na jugoslavenske narode jer svi su narodi Jugoslavije, mo~e se tako rei, napustili Jugoslaviju, a uz sve specifi nosti u granicama svojih dr~ava napustili su i, prije ili kasnije, komunisti ki sustav. Je li rat, dakle na in na koji se raspala dr~ava, jedina hrvatska i jugoslavenska posebnost? Usput re eno, iako je itatelja gotovo nepotrebno podsjeati, rije  je o ratu za stare ili nove granice meu jugoslavenskim dr~avama, a ne o ratu za obranu komunisti kog sustava. Pojednostavljeno re eno komunizam se u Jugoslaviji, kao i u ostalim europskim socijalisti kim dr~avama, uruaio bez otpora njegovih glavnih nositelja. `toviae, reformirane republi ke komunisti ke partije aktivno su sudjelovale u napuatanju i uruaavanju komunizma, ako nisu i predvodile njegovo uklanjanje kao zagovornice u~ih nacionalnih i republi kih interesa. Jedino su vrhovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) vrlo kratko vrijeme, manje-viae simboli ki, pozivali na vrijednosti propalog sustava i to viae zbog njegova zalaganja za jedinstvenu Jugoslaviju, nego zbog komunizma ili kako se to slu~beno proklamiralo socijalisti kog samoupravnog sustava. Odgovor na prethodno pitanje gdje su glavni uzroci rata mora se tra~iti u hrvatsko-srpskim odnosima ili bolje re eno u pretenziji dvaju naroda na isti nacionalni prostor. Dakako, kad govorim o Hrvatima i Srbima govorim o veini Hrvata i Srba, a nikako o svim pripadnicima dvaju naroda, odnosno mislim na provoenje dr~avnih politika koje su po etkom 90-ih bile izraz volje veine obaju naroda dobivene na izborima. Osim toga, treba upozoriti da Bosna i Hercegovina, kao i uloga Boanjaka u raspadu Jugoslavije, zahtijeva poseban osvrt. Ako ovom prilikom ostanemo u sklopu Hrvatske, mora se konstatirati da njezin prostor nije bio do kraja definiran, barem ne ato se ti e zamisli nekih politi kih snaga obaju naroda u samoj Hrvatskoj, kao i politi kih snaga njezinih isto nih susjednih republika, prije svega stranaka koje su pobijedile na izborima ili onih koje su postigle dobre rezultate i uale u predstavni ka tijela. Republi ke granice su za veinu Hrvata bile neupitne, ali su se javljale razli ite kombinacije o buduem odnosu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No, veina Srba u hrvatskim opinama u kojima su prevladavali, ali ne samo u njima, po ugledu na ponaaanje mati ne dr~ave prema vodstvima susjedne republike Crne Gore i pokrajina Kosova i Vojvodine u sastavu Srbije, podr~ala je pokret koji je zahtijevao izmjene granice bez obzira na ~rtve. Jednoj i drugoj strani izgledalo je da ustav podr~ava upravo njihovo tuma enje prava na samoopredjeljenje, a esto su se pozivali na prirodno i povijesno pravo. Ustav iz 1974. trebao je biti najbolji okvir u korist nesmetanog razvoja socijalizma i samoupravljanja, ali i nacionalnih potreba. Iako je pa~ljivo uobli en i opse~an, s razradom ustavne problematike do najsitnijih detalja i na primjeru ovog ustava pokazalo se da povijest ne poznaje kona na rjeaenja. Uvoenjem pravila pariteta, konsenzusa i veta republi kih predstavnika u saveznim tijelima te kolektivnog vodstva i rotacije na svim razinama, Jugoslavija se pretvorila iz federalne dr~ave u dr~avu s odreenim oblicima konfederacije. I vjerojatno suprotno ~eljama ustavotvoraca ustavna forma postaje jedno od polaziata koja su vodila prema razlazu jugoslavenskih naroda. Meutim, ono ato je iznenadilo mnoge, suprotno na inu na koji su se raziali Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, balti ki i azijski narodi SSSR-a te esi i Slovaci, koji su gotovo bezbolno prekinuli sa zajedni kim ~ivotom, te~nja za vlastitim dr~avama naroda Jugoslavije zavraila je u krvavom ratu. Ovom prilikom ostavljam po strani sukobe izmeu nekih manjina i ruske dr~ave, kao i sukobe novonastalih dr~ava u grani nim podru jima azijsko-europskog dijela bivaeg SSSR-a. Svako objaanjenje zaato se nacionalne suprotnosti nisu prevladale u zajedni koj dr~avi morat e uzeti u obzir tri bitne injenice: 1. da su jaki nacionalni identiteti, napose hrvatskog i slovenskog naroda, rezultirali neprestanim inzistiranjem za ato veom samostalnoau; 2. da su na kontinuiranu i prevladavajuu srpsku politiku da nastoji zbog srpskih nacionalnih interesa zacementirati jugoslavensko rjeaenje presudno utjecali prije svega politi ka i vojna mo baatinjena od srpske dr~ave. U novijoj povijesti ta je mo osna~ena pobjedni kim partizanskim otporom u kojem su Srbi, prije svega oni iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, imali prevlast u odnosu na svoju zastupljenost u strukturi stanovniatva; i 3. da meunarodno okru~enje nije dopuatalo prevlast politi kih snaga s autoritarnim i diktatorskim rjeaenjima. Nije velika mudrost zaklju iti da je do ratnog sukoba doalo zbog nemirenja prvih dviju va~nih komponenti, jer Hrvati hoe samostalnost, a Srbi na to pristaju samo uz uvjet da se iz zajedni ke dr~ave ostale republike izdvoje bez teritorija na kojima su Srbi zastupljeni i iji bi prostori sa Srbijom mogli initi kompaktnu dr~avnu cjelinu. No, pravo pitanje glasi: Zaato su jedni i drugi u tome uporni do to ke koja im prijeti istrebljenjem, iako su joa nedavno pristaae bezuvjetnog razbijanja Jugoslavije bili malobrojni u sklopu svojih nacija? Jedni su uporni u tome da proglase samostalnost, a drugi, kada ve ne mogu onemoguiti raspad Jugoslavije smatraju, i to mimo starijih povijesnih rjeaenja kao i rjeaenja iz 1945., da imaju pravo prekrajati postojee granice. Sada, nakon viae od desetljea od osamostaljenja Hrvatske i neato manje od rata u kojemu je izborena neovisnost i granice Socijalisti ke Republike Hrvatske (SRH), postupno se rjeaava srpsko manjinsko pitanje i to prema prijedlozima s po etka 1990., a isto tako naziru se mogunosti dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom. Zaato oni nisu bili mogui 1991. prije krvavih sukoba? Postoje nekoliko presudnih dogaaja i bitnih injenica koje bi nas mogle dovesti barem do djelomi nih objaanjenja uzroka rata. Takva je 1918. godina, kada su se zna ajni dijelovi politi kih snaga svih do tada ve formiranih nacija, Hrvata, Slovenaca i Srba, opredijelili za ujedinjenje u jednu dr~avu Jugoslaviju. Druga injenica, koju treba spomenuti kad se govori o osnivanju Jugoslavije, vezana je uz zahtjev nesrpskih naroda, najviae Hrvata, za ato veom autonomijom, pa i onog dijela stanovniatva koje je slijedilo neke pravaake struje za potpunom samostalnoau. Do razli itih i upitnih rjeaenja jugoslavenski narodi doali su 1941. Hrvati su veinom obuhvaeni u NDH, koja je bila osuena na kratkotrajno trajanje izborom svojih saveznika, ali i represivnom politikom prema svojim graanima, napose prema rasnom i vjerskom na elu. Meutim, 1991. godina pokazuje da su odluke iz 1945., kada su definirana prava svih naroda da se izdvoje iz zajedni ke dr~avne zajednice i kada su definirane granice njihovih republika, bile viae revolucionarni eksperiment KPJ, nego ato se moglo ra unati na njihovu trajnost, barem sa stajaliata dr~ava sa stoljetnom tradicijom. Je li temeljni problem ato su 1918., 1939., 1941. i 1945. godine o bitnim nacionalnim i dr~avnim pitanjima samostalno odlu ivale malobrojne nacionalne elite, koje su, uz to, primjenjivale i nasilje prema neistomialjenicima isklju ujui ih iz politi ke sfere? Je li otvaranje puta za iskazivanje jednog nacionalizma neizbje~no otvorilo put svim nacionalizmima u Jugoslaviji, pa su njihovo ograni eno zadovoljavanje i stroga kontrola, bez obzira na to kako se zvao  kontrolor , bili recept za odr~anje zajedni ke dr~ave? Bez obzira na pravo objaanjenje uzroka, povijest zadnjeg desetljea 20. i po etka 21. stoljea kao da potvruje neke povijesne konstante. Kada je stvoren prostor za potpuno slobodno izjaanjavanje, Hrvati su golemom veinom, kao i Slovenci, kasnije i drugi, pohitali iz Jugoslavije, dok su Srbija i mnogi pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sve te procese nastojali sprije iti. Tek vojnim porazom, pritiskom meunarodne zajednice, ali i djelomi nim uspjehom u razbijanju Bosne i Hercegovine, aktualne srpske politi ke snage, ini se, dopuataju da se i SRJ raspadne na konstitutivne dijelove. Dakako, treba naglasiti da se taj proces dogaa na poticaj Crne Gore, a ne Srbije. Postavlja se pitanje omoguuje li uope poznavanje proalosti spoznaju pravih uzroka rata, a time i posebnosti ovog prostora u odnosu na dr~ave i narode u Isto noj Europi? Drugim rije ima, s obzirom na naslov ovog rada, mo~e li se opiranje Srbije i Crne Gore i velikog dijela Srba izvan Srbije te~nji Hrvatske za samostalnom dr~avom u njezinim granicama uope objasniti povijesnim argumentima? Ako se barem dio odgovora krije u povijesti, treba podsjetiti na najbitnije injenice. Ju~noslavenska ideja javlja se tijekom 19. stoljea u sklopu pojave ideja o slavenskoj uzajamnosti, a s vremenom je poprimila razli ite povijesne oblike, od kulturnog povezivanja do dr~avnog zajedniatva. Mnogi Hrvati prihvaaju tu ideju zbog ~elje da prevladaju nacionalnu razjedinjenost na jezi nom, dr~avnom i etni ko-geografskom planu. U odnosu prema drugim narodima, misao o suradnji ili jezi nom, kulturnom, nacionalnom i dr~avnom jedinstvu ju~noslavenskih naroda temelji se na predod~bi o etni koj srodnosti i obrani od pretenzija susjednih neslavenskih nacija. Ujedinjenje 1918. proglaaeno je pod idejom jugoslavenskog nacionalnog jedinstva, odnosno jedinstva troplemenskog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. U sukobu centralisti ke i federalisti ke koncepcije ova druga je pora~ena. Srbija je imala dva temeljna interesa: da oja a kao dr~ava, da povea svoj teritorij i da sve Srbe ujedini u jednoj dr~avi. Stabilnost takvog rjeaenja nastojali su, dakako uz veliku pomo unitarista drugih naroda, gdje udio Hrvata, koji su imali druk ije motive nije bio zanemarujui, osigurati ato vrae unificiranje jugoslavenskih naroda po prevladavajuem obrascu najbrojnijeg naroda i potiskivanju nacionalnih posebnosti. Dominantne srpske politi ke snage nastojale su neproporcionalnom podjelom najutjecajnijih mjesta u vlasti, u neskladu s nacionalnom strukturom stanovniatva, rijeaiti nestabilnost uzrokovanu nacionalnim, vjerskim i kulturnim raznolikostima. Prevlast Srba na mnogim va~nim polo~ajima postaje statisti ko pravilo u obje Jugoslavije. Drugi su narodi, osim po etnog idealisti kog razdoblja motiviranog jugoslavenstvom i sveslavenstvom, kao branama pred vanjskom opasnoau, te~ili za ato veom autonomijom. Neprestana suprotstavljenost centralizma, koji najviae podr~avaju srpske politi ke snage, i federalizma kojemu je te~io zna ajni dio politi kih snaga nesrba, a svi su nastupali kao predstavnici formiranih nacija i povijesnih zemalja, bila je glavni razlog nestabilnosti Jugoslavije. Sukobi, koje su raale spomenute tendencije, vodili su prema raspadu ili, pak, prema ja anju autoritarnog re~ima. Oni koji su vidjeli uzor rjeaenja nacionalnog pitanja prema stranim modelima, zaboravili su neke injenice. Primjerice, francuska praksa, gdje je prvo nastala dr~ava koja je tek stvorila naciju, odudarala je od jugoslavenskog slu aja, gdje je, kao i cijeloj isto noj Europi, nastanak nacija prethodio nastanku dr~ave. Ako se, pak, stanje usporedi sa SSSR-om, gdje su Rusi prevladavali broj ano, kulturno i gospodarski, u Jugoslaviji nije bilo naroda koji bi brojem i kulturom mogao bez pravog otpora prevladati nad ostalim narodima. Kakvo rjeaenje je ponueno 1941. godine? Ustaae su s pomou okupacijskih vojski faaisti ke Kraljevine Italije i nacionalsocijalisti kog Treeg Reicha utemeljili NDH koja je ve u svoje temelje ugradila na ela koja su je dovela do ruaenja. Ugraena u mozaik njema kih i talijanskih revizionisti kih i imperijalisti kih planova, NDH se morala odrei velikog dijela hrvatskih teritorija i uskladiti svoju radikalnu nacionalisti ku politiku s rasisti kom politikom svojih saveznika. Nasilje je dobilo zakonsku podlogu, a na ela kolektivne krivnje i odmazde usmjerena su prema romskoj i ~idovskoj manjini, kao i prema Srbima, koje se do~ivljavalo kao glavnu opasnost za hrvatsku dr~avu. Komunisti, vrsto povezani u jedinstvenu jugoslavensku stranku, a napose oja ani poticajem dobivenim nakon napada sila Osovine na SSSR, nisu prihvatili okupaciju i podjelu zemlje te gubitak velikog dijela hrvatskog teritorija. Represija, nacionalna ugro~enost Hrvata na podru jima pod talijanskom dr~avom, kao i protivljenje Srba raspadu Jugoslavije i novonastaloj hrvatskoj dr~avi, pru~ali su glavne izvore komunisti kom pozivu stanovniatvu da se priklju i borbi za obnovu Jugoslavije, ali ovaj put pretvorenu u federaciju republika. Inzistiranje KP na pravednom druatvu prikrivalo je revolucionarne te~nje i osvajanje vlasti prema uzoru na SSSR. Komunisti su smatrali da je ukidanje privatnog vlasniatva pretpostavka uklanjanja svih zala svijeta, pa su i nacije, vjere i dr~ave smatrali povijesnom pojavom ijim e se nestankom stvoriti bratstvo svih ljudi svijeta. Ruaili su temelje graanskog druatva poput viaestrana ja, privatnog vlasniatva, slobodnog tr~iata, graanskih sloboda, religija i nacionalnih tradicija, kao prepreka ostvarenju komunisti kih ideala. No, i takva komunisti ka Jugoslavija postala je nakon 1948. faktor stabilnosti izmeu dvaju suprotstavljenih blokova predvoenih velesilama SAD-a i SSSR-om, u kojima su pripadnost demokratskom ili komunisti kom sustavu, kao i te~njama za svjetskom prevlaau bile presudne linije razdvajanja. `to se ti e unutarnjih i vanjskih granica Hrvatska je 1945. do~ivjela velike teritorijalne promjene u odnosu na granice iz 1918., 1939. i 1941. Njezine granice ili, pak, granice hrvatskih povijesnih zemalja s drugim republikama imale su dugu povijest, a one sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom promijenjene su uglavnom na atetu Hrvatske. U tim je izmjenama Hrvatska, prema stanju iz 1939. godine, izgubila dijelove bosansko-hercegova kog podru ja i Srijema, a dobila je neke dijelove svojih etni kih ili povijesnih podru ja, primjerice, Baranju i Dvor na Uni te posebice Cres, Istru, Lastovo, Loainj, Rijeku i Zadar, koji su bili pod Italijom. Dakako, tvrdnja o etni koj prevlasti u Baranji odnosi se isklju ivo na usporedbu broja Hrvata s brojem Srba. Granice u Istri prema Italiji kona no su formirane 1954., a izmeu Hrvatske i Slovenije te Bosne i Hercegovine 1956. Jugoslavija je po Ustavu bila federacija, ali u praksi je bila unitarna autokratska centralisti ka dr~ava ustrojena po staljinisti kom modelu. Pravo na samoopredjeljenje, uklju ujui pravo na odcjepljenje i suverenost, pretvorene su u gole fraze. Partijska na ela demokratskog centralizma KPJ negirala su dr~avna na ela federalizma, pa je proklamirani federativni poredak ostao nedjelotvoran, a republike svedene na izvrane organe centralne vlasti, odnosno komunisti ko vodstvo na elu s Josipom Brozom Titom, generalnim sekretarom KPJ. Iako su savezni organi formirani od kadrova svih nacionalnosti, ipak je koncentracija politi ko-upravne vlasti i gospodarsko-financijske moi u Beogradu viae koristila Srbiji nego ostalima. Naime, unato  tome ato se komunisti ki vrh bojao ne samo nacionalizma i separatizma, nego i majorizacije Srba, Srbi, napose oni iz Hrvatske i BiH, bili su prezastupljeni u organima vlasti, od lokalne do savezne razine. Ipak, treba naglasiti, u najutjecajnijim dr~avnim i partijskim tijelima nacionalna struktura bila je gotovo uravnote~ena. Uzrok prevlasti Srba ne krije se samo u masovnijem sudjelovanju u ratu i tradicionalnoj orijentiranosti na dr~avne slu~be, nego i u pozitivnijem odnosu prema Jugoslaviji u odnosu na, primjerice, Hrvate. Dokaz tomu, vjerojatno viae od rijetkih socioloakih istra~ivanja iz toga vremena o raspolo~enju stanovniatva, brojke su o zastupljenosti Hrvata u KPJ, zastupljenosti hrvatske emigracije meu jugoslavenskom emigracijom i injenica da su Hrvati sve do 1981. bili najbrojniji politi ki zatvorenici u Jugoslaviji, kada nezavidno mjesto preuzimaju Albanci. Dakako, glavni razlog ne krije se u nekom posebnom hrvatskom protukomunizmu, nego uglavnom u protujugoslavenstvu, koji je ipak neato ja i od npr. protujugoslavenstva meu primjerice Slovencima ili Muslimanima/Boanjacima. Isto tako ne treba smetnuti s uma da je hrvatski nacionalizam uvijek radio na slabljenju centralisti kog sustava ili onaj radikalniji na nestanku Jugoslavije, dok je srpski nacionalizam esto bio prikriven iza jugoslavenskih fraza, ato je utjecalo na mnogo manju osuivanost njegovih promicatelja na kazne u jugoslavenskim zatvorima. Zapravo, srpsko antijugoslavenstvo protivno je jugoslavenskoj ideji, ali ne i jugoslavenskoj dr~avi shvaenoj kao proairenoj Srbiji. U vodstvu SKJ postojala je svijest da se Slovenija i Hrvatska ~ele ato viae emancipirati od federacije, dok je u Srbiji bila jaka tendencija za vraom ulogom savezne dr~ave. Ostale siromaanije republike podupirale su centralizam na gospodarskom podru ju i tra~ile ato veu pomo od federacije, ali u otporu hegemonizmu neke su bile saveznice razvijenih republika. Hrvatska je, uz Sloveniju, republika s najja im anticentralisti kim tendencijama, pa 60-ih godina 20. stoljea inzistira na politi kim i ekonomskim reformama u korist republika, ali i poduzea. Spor se do~ivljavao u Srbiji kao izraz hrvatske politike razbijanja Jugoslavije, dok su se otpori hrvatskim prijedlozima u Hrvatskoj do~ivljavali kao velikosrpska politika. Na podru ju kulture hrvatskosrpski ili srpskohrvatski jezik prava je dogma i zalog jedinstva. Nepo~eljno je bilo govoriti o posebnom hrvatskom ili srpskom jeziku. Sukobi dovode u razdoblju 1968.-1971. do korjenitih politi kih i ustavnih promjena koje su dovele do konfederalnih rjeaenja, ali u re~iji starih komunisti kih kadrova. Osim toga, treba naglasiti da su unato  proklamiranom samoupravljanju o uvani glavni stupovi diktatorskog sustava: vojska, birokracija, sigurnosno-informativna politi ka policija, vladajua partija sa svojim masovnim organizacijama i neprijepornim autoritetom J. Brozom Titom. Zapravo je samoupravljanje bilo dozirano i reducirano te se pretvorilo u hipertrofirani organizam. Meu reformisti kim snagama javljala se stara suprotnost. Dok su oni iz Hrvatske i Slovenije naglaaavali presudnu va~nost nacionalnog pitanja i republi kih autonomija, srpski su liberali rjeaenje vidjeli isklju ivo u demokratizaciji cijeloga jugoslavenskog druatva. U strahu za jedinstvo Jugoslavije J. B. Tito izveo je udar u Hrvatskoj 1971., u Srbiji i Sloveniji 1972., a 1973. i u Makedoniji. Prekinuo je proces demokratizacije, ali ne i federalizacije, koja se i dalje provodi u re~iji posluanijih Titovih suradnika. Smjene u Hrvatskoj su najradikalnije, dok drugdje nema masovnijih sudskih progona. Dakle, zaokret iz 1971./1972. predstavljao je odstupanje od demokratizacije, ali ne i od Titova federalizma. `toviae, novi ustav je institucionalizirao radikalnu decentralizaciju dr~ave. Uvedeno je pravilo pariteta, konsenzusa i veta republi kih predstavnika te kolektivnog vodstva i rotacije na svim razinama, pa se Jugoslavija sve viae pretvara iz federalne u konfederalnu dr~avu. Republike su se po ele vladati kao suverene dr~ave koje su definirale svoje dr~avne i nacionalne interese. Mnoge odluke prihvaaju se tek na temelju ope suglasnosti svih lanica federacije. One imaju samostalan predstavni ki, zakonodavni, upravni, pravosudni i samoupravni sustav. Uvoenje kolektivnog vodstva na dr~avnoj i na partijskoj razini, princip rotacije i jednogodianjeg predsjedavanja doveli su do gubitka autoriteta i imobilnosti vodstva. Jugoslavija je postala jedna od najdezintegriranijih dr~ava na svijetu. Jedine centralisti ke institucije bile su JNA i J. B. Tito, koji je sa svojim gotovo carskim statusom i dalje mogao pokretati ili zaustavljati sve va~ne promjene. Meutim, bez obzira na svoje slabljenje savezne institucije mogu i dalje zadirati u neka ~ivotna pitanja republika, napose financijsko-devizna pitanja i carinsko-porezni sustav. Jedan od stupova politi kog sustava, normiranih u Ustavu iz 1974. i Zakonu o udru~enom radu iz 1976., bilo je samoupravljanje. Meutim, umjesto toliko popularizirane debirokratizacije, doalo je do suprotnog procesa. Poveani su proizvodni troakovi, a suprotnosti u poduzeu i atomizacija gospodarstva oja ali su SKJ i njegove transmisijske organizacije. Birokratski aparat bio je viaestruko vei od onih u zapadnim dr~avama sli ne veli ine. Promjene koje su oja ale republike, ali i pokrajine Kosovo i Vojvodinu, naiale su na ~estok otpor u Srbiji, ali i meu Srbima u drugim republikama, koja je smatrala da je Jugoslavija samo joa zemljopisni pojam, a da su se na njezinu podru ju osnovale samostalne nacionalne dr~ave. U Srbiji je nakon Titove smrti, a napose s usponom Slobodana Miloaevia pokrenuto su eljavanje s autonomnim pokrajinama i s tzv. "ustavobraniteljima" u Sloveniji i Hrvatskoj. Srpski vrh zahtijevao je da se konfederalni elementi izbace iz ustava. Zapravo, iako ne uvijek otvoreno, ponuene su dvije drugim republikama neprihvatljive alternative: ili obnova jedinstvene Srbije s ja om ulogom centra ili njezino izdvajanje sa svim podru jima gdje ~ive Srbi, napose u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Konfederalno ureenje koje su predlo~ile Hrvatska i Slovenija, Srbi su odbacili tvrdei da je suverenost republika kao konfederalnih ili nezavisnih dr~ava mogua samo ako se promijene unutarnje granice i tako zadovolje srpske manjine koje ne ~ele ~ivjeti izvan jugoslavenske ili srpske dr~ave. U intenzivirajuem sukobu nestajala je podjela na komuniste i nekomuniste, a jasno se iscrtavala podjela na nacije. Strah od srpskih te~nji ja ao je patriotske snage u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Svrstavanje iza nacionalnih komunisti kih partija, motivirano je sli nim razlozima kao i te~nja za osnivanjem novih stranaka, a to je u Hrvatskoj i Sloveniji prije svega borba za ato vee osamostaljenje, a u Srbiji za ato veu centralizaciju ili, pak, za okupljanje Srba bez obzira na republi ke i pokrajinske granice. Promjena srbijanskog Ustava u velja i 1989., kojim su ukinute autonomije Kosova i Vojvodine, mimo saveznog ustava, raspad Saveza komunista Jugoslavije u sije nju 1990., i upad Srbije u monetarni sustav po etkom 1991. ozna ili su ukidanje ustavnosti SFRJ i njegova cjelovita gospodarskog sustava. Raspadu Jugoslavije pogodovao je i raspad isto nog vojno-politi kog bloka. U svim dr~avama isto nog bloka uruaio se komunisti ki sustav, kao i sovjetska i ehoslova ka federacija. Izgubila se potreba za blokovskom ravnote~om, u kojoj je i Jugoslavija sa svojom politikom nesvrstanosti imala va~no mjesto. Osamostaljenje Hrvatske, kao ato se to dogodilo i u ostalim republikama, zapo ela je republi ka komunisti ka stranka, koja se odrekla nekadaanjih temelja svojeg djelovanja tj. komunizma i jugoslavenstva, a dovraio ga je nacionalni pokret uobli en u brojnim strankama, a na elu s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Plebiscit o neovisnosti u svibnju 1991. Hrvatskoj je dao novi polet da, kao i Slovenija, u lipnju 1991. proglasi neovisnost koja je zbog meunarodnog pritiska ostvarena tek u listopadu. Miloaevi je preuzeo vodstvo nad srpskim nacionalnim pokretom koji je potaknuo pobunu Srba u Hrvatskoj, zatim u BiH. S obzirom na teritorijalni raspored Srba u Hrvatskoj pobuni su se pridru~ila ona podru ja koja su neposredno grani ila sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom i koja nisu isprekidana selima s apsolutnom hrvatskom veinom, poput nekih naselja u Gorskom kotaru. Za mirno rjeaenje sukoba bili su opredijeljeni i oni Srbi naseljeni u veim hrvatskim gradovima, gdje nisu zabilje~ene pobune i vojni sukobi. Miloaevievu politiku slijedila je i srbizirana JNA potpomognuta neregularnim srpskim etama iz Srbije. Veinsko srpsko javno mnijenje i srpska manjina u Hrvatskoj zanemarili su injenicu da je nemogue povui novu granicu koja bi zadovoljila njihove nacionalne zahtjeve, a da to ne dovede do ugro~avanja nacionalnih prava drugih i do novih nepravdi. U Jugoslaviji, a to se odnosi na sve republike osim Slovenije, bilo je nemogue povui granicu prema na elu ujedinjenja nacionalnog korpusa. Promjenom granice mogue je da neka manjina na nekom podru ju postane veina, ali bi, dakako, istodobno dotadaanja veina postala manjina, a svako daljnje mrvljenje teritorija otvorilo bi nove zahtjeve da svaka manjina pokuaa postati veina. Apsurdni pokuaaji pretvaranja manjine u veinu na svakom podru ju proces je koji bi, poput poznatih ruskih figurica koje se umeu jedna u drugu, mogao ii do besmisla. Dakle, nu~no je bilo poatovati na elo zate enih granica i sprije iti da se novim nepravdama ispravljaju mogue stare nepravde. Franjo Tuman, na elu Hrvatske demokratske zajednice i uz potporu svih oporbenih stranaka, kombinirao je diplomatske i vojne napore da se Hrvatska obrani i da dobije meunarodno priznanje. Bitke kojima se sprije ilo napredovanje JNA i paravojnih srpskih organizacija s ciljem osvajanja ato veih podru ja i ispresjecanja Hrvatske, a napose one za obranu gradova Dubrovnik, Gospi, Pakrac i Vukovar, uale su u pamenje naroda i postale dio njegove povijesne simbolike. Borba za neovisnost poticala je na velika odricanja i ~rtve. itavi gradovi i sela poruaeni su, mnoga naselja oplja kana, a mnogi Hrvati pobijeni su ili protjerani. No, stradanja i tuga zbog poraza, a kasnije i pobjedni ka euforija, mnoge su navele na mr~nju i nekontrolirani bijes. Kako nova vlast u po etku nije uspijevala organizirati u inkovit otpor protiv agresora i zaustaviti val pobune Srba na grani nim podru jima Hrvatske, tako je kasnije pre esto iskazivala nemo da se suo i s agresivnim ponaaanjem dijela svoga veinskog stanovniatva koji je prihvatio logiku agresora o kolektivnoj krivnji. U osvetoljubivim napadima na simbole stare vlasti, imovinu Srba - iako ne samo na njihovu, ato samo potvruje pravilo da se u svakom ratu mnogi sudionici okoriste ratnim plijenom - a ponekad i na ljude, napose nakon oslobodila ke operacije Oluja u ljeto 1995., mnogi su praznili svoje nagomilane frustracije. Bilo je i onih koji su vjerovali da time zauvijek i na naju inkovitiji na in rjeaavaju problem nelojalne srpske manjine. Nema dvojbe da je svaki rat sam po sebi, a napose sa stajaliata ~rtve, zlo in. U modernim vremenima nastojao se humanizirati rat propisivanjem ratnih pravila. Meutim, praksa je pokazala da je sve do najnovijih vremena za njihovo kraenje odgovarala samo pora~ena strana, dok su u pravilu pobjednici sami sebe amnestirali. Mnogi pokazatelji govore da trenutno u svijetu prevladava ograni ena eti nost, koja vrijedi samo za neka vremena, za neke prostore i samo za neke dr~ave i narode. Osim toga jasno je da se prema politi kim kriterijima ravnaju i oni koji predvode u zaatiti meunarodnog prava. U vezi s odnosom velikih sila prema osudi ratnih zlo ina podsjetit u na jedan detalj. Naime, ameri ki tajni dosje o Anti Paveliu, koji bi se prema istim kriterijima morao nai pred sudom kao ato su se naali voe Treeg Reicha, ni dan-danas nije dostupan. Razlog tajnosti krije se vjerojatno u pokuaaju da se ato dulje prikrije namjera angloameri kih saveznika da iskoriste ustaaku emigraciju u moguem ratu izmeu Zapada i komunisti kog Istoka. Otkrivanje Pavelieva dosjea moglo bi naruaiti vjerodostojnost ako ne sadaanjih, ali svakako proalih nastojanja zapadnih sila. No, unato  sna~nom i opem uvjerenju da su svi pobjednici do sada neka~njeno vodili ratove, pa bi na to pravo imala i Hrvatska, va~no je suo iti se s tamnim stranama Domovinskog rata. Poatovanje prava protivnika, a napose civila u meunarodnom pravu u skladu je s eti noau, iako nije, na~alost, s dosadaanjom svjetskom tradicijom ratovanja. Dakako, Hrvatska se mo~e proglasiti nedodirljivim pobjednikom, ali onda se mora suo iti i s posljedicama koje e naruaiti vlastito poimanje morala, ali i mjesta u ujedinjenoj Europi i svijetu. To posebno isti em zbog nu~nosti da se istra~iva i odupru moguim pritiscima da bi trebalo izbjegavati ona istra~ivanja koja bi mogla poduprijeti optu~be na ra un Republike Hrvatske, napose u vezi sa suenjima pred Meunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Dosadaanja iskustva u istra~ivanju Drugoga svjetskog rata, napose pitanje Bleiburga i kri~nih puteva, dovoljna su pouka da se ne smiju i ne mogu izbjegavati bolne teme nacionalne povijesti. Mo~da je ovo upozorenje suviano jer u uvjetima potpune otvorenosti Hrvatske gotovo je nemogue ponoviti sli nu pogreaku. Osim toga, postojee zakonske odredbe, koje sprje avaju koriatenje arhivskih dokumenata iz domene privatnosti, nacionalne sigurnosti i interesa te meunarodnih odnosa, i to u vremenu od 30, 50, 70 do 100 godina, u ovisnosti o prirodi gradiva, dovoljna su zaatita dr~avnih interesa. Dakako, to se ne odnosi na javno objavljene podatke. Treba upozoriti na joa jedan fenomen dosad nepoznat na ovim prostorima. Unato  stvorenoj dr~avi, koju su mnogi tako strasno ~eljeli, Domovinski rat nije ostavio iza sebe velike epopeje, ratne legende ni slu~bene openacionalne heroje, kojih je u prethodnom razdoblju, a napose nakon Drugoga svjetskog rata bilo bezbroj. Pretpostavljam da je razlog u tome ato demokratski odnosi uope, a napose neovisni mediji i opa razina kriti ke svijesti, ne omoguuju stvaranje legendi. U Hrvatskoj je jedina donekle iznimka grad Vukovar, ali to se odnosi uglavnom na njegove bezimene heroje i ~rtve. Meutim, mo~da je potpuno ia eznue slavljenja heroja i stvaranje legendi obilje~je napretka u odnosu na prethodne dr~ave i sustave na ovim prostorima. Mo~da je upravo zahvaljujui novootkrivenom pluralizmu u Hrvatskoj i njezinu okru~enju stvorena mogunost da se hrvatski narod svrsta u red naroda kojima mitovi, voe i nedodirljive istine nisu viae potrebni. Mo~e se tvrditi da su isti razlozi zbog kojih je nastala Jugoslavija doveli tu dr~avu i do njezina raspada. Na po etku 20. stoljea, nakon Prvog svjetskog rata, potreba da se mali ju~noslavenski narodi na temelju jezi ne i kulturne sli nosti, ali i izmijeaanosti, okupe u obrani od pretenzija svojih veih susjeda i da na taj na in rijeae svoja nacionalna pitanja, pokazala se ostvarivom. Meutim, 70-godianja praksa i izmijenjene meunarodne okolnosti utjecale su na svakog od njih, to nije na veinu naroda i njihovih pripadnika, da vjeruju da se ti isti ciljevi mogu ispuniti tek onda kada se osamostale. S obzirom na to da su novu dr~avu Jugoslaviju 1918. stvorile potpuno oformljene nacije, a u vrijeme zajedni ke povijesti ta nova dr~ava nije, a nije ni mogla izgraditi novu jugoslavensku naciju, nije se izgradio pravi i izvorni branitelj Jugoslavije. Drugim rije ima, pokazat e se da je nedostatak zajedni kog identiteta ili, barem, zajedni kih vrijednosti jedan od bitnih razloga budueg raspada Jugoslavije. Toga su sve vlasti bile manje-viae svjesne. Meutim, svaki rad na zajedni koj kulturi i jezi nom pribli~avanju, kao najpouzdanijim preduvjetima opstanka svake dr~ave, istodobno je nadahnjivao ogor eni otpor protiv takve dr~ave. Tako se stvorio zatvoreni krug u kojem su oni koji su nastojali ato viae ja ati dr~avu istodobno radili na njezinu uruaavanju. Ni jugoslavenski komunisti nisu naali bolje rjeaenje. Iskoristili su rat i nacionalne sukobe da bi upotrijebili nacionalno pitanje kao najja i instrument revolucije, dok je socijalno pitanje, kao izvorno komunisti ko pitanje, bilo u drugom planu. Istodobno, uali su u vje nu kontradikciju izmeu potrebe da ato viae koriste nacionalno pitanje u cilju uspjeha revolucije i u vraenja nove Jugoslavije, i neprestanog straha da e ja anjem nacija hraniti antijugoslavenstvo i komunisti ku kontrarevoluciju, koja je tijekom 50 godina imala gotovo isklju ivo nacionalnu podlogu. Zanimljivo bi bilo pokuaati nai odgovor i na pitanje kada je u novijoj povijesti hrvatsko domoljublje, kao i domoljublja ostalih naroda, bilo samo domoljublje, a kada je ono prerastalo u aovinizam ili nacionalizam? O tome je odlu ivala, dakako, jugoslavenska komunisti ka vlast. Recimo, borba Hrvata protiv Be a, Budimpeate i Venecije bila je iz perspektive 20. stoljea, a napose jugoslavenskog i socijalisti kog sustava neupitno domoljublje, ali je, zanimljivo, djelovanje hrvatskih nacionalista ili patriota protiv Beograda uvijek ocjenjivano kao aovinizam, osim ako nije bilo potaknuto i voeno od saveznih vlasti u borbi protiv centralizma! Meutim, ako je mjerilo nezadovoljstva bila nacionalna nejednakost ili, pak, sam osjeaj nacionalne ugro~enosti, onda nikada nisu prestajali razlozi za aktivno domoljublje. Na~alost, domoljublje nikada nije bilo imuno na aovinizam, jer se pokazalo da je ono njegova neizbje~na i mnogima ne~eljena popratna pojava. `toviae, upravo gornja napomena pokazuje da je granica koja dijeli patriotizam od aovinizma teako vidljiva, a pogotovo od onih koji se zbog toga osjeaju ugro~enima. Na~alost, pojam nacionalizam u stru noj literaturi u potpunosti je pokrio zna enje rije i aovinizam, umjesto da zadr~i logi nije zna enje koje sada pokrivaju izrazi patriotizam ili domoljublje. Promotrimo i drugi temeljni kamen SFRJ, a to je komunizam. O ito je da je socijalizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji izvraio svoju ulogu pretvaranjem agrarnog druatva u prete~no industrijsko druatvo. Ali socijalisti ka dr~ava pokazala se inferiornom pred europskim viaestrana kim parlamentarnim sustavom, koji je na temelju demokracije i tr~iana gospodarstva ostvario visok ekonomski rast i blagostanje te uveo u inkovita na ela socijalne dr~ave i socijalnu sigurnost. Dakako, i socijalizam je ostvario napredak na mnogim podru jima, ali sve su europske socijalisti ke zemlje zaostajale iza europskih kapitalisti kih zemalja, a napredak na nekim podru jima kao npr. na podru ju socijalne sigurnosti stanovniatva ostvario se na atetu politi kih sloboda. S obzirom na to da su zapadni uzori u svim bitnim mjerilima uspjeanog druatva odmaknuli, te~nje za demokracijom i tr~ianim donosima pokazale su se potkraj 80-ih godina 20. stoljea prejakima da bi ih komunisti zadr~ali u okvirima svoga sustava i pod svojom kontrolom. Komunizam je najprije pobijeen u praksi, pa su ljudi, primjerice, u pravilu masovno preseljavali s komunisti kog Istoka na kapitalisti ki Zapad, a ne sa Zapada na Istok. I to ne samo u potrazi za poslom u najrazvijenijim zemljama svijeta, nego i u potrazi za slobodom! Kad se komunizam uruaio i u Jugoslaviji, a bio je njezina najja a kohezivna ideja nakon 1945., i dalje su ostale nacije: Hrvati sa ~eljom za stvaranjem nezavisne hrvatske dr~ave i Srbi s te~njom za ato jedinstvenijom i ato centraliziranijom Jugoslavijom ili, pak, samostalnom Srbijom ili savezom srpskih dr~ava u granicama odreenim srpskim stoljetnim naseljavanjima. I drugi su narodi, u emu su prednja ili Slovenci, vaganjem kako e najbolje zadovoljiti gospodarske i nacionalne interese, izabrali sli an put kao i Hrvati. Nakon svega ato sam izlo~io ini se da klju ni jugoslavenski problem nije bio u meusobnom iskoriatavanju jedne nacije ili republike na ra un drugih, pa ni u moguem zaostajanju Hrvatske i gospodarskom iskoriatavanju od Srbije i drugih manje razvijenih republika. Iako su pitanja o gospodarskoj ili kulturnoj podreenosti ili nadreenosti u meurepubli kim i meunacionalnim sukobima rabljeni kao najva~niji argumenti, o ito je bila presudnija jednostavna i dugotrajna te~nja svake nacije za odr~anjem svoga identiteta, za neovisnoau i izgradnjom svoje samostalne dr~ave, bez obzira na opravdanost ili neopravdanost argumenata o ugro~enosti. Pokazalo se da je Jugoslavija ipak bila preveliki kompromis razli itih nacionalnih interesa te idealizama, ali i meunarodnih interesa, a da se osjeaj ugro~enosti u nijednoj naciji nikada nije ugasio. Zapravo, samo je broj gorljivih pristaaa nacionalnih neovisnosti, napose hrvatske samostalnosti, varirao u ovisnosti o mnogim potezima vlasti ili kretanjima u jugoslavenskom okru~enju, da bi po etkom 90-ih godina 20. stoljea potpuno prevagnuo. Jugoslaviju su razdirale razlike u dr~avnim tradicijama, vjeri, jeziku i razvijenosti, a svako poniatavanje razlika ialo je na ne iju atetu i izazivalo otpor. Sustavnim potiskivanjem vjera i nacionalnih tradicija, zanemarujui njihovu ulogu jake nacionalne socijabilnosti, djelomi no zbog ideoloakog monopola, a djelomi no zbog potiskivanja nacionalnih i vjerskih razlika u ime stabilnosti dr~ave, komunisti su stalno poja avali frustriranost nacija, ato je izbilo naglo i ~estoko na povrainu nakon uvoenja viaestrana ja. Kad se s vremenom pokazalo da komunisti nisu ostvarili vei gospodarski napredak, druatvo socijalne pravde i jednakosti, a da nisu rijeaili ni nacionalna pitanja, ato su sve neprestano isticali kao prednosti svoje vladavine, raspad je bio samo tehni ko pitanje. Kona no, injenica da se socijalizam u 80-im godinama 20. stoljea, kao i u svim drugim kriznim vremenima i u drugim socijalisti kim zemljama spaaavao uglavnom kapitalisti kim ekonomskim reformama i uvoenjem tr~ianih zakonitosti, bio je najbolji putokaz stanovniatvu koja je bila prava vrijednost proklamiranih visokih komunisti kih ideala u praksi! Odgovor na pitanje kako to da je jugoslavenski totalitarizam, neusporedivo podnoaljiviji od drugih rigidnijih komunisti kih sustava, do~ivio krvolo ni raspad, vjerojatno e ostati samo u sferi nagaanja o mentalitetima ovdaanjih nacija. Meutim, variranja teza o utjecaju tako teako shvatljivih kategorija kao ato su nacionalni mentaliteti na ~estinu sukoba ne bi trebala zanemariti golemu ulogu koju je imala nacionalna izmijeaanost Hrvata i Srba, a napose na rubnim podru jima Hrvatske. Mo~da se najbolji historiografski odgovori kriju u najjednostavnijim tezama! Ali, bez obzira na budue rezultate istra~ivanja, ostaje injenica da se u Hrvatskoj i u Jugoslaviji socijalizam sruaio sam od sebe i da nije bilo nijednoga ozbiljnijeg pokreta koji bi se borio za njega, dok je rat za Jugoslaviju ili za neovisnost pojedinih republika i za teritorije bio esto nemilosrdan. U pravu su oni koji su govorili da je alternativa bila veoma jednostavna:  Ili Jugoslavija ili kaos . Ali tom su tezom mnogi nehotice razotkrili temeljnu zna ajku te dr~ave: da se Jugoslavija mogla odr~ati samo silom, bez obzira na formu. Nastanak i nestanak dviju Jugoslavija za to dovoljan su dokaz. Vjerujem da bi to mogli potvrditi i oni koji su podr~avali Kraljevinu Jugoslaviju ili Socijalisti ku Federativnu Republiku Jugoslaviju bez obzira na sredstva koja su se koristila u njihovoj obrani, ali i oni koji su pri~eljkivali njihov nestanak. Kratkotrajni slovenski rat za neovisnost i njezin brzi  bijeg s Balkana te izbijanje drugih meunacionalnih sporova tek nakon sukoba Hrvatske i Srbije, dokazuje da je jugoslavenski problem bio najprije problem Hrvata i Srba. Rije  o su eljavanju dviju nacionalnih ideologija koje su oblikovale i provodile stranke koje su na vlast doale demokratskim putem i koje su izra~avale njihovu volju u borbi za razli ite dr~avne koncepcije, ali dijelom za isti teritorij. Broj ubijenih, prognanika i izbjeglica te materijalne atete o tome na najbolji na in svjedo e. Srbijanska politika i dio srpske manjine u Hrvatskoj nisu priznali rezultate povijesnih procesa, ratova i revolucije, pa ni, kako se to uobi ajilo rei, prirodna prava Hrvata na vlastitu dr~avu u dotadaanjim granicama. Srpska manjina, zapravo onaj njezin dio naseljen na podru jima uz isto ne hrvatske granice svojim je opredjeljenjem za izdvajanje sna~no podr~ao teritorijalne pretenzije Srbije i Crne Gore, koje su priznavale hrvatska prava, ali samo u znatno su~enim granicama u odnosu na postojee. U tome su te dvije republike i JNA pokazali nepokolebljivu upornost. Meutim, s uvjerenjem da manjina ne mo~e ograni avati pravo veinskog naroda i airenje postojeih oblika dr~avnosti, Hrvatska i Hrvati krenuli su putem mnogih drugih naroda Europe i svijeta, koji su ostvarili samostalne dr~ave u 19. ili 20. stoljeu. Povijesna rjeaenja, ostvarena u Socijalisti koj Republici Hrvatskoj te neugaslo pravo na samostalnost i potpunu dr~avnost bili su odlu ujui. Ne samo da su Hrvati obranili dotadaanju hrvatsku dr~avnu tvorbu i njezine granice u sklopu Jugoslavije, nego su tim rjeaenjima iz 1945. dali novi sadr~aj, a to je viaestrana ka, parlamentarna, demokratska i neovisna Republika Hrvatska. Taj sadr~aj biva, logi no, sve potpuniji ato se viae Hrvatska udaljava od ratnog kaosa. Historiografska istra~ivanja koja bi omoguila potpunije odgovore na pitanja s po etka teksta joa su u po ecima. Meutim, kao i na sva ostala pitanja iz najnovije povijesti mnogi suvremenici i bez detaljnijih istra~ivanja imaju barem djelomi ne odgovore, pa tako i na pitanje o tome koji su glavni uzroci raspada Jugoslavije, izbijanja rata i osamostaljenja Hrvatske. Iako tvrdnje prezentirane u ovom radu nisu dokumentirane i ne otvaraju do kraja airoku lepezu interpretacija nedavne proalosti, vjerujem da e neke od njih dobiti svoje mjesto meu dosadaanjim i buduim interpretacijama. S obzirom na vrstu ovog priopenja zanemario sam mnoge nijanse u prikazu novije povijesti Hrvatske i Jugoslavije te pokuaao samo u najkraim crtama izlo~iti neke teze i mogua rjeaenja. SUMMARY HRVATSKA I JUGOSLAVIJA: NEKI PROBLEMI POVIJESNIH ISTRA}IVANJA Zdenko Radeli, Hrvatski institut za povijest Autor opisuje neke od temeljnih problema u radu na novijoj povijesti Hrvatske, napose sa stajaliata njezina osamostaljivanja. Osvjetljavanjem uzroka raspada Jugoslavije i izbijanja rata 1991., daje mogue odgovore na temelju dosadaanjih istra~ivanja i literature. Postavlja i neke hipoteze, za koje vjeruje da e ih budua istra~ivanja potvrditi. Glavni uzrok raspada Jugoslavije nalazi u nemogunosti komunisti kog re~ima, jednako kao ranije i monarhisti kog re~ima, da stvori zajedni ki dugoro ni gospodarski i kulturni interes svih njezinih naroda ili, pak, u radikalnoj varijanti da stvori jugoslavensku naciju. Razlog tomu je te~nja ve formiranih nacija za samostalnoau te nepristajanje da ~rtvuju nacionalne posebnosti i politi ke slobode na ra un jugoslavenske dr~avne zajednice.  Navedene teme se istra~uju u sklopu projekta Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat (1990.-1995.-1998.) na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.  O suradnji savezni kih obavjeatajnih slu~bi s ustaakom emigracijom vidi: Zdenko RADELI, Kri~ari  gerila u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, 2002., 51-54. Biljeaku o strogom tajnom dosjeu o Anti Paveliu u National Arcives and Records Administration u SAD vidi: Tvrtko JAKOVINA, Ameri ki komunisti ki saveznik. Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Ameri ke Dr~ave 1945.-1955., Zagreb, Srednja Europa-Profil, 2003., 126.  Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine, 105/1997. PAGE 1 PAGE 12 bR~ +0$0t4v4*@B]p_b"d2d(fzJ0.p,l %%&&.45<<GGOR~UUUtWxWnZb[[\] _:_`aaaffqnpƽ0JOJQJmH mH  0JOJQJ j0JUj0J@U@mH @mH j0JUmHmHmHCJ5J*brtPR~ 6+0>EHhOB[$djs|2$dd*brtPR~ 6+0>EHhOB[$djs|2^hvRr2F&|-5<G"QBU]afmqzHXZ\^`bdfhjlnp\ҎԎf   ^^hvRr2F&|-5<G"Q $ & F*$ 0d$*$ 0$"QBU]afmqzHXZ\^`bdfhjlnp\$$  & F*$ 0 $ & F*$ 0p\ҎԎ֎ƏF fhҒ$&0JmH0J j0JU6@6@ j0JUmHCJ#\Ԏf "$&h&`#$$$d "$&  . A!"#$% [(@(NormalCJmH 44 Heading 1$@&5mH>> Heading 2$$*$@& 0544 Heading 3$@&6mH88 Heading 4 $h@&5mH88 Heading 5 $h@&5mHJJ Heading 6$$*$@& 05@CJmH 44 Heading 7 $h@&6<A@<Default Paragraph Font,@,Header  9r &)@& Page Number*B@* Body Text$DR"DBody Text Indent 2h6mHFC@2FBody Text Indent$dhmH2@B2 Footnote TextCJ8&@Q8Footnote ReferenceH*6P@b6 Body Text 2$5mH.Qr. Body Text 35(U@( Hyperlink>*B*,O, HTML Markup<B*jj Preformatted( # ~= z9!v%CJOJQJhmHnH &O& Normal1OJQJ:lѐh p&"Q\&& !t!tl,R$q+ 494|r@0(  B S  ?  "*+/:BCDEPRVW_`jkwz  %'67=>EFQRST]^bcgjnouv~  $%+,-.:;HIOQXY\]cdeftu{}  &'*+56<=?@MNPQ^_abijtuFG  w~  $%-.56@ABCOQRSZ[]^`abckntu{}  #%()+,./67@ANOST\  %',-0134>?FGKLTU`bijlmopvw   7 = > F G K L S T \ ] ^ _ f g l m { } u v w ~        ! $ % , - 4 5 7 8 A B C D T U a c g h m n u v 1 7 9 ? A E F I R ^ _ k m      " # % & * ? F H K L N O S T Z [ \ ] d e n o w x %&./01<>CDFGNOZ[\]abdelm}~   !#$/078?@ABHLRSZ[abijklrtyz    !&'-/1245?@MNTU[\_`ghoprs"$)*,-23@AGHIJVW^_depqxz|}  &(*+-.457MQRTUVW\]hirs{|  !%&/04567:;DFMNVWYZ^fnpqrxy{|   &'(4<=>?GHNOX  "#,-;<@AKLSUabhimnstvw|} %PUVbdjkoq|}+:;EFNPUVXYh'(7 !"'(23:;?@IJTUabiknotuwx~"#*+12<=ABJNVWYy   "#,-1278@AKLMNUV_abchinowxz{}~ "#%&'(,.1278@AIJKLSelmuvwx         ' ( * + - ! !!!!!M!Z![!a!b!e!f!i!j!l!m!s!t!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! """"""+"-"."2"3"5"6"=">"D"F"L"M"U"V"W"X"e"f"o"r"w"x"~"""""""""""""""""""""""""""""""6#<#=#F#G#I#J#K#L#W#Y#\#]#^#_#`#a#h#i#r#s####################0$4$5$6$7$A$B$I$J$T$U$X$Y$d$e$i$j$u$v$w$x$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%% %!%%%&%-%.%7%8%:%h%k%l%p%q%s%%%%%%%&&&!&"&(&)&*&+&5&_&e&g&j&k&r&s&t&u&}&~&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&''''' '''''''"'#'(')'/'0'5'6'<'='E'F'H'I'Q'S'W'X'\'^'c'd'm'n'p'q'v'w'x'y'''''''''''''''''''''''''''''''''(( ((((((( ($(=(B(C(E(F(I(J(L(M(Q(R(Y(Z(_(`(j(k(p(q(v(w(}(~((((((((((((((((((((((((((((((((()))) ) )))))))")#),)-).)/)3)4)5)6)C)D)J)L)V)W)^)_)a)b)d)e)k)l)r)s)w)x)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))**** * * * *****!*f*n*o*x*y*}*~*******************************************+++ +"+#+%+&+++,+4+5+;+<+C+D+M+N+S+T+V+W+h+j+k+l+q+r+t+++++++++++++++++++++++++++++ , , ,,,,,",$,(,),+,,,4,5,=,>,?,@,G,I,J,K,S,T,[,\,h,i,k,l,w,x,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,- ----- -!-)-*-,---8-9-@-A-B-C-K-L-N-O-S-T-\-^-i-m-w-x-z-{---------------------------------.... ........".#.*.+.9.:.@.a.f.h.p.q.w.......///!/"/+/5/;/:?:A:B:F:H:N:O:Q:R:Y:Z:d:e:f:g:j:l:p:q:s:t:x:y:::::::::::::::::::::::::::::::;; ;;;;;;$;%;-;.;0;1;3;4;:;;;=;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;<< <<<<!<#<(<)<+<,<6<7<=<><@<A<K<L<V<X<Z<[<]<}<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<======7=C=D=F=G=I=J=S=T=Y=[=]=^=`=a=j=k=o=p=r=s=~==================================> > > >>>>>>>>>!>">&>'>2>4>8>9>?>@>B>C>K>L>V>W>]>_>b>c>i>j>l>s>~>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>.?5?6?=???B?C?D?i?k???????????????????@@@@@AAAA A A AAAAAA"A#A%A&A-A.A7A8A:A;A@AAAKALAUAVA^A_AeAfAlAzA{A|AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAABBBBBBBBBBBB$B%B+B,B0B1B6B7B=B>BDBEBMBNBPBQB\B]BdBeBfBgBoBpByBzBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCC CCCCC C"C$C,C-C.C/C5C6CFAFBFHFJFLFMFSFTFXFYFbFcFdFeFgFhFkFlFpFqFxFyFzF{FFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFGG G GGGGGGG)G+G4G5G8G9G?G@GLGMG[G\GbGcGeGfGuGvG}G~GGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGHHHHHH"H&H.H1HJ?JDJEJKJMJNJOJRJSJUJVJ_J`JcJdJpJqJ{J|JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKKKKKKKKKKK&K'K3K4K:KLFLGLMLOLWLXL^L_LhLiLqLrLxLzL}L~LLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLMMMM M MMMMMMM!M"M(M)M/M0M:M;M>M?MFMGMOMRMWMXM`MaMcMdMlMmMqMsMyM{MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNN N NNNNN"N#N'N(N*N+N-N.N4N8N?NANINJNKNLNRNSN\N]N^N_NjNkN{N|N}N~NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOOO OOOOO%O&O/O1O8O9O;OP?P@PFPGPNPOPXPYPbPcPhPiPoPpPtPuP|P}PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPQQQ Q Q QQQ&Q'Q.Q0Q3Q4Q5Q6QBQCQGQHQOQPQ[Q\Q]Q^QjQkQtQuQ{Q}QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQ R RRR!R%R'R(R1R2R9R:RDRERGRHRVRWR]R^R_R`RiRjRpRqRvRwR|R}RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSSSS S SSSSS%S&S+S,S.S/S1S2S;S[U[V[Z[][e[f[j[k[t[u[{[|[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[\\\ \ \ \\\\\\\\"\#\%\&\4\5\6\7\?\@\F\H\J\K\R\S\U\V\]\^\d\f\j\l\q\r\{\}\~\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\]]]]]]]]]"]&]'](])]7]8]G]H]J]K]R]S]Y][]_]`]a]d]p]q]w]x]}]~]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]] ^ ^^^^ ^"^#^$^%^3^4^:^;^<^=^@^B^P^Q^Y^Z^d^e^i^j^x^y^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^__ _ _____ _!_#_$_)_/_4_5_=_>_G_H_V_X_\_]_e_h_{_}___________________________________```` ` ` ` `````%`&`,`-`2`3`5`6`@`A`P`Q`X`Y`\`]`a`b`m`n`p`q`y`z`````````````````````````````````````aaaaaaaaaa*a+a4a6a=a?aEaFaXaYaaabadaeasataya{a~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabbbbbbbb!b#b&b'b)b,b2b3b7b8bg?g@gAgOgPgYg[g_g`gngogvgwggggggggggggggggggggggggggggggggggghh h h h hhhhh&h'h1h4hChDhLhMh[h\hchhhnhohqhrh{h|hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh i iiiiiii#i%i)i*i,i-i.i/i4i5ii?iEiFiQiRiYiZicieikiniwixizi{iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijj j j j jjjjjjj$j&j-j/j3j4j9j:jlIlJlPlRlZl[lflglnlolqlrlzl{l|l}lllllllllllllllllllllllllllllllmm m mmmmmmm/m0m6m7m9m:mAmCmImJmXmYmdmemimjmlmmmpmqmrmsmtmvmwmym}mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnn nnnn!n"n&n'n(n)n.n/n7n:n>n?nFnGnNnOnXnZn`nantnun|n}n~nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooooooo!o(o)o/o0o>o?oPoRoWoXoZo^ogohoooqoyozo|o}ooooooooooooooooooooooooooooopp ppppp p$p%p'p(p,p/p7p8p@pApGpHpPpSp`papcpdpkplpupwpzp{p|p}ppppppppppppppppppppppppppppppppppppp;qt?tFtGtKtLtNtOtStTt[t\tatbtotptstttzt{ttttttttttttttttttttttttttttttttttuuuuuuuuu"u#u(u+u4u6u?uAuFuGuHuIuTuUuVuWuaucunuourusu~uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuvvvv v vvvvvvvvv-v3v9v:vx?xKxLxRxTxWxXxYxZxcxdxexfxrxsx}xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx y yyyyyyy y!y#y$y,y-y.y/y0y1y8y9yDyFyNyOyQyRy\y]yiyjyqysywyxyzy{yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyz z z z zzzzzzzz+z,z6z8zAzBzCzDzOzRzYz`zizjzlzmzpzqzuzvz{z|z~zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz{{{{{{{{{'{({0{1{5{6{8{9{A{B{H{I{M{P{Y{[{`{c{f{h{i{j{q{r{t{u{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{||||| | |||| |!|"|#|-|.|7|8|?|A|F|G|L|M|T|U|V|W|^|_|e|g|i|j|o|p|x|y|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||}} } }}}}}}}$}%}(})}5}6}B}C}J}K}Q}R}T}U}[}]}e}f}l}m}r}s}{}|}}}~}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}~~~~ ~ ~ ~ ~~~~~~~%~&~1~2~7~8~>~?~@~A~C~D~I~J~R~U~V~W~b~d~e~f~h~i~k~l~r~s~u~v~y~z~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ '(.0TU[\cdkltu|}  $%')./78>?GHLMOPUV[\]^cejknoqrz| &'012356=>BCLMUWabdepqrsxyŁɁӁԁ #$,-./<=EIOTVW]^eqwyĂł΂ЂՂւ؂ق "#+,.056=>HJKLQRXYabdehisyƒȃɃ˃̃҃ӃԃՃ !"+,1289ABCDNORSYZ^_abklvwÄĄ΄τՄքۄ܄ "#*.<=EFHIPW]_fgklmnrsuvz{}~Ņƅ΅υՅօޅ߅!$)1679:BCHIST_aefhijkoptuwxɆʆІц؆߆ !')*+34=>FGIJVWZ[hiopwyLJȇ҇Ӈׇ؇ !"-.4578@CJKUV`aikopwx|}ÈĈȈɈΈψш҈ԈՈ׈؈݈ވ'(-/015678?@GHLMRSXY_`ghqrtuwx}~ÉĉɉʉՉ։ۉ܉  !%&.067?@EFHISTUV^_abdehinowxŠÊNJȊΊϊՊ֊׊؊ ,-0134=?BCJKRS]^fgmrxy‹ȋ͋ϋЋҋ֋ۋ܋ &0167AC,-12ƍǍэҍԍՍ׍؍ߍ !"'(12:<BCDEIJLMVW[\hiqrwxyzŽÎʎˎԎՎ֎׎ގߎ #$()34=?DEGHKLVW^_bcdemnuvÏ̏͏Տ֏ݏߏ%'12<=>?GHJKWX^_abdefgnoǐȐҐӐِېݐސ $%,-23;<>?CDNPVW`agimnpqvw{|‘ǑȑϑБґӑۑܑ !'(0134;<DEKLMNSU\^9:CDLMVW”ÔŔƔ͔ΔДєӔԔؔٔ  !(*,-4579ACHINOXY]_fgijlmqrĕƕ˕͕̕ΕԕՕוؕ %&-/78:;EGNP[\bcdepq|}ɖʖԖ֖ٖؖ  "#$+,./124578<=CDOPTV^_fgqrxz{|}~ɗʗΗϗܗݗ#$,.5689;<>?ABLMXYcdginp{|˜ĘŘȘɘϘИԘ՘ߘ,.12@AMNVW\]cenoqr}~™Ùșə˙̙ϙЙԙՙיؙ !#$12;<@AFGLMUWbcefijklvw}~Śǚʚ˚͚Κךؚߚ !#'(*+,-34ABHIPQSTWX\]deopwxyzƛǛɛʛ̛͛՛֛ܛݛ !()+,2389?@JKUV]`jkmnrs{|ƜȜ˜̜͜Μٜڜ %&)*689:>?ABLNTVcdpqvx~ӝ՝֝םݝޝ#%/1;<EFRSVW_`fgopÞĞʞ˞̞͞ҞӞٞڞ)*-/2378?@JKVX\]ßğ͟ϟҟӟ՟֟ޟߟ!(*0178@AIJLMOPWX\]cdoprs|}ŠǠϠѠ 3467Z[deklášʡˡ͡ΡСѡӡԡߡ #$+,-.67CDKMPQ_`fg~ޢߢ *+12XZ`bcdoprs{|ģţϣУӣԣݣޣ !"*+45?@LMUVXY[\ablmtvwxäĤͤϤդ֤ؤ٤  "*+4578:;=>GHPQRS[\abijklopvwåťƥǥΥϥ֥ץ "#%&+-./12459:;<CDFGMNOP_`hiprvwxyz{æĦ˦̦ӦԦݦަ )*34CDEFJKLMTUWX[\jklmpq§ȧɧʧ˧ԧէާߧ *+35=>BCEFNOZ[fghist|~¨èŨƨШѨިߨ:;=>?@GHST\]^_klz{}~ȩɩ̩ͩ֩ש !"*+./9:CEJKMNRS]^ijklvw}~Ūƪ˪̪֪תݪߪ #%-.013467BCGHLMVW`aklwxȫɫʫ˫ӫԫګ۫#$/178@ANPWXYZcdeflmuv|}ìĬƬȬЬѬج٬]^`acdjkǭȭϭЭխ֭ڭۭEFGHPQXYZ[|}ŮƮȮɮѮҮ׮خ -.9:BDKLUVlmoptu}~¯ǯȯѯӯٯگܯݯ $%-.02:<?@ABCDHIOPWXabcdeflm|}ݰ߰ !"/078EFLMNOUX_`bcjkoprsűƱӱԱ۱ݱ "#$%23<=CELNWX\]^_ghlmrs~òIJ˲ֲ̲ײݲ޲ !"$%+,67?AFGIJRSbcklqrstƳdzгѳӳԳֳ׳سٳ*+67>?CDz{´ôĴɴʴ̴ʹдѴմִشٴ &(+,/02389>?GHRS[\deghnprsuvĵŵʵ˵ֵ׵ٵڵܵݵ *+56ABEFTU`ajkvwz{ĶŶǶȶնֶܶݶ &'()1245>?EFUV]^abghnowxyz·÷ķŷɷ˷зѷҷӷ#$()rsxy{|ƹǹٹڹ۹ܹ #$&'1245<=EFMNTUWXfgijtu{|úĺ̺ͺҺԺ׺غܺݺ޺ߺ !"+,-.TV]_`ayz~ɻ˻ӻԻ1289:;=?BCEGOQZ[cenopqʼ˼ϼмҼӼݼ߼ !"1234:;FHLMlmqryzʽ̽Ͻн׽ؽܽ޽ "$34@AƾǾоѾ־׾ !#%&̿ͿοϿڿۿݿ޿  "#'(*+/067<=CDHITUVW^_oqrsz{}~  !)8?Ainvw '/29:@AGOWcj%5:=FGNOPQY[bcivzdenko rFC:\My Documents\word\PovijestHrvatske\PHclanci\Problemistrazivanja.doczdenko rFC:\My Documents\word\PovijestHrvatske\PHclanci\Problemistrazivanja.doczdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko rFC:\My Documents\word\PovijestHrvatske\PHclanci\Problemistrazivanja.doczdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asdzdenko r<C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Problemistrazivanja.asd}|}>(,~H4(n<Ҡj]͜02rۢaFIoE 5qOT *G   P  *a ( 50s! kmA o嘡ID4 d  cP  !X  b   ͞HnR"F]" "># a# ~$ G$~ fzwm% h%B) r*y2.6 BuK0 61 8=2 {ev3=3 ;S3 kh4  4 \y6 6,Dxv6 K7 . ]7 =ii7 uc8D^~9 59 s4: ~y: 6Q<A eB [KB 'EYCE ]E "kF.t.wI Ar\J 41jL Ao&MVAx3qxv6>#^~9=ii7~$K7cX ,TTEZ+dkm<s9x8=21h@{PI~$kHnR" _PID_GUIDAN{E42A0841-33FD-11D5-A7FF-ACBBCCB20B4A}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F9|`-a1TableWXWordDocumentSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool`-a`-a  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q