ࡱ> 5@ebjbj22 ,XXы(((8F(*d=brr*r*"******|_~_~_~_~_~_~_$cRf_U*****_**a|X|X|X*6%**|_|X*|_|X|XXZ8[*f* eG(Ot[@_< b0=b[f>Uf [f[P**|X*****__ #DZX"#GEOLO`KA GRAA OKOLICE TUHELJSKIH TOPLICA I NJEZINO ZNA ENJE ZA POJAVU TERMALNE VODE Antun `imuni i Ivan Heimovi U radu se nastoji prikazati va~nost geoloake grae aire okolice Tuheljskih Toplica za pojavu izvora termalne vode. Geoloakim kartiranjem i istra~nim buaenjem utvreno je da bli~u okolicu Tuheljskih toplica izgrauju miocenske karbonatno-klasti ne naslage u ijoj su podlozi stijene gornjeg trijasa. U tektonskom smislu istra~ivano podru je sastoji se iz jedne bore (antiklinale i dvije sinklinale), koja je ispresjecana brojnim rasjedima. Termalna voda izvire iz gornjobadenskih vapnenaca, a izvori su smjeateni na sjeciatu antiklinale i popre nog rasjeda. Ukupni kapacitet izvora je oko 85 l/sek, a temperatura vode je 31,0-33,1oC. 1. UVOD Termalni izvori u Tuheljskim toplicama spadaju meu najizdaanija vrela u Hrvatskom zagorju, ali usprkos velikih koli ina vode oni su dugo vremena bili manje poznati i slabije koriateni od ostalih vrela u tom podru ju. Voda u Tuheljskim toplicama izvire u etiri izvora, od njih su dva vea (Vrelo u bari i Dadino vrelo) i dva manja koji izviru u dnu bazena (Sl. 1 i 2). Relativno niska temperatura vode, koja kree se od 31,0 do 33,1o C, najvjerojatnije je bila razlogom ato ove toplice nisu pobuivale vei interes u javnosti. Voda sadr~i znatne koli ine sumporovodika te su ove toplice od davnina poznate pod nazivom  Smerdee toplice . Do sada je bilo nekoliko pokuaaja pronala~enja vode toplije od 33oC, ali na ~alost oni su bili bezuspjeani. Danas se termalna voda koristi u rekreacijsko-turisti ke svrhe. Za te potrebe izgraen je novi hotel, te vanjski i unutarnji bazeni, kao i drugi sportsko rekreacijski objekti (Sl. 3). U terenskim istra~ivanjima bli~e okolice Tuheljskih Toplica uz autore je sudjelovao i Mato Pikija, dipl.ing. geol. kojem se ovom prilikom najsrda nije zahvaljujemo. Sl. 1. Tuheljske toplice; Vrelo u bari (Foto: A. `imuni) 2. PREGLED DOSADA`NJIH ISTRA}IVANJA U geoloakoj literaturi postoji malo objavljenih radova koji se bave pojavom termalne vode u Tuheljskim toplicama. Prvi je Tuheljske Toplice, pod nazivom  Smerdee Toplice spomenuo (CRANTZ, 1777), a prvi opis na hrvatskom jeziku dao je VUKASOVI (1879) koji uz Tuheljske Toplice spominje i Jagunieve Toplice. GORJANOVI-KRAMBERGER (1904) je termalne izvore iz ovih toplica, zajedno s izvorima u Krapinskim, `emni kim i Sutinskim toplicama  povezao  Zagorskom termalnom linijom . Zanimljivo je da Gorjanovi u istom radu takoer spominje i Jaguni eve Toplice koje bi se trebale nalaziti isto no od Tuheljskih, ali koje danas viae ne postoje. MIHOLI (1940) je zagovarao Gorjanovievu ideju o termalnim linijama i termalne izvore u Tuheljskim toplicama smjestio na svoju treu termalnu liniju koja se podudara s Gorjanovievom Zagorskom termalnom linijom. U kasnijim radovima MIHOLI (1952 i 1959) je kemijskim analizama dokazao da je termalna voda u Hrvatskom zagorju vadoznog porijekla. Pretpostavio je da ona nastaje od oborinskih voda koje se nakupljaju u zdrobljenim dolomitima niza planina Ivana ica-Strahina ica-Kuna gora-Koatrun. Pretpostavio je da se voda dolomitima postupno spuata u dubinu, gdje se zagrijava i uz duboke regionalne rasjede ( termalne linije ) izbija na povrainu. MIHOLI i TRAUNER (1952) su analizirali vodu iz Tuheljskih toplica, te zaklju ili da:  vodu kemijski karakterizira sastav kalcij, magnezij, hidrokarbonat . Osim toga prikazali su kratku povijest toplica, te opisali balneoloake karakteristike vode i mulja. Ani i i Juriaa (1985) spomenuli su Tuheljske toplice u Tuma u Osnovne geoloake karte Lista Rogatec, te za razliku od Gorjanovia i Miholia naveli, da voda izvire iz gornjobadenskih vanenaca. `IMUNI i HEIMOVI (1979, 1981,) proveli su detaljno geoloako istra~ivanje bli~e okolice Tuheljskih Toplica, a rezultati su izneseni u ovom radu. Na osnovi tih istra~ivanja locirane su i dvije dublje buaotine, prva u Tuhelskim Toplicama, a druga u Kumrovcu. Polu eni rezultati biti e detaljnije prikazani u daljnim poglavljima. Isti autori su (1998 i 1999) prou avali genezu toplica sjeverozapadne Hrvatske, te utvrdili da su termalni izvori vezani uz odreene tektonske i litostratigrafske uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi voda izbila na povrainu ili da bi se je buaenjem pronaalo u podzemlju. Ustanovili su da se kretanje vode u podzemlju odvija se na principu spojenih posuda i to po ukljetenim vodonosnim slojevima, a smjer toka je od izdignutih prema utonulim strukturama. Osim objavljenih postoji i nekoliko neobjavljenih radova koji se odnose na detaljniju hidrogeoloaku problematiku termalnih izvora na podru ju Tuheljskih toplica. JENKO i JAGA I (1962) prvi su izrazili sumnju o postojanju Gorjanovievih i Miholievih termalnih linija, te ustanovili da termalna voda u Tuheljskim toplicama ne izbija na termalnoj liniji, ve iz tjemena antiklinale. BA i HERAK (1962) su odreivali zaatitnu zonu u Tuheljskim toplicama, te su ujedno mjerili kapacitet izvoriata. Prema njihovom mjerenju  Ukupna izdaanost, mjerena dana 4. VIII. 1962. bila je 5.100 l/min ( 85 l/sek). U potrazi za vodom, ija bi temperatura bila viaa od 33oC, HAVLIK (1971) je postavio 150 m duboku buaotinu u blizini termalnih izvora. Zanimljivo je da je najviaa temperatura vode u buaotini bila 30,1oC i da je s poveanjem dubine zapa~eno njezino blago opadanje, zbog ega je obustavljeno buaenje. Kemijske analize vode iz termalnog izvora u Tuheljskim toplicama kao i usporedbu s obli~njim izvorima obavio je MALE`EVI (1981), a najnovije analize termalne vode za potrebe ovoga rada napravila je JURI`I-MITROVI (2001). Sl. 2. Stari bazen s propusnim dnom, desno je manji bazen s toplijom vodom (Foto: A. `imuni) Sl. 3. Danaanji izgled Tuheljskih toplica (Foto: F. Mauer) 3. LITOSTRATIGRAFSKI ODNOSI Radi objaanjenja geoloake grae va~no je spomenuti da je podru je Hrvatskog zagorja, a s njime i podru je Tuheljskih Toplica bilo je tijekom geoloakog razvoja, koji se mo~e pratiti oko 200 milijuna godina unatrag, najveim dijelom prekriveno morem, manjim dijelom na njemu su bila razvijena braki na i slatkovodna jezera, a najmanje je bilo kopno. U razdobljima kroz koja je podru je bilo pod vodom odlo~ene su debele naslage sedimentnih stijena, ija bi debljina u nekom idealnom slu aju mogla iznositi oko 10 000 m. U kopnenim fazama koje su se izmjenjivale s morskim dolazilo je jake erozije, te danas nalazimo samo ostatke nekadaanjih taloga, ija se debljina kree oko 3 000 m Teren izgrauju naslage trijasa (stare oko 200 milijuna god.), gornjeg miocena (stare 14,5-5 milijuna god.), te holocena (stare oko 10 000 god.). Za pojavu termalne vode va~no je da su unutar tih stijena propusni trijaski dolomiti i gornjobadenski vapnenci, dok su ostali stariji i mlai sedimenti nepropusni, te tako sudjeluju u usmjeravanju termalne vode. 3.1. Trijas - T2,3 Trijaskih naslaga nema na povraini na u~em podru ju Tuheljskih toplica kao ato je to pretpostavio MIHOLI (1940), ve su prekrivene miocenskim naslagama. Trijaski dolomiti su nabuaeni oko 700 m sjeverno od termalnih izvora. Naeni su na 674 m dubine i kroz njih je buaeno oko 32 m. Radi se o sivim, sitnozrnatim, jako zdrobljenim dolomitima. Najbli~i povrainski izdanci trijaskih naslaga nalaze se u Cesarskom brdu koje je oko 3,5 km, zapadno od Tuheljskih toplica. Najveu masu tog brda ine sivi, sitnozrnati dolomiti, ispod kojih se nalaze nepropusne klasti ne stijene. Debljina gornjotrijaskih dolomita u Hrvatskom zagorju mo~e iznositi 300-400 m (`IMUNI i `IMUNI, 1992). Sedimentno-petrografskim analizama utvreno je da dolomiti nisu primarne stijene, ve da su talo~eni kao plitkovodni vapnenci na tzv. karbonatnoj platformi. Kasnije su dijagenetskim procesima preali u dolomite. Za usporedbu se mo~e spomenuti da se plitkovodni vapnenci, koji vrlo brzo prelaze u dolomite, danas talo~e na Bahamskim otocima, gdje vladaju sli ni uvjeti kako ato su prije 200 milijuna godina vladali u Hrvatskom zagorju. S obzirom da se rasprostiru diljem Hrvatskog zagorja trijaski dolomiti i vapnenci su glavni kolekrori oborinske vode i njezini provodnici u podzemlju. Ove hidrogeoloake karakteristike biti e detaljnije opisane u poglavlju o hidrogeoloakim odnosima. Na istra~ivanom podru ju nisu naene jurske i kredne naslage, kao ni sedimenti starijeg miocena koji su nastajali u razdoblju razvoja zemljine kore od 180 do 40 milijuna godina. Te su stijene ina e poznate u ostalim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske i u isto noj Sloveniji, te nije jasno da li su ovdje erodirane ili uope nisu talo~ene (`IMUNI i `IMUNI, 1992). 3. 2. Gornji baden - M42 Gornjobadenske naslage u osnovi su transgresivne preko svih starijih stijena, a to su u ovom podru ju naj eae trijaski dolomiti. Na granici s dolomitima nalaze se bre e i konglomerati, a zatim slijede litavci i litotamnijski vapnenci te vapnena ki pjea enjaci i lapori (`IMUNI i HEIMOVI, 1981). Njihovo talo~enje zapo elo je pribli~no prije 15, a zavrailo prije 13,6 milijuna godina. Iz geoloake karte (Prilog 1) vidljivo je da se jedini izdanak gornjobadenskih naslaga na istra~ivanom podru ju nalazi uz termalne izvore. To su gornjobadenski vapnenci koji su izbili na povrainu uslijed erozije potoka koja je ujedno omoguila izviranje termalne vode. Sivo~uti vapnenci uz izvore spadaju u najviai dio badenskih naslaga te postupno prelaze u donjosarmatske vapnence. S obzirom na transgresivni karakter ovih sedimenata debljina im jako varira, jer je ovisna o paleoreljefu te polo~aju u bazenu. Buaenjem u blizini izvora dokazano je da su gornjobadenski deblji od 150 m, jer buaotina nije doku ila bazni dio ovih naslaga (HAVLIK, 1971).Prava debljina gornjobadenskih naslaga na podru ju Tuheljskih Toplica nije utvrena, ali je pretpostavljeno da ona iznosi 200-250 m. Stratigrafska pripadnost gornjobadenskih naslaga dokumentirana je brojnim nalazima fosila, meu kojima su naj eae fosilne akoljke: Amussium denudatum (REUSS) i Dosilia cf. Lupinus (LINNE ) (BASCH, 1981). 3. 3. Sarmat - M5 Sarmatske naslage slijede kontinuirano i konkordantno na badenskim, a talo~ene su u vremenskom rasponu 13.6-11,5 milijuna godina. Na povraini su razvijene u isprekidanoj zoni, duga koj oko 1 km, a airokoj oko 250 m (Prilog 1). Odlikuju se velikim brojem litoloakih lanova, a relativno malom debljinom slojeva. Prevladavaju tankouslojeni i listiavi vapnena ki i glinoviti lapori, dok su vapnenci, gline, pijesci, pjea enjaci i konglomerati mnogo slabije zastupljeni. U sarmatskim sedimentima naena je brojna, dobro o uvana fosilna makro i mikrofauna, pa njihova stratigrafska pripadnost rijetko dolazi u pitanje. Naj eae se pojavljuju slijedee vrste akoljkaaa: Ervilia dissita dissita EICHWALD, Articulina sarmatica KARRER i dr. (BASCH, 1981). Navedene vrste dokazuju da je u sarmatu doalo do oslaenja bazena i da su sedimenti talo~eni u plitkoj braki noj vodi. Na podru ju Tuheljskih toplica one izgrauju tjeme antiklinale, koja izbija na povrainu u izvoriatu termalne vode. Usprkos male debljine (oko 50 m) ove naslage imaju veliku va~nost u hidrogeoloakom smislu. S obzirom da le~e na vodonosnim slojevima one direktno utje u na kretanje vode u podzemlju. Kristali kalcita koji su ulo~eni izmeu tankih slojeva sarmatskog vapnenca ili zapunjuju pukotine u blizini izvoriata pokazuju da se je u prvo vrijeme termalna voda probijala kroz sarmatske naslage (Foto 4). Tek kasnije nakon, neotektonskog izdizanje isto nog dijela antiklinale, izvori su se spustili u badenske vapnence i zauzeli danaanji polo~aj. Sl. 4. Kristali kalcita u sarmatskom vapnencu (Foto: A. `imuni) 3. 4. Donji panon - M61 Po etkom donjeg panona (pribli~no prije 11,5 mil. god.) doalo je do potpunog oslaenja bazena, te je on pretvoren u veliko slatkovodno jezero. To je izazvalo potpunu promjenu flore i faune, tako da su izumrle sve braki ne, a pojavile se slatkovodne vrste bilja i ~ivotinja. Sedimentacija u bazenu nastavljena bez ikakovih promjena, ato zna i da je do prekida veze s morem doalo izvan podru ja sjeverne Hrvatske. Talo~eni su tankouslojeni, sivo~uti i bijeli vapnenaci te glinoviti vapnenaci koji za razliku od sarmatskih naslaga imaju univerzalan litoloaki sastav. Debljina slojeva je vea i kree se od 10 d0 20 cm. Zbog estih nalaza slatkovodnog pu~a vrste Radix croatica GORJANOVI-KRAMBERGER, oni su u geoloakoj literaturi poznati pod nazivom  croatica slojevi , a zbog karakteristi nog izgleda i boje za njih se upotrebljava joa i naziv bijeli lapori. esti su i nalazi slatkovodnog pu~ia vrste Gyraulus (Gyraulus) tenuistriatus GORJANOVI-KRAMBERGER, te otisci trava i liaa vrbe koji ukazuju na sedimentaciju u jezersko-barskoj sredini. Nalaz navedenih fosila pokazuje da su klimatske prilike prije pribli~no 10 milijuna godina bile vrlo sli ne danaanjim. Debljina donjopanonskih naslaga varira od 30-50 m. 3. 5. Gornji panon - M62 Po etkom gornjeg panona (pribli~no prije 9,5 mil. god.) ponovno je uspostavljena veza s morem te je voda postala braki na, ato je po drugi puta izazvalo drasti nu promjenu flore i faune. Tijekom gornjeg panona nastavljena je sedimentacija u bazenu koji zauzimao velika prostranstva u sjevernoj Hrvatskoj, ali i u susjednim dr~avama. Moglo bi se rei da je u to vrijeme Panonsko more zauzimalo najvei prostor. ak su i sve planine u sjevernoj Hrvatskoj bile spuatene i preplavljene braki nom vodom. Meu gornjopanonskim naslagama jako se razlikuju dva dijela: donji laporoviti i gornji pjea ani. Donji dio naslaga odlagan je u plitkoj sredini, na tzv. aelfu, a gornji u dubljoj vodi i pod utjecajem morskih struja. To ato se te stijene danas nalaze jedne iznad drugih, zna i da je u gornjem panonu doalo do naglog produbljavanja bazena. Do tih razlika doalo je uslijed tektonskih pokreta koji su, osim produbljavanja, prouzro ili i promjenu u donosu materijala. U donjem dijelu talo~eni su debelouslojeni i gromadasti, vapnena ki i glinoviti lapori, ija debljina pribli~no iznosi 50 m. Zatim su odlagani debeli slojevi pijesaka, koje se izmjenuju s tankim proslojcima glinovitih lapora. Ponekad su talo~eni slojevi i lee sitnozrnatog, dobro zaobljenog, kvarcnog aljunaka. Zanimljivo je da klasti ni sedimenti imaju u Hrvatskom zagorju velike debljine. U zapadnom dijelu debljina ovih naslaga iznosi oko 400 m, a prema istoku se poveava do 650 m (`IMUNI, 1992). U klasti nim sedimentima zapa~ene su strujne brazde, tragovi paleotransporta i druge sedimentne teksture, a mjestimi no su naeni i kompletni sedimentacijski ritmovi koji slijede od sitnozrnatih konglomerata do pelita. Ovakav raspored sedimenata ukazuje na jake morske struje i podmorska klizanja, zbog ega njihov postanak valja vezati uz  mutne tokove koji su transportirali klasti ni materijal s podru ja Alpa u Panonski bazen (PIKIJA, 1982). Gornjopanonske naslage u istra~ivanom podru ju prekrivaju najvee povraine (Prilog 1). U donjem dijelu naene su vrste akoljkaaa: Congeria banatica R. HOERNES, Paradacna syrmiense (M. HOERNES) i dr., a u gornjem Congeria digitifera ANDRUSOV, Cerastoderma praepontica GORJANOVI-KRAMBERGER i dr. (BASCH, 1981). 3. 6. Holocen (aluvij) al-Q2 Holocenske naslage su rasprostranjene u rije nim i poto nim dolinama. Nemaju veliku debljinu (oko 10 m), ali u istra~ivanom podru ju prekrivaju dosta velike povraine (Prilog 1). Njihov postanak i litoloaki sastav ukazuje na suvremene tektonske pokrete koji su predhodili njihovom stvaranju. Tijekom srednjeg pleistocena doalo je do usjecanja poto nih dolina, koje su bile predisponirane rasjedima ili rasjednim zonama. U gornjem pleistocenu i holocenu doline su bile zapunjene poto nim i rije nim sedimentima. Na dnu dolina bio je talo~en aljunak, a zatim pijesak i pjeskovita ilova a. Fluvijalna erozija bila je va~na i za pojavu termalnih izvora, jer su prilikom usjecanja korita potoka skinute nepropusne sarmatske i panonske naslage, te otkriveni badeski vapnenci koji su glavni vodonosnici u Tuheljskim toplicama. To ukazuje na vrlo mlado izdizanje strukture Cesarsko brdo-Zabok, do kojeg je doalo tijekom srednjeg i gornjeg pleistocena. Valja spomenuti da se veina izvoriata termalnih voda u toplicama Hrvatskog zagorja nalazi u dnu poto nih i rije nih dolina, ato zna i da su izvori proradili tek u zavranoj fazi stvaranja hidrografske mre~e. Prema tome se mo~e zaklju iti da je veina termalnih izvora zapo ela istjecati u poslijednjim etepama geoloakog razvoja Hrvatskog zagorja (tijekom gornjeg pleistocena i u holocenu, pribli~no izmeu 150 000 i 10 000 god.). Tijekom holocena uz izvore je odlagan crni mulj (peloid) koji se koristio za lije enje reumatskih i ko~nih bolesti (MIHOLI i TRAUNER, 1952). Mulj je nastao talo~enjem minerala i sitnih estica iz termalne vode te organske tvari koja ja nastala trulenjem algi i drugog bilja u bari. 4. TEKTONSKI ODNOSI Tektonski pokreti djeluju na velikim prostranstvima, stoga se podru je Tuheljskih Toplica ne mo~e se prou avati odvojeno, ve ga valja uklopiti u veu geotektonsku cjelinu koja obuhvaa cijelo Hrvatsko zagorje. Ono se nalazi na granici Alpa, Dinarida i Panonskog bazena te je bilo pod utjecajem mnogobrojnih tektonskih pokreta koji pripadaju zavranim fazama hercinske orogeneze i cijelom alpskom orogenetskom ciklusu. Ipak su za postanak toplica najva~niju ulogu imali tektonski pokreti koji su tijekom miocena, pliocena i kvartara djelovali na podru ju Hrvatskog zagorja. 4.1. Tektonski odnosi na podru ju Hrvatskog zagorja Po etak stvaranja danaanjih struktura u Hrvatskm zagorju vezan je uz savsku tektonsku fazu koja je po etkom miocena (pribli~no prije 22,5 milijuna godina) zahvatila Hrvatsko zagorje. Ona je zapo ela jakim eksplozivnim vulkanizmom kojim su na povrainu bile izba ene velike koli ine andezita i tufova. Taj vulkanski mater   8 V r x     P ĻssgssssYsshhJV6H*mHsHhh"d"24:JLĵ{ll{{{]hYDh"oCJaJmHsHhYDhfkCJaJmHsHhYDh$'CJaJmHsHh&5CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHhYDh(ECJaJmHsHh#0%**,h.0x2>4@4B4 $`a$gdJV$a$gdym$a$gdJVLNPZdrBFlvR v (!6!!Z""#Ǹ֚֚yey&hYDhJV6CJaJmHnHsHu#hYDhJVCJaJmHnHsHuhYDh,CJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDhth5@CJaJmHsHhYDhv#CJaJmHsHhYDhfkCJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhGCJaJmHsH#hYDhv#CJaJmHnHsHuhYDhJVCJaJmHsH#hYDhfkCJaJmHnHsHu#hYDhtKCJaJmHnHsHu#hYDhGCJaJmHnHsHu#hYDhJVCJaJmHnHsHu&hYDhJV;CJaJmHnHsHu(Z(b(d(j(l((((()T*\*******,j-----.4./ĸ⩗vddRdd#hYDh1bCJaJmHnHsHu#hYDh,CJaJmHnHsHuh&5CJaJmHnHsHu#hYDh"oCJaJmHnHsHu#hYDhJVCJaJmHnHsHuh5@CJaJmHnHsHuh5@CJaJmHsHhYDh,CJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDh"oCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH/00 0:00000,11122,2b2d2t2:4<4>4@4b4d4f4h4̺vj^R^GhD!6]mHsHh5@CJaJmHsHhD!CJaJmHsHhJVCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH#hhCJaJmHnHsHuhCJaJmHnHsHu&hYDhJVCJH*aJmHnHsHu#hYDhJVCJaJmHnHsHu#hYDhiCJaJmHnHsHuhYDhiCJaJmHsH#hYDhv#CJaJmHnHsHuB4D4F4H4J4L4N4P4R4T4V4X4Z4\4^4`4b4d4f4h4j4&5(5*5,5.505 $`a$gd(E $`a$gdJVh4j4x44455$5(5L5N5P5R555555566|664767P7R7͵ٵ͍~rccThYDhfCJaJmHsHhYDh(4CJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHh5@CJaJmHsHhCJaJmHsHhg-CJaJmHsHh2<CJaJmHsHhD!CJaJmHsHhCJaJmHsHh(ECJaJmHsHhD!hD!CJaJmHsH0525456585:5<5>5@5B5D5F5H5J5L5N5P5R5566`;.>0>$a$gdJV $`a$gdJV`gd5@ $`a$gd5@ $`a$gd(ER7r7z777L8b888889999:::F;\;^;`;;;;@<V<<<<<<<<< =ĵĦĵӗӈĵyjyjj[[[[hYDh(kCJaJmHsHhYDh1bCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh CJaJmHsHhYDh7CJaJmHsHhYDh.PCJaJmHsHhYDhv#CJaJmHsHhYDh(4CJaJmHsHhYDhfCJaJmHsHhYDhoCJaJmHsHhYDhC_CJaJmHsH# =b=~===(>0>2>R>X>Z>\>>2>Z>\> AGIKKKL L,RRUVWWNxNNO,OOP@PPPPPPPQRR&R(R*R,SFTPURUUVVXV~VVө||mm]hYDhJV6CJaJmHsHhYDh+CJaJmHsHhYDh^=CJaJmHsHhYDh0CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHh 5CJaJmHsHhYDh9OCJaJmHsHhYDh6vCJaJmHsHhYDh}CJaJmHsHhYDh7,jCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH$VVVVVWWWW8W:Wc@ccccccccc d(djdeeeef f"fc@cccccmmmmmmqFu`} $`a$gd[$a$gd 5$a$gdJVNfg$hh"i@iliniiivjjjjjjj kNkzk|kkk*lHl\llllmmmmmmӷӷ♷{kY"hYDhJV5CJH*aJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHhYDhC pCJaJmHsHhYDh:LCJaJmHsHhYDh3sCJaJmHsHhYDh z\CJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhJV6CJaJmHsHhYDhcCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh|CJaJmHsH"mmmmmmm.n6op(p.p2pZppppppqqqHqTqpqqqqqqqqr*r@rRrdrôxxxix]hCJaJmHsHhYDh z\CJaJmHsHhYDh[CJaJmHsHhYDhK CJaJmHsHhYDh@CJaJmHsHhYDh_pCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhR=[CJaJmHsHhJVCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsH"hYDhJV5CJH*aJmHsH$drrrsRsVs~sDuFuJuduv2vbvdvvvvvwwwhwwwwwww2xxxxxxxxxxy0yz z z {ǬǬ❬֎phYDhm=CJaJmHsHhYDhACJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhrPCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHh<CJaJmHsHhYDh@CJaJmHsHhCJaJmHsHhYDh[CJaJmHsHhYDh_pCJaJmHsH, {6{@{N{{{{&||||||}F}^}}}}}~X~~~~ "ĵėyj[KKKKĵhYDhJV6CJaJmHsHhYDhFCJaJmHsHhYDhK CJaJmHsHhYDhPoCJaJmHsHhYDhrPCJaJmHsHhPoCJaJmHsH#hYDhJVCJaJmHnHsHuhYDhF zCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh z\CJaJmHsHhYDhACJaJmHsHhYDhm=CJaJmHsH`} "`d(bdfXZj $*$`a$gd-@ $`a$gda' $`a$gd$a$gdJV $`a$gdJV".:BLR\^dx>n Zʁ"0@BD :XｮuffhYDhrPCJaJmHsHhYDhHNCJaJmHsHhPoCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhFCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH"hYDhJV5CJH*aJmHsHhYDhF5CJaJmHsHhYDhw5CJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsH'Ȅʄ؄ڄ *,FȆԆ.8j|0hlĵөөӚ||m|^^hYDh =CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDh6vCJaJmHsHhYDh z\CJaJmHsHhYDhKCJaJmHsHhPoCJaJmHsHhYDhpCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhHNCJaJmHsHhYDhrPCJaJmHsHhYDhwCJaJmHsH#҉ԉ։&(P`fD|΋ԋ֋<NP\^ǸǸǝvgvvXvIhYDhpCJaJmHsHh[eh[eCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHh[eCJaJmHsHh<CJaJmHsHhYDh<CJaJmHsHhYDhRBCJaJmHsHhRBCJaJmHsHhYDhn!CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh =CJaJmHsHhPoCJaJmHsHhYDhPoCJaJmHsH^f8:&>@T~̑ 񴥴񴖴ôôxhXhҖxxhYDhU5CJaJmHsHhYDh5CJaJmHsHhYDh|oCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDh|=CJaJmHsHhYDhOCJaJmHsHhYDh'CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhUCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH HJh24FLvړ,h068<\lJVftⵦ◕zk\hYDhc8CJaJmHsHhYDh|oCJaJmHsHhYDh_CJaJmHsHhCJaJmHsHUhYDh|=CJaJmHsHhYDhWgCJaJmHsHhYDh-@CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhLbCJaJmHsHhYDh[KCJaJmHsHhYDh[r CJaJmHsH$ijal bio je osnova za postanak tzv. Macelj formacije koja najvee rasprostiranje ima na podru ju Maceljske gore (`IMUNI i dr., 1995). U okviru ove faze je, uslijed potisaka u pravcu sjever-jug, doalo je do boranja i rasjedanja te djelomi nog navla enja trijaskih dolomita na egerske klastite. Tom prilikom nastale su velike bore, koje se sastoje od sedam antiklinalnih nizova izmeu kojih se nalaze duboke sinklinale (`IMUNI i HEIMOVI, 1979). Prote~u se u pravcu I-Z, od Sutle do Dravske potoline do, a na podru ju Slovenije ine tzv. Posavske bore. Na prijelazu donjeg u gornji baden (pribli~no prije 15 milijuna god.), nastupila je atajerska orogenetska faza koja je bila praena i slabim vulkanizmom. itavo podru je bilo je borano i rasjedano, a pojedini dijelovi prije stvorenih antlkinalnih nizova isko ili su iz terena te stvorili jezgre danaajih Zagorskih planina. Nakon toga je uslijedila marinska transgresija, koja se u Hrvatskom zagorju mo~e smatrati po etkom stvaranja Panonskog mora. Time je zapo eo novi sedimentacijski ciklus koji trajao od gornjeg badena do kraja ponta (pribli~no od 14,5 do 5 milijuna god.) More je ubrzo preplavilo itavo podru je, a iz njega su kao otoci virile samo Zagorske planine. Spuatanje terena, uz povremene zastoje, nastavljeno je i dalje, tako da je more do sredine panona preplavilo itavo podru je Hrvatskog zagorja. Daljnja sedimentacija miocenskih naslaga, uz postupno spuatanje i oslaivanje bazena odr~ala se do po etka pliocena. Tijekom pliocena (pribli~no 5-2 milijuna god.) nastupila je rodanske tektonska u ijem su okviru borani neogenski sedimenti izmeu Medvednice i Ivana ice, te je podru je Hrvatskog zagorja po elo poprimati danaanji oblik sinklinorija (`IMUNI i `IMUNI, 1987). U tom boranom sustavu ja e je izdignut planinski niz Ivana ica-Strahina ica na sjeveru i Medvednica na jugu, dok je sredianji dio Hrvatskog zagorja zaostao u opem trendu izdizanja. Pretpostavlja se da je boranje miocenskih naslaga izazvano izdizanjem ( probojem ) nizova Zagorskih planina. Na to upuuje mnogo vea poremeenost miocenskih naslaga uz rubove planina nego u drugim dijelovima terena, kao i podudarnost najmlaih plikativnih struktura sa starijim borama. U kvartaru (tijekom 2 posljednja milijuna god. u razvoju zemljine kore) nastavljeno je neotektonsko izdizanja itavog podru ja sjeverozapadne Hrvatske. Kod toga su br~e kretani nizovi Zagorskih planina, a meu njima i niz Cesarsko brdo-Tuheljske toplice-Zlatar. U pojedinim antiklinalama doalo do  proboja paleozojsko-mezozojske jezgre, te one danas predstavljaju veoma slo~ene antiklinalne prodore (`IMUNI, 1992). Va~no je da prilikom izdizanja nije doalo do prekida vodonosnih naslaga u pojedinim blokovima, tako da se je kretanje vode moglo nesmetano odvijati po principu spojenih posuda. 4.2. Strukturna graa podru ja Tuheljskih Toplica Prema strukturnim karakteristikama, istra~ivano podru je se u potpunosti uklapa u sinklinorij Hrvatskog zagorja. Tuheljske toplice smjeatene su u tjemenom dijelu antiklinale koja se prema zapadu nastavlja u Cesarsko brdo, a prema istoku tone pod mlae sedimente. Iz prilo~ene geoloake karte i geoloakog profila vidljivo je da se teren u strukturnom smislu sastoji od jedne bore (antiklinale i dvije sinklinale) koja je presje ena brojnim rasjedima (Prilog 1 i 2). Meu rasjedima, isti e se popre ni rasjed koji je presjekao antiklinalu i time omoguio pojavu termalnih vrela u Tuheljskim toplicama. Uz njegovu rasjednu plohu je za 30-40 m izdignut isto ni dio strukture, tako da su na povrainu izbili zdrobljeni gornjobadenski vapenci iz kojih izvire termalna voda. Na samom izvoriatu uo ene su i manje pukotine iz kojih takoer izbija termalna voda. Ove pukotine razvile su se iz  kliva~a osne ravnine i paralelne su s du~om osi bore (os b). Popre ni rasjed predstavlja dio regionalnog rasjednog sustava koji u pravcu SZ-JI presjeca Zagorski sinklinorij (HEIMOVI, 1995). Mora se naglasiti da se i svi vei termalni izvori u Hrvatskom zagorju pojavljuju na sjeciatu antiklinala i rasjeda iz tog sustava (`IMUNI i HEIMOVI, 1998). Za zavranu fazu u oblikovanju izvoriata va~an je i potok koji se je probio uz zdrobljenu zonu ovog rasjeda te erodirao mlae nepropusne naslage. 5. HIDROGEOLO`KI ODNOSI Termalni izvori u Tuheljeljskim toplicama smjeateni su linearno u dolini potoka, na du~ini oko 100 m (Prilog 1). Od njih su dva vea (Dadino vrelo i Vrelo u bari) te dva manja koji izviru ispod propusnog dna bazena (Sl. 1 i 2). Osim ovih kaptiranih izvora, povremeno se pojavljuju i manje koli ine termalne vode koja izbija iz pukotina. Stariji autori (Gorjanovi-Kramberger i Miholi) su smatrali da je za pojavu termalnih izvora va~na termalna linija, ali su njezinu funkciju druga ije tuma ili. GORJANOVI-KRAMBERGER (1904) je pretpostavio da Zagorska termalna linija, na koju je smjestio termalne izvore u Tuheljskim toplicama, ima direktnu vezu s vulkanskim ognjiatem. Prema MIHOLIU (1940) termalni izvori se nalaze na treoj termalnoj liniji koja ih povezuje s Tuheljskim, Krapinskim, `emni kim i Sutinskim Toplicama. Prema njemu termalna linija je duboki rasjed koji presjeca jedan ~lijeb u sredianjem dijelu Hrvatskog zagorja. Zbog skoka uz rasjednu plohu dolazi do prekida vodonosnih slojeva te se voda di~e prema povraini, gdje se kao uzlazna vrela, formiraju termalni izvori. Dvadesetak godina kasnije su Gorjaovievu i Miholievu teoriju o termalnim linijama oborili JENKO i JAGA I (1962) koji su na temelju `mitovih dijagrama dokazali antiklinalnu grau bli~e okolice Tuheljskih Toplica. Za sada nema novih podataka o kapacitetu izvoriata, ali 1962. godine ukupni kapacitet izvora iznosio je oko 85 l/sek (BA i HERAK, 1962). Rezultati mjereja ostalih termalnih izvora u Hrvatskom zagorju, koje su obavili isti autori, pokazuju da u Tuheljskim toplicama izviru dvostruko vee koli ine vode nego u Vara~dinskim toplicama koje su do tada slovile kao najizdaaije. Temperatura vode nije se bitno izmjenila u posljednjih 100 godina, te ona varira od 31-33oC. MIHOLI, (1940), a zatim MIHOLI i TRAUNER (1952) su zaklju ili da:  vodu kemijski karakterizira sastav kalcij, magnezij, hidrokarbonat , ija je ukupna koncentracija N/1000=14 i radioaktivitet: 1,23 MJ=0,448 nC/l. Prema njihovoj analizi koli ina sumporovodika u termalnoj vodi varira od 0,00138-0,00047 g/l, ato opravdava poznati naziv Smerde e toplice. Za potrebe Geoloake monografije termalnih i mineralnih voda R. Hrvatske analizirana je termalna voda iz izvora u Tuheljskim toplicama, te ona prema JURI`I-MITROVI (2001) ima slijedei sastav:  Datum uzorkovanja 16.05.1996., Temp. 32,90oC; pH 7,31; Spec. vod. us/cm 627; TDS mg/l 445,0; UT onj 17,05; CT onj 11,32; Ca+2 mg/l 64,55; Mg+2 mg/l 34,85; Na+2 mg/l 11,14; K+ mg/l 3,06; HCO3- mg/l 367,76; Cl- mg/l 4,97; SO4-2 mg/l 35,18 . Po kemijskom sastavu termalna voda iz Tuheljskih toplica vrlo je sli na ostalim termalnim vodama u Hrvatskom zagorju. Osim termalne vode u Tuheljskim Topicama se koristi i crni mulj (peloid) koji se talo~i na dnu i rubovima Vrela u bari. Prema MIHOLIU i TRAUNERU (1952) Tuheljske Toplice su jedan od glavnih dobavlja a za mulj (blato-fango) On se sastoji iz sitnih estica i minerala koji su bili otopljeni u vodi, te je abiolit, ato zna i da za razliku od mulja iz Topuskog nije nastao iz treseta. 5.1. Pokuaaji pridobivanja vode topije od 33oC Od 1970. do 1982. godine bilo je nekoliko neuspjeanih pokuaaja da se u Tuheljskim toplicama pronae voda toplija od 33oC. Prvo je HAVLIK (1971) postavio plitku buaotinu u blizini termalnih izvora, te naiaao na vodonosne horizonte izmeu 13,7 i 53 m. Dotok vode poveavao se je s dubinom, a kretao se je od 0,3-5,5 l/sek. Najviaa temperatura vode u buaotini bila 30,1oC, a s poveanjem dubine zapa~eno njeno blago opadanje. Zbog toga je, na 150 m obustavljeno buaenje, a da nije doku ena baza badenskih naslaga. Zanimljivo je da je istovremeno izvorska voda imala temperaturu 32.9oC, ali tada taj fenomen nije adekvatno objaanjen. Valja spomenuti da su kasnije u istra~ivanje termalne vode u Tuheljskim toplicama bili uklju eni i raaljari prema ijim je uputama buaeno s ju~ne strane izvora. Tom prilikom takoer je pronaena manja koli ina termalne vode, ali njezina temperatura bila je oko 18oC. Kasnije su `IMUNI i HEIMOVI (1981) istra~ivali bli~u okolicu Kumrovca i Tuhelja u svrhu pronalaska termalne vode u Kumrovcu. Na prijedlog investitora jedna istra~na buaotinom bila je postavljena u jezgri sinklinale, oko 700 m sjeverno od termalnih izvora u Tuheljskim Toplicama (Prilog 1). Ukupna dubina buaenja bila je 706 m, a termalna voda je pronaena na dubini od 674 m, i to uz granicu trijaskih dolomita i gornjobadenskih vapnenaca. Na ~alost buaotina nije bila uzorkovana te nije ustanovljen litoloaki sastav i debljina naslaga kroz koje je buaeno. Svi daljni radovi su obustavljeni kada je ustanovljeno da je temperatura vode u buaotini bila ista kao i na izvorima. Iako ova buaotina nije polu ila o ekivane rezultate, ipak je dokazala da termalna voda u Hrvatskom zagorju prati strukturnu grau terena i da se kree po vodonosnim slojevima. Ta je spoznaja kasnije koriatena za pronala~enje termalne vode daleko od prirodnih izvora. Na temelju tih spoznaja pronaena je termalna voda u Kumrovcu (`IMUNI, 1988), Vratnu (`IMUNI, 1986b), Kri~evcima (HEIMOVI i `IMUNI, 1986) i dr. Fenomen opadanja temperature s poveanjem dubine, koji je zapa~en kod prve buaotine, objaanjen je kasnije, tek kada je istra~eno aire podru je. Tek nakon istra~nog buaenje u Krapinskim Toplicama, mo~e se pretpostaviti da i u Tuheljskim Toplicama postoji viae vodonosnih horizonta, odnosno da je porijeklo vode dvojako (`IMUNI, 1986a). Opadanje temperature prema dubini pokazuje da na izvorima postoji mijeaanje voda iz razli itih horizonata. Buaotinom Tu-1 je dokazano da topliji dio vode pritje e po badenskim vapnencima iz Zagorskog sinklinorija, a hladniji najvjerojatnije prispjeva po dolomitima sa Cesarskog brda. Iz geoloakog profila buaotine vidljivo je da se trijaski dolomiti nalaze ispod badenskih naslaga i velika je ateta ato oni nisu posebno istra~ivani. Vjerojatno zbog toga Tuheljske toplice imaju viae vode, ali i ni~u temperaturu od svih ostalih toplica u Hrvatskom zagorju. Kasnija istra~ivanja u Kumrovcu potvrdila su pretpostavku da su dolomiti sa Cesarskog brda dobri kolektori oborinske vode koja se po njima spuata u podzemlje (`IMUNI, 1988). U buaotini Kumrovec-1 su se, u sli noj geoloakoj poziciji kao u Tuheljskim Toplicama (na granici dolomita i gornjobadenskih vapnenaca), pojavile velike koli ine termalne vode, ija je temperatura bila 25oC (BRITVI, 1989). Ipak na kraju ostaje dilema da li bi buaotina Tu-1, da je bila postavljena u tjeme antiklinale, za ato su se zalagali istra~iva i, do dubine 706 m dosegla drugi i trei vodonosni sloj koji je u Krapinskim Toplicama imao vodu temperature od oko 60oC. 6. SA}ETAK Geoloakim kartiranjem i istra~nim buaenjem utvreno je da bli~u okolicu Tuheljskih toplica izgrauju stijene gornjeg trijasa koje su nastale prije 200 milijuna godina, te micenske karbonatno-klasti ne naslage koje su talo~ene u neprekinutom slijedu od gornjeg badena do gornjeg ponta (pribli~no od 15 do 5 milijuna godina). U gornjem pleistocenu (tijekom posljednjih od 150 000 god.) nastale su doline potoka koje su u holocenu (tijekom posljednjih 10 000 godina u razvoju Zemljine kore) ispunjene poto nim i rije nim sedimentima. Tijekom holocena uz izvore je odlagan crni mulj (peloid) koji se koristi za lije enje reumatskih i ko~nih bolesti. U tektonskom smislu izvoriate u Tuheljskim toplicama nalazi se u tjemenom dijelu antiklinale Cesarsko brdo-Zabok, tj. na mjestu gdje je vodonosni horizont najbli~e povraini. Zbog toga za pojavu izvora nije zna ajna termalna linija, ve pore ni rasjed koji presjeca cijelu boru. Uz njegovu plohu doalo je do izdizanja isto nog krila, tako da su na povrainu izbile vodonosne stijene. Sva etiri izvora izbijaju iz zdrobljenih gornjobadenskih vapnenaca koji  vire iz nepropusnih naslaga sarmata i panona. Izdaanost izvoriata pospjeauju brojni uzdu~ni rasjedi (pravca I-Z) koji omoguuju vertikalno kretanje termalne vode. Poto na erozija takoer je odigrala va~nu ulogu za pojavu termalnih izvora, jer su tek nakon proboja potoka kroz antiklinalu, erozijom skinute nepropusne naslage, te otkriveni glavni vodonosnici. To ukazuje na neotektonsko izdizanje ove antiklinalne strukture, do kojeg je doalo tijekom srednjeg i gornjeg pleistocena. Temperatura vode varira od 30-33,1oC, a kapacitet izvoriata je oko 85 l/sek. Prema kemijskom sastavu voda je kalcijsko-magnezijska, a porijeklo joj je vadozno. Buaenje u blizini izvora pokazalo je da je voda dvojakog porijekla. Jedan dio se nakuplja na ju~nim padinama planinskog niza Ivana ica-Strahina ica, a drugi ni~i, ali hladniji dio vode je porijeklom iz Cesarskog brda. Mjeaanje vode mogue je samo na mjestima gdje nedostaju donjomiocenske klasti ne naslage. 7. POPIS KORI`TENE LITERATURE objavljeni radovi: Ani i, B. i Juriaa, M. (1985): Osnovna geoloaka karta SFRJ, 1:100.000, Tuma  za list Rogatec, L 33-68, Institut za geol. istra~. Zagreb (1972), Savezni geol. zavod Beograd, 76 str., Beograd. Crantz, H. J. (1777): Gesundbrunnen der Oesterreichischen Monarchie, Gedruct bey Joseph Gerold, 306 (16), Wien. Gorjanovi-Kramberger, D. (1904): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije, 1:75.000. Tuma  geologijske karte Rogatec-Kozje. 1-24, Zona 21, Co. XIII, Naklada Kralj. zemalj. vlade, Odjel za unutarnje poslove, 42 str., Zagreb. Heimovi, I. (1995): Tektonski odnosi aireg podru ja Kalnika. Disertacija. Rud.-geol.-naftni fakultet, Sveu iliata u Zagrebu, 1-152, Zagreb. Miholi, S. (1940):Kemijska analiza termalnih voda u Hrvatskom zagorju. Rad Jugosl. Akad. znan. i umjetn.,267. 1-80, Zagreb. Miholi, S. (1952): Kemijski sastav i svojstva mineralnih voda. Godianjak Balneol.-klimat. inst. NR Hrvatske, 1, 7-18, Zagreb. Miholi, S. (1959): Istra~ivanje termalnih vrela Hrvatskog zagorja, Ljetopis Jugosl. Akad. znan. i umjetn., 63, 326-328, Zagreb. Miholi, S. i Trauner, L. (1952): Mineralne vode u Hrvatskoj. Godianjak Baln.-klimat. instit. NR Hrvatske, 1, 59-134, Zagreb. Pikija, M. (1982): Turbiditne karakteristike dijela gornjopanonskih sedimenata u podru ju Mihovljan-Lobor, (Sjeverozapadna Hrvatska). Geol. vjesn., 35, 59-63, Zagreb. `imuni, An. (1992): Geoloaki odnosi sredianjeg dijela Hrvatskog zagorja. Disertacija, Str.1-189. Sveu iliate u Zagrebu. `imuni, An. i Heimovi, I. (1979): Tektonski odnosi sjeverozapadne Hrvatske (Ivana ica, Kalnik i Ravna gora). Zbornik radova Znan. Savjeta za naftu JAZU, Sekcija za primjenu geologije, geofizike i geokemije, IV. God. znan. Skup, 188-198, Zagreb. `imuni, An. i Heimovi, I. (1998): Geoloaki vidovi pojave termalnih voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.  Hrvatske vode , 25, 345-353, Zagreb. `imuni, An. i Heimovi, I. (1999): Geological aspects of thermal and mineral water occurrnces of northwestern Croatia. Nafta, 53, 95-102, Zagreb. `imuni, An. i Pami, J. (1993): Geology and petrology of Egerian-Eggenburgian andesites from the easternmost parts of the Periadriatic zone in Hrvatsko Zagorje (Croatia). Acta Geologica Hungarica, Vol. 36/3 315-330, Budapest. `imuni, An. i `imuni, Al. (1987): Rekonstrukcija neotektonskih zbivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne temelju analize pontskih sedimenata. Rad Jugosl. akad. znan. i umjetn., 431, Razr. za prir. znan., 22, 155-177, Zagreb. `imuni, An. i `imuni, Al. (1992): Mesozoic of the Hrvatsko Zagorje Area in the southwestern part of the Panonian Basin (Northwestern Croatia). Acta Geolologica Hungarica, Vol. 35/2, 83-96, Budapest. `imuni, An., Avani R., `imuni, Al. i Heimovi, I. (1995): Stratigrafska raa lamba donjomiocenskih klastita u Hrvatskom zagorju. 1. Hrvatski geoloaki kongres, Zbornik radova, 581-584, Zagreb. Vukasovi, }. (1879): Pabirci iz zemljoslovja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Rad JAZU, 46, 166-179, Zagreb. neobjavljeni radovi: Ba, J. i Herak, M. (1962): Prijedlog za odreivanje u~ih i airih zaatitnih zona termomineralnih izvora u Hrvatskoj. Fodn. Stru . dok. Instituta za geol. istr., Zagreb. Basch, O. (1981): Izvjeataj o determineciji neogenske makrofaune s podru ja Kumnovec, Tuheljske i `emni ke Toplice. Fond. stru . dok., Geoloakog zavoda, br. 10/81. Zagreb. Britvi, V. (1989): Izvjeataj o izvedbi istra~no-geotermalne buaotine u Kumrovcu (Kum-1). Str. 1-7, Fond stru . dok.  Geotehnike , Zagreb. Havlik, I. (1971): Hidrogeoloako istra~ivanje termalne vode u Tuheljskim Toplicama. Fond stru . dok.  Geotehnika , Zagreb. Heimovi, I. i `imuni, A. (1986): Istra~na buaotina na termalnu vodu Kri~ev anka-1 (K~a-1). Fond stru . dok. IGI, Zagreb. Jenko i Jaga i (1962): Razultati geoloakog kartiranja W dijela Hrvatskog zagorja. Fond stru . dok. Instit. za geol. istr., Zagreb. Juriai-Mitrovi: (2001): Izvjeataj o rezultatima kemijskih analiza uzoraka voda za zadatak  Monografija termalnih i mineralnih vrela R. Hrvatske . Fond. stru . dok., Instituta za geol. istr., Zagreb. Maleaevi, D. (1981): Izvjeataj o rezultatima kemijskih analiza na podru ju Kumrovca i Tuheljskih tuplica. Fond stru . dok. Geol. zavoda, Zagreb. `imuni, An. i Heimovi, I. (1981): Strukurno-geoloaka istra~ivanja podru ja Kumrovca i Tuhelja s posebnim osvrtom na mogunost nalaza termomineralne vode. Fond stru . dok. Instit. za geol. istra~., Zagreb. `imuni, An. (1986a): Geoloako istra~ivanje, lociranje buaotina i izvjeataj o rezultatima buaenja u Krapinskim Toplicama. Fond. stru . dok. Instit. za geol. istra~., Zagreb. `imuni, A. (1986b): Geoloake i hidrogeoloake karakteristike bli~e okolice dubokog bunara Vratno-1 (BV-1). Fond stru . dok. IGI, Zagreb. U Zagrebu, 14.06.2003. PAGE  PAGE 9 tBF~RTVXZqbSDhYDhGCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDha'CJaJmHsH hYDh@CJaJmHsHhYDh_CJaJmHsHhYDh|=CJaJmHsH hYDh_@CJaJmHsHhYDh%uCJaJmHsH hYDh%u@CJaJmHsH hYDh|o@CJaJmHsHhYDhzCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHBlpr@4r|NB`"(:Pdt֚֩ǚ֚֚Nj|k hYDh[r @CJaJmHsHhYDh[r CJaJmHsHhYDhc8CJaJmHsHhYDha'CJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDh%uCJaJmHsHhCJaJmHsH*t*JLP&*,|ͼͮ{m{^O@^O4heU1CJaJmHsHhYDhc8CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDha'CJaJmHsHhC@CJaJmHsH hYDhc8@CJaJmHsH hYDhs0"@CJaJmHsH hYDh@CJaJmHsHh@CJaJmHsH hYDh-@@CJaJmHsH hYDhz@CJaJmHsH hYDh[r @CJaJmHsH hYDh@CJaJmHsH$ddfjl2.2z|ĵөӵӚ|||l\l|hYDh115CJaJmHsHhYDhU5CJaJmHsHhYDhUCJaJmHsHhYDhc8CJaJmHsHhYDhn/ICJaJmHsHheU1CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDha'CJaJmHsHhYDhCJaJmHsH#jlxz"PRVX."~ P  $`a$gd$ $`a$gdv$a$gdJV $`a$gdJV $`a$gd&$a$gdG $`a$gdU$a$gd|^pb "BT,Ndjz~fӋ|maamUhNCJaJmHsHh1CJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDhn/ICJaJmHsHhYDh[r CJaJmHsHhYDh:CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDheU1CJaJmHsHheU1CJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhYDh&CJaJmHsHhYDhZCJaJmHsH!,.L(,2|PRTVXǸǸǸpdUhYDheU1CJaJmHsHhJVCJaJmHsHhYDhn/ICJaJmHsHhYDh>xCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhF CJaJmHsHheU1CJaJmHsHhYDhZCJaJmHsHhYDhGCJaJmHsHhYDh[r CJaJmHsHhYDh`:CJaJmHsHh1CJaJmHsHX *>TX (R(*,Ŷ৛ԛthth\t\ththheU1CJaJmHsHh1CJaJmHsHh:tCJaJmHsHhYDhn/ICJaJmHsHhxCJaJmHsHhYDh`:CJaJmHsHhYDh& CJaJmHsHh& CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsH!,.J"*:p  2PR|.Fb 68zbиh]CJaJmHsHhvhvCJaJmHsHhnCJaJmHsHheU1CJaJmHsHh'CJaJmHsHhxCJaJmHsHh4 CJaJmHsHhYDhJVCJH*aJmHsHhYDh]CJaJmHsHhZ\^`{i{i{i{i{i{i{i{Wi{"hYDhJV6CJH*aJmHsH"hYDhJV6CJH*aJmHsHhYDhJV6CJaJmHsHhLhnvDZv헫yjyjyۅV&hYDh CJH*aJmHnHsHuhYDh3`CJaJmHsHhCJaJmHsH#hYDh5CJaJmHnHsHu&hYDhqOCJH*aJmHnHsHuh4 CJaJmHnHsHu#hYDh3`CJaJmHnHsHuhCJaJmHnHsHu#hYDh CJaJmHnHsHu#hYDhqOCJaJmHnHsHu 6F~>h&(>r(ϴ޴ϴϴϴϕφtbbP#hYDh CJaJmHnHsHu#hYDh$CJaJmHnHsHu#hYDh%|CJaJmHnHsHuhYDhJVCJaJmHsHhYDh%|CJH*aJmHsHhYDh>xCJaJmHsHhYDh5CJaJmHsHhxCJaJmHsHhYDh%|CJaJmHsHhYDh$CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsH#hYDh5CJaJmHnHsHu#hYDh*B*j*t**ǻӬӻӎӎӎsgg[g[ghCJaJmHsHhdCJaJmHsHhjuECJaJmHsHhYDh ~CJaJmHsHhYDh-CJaJmHsHhYDh MCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhCJaJmHsHh CJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh5CJaJmHsHhYDhu%CJaJmHsH#***B++X,`,b,j,,*-,-p---------(.*.D.../$///ֲֲ֢֒փwh\LhYDheCJH*aJmHsHh%&JCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhR=[CJaJmHsHhYDheCJaJmHsHhYDhJV6CJaJmHsHhYDhJVCJH*aJmHsHh4 CJaJmHsHhjuECJaJmHsHhYpCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh MCJaJmHsHhCJaJmHsH//////0D1R1,2L2V2z2~2222223&323:3N3P3Ƿ⨙♍~r~c~WHWhYDhCJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhnhCJaJmHsHh2<CJaJmHsHhYDhACJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhPCJaJmHsHhYDh ?CJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHhYDhnCJaJmHsHhnCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDheCJaJmHsHP3`333@4B4T4f44444455550525Z5555<6b6d667747778ʾʯʾ|maRRhYDhnhCJaJmHsHhEICJaJmHsHhYDh ?CJaJmHsHhJCJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHh2<CJaJmHsHhYDhACJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhCJaJmHsHhjuECJaJmHsH 888888@9P9`9z999::@:b;t;b<d<f<<<=@@@ǸyjZjNBh2<CJaJmHsHhJVCJaJmHsHhYDhjuECJH*aJmHsHhYDhjuECJaJmHsHhjuECJaJmHsHhCJaJmHsHhnCJaJmHsHhJCJaJmHsHhYDhQCJaJmHsHhYDhCJaJmHsHhCJaJmHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDh ?CJaJmHsHhYDh63lCJaJmHsH9f<=@@@P@R@x@z@ABDEFGHIK$ & F7$8$a$gd_ $ & Fa$gdJV $^a$gdJV $ & Fa$gdJV$a$gdJV $`a$gdX. $`a$gdJV $`a$gdjuE@@P@R@t@z@@@@@@@@@AxAzAAAABBBBCzCCDƻwjZjOhjuEhpc`mHsHhjuEhJV56@mHsHhjuEhJV@mHsHhjuEhR=[OJQJmHsHhjuEhR=[mHsHhjuEh *J56mHsHhjuEh` 56mHsHhjuEhJV56mHsHhjuEhJVmHsHhjuEhJV5mHsHhYDhJVCJaJmHsHhYDhJV5CJaJmHsHhYDh2<CJaJmHsHDDDDEEEEFFFFGGGGGGHHHHHHII2JrJKKK"K,KK񾰢zi[ihjuEhpc`mHnHsHu!hjuEhJV56mHnHsHuhjuEh *J56mHsHhjuEhWOJQJmHsHhjuEhJVmHsHhjuEhJV56mHsHhjuEh` 56mHsHhjuEhJVmHnHsHu!hjuEh_6]mHnHsHu'hjuEh_56\]mHnHsHuhjuEh_mHnHsHu!KKLL L"L(L*L6L>LpLLMMNNNN$N&N.NOO.O0OLOOPY@YRYYYZZ@ZZZZZZZ6[v[[[[[[d\l\\\\]]]]]]]^Z^^^Ϩ杨vvhhjuEhJVmHnHsHuhjuEh` 56mHsHhjuEh56mHsHhjuEh` mHsHhjuEhu%mHsHhjuEhu%56mHsHhjuEhR=[mHsHhjuEhJV56mHsHhjuEhJV5mHsHhjuEhomHsHhjuEhJVmHsHhjuEh` OJQJmHsH(]^<``ac\dnepereteeeeeeeeeeh]hh]hgd\1 &`#$gd\1$a$gdjuE$a$gd+ $ & Fa$gdn $ & Fa$gdjuE $ & Fa$gd ~ $ & Fa$gdJV^^^_,`<`L`N`V`````(a^a`a|aaaaaabXbnbbbbbccZd򬡖rcThjuEh ~56]mHsHhjuEh` OJQJmHsHhjuEh *J56mHsHhjuEh ~mHsHhjuEh` mHsHhjuEh mHsHhjuEhR=[mHsHhjuEhJVmHsHhjuEhC56mHsHhjuEhR=[mHnHsHuhjuEhJVmHnHsHu!hjuEhJV56mHnHsHuhjuEhJV56mHsHZd\drd~ddlenepeeeeeeeeeeeeeeeeeƺh h 0JmHnHuhYp hYp0JjhYp0JUh[eh+CJaJmHsHh+CJaJmHsHhjuEh+mHsHhjuEh>BzmHsHhjuEh ~mHsHhjuEhQ56mHsHhjuEhQmHsH*&P P:pJV. A!"#$%8@8 JVNormal_HmH sH tHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No ListD @D JVFooter  9r CJmH sH tH .)@. JV Page Number@>@@ JVTitle$a$5CJmH sH tH FJ@"F JVSubtitle$a$6CJmH sH tH \R@2\ u%Body Text Indent 2hh^h`h CJmHsHHBH n Balloon TextCJOJQJ^JaJ-XwxyNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abK W4< !"#$%&'()*+,-./012345-. !!!""%&x'''''v)-------------------22222246:;;;;;=A1B2B3BGBIBJBDDDDD,H-HKKNNQ Q Q&c`}jP 9K]eKPUWZbgeL !!#$WXefvyz{\]]_bc23ACgisu%&  Mb  R S ] _ h i ( * - . 2 3 H L Z [ ] ^ ! # 6 7 L M ; = W X   1356DW579:;ST&'12mnrsz{jkop@B_`bchist,.ab  !'(FHQRWYwx -.=>CDjl%'-.RSrt{|~QR ! 2 3 !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!""""""""# #l#o#######$$L$M$O$P$w$x$%%%%&&&&+'-'?'A'h'i'x''''''''!(#(;(<(((((v)w)0*1*:*<*S*T*r*s***********++P,Q,W,X,^,_,f,g,,,,,,,,,,,,,,,,,,- - ---!-"-G-I-O-P-U-W-_-a-b-c-t-u-----------------....5.6.......//}/~///e0f00000;1<1W1Y1a1b1c1d1~11111111$2%222222222334444}4~44444444444445555 5!5)5*52545P5Q5Z5[55555556666771727I7K7|7}777777777777788E8F8J8K8Y8Z8c8e88888999999::H:Y::::::::: ;;,;-;I;K;;;;;;;;;;;;;W<Y<s<t<<<<<<<<<== =!=V=W===>>>>B>C>K>L>U>V>\>]>d>e>l>n>>>>>>>>>????????4@6@@@AA(A)ARASAAAAAAAAAAAAAAA B B'B(B.B3BGBJBBBCC C CCCDDD DSDTD^D_DDDDDDDDDEE E E4E6E[E\EvExEEEEEEEEEEEEEEEEE4F5FoFqFFFFFFF%G&G:G;GRGSG]G^GGGGGGGGGGGGGHH)H-HOHQHlHmHsHtHHH+I,I8I9IEIFIpIrIIIIIJJRJSJZJ[JhJiJnJoJJJJJMKNK_KaKKKKKKKLLLLLLLLLL2L3LrLtLLLLL(M)MMMMMMMNN2N3NNNNNNNNNOOmOnOOOOOOPPPEPGPTPWPPPPPQ Q QQQQQQQ1R2RERGRbRcRvRwRRRSSSS S SSS*S+ShSiSSSSSSSSS=T?TTT3U4UBUCUaUbU{U|UUUUUUUUUVVVVCVDV`VaVsVtVVVVVVVVVVVVVVVVVWWW W)W+WWWWWWWWWWWWWXXX XXX%X'XGXHXcXdXtXuXzX|XXXXXXXYYYY)Y*Y@YBYEYFYUYWYYYZZ#Z$Z1Z2ZZZZZ[[[[G[H[[[[[_\a\\\\\]]_]a]]]]]](_q_r_____l`m`````````````aa/a8a9aUaWa9b;bHbIbbbbccc'c(ccddddddd eeeeeeeef f4f5fIfJfffhfsftffffffggg h h hhhh~hhhhhhhh:i;inipitiuiiiiiiiiiii jjjjjj+j,j_j`jjjjjjjjjjjjjjjjj3k5kAkBkkkkkkkkkkkkkll-l0lllllmm:m;mLmNmmmmmmmmmmm^n`nnn5o6ooooooooopppp"p$pqpspppppppppppqqqqrr=r?r@rArUrVrprqrtrurrrrrrrrrrrrr s!s*s+sPsQsXsYssssssssstt1t2tttttttuuEuFuuuuuuuuuuuvv v!vww1w3wwwxxy y(y)y:y=yCyEyIyJyUyVyyyyyyy z zmznzzzzzX{{{{{{k|m|o|q|||||||k}m}q}r}}}}}~~~~~!QR ,-78ԃՃop|݄ WXwy "LMTVWZ׆؆68RToqχЇׇ؇߇-/R')+-ȉʉ̉Ή78WYuxˊ̊-.9;@CЋы,-WXvyMbJ L VW34;=5,. !!""%%&&w''''u)w)------2222224466::;;;;==AA0B3BFBJBDDDD+H-HKKNNQ Q;Q>QSSVVVVXX[[[[]]'_(_VaWabb cceeff:i;ijj_n`nooppppssssuu2w3wwwy y'y)y;y=yyymznzX{Y{{{c|d|||c}d}}}~~op݄LM׆؆STχЇSU-.Ћыyz  ru{~EE4FoFHH+I+I6I9IWJZJLLMMNNNNPPPPbRvRwRwRRRRRS SSSSSSSSSSSVVVVXXXXBYEYYYYYYYYYYYYYZZ1ZZZZ``````2a3aUaVabbAkAkmmnn0o1oppttttЋыً܋/a8aыxyxckjh/4P23"GRFX)nYPsjh@^`56>*CJOJQJo(. @&^`56>*CJOJQJ\]^JaJo(. 88^8`5o()@^`56>*CJOJQJo(. @^`56>*CJOJQJo(. )nY)nYe)nYlf"GRPsck/4Pf @^`56>*CJOJQJo(. xf @^`56>*CJOJQJo(. 7JRKPv -4 & .11eU1\1(4c8 =^=m=|=@-@5@RBZBBYDjuEZ(GIGn/IKI%&J *JtK:LHN fOX[R=[ z\3`pc`+mdnh7,jfk(k9l63lymn o|oC pkp Nr[Wr%u6vhwixF z>Bz%|1b 55h["o>x MA6JVZ/&5AE?edEIO3s:Wg?@ABDEF@@ @@@@&@T@@,@.@0@2@6@8@:@<@>@@@B@D@F@H@J@L@R@T@X@^@`@b@h@l@n@p@r@v@x@z@|@~@@@@@@@@@@UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :ArialHR Times New Roman EE/ISO 8859Times New Roman5& :Tahoma"jyFjyFwvGvG!r4d3QH)?A6,GEOLO`KA GRAA OKOLICE TUHELJSKIH TOPLICA xyxxyx      ZOh+'0 $0 L X d p|-GEOLOKA GRAA OKOLICE TUHELJSKIH TOPLICA d 1EOLxyxyxyxNormalAxyx2xMicrosoft Word 10.0@F#@:n=A@4G@4GvZ՜.+,0 hp|  IGIGA -GEOLOKA GRAA OKOLICE TUHELJSKIH TOPLICA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry FXmG1TablefWordDocument,SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q