ࡱ> Y IvbjbjWW !==7]NNN(&. :    8F 4z D  "  TVVVVVV$z zl lll `  TN. *  TlLlT @lJK_  lPROJUGOSLAVENSKA PROTUKOMUNISTI KA GERILA U HRVATSKOJ NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA Zdenko Radeli Izvorni znanstveni rad predano u sije nju 2003. Na temelju prikaza djelovanja projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon zavraetka Drugoga svjetskog rata 1945., autor upozorava na mnogobrojne probleme koji prate takva i sli na istra~ivanja. Jedini izvori dostupni istra~iva ima dokumenti su jedne od strana u sukobu, tj. dokumenti Slu~be dr~avne sigurnosti DFJ/FNRJ, ija jednostranost i povranost ote~ava ne samo rekonstrukciju dogaaja, nego i nepristranu ocjenu projugoslavenskih, etni kih i drugih protukomunisti kih gerilskih skupina u Hrvatskoj. Bez obzira na ubrzan pad utjecaja i broja pobunjenika, njihovo djelovanje mo~e se pratiti sve do 1950. Nakon ato je u godini dana nakon rata njihovo djelovanje skoro potpuno splasnulo, potkraj 40-ih godina javile su se skupine ije su pripadnike na oru~anu borbu motivirale uglavnom komunisti ke mjere u agraru, iako njihovo nezadovoljstvo zbog socijalnih prilika nije bilo u potpunosti liaeno ni utjecaja velikosrpske ideologije. Fondovi Slu~be dr~avne sigurnosti, na kojima autor temelji svoj rad, uvaju se u Hrvatskom dr~avnom arhivu u Zagrebu. UVOD O djelovanju projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, njihovoj organizaciji, politi kim ciljevima, na inu djelovanja i brojnosti, zainteresirani itatelj mogao je saznati samo na temelju onih radova koji su bili posveeni antikomunisti kim pokretima u svim podru jima Jugoslavije ili prete~no razdoblju do 1945. u kojima su poslijeratni dogaaji tek usput spomenuti. Neki autori, poput Dodera, Radulovia i Rebia, koji su istra~ivali poslijeratno razdoblje, bili su uglavnom bivai suradnici Slu~be dr~avne sigurnosti (SDS) Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) s mogunoau uvida u tada javnosti nedostupne arhive spomenute slu~be. U svojoj knjizi Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950. pokuaao sam ujediniti dosadaanje spoznaje o naslovljenoj temi s rezultatima osobnih istra~ivanja na spomenutim fondovima hrvatskog dijela SDS-a, koji su od ranih devedesetih dostupne istra~iva ima u Hrvatskom dr~avnom arhivu (HDA). Ovaj rad velikim dijelom proizlazi iz rezultata objavljenih u toj knjizi. U radu na ovoj temi istra~iva a ekaju bezbrojne prepreke. One su posljedica neistra~enosti teme, ali isto tako i injenice da su jedini izvor dokumenti SDS-a, slu~be zadu~ene za uniatenje projugoslavenskih protukomunisti kih snaga. U HDA mogu se na prste jedne ruke izbrojiti dokumenti koji su nastali u redovima protuvladinih projugoslavenskih snaga ili su, pak, nastali kao prijepis izvornih dokumenata za potrebe izvjeaa slu~be sigurnosti. Iako u svakom istra~ivanju utvrivanju vjerodostojnosti treba posvetiti du~nu pa~nju, u ovom slu aju i nakon pomnih analiza ostat e mnogo otvorenih pitanja. O ito je da e tek budue detaljnije obrade povijesti manjih sredina moi prevladati dvojbenu vrijednost dostupnih dokumenata. Va~nu ulogu u tome imat e poznavanje osobnih sudbina sudionika dogaaja i manjih sredina, u emu e neprocjenjivu ulogu imati povjesni ari koji se bave lokalnom povijeau u~ih regija ili naselja, kao i svjedoci tadaanjih dogaaja. Da bih opisao teakoe u istra~ivanju, a ujedno i objasnio sadr~aj teme, zadr~at u se na analizi nekoliko problema. Njihovo objaanjenje ujedno je i uvod u problematiku. Koji naziv je najprimjereniji i zajedni ki raznolikim skupinama za koje se uvrije~io naziv etni ke skupine? S obzirom na sku eni prostor, ali i na injenicu da ima previae nepoznanica, koje zahtijevaju pomniji uvid u problematiku graanskog rata 1941.-1945. na tlu Hrvatske, ali i drugih podru ja nekadaanje Jugoslavije, zadr~at u se samo na izvornom materijalu iz 1945. i kasnijim izvjeaima. Naime, pretpostavljam da se odgovor mo~e nai i u drugoj polovici 40-ih, bez vraanja na prethodno ratno razdoblje, koji bi zahtijevao dodatni napor i bolje poznavanje dokumenata i literature. Naime, iako je u prethodnom petogodianjem razdoblju razrijeaeno pitanje pobjednika, sve su pora~ene snage, bez obzira na njihovu stvarnu mo, i dalje ostale prisutne na prostoru Hrvatske, ato omoguuje da njihovo upoznavanje bez posebnoga istra~ivanja ratnih dogaaja pru~i dovoljno materijala za neke zaklju ke. Na po etku ~elim samo nazna iti problem oko naziva i upozoriti da naziv etnici su~ava mogunost to nijeg sagledavanja problema, barem u onom smislu koji se pod tim pojmom naj eae podrazumijeva u stru nim historiografskim krugovima i javnosti openito. Manje-viae uvrije~eno je da se pod nazivom etnici obuhvaaju velikosrpske snage koje ~ele obnoviti Kraljevinu Jugoslaviju s dinastijom Karaorevia i s prevlaau srpskih interesa. Centralisti ka i unitaristi ka Jugoslavija i Velika Srbija dva su mogua vida rjeaenja srpskog nacionalnog pitanja u jednoj dr~avi, od kojih je Velika Srbija bilo ekstremnije rjeaenje u odnosu na druge nacionalnosti. No, kona ni oblik dr~ave ovisio je o trenutnim unutarnjim i vanjskopoliti kim odnosima, ali nije bio od presudnog zna enja, kao ato je to bilo teritorijalno ujedinjenje svih Srba. Meutim, preairoka uporaba pojma etnik obuhvaa esto i one snage koje s velikosrpstvom nemaju nikakve ili, barem, ne izravne veze. Takva je npr. veina slovenskih protukomunisti kih snaga, ali i, doduae neznatni ali ipak prisutni, hrvatski protukomunisti ki jugoslavenski nacionalisti, napose oni u pograni nim podru jima Meimurja ili u Dalmaciji. Zato sam u naslovu naglasio da je rije  o projugoslavenskim protukomunisti kim snagama, jer dr~im da je taj naziv primjereniji i mnogo airi te obuhvatniji. Ako je naju~i mogui pojam, koji obuhvaa sve snage kojima je zajedni ko to da se bore za obnovu Kraljevine Jugoslavije - a razlikuju se u mialjenju o njezinu unutarnjem ureenju, kao i po nacionalnoj pripadnosti - upravo taj naziv, dakle projugoslavenske protukomunisti ke snage, preostaje mi da objasnim njihove razli ite nazive koji su bili u uporabi nakon Drugoga svjetskog rata. Naj eai naziv za spomenute snage bio je, dakako, etnici. Zasad je nemogue ustvrditi preciznije granice i posebnosti pojedinih hrvatskih podru ja, ali mo~e se konstatirati da komunisti ka vlast, a o njezinim dokumentima je rije , ne dvoji o njihovoj uporabi kada govori o projugoslavenskoj protukomunisti koj gerili meu Srbima, najviae na prostoru Dalmacije i Like, ali i ostalih podru ja Hrvatske, gdje je prisutno srpsko stanovniatvo. No, pri ozna avanju skupina iji pripadnici nisu Srbi, a takve su zabilje~ene u Meimurju, slu~benici jugoslavenske komunisti ke sigurnosne slu~be kolebaju se i ne govore o etnicima, nego, malo ubla~eno, o osobama ili skupinama s  etni kim obilje~jima . U Dalmaciji je nazivlje najbogatije u cijeloj Hrvatskoj. Osim naziva etnici, bili su uobi ajeni i nazivi akripari, kamiaari te apiljari. No, va~no je upozoriti da su se ti nazivi koristili za sve gerilske skupine, kako za ustaake tako i za etni ke. Nije sasvim sigurno, ali je teako vjerovati da su spomenuta imena koristili i sami pripadnici organiziranih skupina, ali ih je, osim vlasti, tako nazivalo i stanovniatvo. Zabilje~eno je da su pristaae etnika u nekim mjestima u parolama pisanim po zidovima zgrada ravnopravno koristili oba naziva: i etnici i apiljari, npr.  ~ivili apiljari ,  ~ivili etnici . U dinarskim predjelima Hrvatske udbaai u svojim izvjeaima razlikuju apiljare-ustaae od apiljara- etnika. Ako zanemarimo one koji su se ujedinjavali u skupine s jedinim ciljem da sa uvaju svoje ~ivote, s velikom se sigurnoau mo~e pretpostaviti da su organizirane skupine koristile upravo one nazive koji su najjasnije otkrivali njihove politi ke i vojne ciljeve. Zato je teako vjerovati da bi takvi nazivi, pogodni za pridobivanje pristaaa i airenje pokreta, mogli biti akripari, apiljari ili kamiaari. Jako regionalno obilje~je spomenutih naziva, kao i injenica da su stanovniatvo i vlast tako nazivali i kri~are, borce za obnovu samostalne hrvatske dr~ave, pru~a dosta vrstu podlogu pretpostavci da su etni ke skupine vjerojatno najviae koristile tradicionalne prijeratne ili ratne etni ke nazive ili, pak, formacijske nazive jedinica vojske Kraljevine Jugoslavije. Na~alost, zabilje~eno je tek nekoliko takvih naziva, koji su sadr~avali naziv za vojnu formaciju, poput brigade i odreda, esto uz neki lokalni zemljopisni pojam, kao i pridjev etni ki ili jugoslavenski, npr. Slavonska etni ka brigada, Juriani odred Zmajevac, odred Tromea. Meutim, treba upozoriti i na airoko rasprostranjen naziv kri~ari. Njime su se koristili, kao ato sam ve spomenuo, oni koji su se borili za samostalnu Hrvatsku. Taj je naziv, kao i koriatenje simbola kri~a, imao sasvim jasnu poruku: da je rije  o hrvatskim protukomunisti kim snagama koje se bore protiv komunista  ateista. Bivai ustaae i domobrani, a ponekad i njihovi mlai sljedbenici, kao i dezerteri iz Jugoslavenske armije, tu su poruku prenosili geslom Za Hrvatsku i Krista - protiv komunista. Geslo sadr~i tri glavne rije i koje su trebale sugerirati bitne to ke oru~anog otpora hrvatskih kri~ara: borbu protiv komunista, a za vjeru i za Hrvatsku. Meutim, osim hrvatskih gerilskih skupina, koje su se borile za obnovu NDH, naziv kri~ari koristile su i slovenske skupine, koje su u pravilu bile jugoslavenski opredijeljene. Osim toga, ato je za naau temu va~nije, na granici Slovenije i Hrvatske, u Prekmurju i Meimurju, djelovale su i mjeaovite hrvatsko-slovenske skupine, isto tako jugoslavenske orijentacije, koje su koristile isti naziv. Navest u i primjer Antikomunisti kog odbora Splita koji je koristio ~ig sa simbolom kri~a, a pozivao je graane da se odazovu u kri~are u borbu protiv komunista i za spas Hrvatske, Slovenije i Srbije, iz ega jasno proizlazi njegova politi ka i ideoloaka opredijeljenost. Iako dokumenti pru~aju malo podataka, ipak se mo~e pretpostaviti da su projugoslavenske skupine, sastavljene od Hrvata i Slovenaca, izbjegavale kompromitirani naziv etnici, znajui da je on veini Hrvata odbojan. Koristili su naziv kri~ari koji im se inio najprihvatljivijim i s velikim mobilizatorskim u inkom, iako su taj naziv koristili i njihovi suparnici ustaaki i domobranski gerilci. S obzirom na injenicu da su postojale razlike meu projugoslavenskim i srpskim protukomunisti kim snagama, ato je ovisilo o njihovom nacionalnom sastavu, na inu i vremenu djelovanja te politi koj orijentaciji, pa i o tome u kojoj su se vojsci borili u ratu, u dijelu gdje govorim o konkretnim organiziranim skupinama podijeliti u ih na tri grupe: 1. etni ke skupine, za koje se podrazumijeva velikosrpstvo; 2. protukomunisti ke jugonacionalisti ke skupine uglavnom lojalne poretku Kraljevine Jugoslavije, esto mjeaovitog nacionalnog sastava; i 3. pobunjeni ke skupine uglavnom bivaih partizana, veinoma Srba koji su se, razo arani agrarnom politikom i odnosom vlasti prema seljacima, napose obveznim otkupom i selja kim radnim zadrugama, oru~anim sredstvima suprotstavili svojim bivaim suborcima i pokuaavali pobuniti seljake. Dakako, treba upozoriti da je vlast, kao i u slu aju kri~ara, esto la~no optu~ivala sve neistomialjenike najte~im optu~bama, npr. sveenike Katoli ke crkve i pripadnike Hrvatske selja ke stranke, da podupiru protukomunisti ki oru~ani otpor. To joj je omoguivalo da ih se rijeai uporabom drasti nih metoda ili da la~nim optu~bama prikrije svoje pogreake, koje su rezultirale pobunama. Pretpostavljam da se vlast i u slu aju Srba poslu~ila la~nim optu~bama za etniatvo, iako je, barem ponekad, bila rije  samo o politi kim neistomialjenicima ili, pak, o nezadovoljstvu zbog komunisti ke politike. Zbog toga e tek daljnja istra~ivanja moi to nije odgovoriti na pitanje kakva je bila prava politi ka orijentacija mnogih skupina navedenih u ovom radu, ako su je uope imali. `to se ti e razdoblja koji u lanku obuhvaam, donja vremenska granica pomaknuta je u ratno vrijeme, zna i prije 9. svibnja 1945. Mogue je govoriti o sukobu dviju suprotstavljenih gerilskih pokreta prije 1945. Diverzantske akcije, iznenadni prepadi i izbjegavanje frontalne borbe i inzistiranja na osvojenim podru jima, organiziranost u malim jedinicama, zajedni ke su komunisti kom partizanskom pokretu, kao i etni kom. Ne ulazei u tuma enja o utjecaju vojnih i politi kih prilika na polo~aj pripadnika projugoslavenskih protukomunisti kih snaga, napose nakon sporazuma Tito-`ubaai i smjene Dra~e Mihailovia, zadr~at u se samo na konstataciji da na njihovo djelovanje i stvarni polo~aj spomenute promjene i nisu imale presudni utjecaj. Oni koji su se odlu ili boriti do kraja nisu imali veliku potrebu da analiziraju promjene koje nisu ovisile o njima, nastojei se ovisno o svojoj snazi boriti se za odreene ciljeve ili, pak, sa uvati goli ~ivot. Gornja vremenska granica je kraj 40-ih, vrijeme kad je prestao bilo kakav oru~ani otpor. Ukratko, dokumenti i literatura omoguuju da se po etak gerile smjesti u 1944., a kao krajnja gornja vremenska granica mo~e se postaviti 1950. Postavlja se pitanje zaato su projugoslavenske protukomunisti ke skupine, a naj eae je rije  o etni kim snagama, najviae na podru ju Benkovca, Gra aca, Knina i Obrovca, manje u drugim krajevima Hrvatske, nastavile s otporom i nakon sloma glavnina etni kih snaga i povla enja na Zapad? Na ovom stupnju istra~ivanja mo~e se pretpostaviti da su uzroci toga dvojaki: vrsti protukomunizam, lojalnost Kraljevini Jugoslaviji te izbjegavanje legalizacije zbog straha pred drasti nim kaznama nove vlasti. Mnogi su se opredijelili za oru~ani otpor sa sasvim odreenim politi kim programom, meutim, nemali broj je onih koji su se morali odmetnuti u aumu i ne prijaviti se komunisti kim vlastima zbog straha za vlastiti ~ivot. Dakle, mnogi se nisu odmetnuli zbog njihova politi kog opredjeljenja, bez obzira na to ato je ono bilo naj eae protukomunisti ko, kao ni zbog ~elje za nastavak borbe, nego je bila presudna njihova borba za opstanak. Kao i u slu aju kri~ara, mnogima je to bio jedini na in da pre~ive ili, pak, da izbjegnu teake kazne, a sve u vjeri da je pitanje rata izmeu demokratskog Zapada i komunisti kog Istoka samo pitanje dana. Isto tako treba naglasiti da je nemogue povui jasnu granicu izmeu skupina koje su se pridru~ile oru~anoj borbi za odreene politi ke ciljeve i kriminalnog odmetniatva s ciljem pribavljanja materijalne koristi. Vlast, a i dio stanovniatva, esto je tvrdila da se pod izlikom oru~ane borbe zapravo kriju kriminalci. Zaista, mnogi gerilci, kako etnici tako i kri~ari, organizirali su krae, plja ke i prepade. Meutim, ono ato ih razlikuje od kriminalnih bandi bilo je to da su takve akcije poduzimali da bi mogli pre~ivjeti, a razbojniatvo nije bio cilj njihova okupljanja. Dakako, to ne zna i da nije bilo skupina koje su nastale na politi kim temeljima, ali su se kasnije u borbi za opstanak kriminalizirale. Osim toga, kao i u slu aju kri~ara, otimanje ~ivotnih potrepatina institucijama sustava i pristaaama komunisti ke vlasti tretiralo se kao kazna i ratni plijen, pa takav na in borbe njezini sudionici, za razliku od vlasti i dijela stanovniatva, nisu do~ivljavali kao kriminalno djelovanje. Gotovo nerjeaiv problem je ustanoviti brojnost projugoslavenskih i protukomunisti kih snaga u Hrvatskoj nakon 1945. Vjerojatno e i budua istra~ivanja usmjerena na taj problem utvrditi tek njihov pribli~an broj. Naime, u dokumentima ima viae procjena nego ato ima pouzdanih podataka, koji se, uostalom, esto meusobno razlikuju. Kona no, u izvjeaima nastalim u razdoblju borbe s gerilom, kao i u onima nastalim u kasnijim vremenima, nije to no definirano koga je zapravo vlast dr~ala gerilcima, a koga samo njihovim pristaaama. Najaira definicija uklju ivala bi aktivne gerilce, njihove pomaga e ili jatake te bunkeraae ili skriva e. Mo~da je nepotrebno spominjati da takva airoka definicija uklju uje starce i mlae maloljetnike, uglavnom lanove obitelji gerilaca, koji su, zapravo, jedva sposobni potvrditi opravdanost takve definicije. Meutim, svako su~avanje definicije na aktivne gerilce, mora ra unati na njihovu neprestanu promjenjivost, napose u slu ajevima kada jataci ili bunkeraai postaju aktivni gerilci ili kada se aktivni gerilci prestaju aktivno boriti i po inju se skrivati. Treba upozoriti i na problemati nost naziva skupina, ali i nepreciznost u vezi s osobnim podacima o njihovim pripadnicima. U elaboratima Uprave dr~avne bezbjednosti ili sigurnosti (UDB) esto su iskrivljeno ili potpuno pogreano navedeni najosnovniji podaci. U nedostatku provjerljivog primjera na etni koj strani, dovoljno je znati za mnogobrojne neto nosti i razlike u osobnim podacima za kri~are, od njihovih imena, mjesta roenja do inova. Imenovanja skupina esto su ovisila o slobodnim procjenama autora elaborata, napose o tome tko je bio njihov voa ili najistaknutiji sudionik. Autorima izvjeaa ili elaborata bilo je gotovo nemogue sa sigurnoau precizirati tko je voa skupine, pa su to proizvoljno odredili. Osim toga, a to sam u svojoj knjizi prikazao u vezi s tobo~njom kri~arskom skupinom Martina Mesarova, slu~ba sigurnosti ponekad je na temelju izmialjenih podataka u potpunosti iskonstruirala tobo~nju skupinu ne bi li zatvorila ili smaknula politi kog i ideoloakog protivnika ili, pak, potencijalnog suparnika. Na taj je na in komunisti ka vlast provodila prikrivenu revoluciju sve do prve nacionalizacije u prosincu 1946., koja je uz agrarnu reformu 1945. bila prva otvorena revolucionarna mjera, ali i kasnije. Naime, komunisti su svojim neistomialjenicima, protivnicima ili vlasnicima veih proizvodnih pogona i trgovina, dakle  klasnim neprijateljima , pod izlikom da su suraivali s  okupatorom i domaim izdajnicima , oduzimali imovinu, a esto i slobodu. Tek kada su takvim i sli nim mjerama te nacionalizacijom ostvareni bitni ciljevi komunisti ke vlasti, politika prikrivene revolucije je napuatena, ili je barem ubla~ena drasti nost njezina ostvarenja. Kada se govori o gerili u Hrvatskoj, neizbje~na je usporedba snage i utjecaja projugoslavenske gerile s kri~arskom gerilom. Mora se konstatirati da je projugoslavenska protukomunisti ka gerila mnogo manje zna ajna, u djelatnom i u broj anom smislu. Isti zaklju ak vrijedi i u usporedbi tih snaga u Hrvatskoj s onima u Bosni i Hercegovini, gdje je njihova uloga bila mnogo vea, najviae zbog druk ije nacionalne strukture stanovniatva i velikog broja Srba. Ostali zaklju ci i usporedbe morat e pri ekati nove radove na tu temu u Bosni i Hercegovini, ali i na ostalim prostorima bivae Jugoslavije. `to se stanja u Hrvatskoj ti e, mo~e se zaklju iti da etnici nisu predstavljali stvarnu opasnost za komunisti ku vlast. Stanje se neato promijenilo tek potkraj 40-ih, kada se etniatvo povezuje sa aovinisti kim djelovanjem nekih bivaih srpskih partizana i otporom nezadovoljnih seljaka protiv komunisti kih mjera na selu. Meutim, ti su otpori, esto nazivani bunama ili ustancima, a zapravo je jedina ozbiljnija prijetnja bila Cazinska buna, bili skraeni nesmiljenim oru~anim odgovorom vlasti i sudskim progonima, ali i odustajanjem od nekih komunisti kih mjera na selu po etkom 1950. Selja ke pobune, koje su uglavnom otkrivene u vrijeme priprema, nisu organizirali pristaae komunisti kog re~ima u Savezu Sovjetskih Socijalisti kih Republika (SSSR), iako se javljaju baa u vrijeme sukoba jugoslavenskih komunisti kih vlasti sa SSSR-om i meunarodnim Komunisti kim informativnim biroem. No, sudjelovanje mnogih demobiliziranih partizana, policajaca, pripadnika Udbe i lanova Komunisti ke partije (KP) uope, inilo je takvu opasnost realnom. Zapravo, u kadrovskom smislu ti pokreti ine mjeaavinu razli itih politi kih i ideoloakih struja meu srpskim seljacima i dr~avnim slu~benicima. Nezadovoljstvo poslijeratnim stanjem utjecalo je na injenicu da su se bivai srpski partizani u Hrvatskoj nakon 1945. esto odmetali, zapravo, to nije re eno, mnogo eae nego ato je to bio slu aj u Hrvata. Zapravo je u Hrvata rije  o iznimkama, pred kraj rata mobiliziranim partizanima. Najviae je nezadovoljstvo meu Srbima bilo izra~eno na Kordunu i u Banovini, dakle u srediatima masovnog partizanskog ustanka. Razlika meu pojedinim hrvatskim regijama je o ita: tamo gdje je etniatvo u ratu bilo izrazito jako, npr. na podru ju Gospia, Gra aca, Knina i Obrovca nema znakova pobuna, ali tamo gdje je partizanski pokret prevladao nad etni kim, napose na airem podru ju Petrove i Zrinske gore, srpski se seljaci otvorenije protive agrarnim mjerama nove vlasti, poput prisilnog otkupa i selja kih radnih zadruga. Nezadovoljni zbog teakoga gospodarskog stanja i pritiska na seljake, pobunjenici su se pozivali, iako ne uvijek otvoreno, na Kraljevinu Jugoslaviju vidjevai u nedavnoj proalosti, iz perspektive poslijeratne nesigurnosti i opeg siromaatva, primjer boljeg ~ivota. Nekima je sudjelovanje u borbi protiv NDH i njezinoj nacionalnoj isklju ivosti, bilo pokrie za vlastitu isklju ivost protiv svakog oblika hrvatske dr~avnosti ili, pak, nacionalne ravnopravnosti. Mnogi primjeri osvete nad Hrvatima to dokazuju. S obzirom na slu~beni program nacionalne ravnopravnosti, koji je najjasnije izra~en kroz federalizaciju Jugoslavije i uvoenje na ela samoopredjeljenja naroda, neki srpski demobilizirani borci okrenuli su se "reakcionarnim krugovima" koji su izjedna avali Hrvate s ustaaama, a u ovima su, opet, vidjeli samo zlo ince s kojima se mo~e neka~njeno obra unavati. Stradanje Srba, njihov veliki ratni udio u NOP-u i neugaaena velikosrpska ideja, inile su pogodno tlo za raanje nezadovoljstva meu njima, koje, ponekad, ni drasti an obra un komunisti ke vlasti s pristaaama NDH, nije mogao smanjiti. Jedno pitanje provla i se kroz gotovo sva izvjeaa organizacija KPH, a to je problem povratka izbjeglica iz Srbije, koje su se tamo sklonile pred progonima i ratnim neprilikama, i, sukladno tome, ja anje srpskog nacionalizma i mr~nje prema Hrvatima. Primjeri takvog ponaaanja zabilje~eni su u mnogim krajevima Hrvatske gdje su ~ivjeli zajedno Hrvati i Srbi. I u Banovini, Lici i Slavoniji na ra un svih Hrvata airile su se optu~be za ustaatvo. U odnosu prema pora~enima ispreplitali su se komunisti ki radikalizam i srpski aovinizam, koji je rezultirao masovnim odmazdama. One su izvraene u mnogim mjestima, kao npr. u }upanji, u Gradiatu pokraj }upanje, na podru ju Donjih Andrijevaca pokraj Slavonskog Broda, na podru ju Zagreba, Bjelovara, Slavonske Po~ege, u Sibinju pokraj Slavonskog Broda i u Suhopolju pokraj Podravske Slatine. Izvjeatavalo se i o nekim jedinicama Jugoslavenske armije koje su bile  zadojene etniatvom . I Vjesnik, glasilo Narodne fronte Hrvatske, u broju od 20. srpnja 1945. oatro je osudio aovinisti ke ispade meu Srbima. Bez obzira na sve intervencije, o emu je bilo govora na sjednicama CK KPH, gdje se upozoravalo na  zulum ,  srbovanje , ja anje nacionalne mr~nje, ubijanje Hrvata zarobljenika, ali i drugih Hrvata, nekontrolirana nasilja i ubojstva nastavljala su se i sljedeih mjeseci. O ito je bilo teako sprije iti revanaizam  prete~ito srpskih komunista . Velikosrpski aovinizam je  uzeo prili no jak zamah i u kasnijem razdoblju, a njegovi predvodnici bili su pravoslavni popovi i povratnici iz progonstva u Srbiji, napose na podru jima Banovine, Daruvara, Korduna, Like, Oku ana, Osijeka i Vukovara. U mnogim izvjeaima okru~nih i kotarskih organizacija KPH rijetko se kada spominjao velikosrpski aovinizam u sjevernoj Dalmaciji, napose na podru ju Knina. Pretpostavljam da su to pitanje partijski aktivisti apsolvirali samim prikazom stanja o djelovanju i utjecaju etnika, pa nisu ni dr~ali nu~nim posebno navoditi bla~e oblike nacionalizma. No, ini mi se da je druga pretpostavka mnogo bitnija. Naime, srpski se aovinizam u toj bla~oj varijanti, dakle ne oru~anim napadima, nego prijetnjama Hrvatima i kritiziranjem tobo~njeg blagog odnosa vlasti prema pristaaama NDH, nije ni mogao iskazivati zbog kompromitacije dijela ovdaanjeg stanovniatva u suradnji s etnicima. Za razliku od Banovine i Korduna i drugih partizanskih krajeva, gdje je prikriveno velikosrpstvo moglo nastupati na temelju zasluga mnogih pojedinaca ili itavih naselja zbog sudjelovanja u NOP-u, u ovom dijelu Hrvatske pozivanja na ratne zasluge nije moglo biti. etni ke skupine prevladavale su neposredno nakon rata u Dalmaciji, zapravo u zaleu njezina sjevernog i srednjeg dijela, i Lici, a gotovo neprimjetne bile su na podru jima srednje i sjeverne Hrvatske, napose Kordunu, Baniji, Podravini, Posavini i Slavoniji. Povla enjem glavnine etni kih jedinica u Italiju i Austriju, opadanjem bojne moi onih koji su ostali na tlu Hrvatske, odlu nim postupcima vlasti, etniatvo se svelo na djelovanje nekoliko skupina koje su zagor avale spokoj novoj vlasti, ali i svakodnevni ~ivot stanovniatva. Ja anjem komunisti kih mjera na selu, te~iate nemira prebacilo se s juga Hrvatske prema sjeveru, na Kordun i Banovinu. Mo~e se tvrditi da su potkraj 40-ih komunisti ku vlast malo ili ak nimalo zabrinjavali povremeni oru~ani incidenti motivirani borbom za povratak dinastije Karaorevia i ruaenje komunisti kog re~ima, ali da su u njezinim nonim morama sve viae nastupali sudionici otpora protiv radikalne agrarne politike. Meutim, odlu nost i nemilosrdnost u obra unu sa sudionicima takvih pokuaaja, kao i promjena politike prema seljaku, rezultirali su smirivanjem stanja. Mo~da je, osim gospodarske atete, najbolji pokazatelj pada utjecaja KP podatak da se potkraj 40-ih i po etkom 50-ih naglo poveao broj njegovih isklju enih lanova. Vlast je relativno brzo skraila srpsku protukomunisti ku gerilu, tako da je npr. u Dalmaciji u 1948. preostalo tek nekoliko pojedinaca koji su izvodili akcije isklju ivo zbog opskrbe hranom. Vei problem predstavljali su povremeni upadi etnika iz Hercegovine na pograni na podru ja Imotskog i Dubrovnika. Jedini podatak koji potvruje da su etnici bili aktivni joa 1949., isto tako povezan je s njihovim djelovanjem uz granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Trojica odmetnika iz Perne, nedaleko od Vrginmosta, nakon povezivanja s etnicima u Bosni i Hercegovini krenuli su u svibnju na Grme . Meutim, ubrzo su uhvaeni i predani sudu. Preciznih podataka o ukupnom broju etnika u Hrvatskoj nakon rata nema. Djelomi no mogu pomoi podaci za Liku. U prvim procjenama 1945. spominjalo se 350 etnika. Udba je ustvrdila da je 1945., nakon  povla enja neprijatelja u Lici ostalo 63 etnika i 244 ustaaa. Pretpostavljam da je znatna razlika u odnosu na prvospomenuti broj od 350 etnika ovisi od vremena procjenjivanja. Ako je tako, onda je 350 etnika bilo neposredno nakon rata, a 63 etnika, vjerojatno, na jesen 1945. U jednoj analizi o  oru~anim bandama iz jeseni 1945. spominje se da u Hrvatskoj u jesen 1945. nije bilo viae od 70 etnika. O ito je projugoslavenska protukomunisti ka gerila, a napose etniatvo, vrlo brzo splaanjavalo ve 1945. No, i u kasnijim godinama povremeno su se pojavljivale etni ke ili druge projugoslavenske protukomunisti ke skupine, ali njihov broj nikada nije dosegnuo spomenute brojke. ETNICI Spomenuo sam da je teako razaznati nijanse koje razlikuju etni ke snage od ostalih projugoslavenskih protukomunisti kih snaga. Ipak, na temelju dostupnih podataka mo~e se konstatirati da su etni ke skupine, koje su bile za nastavak borbe za veliku Srbiju ili unitarnu Kraljevinu Jugoslaviju sa srpskom dinastijom i prilagoenu srpskim nacionalnim interesima, prevladavale. Mo~da, barem u nekim bitnim to kama, te~nje etni kih skupina najbolje ilustriraju leci koji su raspa avani u srpnju 1946. u nekim selima Bukovice i Ravnih kotara u Dalmaciji. U lecima se veli aju srpstvo, Petar II. Karaorevi, kralj Jugoslavije, Gavrilo Princip, atentator na Ferdinanda Habsburakog, Dra~a Mihailovi, general, ministar Kraljevine Jugoslavije i voa etni kog pokreta, te Bogoljub Ili, general i ministar Kraljevine Jugoslavije. Planove o gerilskom ratu na podru ju Knina joa je u vrijeme rata izradio Mom ilo uji, zapovjednik Dinarske etni ke divizije, pripremajui se za savezni ki proboj u Jugoslaviju. S obzirom na pobjedu partizanskog pokreta, nakon povla enja etni kih snaga prema zapadu, na podru ju s osloncem na Velebit i Kapelu, po etkom 1945. ostalo je oko 260 etnika. Bili su podijeljeni na nekoliko skupina, a najutjecajniji zapovjednici bili su oko Mari, etni ki vojvoda i zapovjednik iz Tiakovca pokraj Donjeg Lapca, njegov brat Mom ilo Mari,  funkcionar u etnicima iz Tiakovca pokraj Donjeg Lapca, i Obrad Bijanko. Imali su vezu s Dra~om Mihailoviem, koji je oku Maria postavio za zapovjednika svih etni kih snaga uz granicu Like, Dalmacije i Bosne i za predstavnika Vrhovne komande. Isto tako mu je preporu io da izbjegava sukobe veih razmjera. Mari je imao zapovjedniatvo na Ku inoj Kosi. Od drugih va~nijih zapovjednika poznati su Brane Bogunovi i Milorad Stegnaji, ije su skupine, kao i Bijankijeva, uniatene ve zimi i u proljee 1945. Obrad Bijanki bio je ~andarmerijski narednik i zapovjednik etni ke brigade. Sa svojih 26 suradnika aktivirao se ve po etkom 1945. Kretali su se po Velebitu i povremeno prelazili u Liku. Najviae su se zadr~avali oko Krupe. Osim ato su sa ekivali i orobljavali ljude te im otimali stoku, bili su  veoma aktivni u pisanju i raspa avanju letaka. Jedinice KNOJ-a su ih u o~ujku 1945. blokirale na Velebitu i poslije 18-dnevne borbe uhvatili. Tom prigodom Bijanko je izvraio samoubojstvo. Ne samo da dokumenti o etnicima ne pru~aju pouzdane podatke, nego su ti podaci esto meusobno neusporedivi. U izvjeaima s juga Hrvatske rijetko se to no precizira je li se odreen podatak odnosi samo na Liku ili samo na Dalmaciju, a spominjanje dalmatinskih podru ja, kad se govori o Lici ili, pak, li kih podru ja kad se govori o Dalmaciji, pridonosi dodatnoj zbrci. Ni podaci iz literature nisu od vee pomoi. Izrazi poput  okolina Obrovca , dakle o kraju na podru ju Dalmacije, u radu o stanju u Lici dodatno zbunjuju. No, ako se zanemare nepreciznosti s obzirom na administrativnu podjelu, u prvim procjenama za Liku u svibnju 1945. spominjalo se da je tamo bilo pribli~no 350 etnika. Najviae ih je bilo oko Gra aca i u Gackoj dolini, a bili su povezani s etnicima u Dalmaciji i Bosni. S obzirom na navedeno, teako je rei uklapa li se broj od 100 etnika oko Golubia pokraj Obrovca ili 15 oko Medvie u broj od 350 ili sve te brojeve treba zbrojiti, kako bismo dobili ukupan broj za podru je Like i Dalmacije. Nesumnjivo je samo to da su imali  prili no jaku podraku . U svibnju 1945. posebno se isticao ve spomenuti oko Mari s odredom od 60 ljudi. `toviae, na elnik Ozne za Liku bio je uvjeren da se svi etnici nalaze pod Marievim zapovjedniatvom, iako je on djelovao na podru ju Dalmacije. Ulazili su u sela i napadali aktiviste te otimali sitnu stoku s planinskih paanjaka, a pogodovala im je injenica da na tom podru ju nije bilo operativnih jedinica. U jesen 1945. odred, koji je u meuvremenu spao na oko 40 etnika podijeljenih na manje skupine, se raspao. Djelovali su na podru ju Gra aca, a povremeno i Knina oko sela Oton, Plavno i Radljevac, gdje su seljaci  listom bili uz etni ki pokret , i u kotaru Lapac. U rujnu 1945. vlasti su napale atab odreda na Ku inoj Kosi, a u borbama su mnogi njegovi borci stradali. Kasnije Marievo svjedo anstvo u emigraciji da su napadi oko deset tisua partizana na tisuu i petsto etnika trajali dva mjeseca treba uzeti s velikom rezervom. Broj etnika najvjerojatnije predstavlja puko pretjerivanje s promid~benom namjerom. Pretpostavljam da je rije  o tzv. akciji iaenja manjih etni kih snaga razbijenih po skupinama, o emu svjedo e i dostupni dokumenti SDS-a, a ne o frontalnom sukobu. U kasnu jesen 1946., nakon ato je  vei broj pripadnika ove grupe likvidiran , . Mari odlu io je napustiti zemlju i prebaciti se u Trst. Na Velebitu je ostavio jedan odred pod zapovjedniatvom Laze Veselinovia, kao i manje skupine etnika. Skupina Mom ila Maria uniatena je u velja i 1946., kad je Mari bio likvidiran nedaleko od Otria. Postupci koje je vlast poduzimala protiv kri~ara i etnika u Lici bili su radikalni, a esto je pogaala sve stanovnike bez obzira na nacionalnost, Hrvate i Srbe. Jedna od radikalnijih metoda bila je metoda iseljavanja stanovniatva npr. na podru ju Donjeg Lapca, Gospia, Gra aca i Plaakog. Meu krajevima iz kojih je prisilno iseljavano srpsko stanovniatvo, da bi etnici ostali bez potpore u hrani i drugim potrepatinama, spominjala su se sela gospi kog i gra a kog kotara kao ato su ekia Glavice, Kukuljica, Medak, Otri, Pribudi, Rasti evo, Velike Popine i Vu ipolje. Meutim, joa u lipnju 1945. zabilje~eni su napadi na sela, kao ato je to bio napad na Dobroselo. O ozbiljnosti etni kih prijetnji svjedo i injenica da su joa u zimi 1946. organizirane akcije protiv njih. Prema ocjeni OK KPH Lika na podru ju Lapca nalazio se  glavni dio etnika . Malo je vijesti o etni kim skupinama u drugim dijelovima Hrvatske, napose u Posavini, Podravini i Slavoniji, gdje ni u ratu etni ki pokret, kao ato je ve re eno, nije bio razvijen. No, i na tim podru jima bilo je akcija etni kih ili projugoslavenskih protukomunisti kih jedinica. Ilija Matakovi, bivai partizan i pri uvni poru nik Jugoslavenske armije iz Cremuaine pokraj Grubianog Polja, okupio je nekoliko  etni ki orijentiranih suradnika, koji su se odmetnuli nakon izlaska iz vojske potkraj 1945. o ekujui dolazak Britanaca. Djelovali su na podru ju Grubianog Polja, a glavna uporiata imali su u Gakovu, Velikoj Barni i Velikoj Peratovici. U selima Cremuaina, Donja Kova ica, Grbavac, Mala Barna, Velika Peratovica, Veliki Zdenci, Velika Zrinska 1946. su provaljivali u poljoprivredne zadruge, poate, gostionice, kod demobiliziranih boraca i imunih seljaka. Ubili su nekoliko komunisti kih aktivista iz Velike Peratovice i Velike Zrinske, te provalili u zadruge i druge javne institucije, poput poate, gostionice i duane, ali i u privatne kue demobiliziranih asnika JA u Cremuaini, Donjoj Kova ici, Grbavcu, Maloj Barni, Velikoj Peratovici i Velikim Zdencima. Glavnina skupine uniatena je u studenome 1946. kad je uhvaen Matakovi, koji je kasnije osuen na smrt. U Slavoniji je bilo nekoliko skupina koje su izazvale veu zabrinutost vlasti. Pet ili aest lanova skupine Nikole Forkape, koja je djelovala na planini Motajici u Bosni, u kotaru Bosanski Brod, prebacivalo se 1945. u Hrvatsku povremeno. Imali su utjecaj na Srbe na podru ju Slavonskog Broda u selima Ciglenik, Lu~ani, Malino, Slavonski Kobaa i Stari Slatinik, kao i u nekim selima kotara Nova Gradiaka. Meutim, unato  tome ato je  navodno potkraj 1945. ili po etkom 1946. skupina razbijena, a njezinih 30 pripadnika zajedno s Forkapom provedeno u Sarajevo, neki su njezini pripadnici joa po etkom 1946. oko Slavonskog Kobaaa otimali seljacima hranu i odjeu. `toviae, ako je vjerovati dostupnim podacima, u studenome 1946. djelovali su oko Slavonskog Broda, Nove Gradiake i Slavonske Po~ege, a po etkom 1947. zarobili su i svukli dva policajca iz Slavonskog Kobaaa. Skupina Laze Miaevia iz Macuta pokraj Podravske Slatine imala je etiri pripadnika i suradni ku mre~u u selima Baki, Donja i Gornja Kusina, Kapinci, Macute i u Podravskoj Slatini, a bili su povezani i s policajcima postaje u Podravskoj Slatini. Mia evi je, pomou uba enog agenta u akciji Udbe Daruvar i jedinice KNOJ-a ubijen u lipnju 1946. u Bakiu. Skupina Nikole `epe iz Raji Brda pokraj Vojnia osnovana je joa za vrijeme rata. `epa je joa za vrijeme rata  plja kao i terorizirao stanovniatvo na partizanskom podru ju. Imao je vezu s Jocom Eremiem i drugim etnicima koji su dolazili povremeno na Kordun. Pomagali su mu neki slu~benici iz mjesnog odbora Vojni. Okupio je, prema nepreciznim podacima, oko aest pripadnika, a djelovali su na podru ju Karlovca, Vojnia i Vrginmosta, uglavnom provaljujui u zadruge i privatne kue u Tuailoviu, Trupinjaku i Buda koj Rijeci. Skupina je uniatena u jesen 1946. kad su ubijeni `epa i nekoliko preostalih pripadnika. Meu 40 ljudi, koji su bili uhieni zbog veze s njima, devet ih je strijeljano  kratkim postupkom . Skupina Sime Mar eti Vugonje, etnika iz Zrmanje pokraj Gra aca, osnovana je od 14 etnika koji su imali meu Srbima  prili nu podraku , napose oko Ervenika pokraj Knina. Djelovali su na Velebitu, na podru ju Gra aca, Obrovca i Knina, napose oko Ervenika i Medakovia. Skupina je razbijena ve 1945. Meutim, i bitno smanjenog broja bila je jedna od najopasnijih skupina u Hrvatskoj 1948. Provaljivala je u zadruge, a poznato je da su orobili zadrugu u Medakoviu pokraj Gra aca i 1946. zadrugu u Erveniku. Na Velebitu na Prezidu su 1946., u suradnji s kri~arima Nikole Krpana Vranzele, do ekali u zasjedi kamion Jugoslavenske armije i ubili  oko 12 vojnika. Ubili su i nekoliko komunisti kih aktivista, a u svibnju 1948. na cesti Biliaane }egar napali su kamion i ubili udbaaa iz Benkovca. Udba je utemeljila posebnu ekipu sa zadaom da se obra una s ovom opasnom skupinom i u prosincu 1948. ova je skupina udbaaa likvidirala Vugonju. Nakon rasula etni kih jedinica u Kninu i Gra acu nastale su manje skupine, koje nisu bile vojno aktivne. Takva je bila skupina 14 s pripadnika rodom iz ekia Glavice pokraj Gra aca, koji su se predali u jesen 1945., ali i skupina Gra a ko-Doji ka, koja se kretala po Velebitu. Eksplozijom topovske granate prigodom isprobavanja topa u nekoj zemunici 1945. stradao je dio skupine, a pre~ivjeli ranjenici su se predali. Iako je na podru ju Dalmacije djelovao veliki broj etni kih skupina, vei dio njih nije imao zna ajniji vojni ki zna aj i nije ugro~avao partizanski pokret ili, kasnije, komunisti ku vlast. Takve skupine su se kretale na podru ju Obrovca, napose }egara, Krupe i Golubia, a katkad su prelazile u Liku. Njihovo djelovanje svodilo se na nabavu hrane za pre~ivljavanje. Sli ne skupine djelovale su na podru ju Bukovice i Ravnih kotara, npr. skupina Milorada Stegnjajia, glavnog organizatora etni kih jedinica i zapovjednika  letee etni ke brigade u Kuli Atlagia. Sa svojih osam suboraca djelovao je oko sela Kula Atlagi izvodei samo  ekonomske akcije . Nakon Stegnjajieve likvidacije, ostali su se odr~ali uz minimalnu aktivnost. Sli ne su bile skupina Medvia  Bjelina i Boaka `vonje i e, koji nisu izveli nijednu zna ajniju akciju. Veina se predala tijekom 1945. i 1946., a nekoliko ih je bilo likvidirano. Neato aktivniji su bila dvojica etnika Gligorije oso i Duaan Guli, koji su djelovali na podru ju izmeu Benkovca i Zadra. Iako su bili samo dvojica, upadali su u kue aktivista, orobljavali ih i zastraaivali, a neke su pretukli i ubili. Pisali su i raspa avali letke. Imali su brojnu suradni ku mre~u u selima Smokovi, Smil i, Biljane i Zapu~ane. Obojica su likvidirani, vjerojatno potkraj 1945. Na podru ju Drniaa, Knina i Sinja posebnu pokretljivost pokazivala je skupina Jovana Mijakovca, etnika iz Markovca pokraj Knina. Imala je 17 lanova, a povremeno im se pridru~ivala skupina iz `tikova s 10 ljudi. Kretali su se po Dinari i Kozjaku. Mijakovac se dr~ao voom svih etni kih gerilaca u dolini Kosovo. Potkraj 1945. ili po etkom 1946. ubijen je iz zasjede. Nije poznat njegov odnos sa Savom Simiem iz Orlia pokraj Knina, koji se isto tako dr~ao voom etni ke gerile na Dinari, a koji je ubijen u studenome 1945. U 1945. godini spomena je vrijedno joa nekoliko skupina. Meu njima je bila neimenovana skupina na Kozjaku s 19 pripadnika i skupina ure `karia iz Vrbnika pokraj Knina. Skupinu na Promini od sedam pripadnika vodio je Rade Udov i iz Ramljana pokraj Knina. Isticao se u otimanju stoke seljacima. Ubijen je 1947. Skupina Milana Kurbalije, etnika iz Strmice pokraj Knina, kretala se u okolici Kosova pokraj Knina. Vjerovali su u iskrcavanje zapadnih saveznika na hrvatsku obalu, pa su se zalagali za koncentraciju svih etni kih trupa na tom podru ju. Odr~avali su veze sa skupinom ure Maria oke i bosanskim etnicima. Spomenut u i skupinu Ilije `krbia, koja je djelovala u Cetinskoj krajini, skupinu iz Cetine pokraj Knina, koja je djelovala na podru ju Vrlike, kao i skupinu Tome Kne~ia i Nikole Kri kia, koji su uhvaeni tek 1948. i 1949. Najviae briga komunisti kim vlastima zadavao je uro `umonja uo, pravim imenom uro `uanjar. Djelovao je na podru ju Velike i Male Kapele, u Plaa anskoj i Gackoj dolini oko Ogulina i Oto ca, najviae oko Brinja, Glibodola, Latina, Li ke Jesenice, Meeaka, Modruaa, Plaakog, Sabljaka i Vulia. Nekadaanji partizan i zapovjednik Plaa anskog odreda dezertirao je u svibnju 1944., zajedno sa atabom odreda i dijelom boraca k etnicima, koji su bili povezani s Nijemcima. Zapravo se od 100 boraca uskoro vratilo njih 66, a oni koji su ostali s etnicima inzistirali su na imenu Jugoslavenski dobrovolja ki odredi. Pred sam kraj rata `umonja se odvaja s nekoliko najistaknutijih boraca, od kojih su etvorica bili bivai asnici NOV-a. Skupina je imala sedam pripadnika, a podr~avalo ju je 16 suradnika. `umonja je imao veliki ugled meu Srbima, napose na airem podru ju Karlovca i Like, najviae oko Plaakoga i Gacke doline. Komunisti ka vlast je u listopadu 1946. odlu ila da e se provesti  protjerivanje familija etni ke grupe `uanjara , da bi smanjili njegov utjecaj. Posebno je zabrinjavalo raspirivanje mr~nje prema Hrvatima i pomirljivost prili nog broja komunisti kih aktivista na Kordunu prema `umonji. Ubrzo je u okolici Plaakog uhieno 19 ljudi, a  familije etnika ove grupe preselili smo iz Plaakog u kotar Vrginmost . Po inili su nekoliko ubojstava, napada na aktiviste i plja ki. Joa u jesen 1944. napali su partizansko zapovjedniatvo mjesta Plaaki, a u kolovozu 1945. tamoanju ~eljezni ku postaju. Potkraj 1945. u selu Glibodol ubili su dvojicu odbornika. Prepade su izvraili 1945. i 1946. na cesti Plaaki-Blata, Ogulin-Brinje, Latinu, Meeaku, Sabljakima i Vuliima pokraj Plaakog. Tek na Novu godinu 1948. `umonja je zajedno s dvojicom svojih drugova likvidiran u Veri Plaa anskoj pokraj Plaakog. Na podru ju Korduna kretale su se manje skupine koje nisu imale nikakav vojni zna aj, niti su izvraile zna ajniju akciju. Takve skupine, koje je Udba pratila, primijeene su u okolici Vojnia, Vrginmosta i Topuskog. Jedna skupina, ako se uope mo~e tretirati kao gerilska skupina, imala je u Karlovcu devet suradnika. Na podru ju Daruvara djelovala je  ilegalna plja kaaka skupina od 18 uglavnom demobiliziranih partizana iz Doljana, Ivanova Polja i Gornjeg Obrije~a. }ivjeli su legalno, a nou su plja kali kue po selima oko Daruvara i Pakraca. Osim plja ki izvraili su nekoliko napada i ubojstava, najvjerojatnije motivirani srpskim aovinizmom, na podru ju Badljevine, Brestova kih Brda, Imsovaca, Miljanovca i Trojeglave. Skupina je likvidirana u travnju 1946. Premalo je podataka o skupini Jove Mirkovia, demobiliziranog poru nika Jugoslavenske armije iz Puaine pokraj Orahovice, da bismo je sa sigurnoau mogli svrstati u jednu od nazna enih grupa u uvodu. Imala je sedam pripadnika, uglavnom bivaih boraca NOV-a. }ivjeli su u svojim kuama, a planirali su nou pod maskom kri~ara provaljivati u zadruge i napadati Hrvate. Otkriveni su 1946. i osueni na zatvorske kazne. Skupina Bo~e Beria se u jesen 1947. iz Bosne prebacila na obronke Psunja. Zabunkerirani opskrbljivali su se s pomou suradnika okupljenih u  starim etni kim odborima . Uspostavili su vezu s policajcima iz zatvora Stara Gradiaka, od kojih su  aestoricu organizirali za odlazak u etnike . Kada su u proljee 1948. otkriveni, ubijena su trojica pripadnika, a prema svemu sudei smaknuti su i neki njihovi jataci. Oni koji su uspjeli pobjei u Bosnu, tamo su bili likvidirani. I skupina pod vodstvom dvaju bivaih partizanskih asnika Milenka Gavria, iz Dobrovia pokraj Podravske Slatine, i Miloaa Mandia Zele, iz Donje Piatane pokraj Orahovice, nakon ato su se odvojili od oke Mioljevia `ubare, spada u kategoriju bivaih partizana koji su se odmetnuli od vlasti. Osnovali su 1949. skupinu demobiliziranih boraca srpske nacionalnosti s ciljem da se izbore za povratak kralja. Imala je pet pripadnika, koji su se kretali na podru ju Orahovice, po selima Bare, Koko ak, Kraskovi, Obradovci, Prekora ani, Puaina, Rajino Polje i Suha Mlaka, ali i Podravske Slatine, po selima Dobrovi, Lisi ine, Popovac i Smude. Provaljivali su u zadruge, razoru~avali aumske milicionare i  po eli s  ubistvima pojedinih Hrvata na podru ju Orahovice, posebno pokraj Koko aka i Puaine, u Slavonskim Barama i Suhoj Mlaki, a u Lisi inama, Popovcu i Smudama pokraj Podravske Slatine. Skupina je razbijena u rujnu 1949. PROTUKOMUNISTI KE JUGONACIONALISTI KE SKUPINE Za razliku od etni kih skupina protukomunisti ke jugonacionalisti ke skupine nisu iskazivale velikosrpstvo i protuhrvatski aovinizam ili barem nema podataka o tome. Najkrae re eno te su skupine iskazivale lojalnost nekadaanjem poretku koji je sruaen revolucionarnom borbom, a da pri tome nisu bili presudni povratak srpske dinastije ili srpski interesi, nego jugoslavenska dr~ava i protukomunizam. Najprikladniji naziv za njih je protukomunisti ke jugonacionalisti ke skupine, a meu njima bilo je i Hrvata. Skupina Martina `ajnovi a, bivaeg borca NOV-a iz Gibine u Sloveniji, osnovana je 1945. na podru ju Ljutomera i Murske Sobote. Osim u Sloveniji, djelovala je i u Hrvatskoj, i to u brdovitim predjelima Meimurja. `ajnovi  je poslije rata postao zapovjednik policijske postaje i uvar zatvora u Ljutomeru. Pripadao je, kako je to Udba ustvrdila, skupini koja se tek potkraj rata priklju ila partizanima na podru ju Ljutomera. S obzirom na to da je pobjednicima tada nedostajalo osposobljenih kadrova, ak se pet lanova njegove skupine zaposlilo u policiji. Meu njima su neki bili iz Hrvatske. U srpnju 1947. zajedno su se s nekim zatvorenicima povukli u ilegalu. Bili su podijeljeni u nekoliko skupina. Meu suradnicima su bili i Hrvati iz Raskri~ja u Sloveniji te `trigove i Grabrovnika u Hrvatskoj, a osnovali su i kri~arske organizacije na podru ju estijanca, Grabrovnika, Hlapi ine, Jalaovca, Lopatinca, Martina na Muri, Murskog Srediaa, Peklenice, Stanetinca, `trigove i u drugim selima akova kog kotara. Predstavljali su se kao narodna kri~arska vojska koja ~eli uniatiti komunizam. Bili su projugoslavensko i protukomunisti ki opredijeljeni. Podr~avali su ih seljaci, preoptereeni s velikim obvezama koje  nisu mogli podmirivati . Skupina je provalila u zadruge u `trigovi, Lopatincu i Martinu na Muri. U Sloveniji, u selima renaovec i Hotiza nedaleko od Ljutomera i Murske Sobote, provaljivali su u trgova ke radnje i napadali policijske postaje. U 1946. i 1947. imali su nekolilo sukoba s jedinicama KNOJ-a u Sloveniji i Hrvatskoj. `ajnovi  se uspio s nekoliko suboraca prebaciti u Austriju, od kuda su se s pomou ameri ke obavjeatajne slu~be Counter Intelligence Corps (CIC) od 1947. do kraja 1950. ubacivali u Jugoslaviju i u Hrvatsku. Prikupljali su podatke o vojnim i civilnim zra nim lukama, a 1949. dva puta su se sukobili s policijom u Jalaovcu i ubili jednog policajca. S hrvatske strane sa skupinom je bilo povezano 36 osoba, a vlast je poduzimala drasti ne metode u obra unu s njima. Mogue je da je i skupina Franca Markoje iz Renkovcev pokraj Turnia a u Prekmurju u Sloveniji, koja se povremeno ubacivala u Hrvatsku, meu svojim lanovima imala i Hrvate. Imala je od 10 do 13 lanova, koji su pod nazivom Vojska Krista kralja izveli nekoliko akcija u Meimurju. Na podru ju Dubrovnika zna ajnija je skupina brae Pupia, Nikole i Tripe Pupia, koja je nastala 1945. Podaci ne omoguuju sigurno odreivanje njihove politi ke opredjeljenosti, pa ju je mo~da trebalo prikazati u sljedeem poglavlju. Poznato je da su se zbog velikog pritiska vlasti u Hercegovini prebacili u pograni na naselja dubrova koga podru ja. Skupina je imala etiri pripadnika, meu kojima su bili i bivai borci NOV-a. Svi su bili Srbi, ali su njihovi jataci u Hrvatskoj bili Hrvati. Po inju djelovati 1947., kada su izvraili provale i ubojstva u Humu, Mokoaici, Oraacu, Osojniku, Rijeci Dubrova koj i `umetu. Kraj mjesta `umet, na granici s Hercegovinom, 1. svibnja 1947. demontirali su prugu zbog ega je lokomotiva isko ila iz tra nica. Istog mjeseca napali su i zapalili jedan kamion u blizini mjesta Hum. Napali su i policijsku postaju u Oraacu, ali ~rtava nije bilo. Skupina je razbijena po etkom 1948. Skupina Ilije Vranjeaa Bugara,  jugonacionalista iz Cetine pokraj Knina, koji je ratovao i pobjegao s etnicima, osnovana je u drugom dijelu 1947. Tada se Vranjea nakon repatrijacije iz Italije odmetnuo. Skupina od pet pripadnika kretala se na podru ju Knina i Sinja. Djelovali su, kako je to Udba procijenila, na temelju  ideologije jugonacionalizma . Pokuaavali su stvoriti ilegalnu organizaciju pod nazivom Bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Provaljivali su u poljoprivredne zadruge. Skupina je uniatena pogibijom Ilije Vranjeaa u prosincu 1947. u Civljanima, za vrijeme provale u zadrugu. Jovan Glamo lija, bivai ~andar iz Velikog Graca pokraj Gline i sudski inovnik u Novoj Gradiaki, i Duaan Miljevi, prvoborac iz 1941., organizirali su Banovinsku bunu ili Glinski slu aj. Iako je uzro no, vremenski i teritorijalno vezana uz Cazinsku bunu, pa bi je zbog toga mogao uvrstiti u sljedee pogavlje, bio je to odvojen pokuaaj pobune u Banovini, preciznije na podru ju Gline i Petrinje, ali s jasnijim politi kim ciljevima. Njezini korijeni se~u u 1947., kad je postojala u Velikom Gracu, Trnovi i }irovcu, prema mialjenju Udbe,  etni ko-teroristi ka organizacija . Okupljala je oko 40 ljudi s podru ja Gline, Kostajnice i Petrinje, iz sela Borovita, Buzeta, Dabrnja, Dodoae, Drenovac Banski, Grabovac, Hrastovica, Jabukovac, Klasni, Kraljev ani, Ma kovo Selo, Majske Poljane, Majski Trtnik, Mali Gradac, Martinovie, Mio inovie, Petrinja, Ravno Raae, `uanjari, Trnovac, Veliki Gradac, Vlahovi. U vodstvu je bilo prvoboraca, asnika, pri uvnih asnika, nekoliko policajaca, bivaih ~andara i 11 lanova KP-a. Svi pobunjenici bili su Srbi, osim jednog Hrvata, i to bivaeg asnika vojske Kraljevine Jugoslavije. Ciljevi pobune bili su ruaenje komunisti kog re~ima, uvoenje demokratskog urenja  kao u SAD i povratak kralja. Pripreme su po ele u sije nju 1950., a planirana za svibanj 1950. Namjeravali su zauzeti Glinu i Petrinju. Duaan Miljevi predlagao je da se pobuna vodi  pod parolom etniatva , a Jovan Glamo lija,  za etnik i glavni organizator pobune, inzistirao je da se naglaaava borba protiv komunisti kog poretka i za demokraciju ameri kog tipa. Bili su povezani s Bogdanom Hercegovcem, bivaim zastupnikom Jugoslavenske nacionalne stranke i Jugoslavenske radikalne zajednice iz Gline, koji je ~ivio u Beogradu. Organizacija se raspala i prije po etka pobune, kad je Stevan Dreki, jedan od voa, osuen zbog gospodarske sabota~e, a uskoro u travnju 1950. uhien je i Glamo lija. Do lipnja je otkriveno 69 aktivnih sudionika, zajedno s ostalima oko 100 ljudi s glinskog i s petrinjskog podru ja. Prigodom hvatanja ubijeno je aestero pripadnika. Veina su bili osueni na zatvorske kazne, meu njima Hercegovac na 16 godina, a Glamo lija i Miljevi na smrt. Skupina Zvonka Borov aka i Rudolfa Halambeka djelovala je oko `uanjeva Sela na podru ju Ogulina, samostalno ili kao dio skupine pod imenom Juriani odred Zmajevac. Kasnije im se pridru~io Jovan Ciglani, koji se krio u Zagrebu nakon ato je u Beogradu pronevjerio dr~avni i sindikalni novac. Predstavljao se kao general i na elnik ataba takozvanog Nacionalnog antikomunisti kog pokreta i Nacionalnog vijea Jugoslavije. U Zagrebu se nastojao povezati s ameri kim i talijanskim konzulatom. Skupina je nastala najvjerojatnije 1950. kad je i bila uniatena. Poznato je samo to da su napadali policijske postaje, jedan kamion s vojnicima i policajcima, provaljivali u zadruge i u  jedan mjesni odbor . Osueni su na zatvorske kazne, a Ciglani na smrt, ali mu je kazna kao  psihijatrijskom slu aju ubla~ena na 20 godina zatvora. POBUNE PROTIV AGRARNIH MJERA KOMUNISTI KIH VLASTI U uvodnim dijelovima ovoga rada upozorio sam na teakoe pri utvrivanju vjerodostojnosti dokumenata, napose onih iz fondova SDS-a. Primjeri iz ovog poglavlja najbolje e pokazati da je u ovom trenutku nemogue sa sigurnoau utvrdititi jesu li optu~be da su mnoge srpske skupine u Hrvatskoj bile etni ke ili barem jugonacionalisti ke uvijek opravdane, a napose se to ne mo~e utvrditit za one koji su predvodili otpor protiv prisilnog otkupa i drugih agrarnih mjera komunisti kih vlasti. Mo~da je i ovdje rije  samo o pokuaaju vlasti, sli no kao u slu aju protukomunisti kih Hrvata optu~enih za ustaatvo, da se ato u inkovitije i bezbolnije rijeai svih nezadovoljnika ili potencijalnih suparnika. Iako ostaje otvoreno pitanje, je li ili nije i u socijalno motiviranim oru~anim pobunama meu Srbima bio prisutan utjecaj etniatva i monarhizma te protukomunizam, na emu je gotovo uvijek inzistirala Udba i tu~iteljstvo, ipak i sudionike socijalnih gibanja srpskih seljaka prikazujem u ovom lanku koji se bavi srpskim ili jugonacionalisti kim protukomunisti kim oru~anim otporom. Ponovno naglaaavam da se u Udbinim dokumentima gotovo u pravilu svi Srbi, bivai partizani i lanovi KP, sudionici selja kih pobuna, optu~uju da su etnici ili barem monarhisti, a ponekad da su i protuhrvatski raspolo~eni. Uz to, va~no je napomenuti da je vrlo malo Hrvata sudjelovalo u selja kim pobunama, kao i to da se u nijednom takvom slu aju u Udbinim dokumentima ne spominju hrvatski aovinizam ili ustaatvo, uobi ajene oznake za protivnike hrvatske nacionalnosti. Za oku Mioljevia `ubaru, borca NOV-a i lana KP-a od 1942., iz Bobote pokraj Vukovara, teako je odrediti pravu politi ku orijentaciju, a tome teako mogu pripomoi tvrdnje Udbe da su on i njegovih pet suradnika  nastupali kao Staljinovci i airili glasine da e uskoro doi Britanci i Amerikanci. Po svemu sudei rije  je o socijalnim razlozima pobune, napose protiv selja kih radnih zadruga. Mioljevi se odmetnuo u lipnju 1949. kada je ubio predsjednika selja ke radne zadruge, pozivajui na  ustanak radnika i seljaka . Sa svojim suradnicima kretao se na podru ju akova, Naaica, Orahovice, Osijeka, Podravske Slatine i Vukovara. Dolazili su u sela Babjak, Bela Loza, Bobota, Duzluk, Gornja Moti ina, Gradac, Koko ak, Krajna, Li ani, Ostroainci, Pau je, Popovac, Razbojiate, Rozmajerovac, Slatinik i Vukojevci. Iste godine izvraili su nekoliko ubojstava, provala i napada na aktiviste u Slatiniku pokraj akova, na podru ju Orahovice, u Boboti pokraj Vukovara te Babjaku i Krajni pokraj Naaica, u Gornjoj Moti ini i Beloj Lozi pokraj Naaica, te u selu Popovac pokraj Podravske Slatine. Nakon meusobnog sukoba, `ubara je sa sinom emigrirao u Maarsku. Milan Grbi, borac NOV-a iz Ratkovca pokraj Oku ana, odmetnuo se nakon ato je u kolovozu 1949. u `agovini pokraj Nove Gradiake ubio jednog lana KP-a. Predvodio je  etni ki nastrojene seljake prijetei otkupnoj komisiji u `njegaviu pokraj Slavonske Po~ege da su plja kaai, a da je on za Staljina i kralja Petra te protiv Tita. Deklarirao se kao pristaaa velikosrpstva. Djelovao je na podru ju Oku ana, Ratkovca i Smrtia uz potporu 40 suradnika. Provaljivao je u selja ke zadruge i palio ih, prijetio zadru~nim aktivistima u Ratkovcu, Smrtiu, Bodegrajima. U selu Kosovac pokraj Oku ana u listopadu 1949. ubio je jednog policajca. Uhvaen je u studenome 1949. i osuen na smrt. Skupina Joce Musia iz Ruaevca pokraj Slavonske Po~ege se, prema svemu sudei, udru~ila motivirana socijalno-gospodarskim razlozima. Njezinih sedam pripadnika, koji su ~ivjeli legalno u svojim kuama, nastojali su sprije iti otkup poljoprivrednih proizvoda i osnivanje selja kih radnih zadruga. Sudei prema optu~nici naoru~ali su se, podmetnuli po~are u skladiatu ~ita selja ke radne zadruge u Sloboatini i u vagonu sijena na postaji Kamensko, a ubili su i predsjednika  svoga mjesnog NO , vjerojatno u Ruaevcu. Uhvaeni su i u studenome 1949. osueni na smrtne i zatvorske kazne. Skupina Gaje Besedia, demobiliziranog satnika Jugoslavenske armije iz Radoiaa pokraj Zeline nastala je 1946. Imala je 4 ili 5 lanova, koji su djelovali na kalni ko-bilogorskom terenu, to nije na podru ju koprivni kog, kri~eva kog, vrbove kog i zelinskog kotara. Bili su protiv komunisti ke vlasti i za povratak kralja Petra i etnika iz Italije, a nagovarali su seljake da podignu ustanak, provaljuju u zadruge, ali i da ubijaju komuniste i ostale aktiviste. Provalili su u zadruge u Ledini i Preseki pokraj Vrbovca, Novom Mjestu i Polonji pokraj Zeline. Ubili su suradnika Udbe iz Krualjevca pokraj Vrbovca, a jednom udbaau iz Hudova i lanu kotarskog odbora Vrbovec, koji je sudjelovao u potjerama za njima, premlatili su majku. Skupina je uniatena po etkom 1947. godine, a Besedi ubijen na podru ju Zeline. Skupina Tome Drka, demobiliziranog kapetana Jugoslavenske armije i isklju enog lana KP-a iz Rijeke Koprivni ke pokraj Koprivnice, nastala je 1949. Imala je pet lanova, Hrvata i Srba koji su nezadovoljni agrarnom politikom namjeravali podii ustanak na Kalniku. Nakon ato su krenuli u aumu u listopadu 1949., ubrzo su se vratili kui namjeravajui se bolje organizirati i uklju iti viae ljudi. Meutim, bili su uhieni i osueni na zatvorske kazne. Skupina Paje Oliveria Pavlova po ela je djelovati 1946. Bili su iz okolice Benkovca, meu njima je bilo Hrvata i Srba. Ostaje otvoreno pitanje je li rije  o skupini koja je davala otpor agrarnim mjerama vlasti ili je rije  o etnicima. Bili su povezani s Vojinom Viaiem, lanom kotarskog odbora Narodne fronte za Benkovac.  Jedanput su upali u  selo , najvjerojatnije u Benkovac, i to za vrijeme sastanka lanova Narodnog odbora koje su pokuaali pridobiti na svoju stranu. Provodili su  teror i nekoliko puta pokuaavali po initi ubojstva i sabota~e,  plja ku , i to  naro ito zadruga . Pucali su po Benkovcu da prestraae narod i provalili su selo Paljuv. Nakon ato su uhvaeni, trojica su u Benkovcu osueni na smrt, a u Zadru 13 je jataka osueno na kaznu zatvora. Vaso Bijeli, policajac iz Gornjeg Sjeni aka pokraj Karlovca, slu~bi u Bu ici pokraj Gline, kao bivai partizan nakon rata je po eo  harangirati protiv vlasti zbog  obaveza koje je tada narod morao predavati . U svibnju 1949. otvoreno je istupio protiv obveznog otkupa, govorei da komuniste treba poubijati i dignuti oru~ani ustanak. Dana 12. lipnja 1949. okupio je 18 nezadovoljnika na podru ju Vrginmosta. Svi su bili Srbi. Prema tvrdnjama Udbe, terorizirali su ljude i prijetili ubojstvima, oduzimali im obuu, odjeu i oru~je. Akcijom organa vlasti ve 17. lipnja 1949. skupina je raspraena. Ubijena su etvorica pripadnika, a Bijeli je uhvaen i osuen na smrt. Ostali su osueni na zatvorske kazne. Manji odjek u Hrvatskoj imala je Cazinska buna u svibnju 1950., koja je pokrenuta uglavnom zbog nezadovoljstva socijalnim stanjem stanovniatva u cazinskom i velikokladuakom kotaru u Cazinskoj krajini u Bosni i grani nim dijelovima Hrvatske. Odlu ujui povod pobuni bio je prisilni otkup, dakle borba protiv komunisti kih mjera na selu. Primjese velikosrpstva, sudei prema dokumentima, odmah u za etku priprema organizatori su potisnuli, iako se spominjala zakletva kralju. Sredianja osoba bune u Cazinskoj krajini bio je Milan Bo~i. Veina sudionika bili su muslimani, ali organizatori pobune bili su Srbi. Unato  stvarnim uzrocima u optu~bi se inzistiralo na tome da su njezini politi ki ciljevi bili ruaenje komunizma te obnova monarhije i kapitalisti kog druatvenog ureenja. Zato je vlast pobunjenike obilje~ila kao  kula ko- etni ke i  zelenokadrovske elemente. Kasnija svjedo enja pori u njihovu povezanost s etniatvom i kraljem. Isto tako nema dokaza o vezi s informbiroovcima, ato je u istrazi izri ito negirao i jedan od voa. Pobunjenicima su bili uzor SAD, a ne SSSR. Jedina vea akcija bosanskog dijela pobune bilo je zauzee policijske postaje u Tracu, na samoj granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Izvedene su i provale u zadruge u Liskovcu, Pjaniima, oraliima, `turliu i Tracu, u trgova ko skladiate i poatu u Tracu, u ~itno skladiate u oraliima, te paljenje arhive mjesnog odbora u Liskovcu. Glavni cilj, napad na Cazin, propao je odmah nakon vatrenog odgovora policije, prije nego ato su vojne jedinice nagrnule iz Bihaa i Banje Luke. U borbi nitko nije poginuo, ali je Udba imala naredbu da neke ustanike prigodom hvatanja ubije. Mile Devrnja, nositelj Partizanske spomenice 1941. iz Koranskog Luga pokraj Slunja, predvodio je hrvatski dio bune, u kojem je sudjelovalo oko 60 ljudi. No, uz pomo oko 20 ljudi iz Bosne, aktivnije je sudjelovalo tek njih 21, uglavnom Srba i nekoliko Hrvata. Potporu su dali mjeatani iz Bogovolje, Furjana, Kordunskog Ljeskovca, Kruakova e, Maavine i okolnih manjih sela u slunjskom podru ju. Planirali su napad na policijske postaje u Laevcu, Rakovici i Dre~niku, a mo~da i Primialju. Pobuna je po ela na Jurjevo 6. svibnja 1950. istodobno u cazinskom i velikokladuakom kotaru u Bosni i Hercegovini te u slunjskom kotaru u Hrvatskoj. Pobunjenici su provalili u poljoprivrednu zadrugu u Furjanu i zapalila arhivu tamoanjeg mjesnog odbora i arhivu pomone poate u istom mjestu. Prekinuli su telefonske veze Rakovica-Slunj. Napali su i razoru~ali dvojicu mjeatana u Furjanu i aumskog policajca u Lipovcu. Napali su kuu zapovjednika postaje policije u Rakovici i policijsku postaju. Nakon ato su policajci uzvratili na napad, povukli su se. S obzirom na to da je glavni dio pobune u Bosni odmah skraen, pobunjenici u Hrvatskoj skrivali su se do 26. svibnja 1950., do kada se dio njih predao, a dio je bio uhvaen. Prema slu~benim podacima iz cazinskog i kladuakog kotara sudjelovalo je 714 ljudi, a iz slunjskog kotara oko 60 ljudi, meu kojima je bilo i 20 pridoalih Boanjaka iz cazinskog podru ja. Svi pobunjenici bili su seljaci. Meu njima su bili: 41 lan KPJ-a, 6 kandidata KPJ-a, 37 odbornika i 20 suradnika Udbe. Slu~beni podaci za nacionalnu strukturu pobunjenika nisu precizni. Navodilo se da je bilo 674 Boanjaka, 12 Srba i 3 Hrvata. No, samo na slunjskom kotaru bilo je 16 Srba i 5 Hrvata. Pred sud je izvedeno 288 pobunjenika, od toga ih je 17 osueno na smrt, a ostali na dugogodianju robiju. Prema zakonu o prekraajima osueno ih je 426. Samo na slunjskom kotaru uhieno ih je 53, pred Vojni sud postavljeno je 26, a 3 su osuena na smrt. Prema podacima javnog tu~iteljstva oblasti Karlovac na podru ju Hrvatske uhieno je 49 sudionika i pomaga a, od kojih je 27 ka~njeno  administrativnom mjerom od 10 do 12 mjeseci. Od 21 sudionika i neato aktivnijih pomaga a, Vojni sud iz Zagreba u Slunju je osudio Milu Devrnju i Nikolu Beukovia na smrt, a ostale na zatvorske kazne od 3 do 20 godina. Samo je jedna osoba, ini se, osloboena svake krivnje. O pobuni u Veljunu podatke donosi D. Biland~i, koji tvrdi da su seljaci  tih dana , a rije  je, kao i u slu aju Cazinske bune, o Jurjevu, dakle 6. svibnja 1950., u Veljunu ubili nekoliko policajaca i lokalnih du~nosnika, orobili duane selja ke zadruge uzvikujui  ~ivio kralj Petar i  Ma ek u Zagreb . Pobunjenici su svladani, a dio koji se sklonio na Petrovu goru pobijen je. Dokumente o toj pobuni nisam naaao. ZAKLJU AK Izmeu ustaake i etni ke gerile postojale su velike razlike u ciljevima borbe, nacionalnom sastavu i u brojnosti pripadnika. etnici, kao i jugonacionalisti u Hrvatskoj bili su malobrojni u odnosu na kri~are. etnici u Hrvatskoj te~ili su obnovi Jugoslavije sa ~eljom da u njoj prevladavaju srpski nacionalni interesi, ato je, dakako, bilo dijametralno suprotno te~njama kri~ara. Jedna od bitnih razlika izmeu etni ke i ustaake gerile bila je i ta da je meu etni kom gerilom ili pobunjeni kim skupinama, koje je Udba optu~ivala za etniatvo s obzirom na njezin nacionalni sastav, esto bilo i bivaih partizana, dok sli ni slu ajevi kod kri~ara nisu spomena vrijedni. etniatvo je u svom  istom obliku uglavnom suzbijeno do 1946. Povremene akcije protukomunisti kih jugonacionalista potkraj 40-ih nisu imale vei utjecaj na stanje u Hrvatskoj. Meutim, u isto vrijeme, potkraj 40-ih, zabilje~eno je nekoliko neuspjeanih pobuna srpskih seljaka predvoenih demobiliziranim partizanima na podru ju Banovine, Korduna i Slavonije i to vrlo razli itih razmjera. Oni su bili nezadovoljni politikom KP-a na selu, napose uvoenjem zadruga, obveznim otkupom i tobo~njim dobrovoljnim radom. Zna ajka takvih pobuna odreena je spontanost, a tek u nekoliko slu ajeva rije  je o ozbiljnijim organizacijskim pripremama i dugoro nijim ciljevima njihovih voa. Te pobune, kako organizirane tako i spontane akcije izazvane agrarnom politikom, u dokumentima Udbe esto su popraene optu~bama da je rije  o djelovanju pristaaa velikosrpske ideologije i etniatva. Osim toga, na podru jima gdje su pobune izbijale zabilje~eno je i nezadovoljstvo zbog tobo~njeg blagog odnosa komunisti kog re~ima prema onim Hrvatima koji su podr~avali NDH, ato je ponekad poprimalo ope protuhrvatsko raspolo~enje. Dokumenti s takvim ocjenama, uz sve rezerve koje se podrazumijevaju zbog njihove jednostranosti i upitne vjerodostojnosti, ipak istra~iva u sugeriraju zaklju ak da u tim pobunama nije bio zanemariv velikosrpski ili jugonacionalisti ki politi ki i nacionalni okvir. SUMMARY Na temelju prikaza djelovanja projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon zavraetka Drugoga svjetskog rata 1945., autor upozorava na mnogobrojne probleme koji prate takva i sli na istra~ivanja. Jedini izvori dostupni istra~iva ima dokumenti su jedne od strana u sukobu, tj. dokumenti Slu~be dr~avne sigurnosti DFJ/FNRJ, ija jednostranost i povranost ote~ava ne samo rekonstrukciju dogaaja, nego i nepristranu ocjenu projugoslavenskih, etni kih i drugih protukomunisti kih gerilskih skupina u Hrvatskoj. Bez obzira na ubrzan pad utjecaja i broja pobunjenika, njihovo djelovanje mo~e se pratiti sve do 1950. Nakon ato je u godini dana nakon rata njihovo djelovanje skoro potpuno splasnulo, potkraj 40-ih godina javile su se skupine ije su pripadnike na oru~anu borbu motivirale uglavnom komunisti ke mjere u agraru, iako njihovo nezadovoljstvo zbog socijalnih prilika nije bilo u potpunosti liaeno ni utjecaja velikosrpske ideologije. Fondovi Slu~be dr~avne sigurnosti, na kojima autor temelji svoj rad, uvaju se u Hrvatskom dr~avnom arhivu u Zagrebu.  Milo BO`KOVI, `esta kolona. Nastanak, organizacija i delovanje antijugoslovenske faaisti ke emigracije, Zagreb, Novi Sad, Birotehnika, NI`RO Dnevnik, 1985.; Milenko DODER, Jugoslavenska neprijateljska emigracija, Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1989.; Fikreta JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, Zagreb, Globus, 1986.; Marko LOPU`INA, Ubij bli~njega svog, Jugoslavenska tajna policija 1945/1995., Beograd, NIP Novosti d. d., 1996.; Mio MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like i osvrt na vojnoobavjeatajnu slu~bu u jedanaestom korpusu, u: etvrta godina Narodnooslobodila kog rata na podru ju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i }umberka, Zbornik 11, Karlovac, Historijski arhiv u Karlovcu, 1981., 793.-837; Branko PETRANOVI, Politi ke i pravne prilike za vreme Privremene vlade DFJ, Beograd, Institut druatvenih nauka, 1964.; ISTI, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941-1945), knjiga druga, Beograd, Rad, 1983.; Duaan PLEN A, Kninska vremena 1850.-1946., Knin, Drnia, Bukovica, Ravni kotari, Zagreb, Globus, 1986.; Jovo POPOVI, Marko LOLI, Branko LATAS, Pop izdaje, Zagreb, Stvarnost, 1988.; Mato RADULOVI, Krug se zatvorio na tromei, Zagreb, Epoha, 1965.; ISTI, Poslednje odmetni ke grupe, tiskano kao rukopis, Beograd, Biblioteka SSUP, 1963.; Aleksandar RANKOVI, Izabrani govori i lanci, Zagreb, Kultura, 1951.; uro REBI, `pijuni, diverzanti, teroristi - ostaci kontrarevolucije, Zagreb, Centar za informacije i publicitet; ore LI INA, Put za gubiliate, drugo izd., Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1985.; Aleksandar VOJINOVI, Kako se razvijala naaa Slu~ba sigurnosti, Start, Zagreb, 19. 5. - 30. 6. 1984.  Zdenko RADELI, Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2002.  HDA, RSUP SRH, SDS, 015-9, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar akovec, 11. 12. 1961.; isto, 015-10, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Daruvar; isto, 015-11, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Dubrovnik; isto, 015-12, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Gospi; isto, 015-13, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Karlovac; isto, 015-15, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Kri~evci; isto, 015-18, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Naaice; isto, 015-19, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Nova Gradiaka, 30. 12. 1961.; isto, 015-20, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Ogulin, 20. 2. 1962.; isto, 015-23, Aktivnost banditskih grupa na podru ju kotara Sisak, 29. 8. 1962.; isto, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Slavonski Brod; isto, 015-26, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Split, 31. 8. 1962.; isto, 015-27, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar ibenik, 16. 5. 1962.; isto, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Vinkovci, 15. 2. 1962.; isto, 015-30, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Virovitica, 11. 2. 1961.; isto, 015-31, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Zadar. U sljedeim biljeakama naslovi svih navedenih elaborata pojednostavljeni su, npr. Banditizam - Zadar.  O tome vidi: Aleksandar Bajt, Bermanov dosje, Ljubljana, Zalo~ba Mladinska knjiga, 1999.  HDA, OZN-a Hrvatske, k. 35, bez prvih i zadnjih stranica, datuma, pe ata, potpisa. O ito je rije  o izvjeau sa aibenskog podru ja i to iz razdoblja potkraj proljea 1945.  HDA, Banditizam - `ibenik; HDA, Banditizam  Virovitica; HDA Banditizam  Zadar; HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; isto, k. 4, JT za oblast Zagreb, Bilten 43., 1.-5. 12. 1950.; F. JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, n. dj., 233.; J. POPOVI i dr., Pop izdaje, 375, 376.  HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj MUP-a NRH, 25. 4. 1946.  Ovom prilikom upuujem na usporedbu elaborata gospike Udbe s pismima itatelja glasilu Vila Velebita, iako se oni odnose isklju ivo na kri~are: HDA, Banditizam - Gospi; Marko MILETI, Grupe oko Lovinca, istina o Prezidu, Vila Velebita, Zagreb, 24. 9. 1997.; Tko je likvidirao  Smiljansku grupu , Vila Velebita, Zagreb, 24. 9. 1997.  Z. RADELI, Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., n. dj., 159-166.  HDA, CK SKH, Dopis CK KPH, 14. 7. 1945.; HDA, JT SRH, 421, k. 4, JT okruga `ibenik, 9. 7. 1945.; Ana VAZDAR, Narodni front na podru ju Slavonije u poratnim godinama, Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1981., 1., 71-145, 102.  HDA, CK SKH, sjednica CK KPH, 6. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH 13. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH, 18. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH, 26. 7. 1945.; isto, depea CK KPH, 16. 11. 1945.; isto, depea CK KPJ, 20. 11. 1945.; isto, 1. savjetovanje OZN-e za Hrvatsku, 1945.; isto, JT SRH, 421, k. 4, JT okruga Nova Gradika, 30. 7. 1945.; isto, CK SKH, VK, k. 134, Izvjetaj MUP-a NRH, 10. 7. 1945.; Josip JUR EVI, Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine, Disertacija, Sveu iliate u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2000., 309; Mirko `ARA EVI, Strava travanjske noi i ~ivot zaslu~nog borca, Glasnik HDZ, Zagreb, 20. 7. 1990.; Kaja PEREKOVI, Pogled unatrag: Pismo Andriji Hebrangu, Politi ki zatvorenik, Zagreb, 2000., 102., 21-23; Nada KISI KOLANOVI, Hebrang. Iluzije i otre~njenja, Zagreb, Institut za suvremenu povijest, 1996., 146, 147.  Josip GRBELJA, Partija i  kri~ari . O stradanju i raseljavanju Hrvata u Lici 1945.-1946., Ve ernji list, 11. 3. - 23. 3. 1996., 13. 3. 1996.  Vidi u: Ante BELJO, Yu-genocid, Bleiburg, Kri~ni put, Udba, 2. proaireno izdanje, Zagreb - Toronto, Galerija Hiaak-Ste ak-Klek, 1990.  HDA, CK SKH, inv. br. 2372, Izvjeataj OK KPH Bjelovar, 11. 4. 1947.; HDA, JT SRH, 421, k. 8, JT okruga Bjelovar, 2. 7. 1947. HDA, CK SKH, Savjetovanje sa sekretarima O. K. Gornje Hrvatske, 15. 12. 1945.  M. LOPU`INA, Ubij bli~njega svog, n. dj., 55.  HDA, CK SKH, inv. br. 448, Izvjeataj CK KPH, 27. 1. 1947.  Berislav JANDRI, Pojave i oblici ka~njavanja lanstva Komunisti ke partije Hrvatske (1945.-1952.) asopis za suvremenu povijest, 1992., 1., 135-174, 170.  HDA, CK SKH, inv. br. 631, Izvjeataj OK KPH za Dalmaciju, 2. 4. 1948.; isto, inv. br. 918, Izvjeataj OK KPH za Dalmaciju, 18. 1. 1949.  HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 14. 6. 1949.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.  HDA, Banditizam - Gospi.  HDA, Izvjeataj o oru~anim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.  HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj MUP-a NRH, 22. 8. 1946.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; HDA, Banditizam  `ibenik; HDA, Banditizam - Zadar; Slobodna Dalmacija, glasilo JNOF Dalmacije, Split, 13. 3. 1945., Zlikovca Obrada Bijanka stigla je zaslu~ena kazna; F. JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, n. dj., 200, 227; M. MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like & , n. dj., 1981., 793.-837., 812; D. PLEN A, Kninska ratna vremena 1850.-1946., n. dj., 514; J. POPOVI i dr., Pop izdaje, 375, 376.  M. MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like & , n. dj., 812, 813, 834.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; M. MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like & , n. dj., 836.  HDA, OZN-a za Hrvatsku, 30, k. 44, Opunomostvo OZN-e za kotar Benkovac, 15. 5. 1945.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 26. 4. 1945.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; HDA, Banditizam - `ibenik; J. POPOVI i dr., Pop izdaje, n. dj., 376.; M. MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like & , n. dj., 836.  J. POPOVI i dr., Pop izdaje, n. dj., 376.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; HDA, Izvjeataj o oru~anim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.; HDA, Banditizam - `ibenik; J. POPOVI i dr., Pop izdaje, n. dj., 376.  HDA, Pregled neprijateljske aktivnosti 1948.; HDA, Banditizam - `ibenik; HDA, Banditizam - Zadar; HDA, Banditizam - Gospi; HDA, CK SKH, VK, k. 135, Izvjeataj OZN-e za Hrvatsku, 5. 2. 1946.; Pali nepobeeni 1944-1964, Beograd, Savezni odbor za proslavu dvadesete godianjice Slu~be unutraanje bezbednosti, bez. g. izd., 350.  HDA, 1. savjetovanje OZN-e za Hrvatsku, 1945.; HDA, Banditizam - Gospi; J. GRBELJA, Partija i  kri~ari ..., n. dj.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 15. 6. 1945.  HDA, CK SKH, Izvjeataj OK KPH Lika, 2. 2. 1946.  HDA, CK SKH, VK, k. 135, Izvjeataj OZN-e za Hrvatsku, 3. 1. 1946.; HDA, Pregled neprijateljske aktivnosti 1948.; HDA, Izvjeataj o oru~anim bandama u Hrvatskoj; HDA, 1. savjetovanje OZN-e za Hrvatsku, 1945.; Pali nepobeeni, n. dj., 202.; HDA, Izvjeataj o oru~anim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.; Slobodna Dalmacija, 13. 2. 1946., Vojni sud u Dubrovniku osudio je 14 suradnika i pomaga a etni kih bandi; A. VAZDAR, Narodni front na podru ju Slavonije& , n. dj., 100, 102.  HDA, Banditizam - Daruvar; HDA, Banditizam 1945.-1948., 17. 7. 1948.; HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj MUP-a NRH, 23. 10., 18. i 23. 11. 1946.  HDA, Banditizam - Slavonski Brod.  HDA, Banditizam - Virovitica: HDA, CK SKH, VK, k. 135, Izvjeataj OZN-e za Hrvatsku, 13. 6. 1946.  HDA, Banditizam - Karlovac; HDA, OZN-a za Hrvatsku, 30, k. 22, Izvjeataj oponumoenika OZN-e za kotar Vojni, 21. 12. 1945.; HDA, CK SKH, inv. br. 2299, Izvjeataj OK KPH Karlovac, 11. 10. 1946.  HDA, Pregled neprijateljske aktivnosti 1948.; HDA, Banditizam - `ibenik; HDA, Banditizam - Zadar; HDA, Banditizam - Gospi; HDA, CK SKH, VK, k. 135, Izvjeataj OZN-e za Hrvatsku, 5. 2. 1946.; Pali nepobeeni, n. dj., 350.  HDA, Banditizam - Gospi.  HDA, Banditizam - Zadar.  HDA, Banditizam - Zadar; F. JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, n. dj., 223, 227.  HDA, Banditizam  Zadar.  HDA, OZN-a za Hrvatsku, 30, k. 36, Izvjeataj opunomostva OZN-e kninskog podru ja, 4. 2. 1945.; HDA, Banditizam  `ibenik; HDA, Banditizam  Split; Letak Slobodne Srpske planine, 15. 8. 1945. Kopija iz Arhiva SUP-a Hrvatske, Graa okupatora i kvislinga, u posjedu autora; Pali nepobeeni, n. dj., 284.  F. JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, n. dj., 233.; HDA, 1. savjetovanje OZN-e za Hrvatsku, 1945.; HDA, Banditizam - Ogulin.  HDA, CK SKH, inv. br. 2299, Izvjetaj OK KPH Karlovac, 11. 10. 1946.; isto, inv. br. 2343, Izvjetaj OK KPH Karlovac, 6. 3. 1947.; isto, inv. br. 2334, Izvjetaj OK KPH Karlovac, 7. 2. 1947.; HDA, Banditizam  Ogulin; HDA, Teze za politi ki referat; HDA, Naoru~ane bande i jataci 1948.  HDA, CK SKH, inv. br. 2334, Izvjeataj OK KPH Karlovac, 7. 2. 1947.; HDA, Banditizam 1945.-1948., 17. 7. 1948.; HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjetaj MUP-a NRH, 5. 9. 1946.  HDA, Banditizam 1945.-1948., 17. 7. 1948.; HDA, Banditizam u Hrvatskoj od 1945.-1947.; HDA, CK SKH, inv. br. 2334, Izvjetaj OK KPH Karlovac, 7. 2. 1947.; HDA, Banditizam - Ogulin; HDA, Banditizam 1945.-1948., 17. 7. 1948.  HDA, Banditizam u Hrvatskoj od 1945.-1947.; HDA, OZN-a za Hrvatsku, 30, k. 22, Izvjetaj opunomoenika OZN-e za kotar Vojni, 21. 12. 1945.; HDA, CK SKH, inv. br. 2299, Izvjeataj OK KPH Karlovac, 11. 10. 1946.; HDA, Banditizam - Karlovac; Pali nepobeeni, n. dj., 318.  HDA, JT SRH, 421, k. 112, Odjeljenje bezbjednosti, 19. 1. 1948.  HDA, Banditizam  Daruvar; Glas Slavonije, glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, 5. 7. 1946., Ubijeni plja kaai.  HDA, Banditizam  Naaice; HDA, Pregled neprijateljske aktivnosti 1948.  HDA, Banditizam - Naaice; HDA, Banditizam - Virovitica.; HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek, 2. 9.-10. 9. 1949.; 11.-19. 9. 1949.; 20. 9.-13. 10. 1949.  U dokumentima Udbe pojavljuje se i kao `ajnovi, a u slovenskoj literaturi kao `ajni . Vidi: Zdenko ZAVADLAV, Kri~arji. Matja~eva vojska na Slovenskem. Po zapiskih iz dnevnika mariborskega oznovca leta 1946, Ljubljana, Zalo~ba Horvat MgM, 1994., 106.  HDA, Banditizam  akovec; HDA, CK SKH, Izvjeataj KK KPH Mursko Srediae, 16. 1. 1948.; isto, inv. br. 2357, Izvjeataj OK KPH Vara~din, 22. 3. 1947.; Croatia Press, 1. 7. 1947.; . REBI, `pijuni, diverzanti, teroristi, n. dj., 121.  . REBI, `pijuni, diverzanti, teroristi, n. dj., 121.  HDA, Banditizam - Dubrovnik.  HDA, Banditizam - Split.  Vera KR}I`NIK BUKI, Cazinska buna 1950, Sarajevo, Svjetlost, 1991. (ponovljeno izdanje: Ljubljana, 1993.), 231-235; Darko BEKI, Jugoslavija u hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955., Zagreb, Globus, 1988., 44; HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 9. 6. 1950.; HDA, Banditizam - Sisak.  HDA, JT SRH, 421, k. 3, JT za oblast Zagreb, Bilten 27., 6.-15. 6., 1950.; isto, Bilten 43., 1.-5. 12. 1950.  HDA, Banditizam - Naice; HDA, Banditizam - Vinkovci; HDA, CK SKH, inv. br. 1021, Izvjetaj KK KPH Podravska Slatina, 5. 9. 1949.; HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek, 1. 11.-25. 11. 1949.; Katarina SPEHNJAK, Selja ki otpor politici obveznog otkupa u Hrvatskoj 1949. godine, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1995., 2., 209-232, 225-227; Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjep u jugoslavenskom komunisti kom pokretu, Zagreb, Globus, 1990., 222-224.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek, 1. 11.-25. 11. 1949.; HDA, Banditizam - Nova Gradiaka; Pali nepobeeni, n. dj., 380.  Vjesnik, 25. 7. 1945., Izre ena je osuda etni koj teroristi koj organizaciji iz Dalja.  HDA, Banditizam - Kri~evci; HDA, Banditizam - Koprivnica; HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj o radu na suzbijanju banditizma na okruzima Brod, Bjelovar i Zagreb.  HDA, Banditizam - Koprivnica.  Skupinu sam nazvao prema prvooptu~enome.  Slobodna Dalmacija, 8. 10. 1947., U Benkovcu su osuena na smrt tri bandita koji su vraili razne zlo ine u cilju ometanja mirne izgradnje naaeg naroda. 13 jataka osueno je u Zadru na kaznu zatvora i prisilnim radom.  HDA, Banditizam - Karlovac; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-13, Bijeli Vaso; HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 14. 6. 1949.; isto, JT SRH, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 30. 6. 1949.; isto, JT SRH, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 7. 1949.  V. KR}I`NIK BUKI, Cazinska buna 1950, n. dj.; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-13, Mile Devrnja; HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 9. 6. 1950.; HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 9. 6. 1950.; HDA, Banditizam  Karlovac.  Duaan BILAND}I, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, Golden marketing, 1999., 312. PAGE  PAGE 22 PAGE \# "'Page: '#' '"  2 02Trt&&~--==FFF"G0GJJJ QQRRȆʆ`b  ȴʴд޴޷rtbd"$ 8:8:XZvx<>5CJ0Jj0J<CJU@6 j0JUCJ5W02 'p38FK"TZ`irzP|*z$*$ 0$ 0$$P$$02 'p38FK"TZ`irzP|*zh<<bj%F)z03f>LORY``:a6ejt$wX~΋ hZvv<>RRTVXZ\^`bdfhbzh<<bj%F)z03f>LORY 0$$$ 0$&\^fh46%%B)D)&,(, / //33b>d>DDHHKKLLJNLNOORRYY```8a2f4ftt w"wR~T~dfVXTVrtFH>P55CJ0Jj0JCJU j0JU[Y``:a6ejt$wX~΋ hZvv<>$$$ 0>RRTVXZ\^`bdfhjlnprtvxz|~$$hjlnprtvxz|~  N 88"#$@''Z**y,./12355f678:999b::z>?@@$ABC~D GGlHHLMMNLP RBRzRSTSUXVX#Z[f[\]]^l_`bdd0efeg\h*il*l0mm.onoozq b  "#$@''Z**y,12355f678:999b::z>$$    .  N l  N t  Bf*N&8:.j8h| ,z""$#@###$$&&&&'('@'B'''n((|))*,*Z*\*v******,Q,y,z,2..>>N>b>z>|>??@@@@$A&AAB BBBBBBBBCCJD^DbDpD~DDFF2FFF G GGGlHnHHHtJJJJ6@@6 j0JU^z>?@@$ABC~D GGlHHLMMNLP RBRzRSTSUXVX#Z[\]]^$J.KRKLLMMMMNNLPNPQQQQ R RBRDRzR|RRRRSS STSVSTTxUUUUUUUUVVXVYVXX#Z$Z[[ ]>]@]R]\]^]]]^8^^^l_n_``aNbbbcc$dpddddddd0e2efeheeee>f@fgg\h]hjj8k@ j0JU6`^l_`bdd0efeg\h*l0mm.onoozqsxuvvvvv(v)v*v+vh&`#$$8kk*l,llmm"m0m2m4mBmmm.o0onopooooozq|qssssssxuzuuuvvvvvvv#v$v&v'v(v+v,vBvDvEvFvIv j0JU0J jU0JmH0J j0JU j0JU64zqsxuvvvvv(v)v*v+vGvHvIv   +vGvHvIv$0. A!"#$% [(@(NormalCJmH 4@4 Heading 1 $$@&5FF Heading 6$$ & F*$@& 5@CJ<A@<Default Paragraph Font8&@8Footnote ReferenceH*6'@6Comment ReferenceCJ2B@2 Body Text $ 0>P"> Body Text 2$ 0CJ>@2> Footnote TextCJOJQJkH<@B< Comment TextCJOJQJkH,@R,Header  9r &)@a& Page Number@R@r@Body Text Indent 2 $@C@Body Text Indent $CJ U!&dAC}VXdXXY9Z1[ce_fgDhhms,u;vwZwyQ{|Q}́OΗ1Rd֣K%Oʪjv) D+*x:  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGH} F V\s@pIOkz u!S"w""#~$$$%#%S&&'(~)**K++5,3-.X.w../;022233345677  VVIS"$S&K+3-.;025777 Zdenko RadelicP:ZR04i:                    l"0Q@MXdp|O2bζr?:X  +    9&1  1J8kIv<@EFHJzY>z>^+vIv=?ABDGILhzqIv>CK !!![bhopz{~&+,5689DEMNRY^_`aghtv|} "#12:<@ABCNOUVgirstu{| !$*+/05;BCMNST[\egnu{|#&0178:;CDPQ[]deklst~  &',-34=DLMY[efoqwx %&)*23<HNOQR^_ghklqr{} ()45>?JT^_dgkltu  %&2356@AJKTU[cghjkmnst        $ % + , 5 6 > D F G Q R ` a e g j k o p t u v w       $ % ) * , - 4 7 ? @ M N _ ` e f i j l n q s z { ~        ' ( ) * / 0 6 7 > ? D E G H M N W X _ a f g i j l m o p s t z {       ( ) * + 1 2 9 = A B D E R S X Y ^ _ k l p t x y        " # * + 3 4 < > E F Q R X Y [ \ ] ^ b e q x } ~  +-12=>EFJMYZdvxy|}"#'(,-.178@HKLTUWXabghqswxz{#$)+./5689@AHILNOPUV\]efhiqrz|  !$%+,-.78:;@AHIOPYZbcopxz "#*+56BCHIMNRS[\fgru   #)*0245:;=>DEKLPQ\]ehnoqrwx   #$/0459;BDMNUV[\bcklqrsx}~ #%-.?@MNZ\bcfitu  !"&')*57:;=>DEKLQSWX`adejkqrtu  %&67HINPYZ\]_`hipqz{"#$%/09:CDLNQRVZfgijvw|  !"#*-./078@AIKOPRS[\bcouxy ')-/34<@GHKLUYbcnt}~ %&/02367?@GIMNPQXY]^_`bckmqrxy  #$&')*,-56=@EFNQYZabdemntu,-/0@BEFPUYZ\`lovy    !()2345:;BDHIKLQR[\^_abghnpwxz{   !"'(,-5678?AFGIJPQ[\dekmrsxy       ! " ( ) 3 4 ? A I K V W Y Z ] ^ f g m n t v z { } ~ !!!!!!%!&!-!/!6!7!&@&B&C&G&H&M&N&W&X&_&`&i&j&k&l&u&v&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&'' ' '''&''','-'4'6'='>'@'A'C'G'M'N'T'U'\'^'g'h'j'k'p'q'x'y'}'~'''''''''''''''''''''''''''''''''''(((((((('(((*(+(-(.(7(8(?(@(D(E(V(W(X(Y(`(a(s(t({(}((((((((((((((((((((((((((((((((()) ))))))!)"))),)6)7)D)E)N)O)Y)Z)\)])_)`)b)g)l)q)y)z))))))))))))))))))))))))* * *****)***1*3*4*8*D*E*L*M*U*V*\*]*f*h*p*q*u*v*z*{*}********************************++ + +++ +!+'+(+1+2+3+4+>+?+G+H+O+R+X+Z+_+`+i+j+l+m+o+p+u+w+z+{+|++++++++++++++++++++++++++++++++,, ,,,,,,",#,4,5,<,=,B,G,J,K,M,N,Y,Z,\,],_,c,i,j,r,s,},~,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,- - -------'-)---.-0-2-7-8-?-A-E-F-K-L-P-S-]-^-p-q-t-v-y-}-----------------------------------......".#.*.+.4.5.6.7.;.<.@.B.E.F.H.I.K.L.Q.R.W.Y.\.`.d.e.n.o.s.v.|.}................................. ///// /%/,/8/9/?/A/J/K/R/S/T/U/a/b/k/l/q/r/s/t//////////////////////////////000 0 000!0"0(0)0*0+05060=0>0@0A0H0I0S0T0e0f0x0y0~0000000000000000000000000000000000000011 1111 1!1"1#1'1(1-1.16171>1@1C1D1H1I1K1O1W1X1^1b1g1h1l1m1r1s1y1z11111111111111111111111111111111111122 2 222222%2&2-2.2021252=2D2E2H2I2K2L2S2T2X2Y2^2_2f2g2l2n2u2w22222222222222222222222222222223 3333333,3-3>3?3F3J3R3S3U3V3[3^3g3h3o3q3x3y3{3|33333333333333333333333333333333344444 4444444 4!4%4&4-4.4:4;4?4C4P4Q4S4T4V4W4]4c4j4l4r4s444444444444444444444444444444444 5 5 55555555%5&5/505:5;5D5F5M5O5U5V5Z5[5]5^5b5c5g5h5j5n5t5u5~55555555555555555555555555555555555566666666!6%6(6)6+6,6/6064656=6>6O6Q6T6U6W6X6\6]6b6c6e6f6n6o6t6v6z6{6}6~66666666666666666666666666666666666666777 77777777 7!7(7.74757A7B7H7I7J7K7X7Y7_7`7d7e7l7m7q7s7w7x7|7}777777777777777777777777777777777777788888888%8&82838>8?8F8H8M8Q8R8S8V8W8c8e8j8k8m8n8u8v8x8888888888888888888888888888888888889999 99999999!9"9+9,9.9/9:9;9@9A9E9F9H9L9N9O9Q9R9W9X9^9_9i9j9l9m9o9p9u9v9999999999999999999999999999999999999::: : ::::::!:":*:+:::<:@:G:J:K:L:O:V:W:^:`:h:i:q:r:}:~:::::::::::::_<`<c<d<q>s>x>y>??????@@ @ @ @ @@@@@AA"A#A+A,A.A/A6A7AFFFFFFnFoFqFrFNGOGPGQG6H7H;HJBJCJKJLJPJRJVJWJ^J_JjJkJsJtJ}J LLLL=M>MLMMMZM[MbMcMkMlMnMoMqMrM{M|M~MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNNN N NNNNNNN N!N&N)N2N4N8N9N=NCNPNQN\N^NeNfNhNiNwNxN|N}NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOO O OOOOOOOOO'O*O.O/O3O4OUNUOUSUTUWWWWWWWWWWTZUZZZ[ZcZdZZZZZ[[[[] ]]]]]#]$],]-]<]=]F]G]____:_;_D_E_````+a,a5a6a8a9a:a;a?a@aaaaaaaaaaaaa!b"b/b0b6b7bLbMbSbTbTcUcZc\cdcec+d,d/d1dCdEdNdOdfdgdkdldddddeeee!e"e&e'effffggggnnnnrrrrrrrrrrssssuu"u#uhvivkvlvvvvvvvvvvvvvvvvvww;z@CD rs{|cdhivwyzQRTUXYabklwxMNST^`abijlm lmuv )*"#%&nouv|~!"&'UV\][\cdVW[\bc35;<=>VW\]styzJKMObcefoquvqrvwYZ\]_`bc ()]^efghqrwy|}~DEMOUV_`'.6CDRS]_egmnpq|}~  !(.5DHP\]cdfgouvw|}    #+-89>AI\boxyz{!(*-6;DKLSaeglnvx}~  !&5>?IJOQXY\]dfmoy      " # % & 1 2 3 4 > @ E R T U ^ ` e f i l r t z { } ~                       % ( 1 ? E G O P X Y [ \ d f i j k l r                             & 4 5 ? @ B C H I N Z ^ h v w                                        ) 7 8 B C E F K L Q R X Z ^ h v w                               $ % ' ( 0 1 7 8 = M Q [ i j t u w x } ~                         .2<JKUVXY^_dem} "#*+/09:CDTUWY\^hkp{ !#()+,14<=?@IJRSTXZ[delmu  &(.U\_hmo  $%./6<DFJNQRXYcdfgnu;BDJMVgi $%12;<EFGHOQZ[_ 8<>D\`eqxz{ %&45<?HOUWbdory{  !(*/078@BKLVX^ #$*-1?Gtx!)1\bck  5=GMNOPVWbcklxy $&-6>@AJtz~ !LU&'-.56<=?@IJOahkty{   !+1IUV\]_`htv&29;<ABJvxy~    ) * 0 1 3 4 < H J ` a k q v x                ! !!!!)!/!4!6!F!M!N!\!]!g!t!~!!!!!!!!!!!!!!!!!"""""""$"+","1"2"4"5"=">"G"H"R"S"Y"Z"d"e"p"r"u"z"}"""""""""""""""""""###!#"#&#E#N#V#Z####################$$$&$($)$1$:$>$?$I$N$P$^$g$j$r$s$z$}$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%%%%%'%(%1%7%9%M%W%Z%a%h%r%%%%%%%%%%%&&&&7&@&G&I&J&R&h&r&u&}&&&&&&&&&&&&&&&&&&'''-'4'5'C'D'N'['e'h'o'v'''''''''''''''''''' ((((((2(5(:(D(N(Q(V(h(o(r({((((((((((((((((((()))%),)6)@)E)F)N)O)U)V)])l)r)s)u)v)|)))))))))))))))))))))))))***#***,*-*5*C*M*P*V*l*n*v******************+ ++)+,+2+9+=+>+@+A+J+K+R+Y+b+c+h+i+j+k+q+++++++++, ,*,4,U,_,b,k,l,n,,,,,,,,,,,,, ---"-#-%->-@-A-I-V-_-`-m-t-v-w-|-}---------------. . .1.;.<.H.^.h.k.r.t.x.y......................... / //#/-/0/6/=/G/J/T/r/x/y///////////////// 0 0 00000-05070@0A0G0H0J0K0U0W0Y0Z0b0c0e0f0n0o0{0|0000000000000000000001111!1)121:1B1x11111111111111111122028292=2D2L2N2W2`2j2k2r2t2}2222222222222222222333"3#3+3?3I3L3Q3p3r3s3y3z3333333333333333 4444'4041484b4h4i4o444444444444444444444444445!5$5/58595?5@5D5F5T5U5\5_5m5n5{5|55555555555556 6 66666*616A6I6J6L6M6R6S6\6]6j6k6w6x6z6{66666666666666666667777 7 7777777$7.787;7E7I7P7Q7T7U7[7\7a7b7p7t7|7}77777777777777777777777777777777788 888888 8#8(8)8+8,8182898:8;8<8E8F8K8T8^8a8i888888888888888888999,92969=9>9F9f9n9o9s9}9999999999: ::::!:5:?:B:J:N:S:_:g:h:o:p:x:z::::::zdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI1.DOCzdenko rA:\CETNICI1.docN|j}p{~Vom(]n[J!t:Un>[ayh l 0 :> Zk4 n  6  j  j6#  %h>Y _h   z_U *+a qr  ! WA"Pn4% R{]& $m~& 9& {]* * uoU, U=, , U0 h#3 ?5 EW7*(7 M9 yw9B9 `]< u< 8A> ,? @ ASf@ntTC EE 3 JA wJ  J eK vL qL N n`U %,V CV[X 3Y bh`>`trc c 5e NKh *gkAdp } q ir\2!t JYu 0w D~ .... OJQJo( OJQJo( OJQJo( OJQJo(hh. hhOJQJo(* hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@ OJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@56>*CJOJQJo(. hho(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@ OJQJo(@k56>*CJOJQJo(. hho(. o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@56>*CJOJQJo(.  hhOJQJo( hhOJQJo(o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(hho(.@ OJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(P*(7WA"tbh`bh`tASf@dtEW7*gk%hM9n4%EEz_UtTCU0j6# J,qLvL>Yrc{]*n Zk4h#36 } q ! wJJYu?50wceK$m~&@0j *9&lND~_h%,V3Y,?n`UuoU,*+aR{]&u<AdpCV[X:>qr`]<5eU=, 8A>9yhNKhir3 Jtyw9~}|t @ OJQJo( t @.pt @CJOJQJo(N@00pt00 #(+Xegmsu   #$&'()*+,f-f.f/f0f2f34589::PPPJPTPZPPPPPPPP0PRPfPjPPPP PPPPP@@P"P*PX@P.P4P6P8P>P@PBPHPJPNPPPRPTP@PXP@P\P^P`PbPfP@PjPlPrPtP@G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1 hUxUxL%m!0 ETNICI I DRUGE SKUPINE:Zdenko Radeliczdenko r Oh+'0 $0 L X d p|ETNICI I DRUGE SKUPINE:0ETNZdenko Radelic dendenNormalR zdenko rdel2enMicrosoft Word 8.0P@@˞q@I/_@I/_% ՜.+,D՜.+,T px   Cmj ETNICI I DRUGE SKUPINE: Title 6> _PID_GUIDAN{5FF45BA1-C74C-11D6-A7FF-E6E220A4F7B0}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@zL_1TableNGWordDocument!SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolL_L_  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q