Naslov
Uloga javnih zdravstvenih službenika-kacamorata, Vijeća i medicinske profesije u sprečavanju kuge u Dubrovniku u prvoj polovici 16.stoljeća
(The Role of the Cazzamorti - the Health Officials, the Government and the Medical Profession in fighting the Plague Epidemics in Dubrovnik in the First Half of the 16th Century.)

Autori
Blažina-Tomić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
17.09

Godina
2001

Stranica
543 +25

Mentor
Raukar, Tomislav ; Belicza, Biserka

Neposredni voditelj
Belicza, Biserka

Ključne riječi
Dubrovnik; kuga; epidemije; sprečavanje; kacamorti; Vijeće; medicinske profesije; prva polovica 16.st.
(Dubrovnik; Plague; epidemics; prevention; Cazzamorti; government; medical professionals; the first half of the 16th century)

Sažetak
Suvremena svjetska literatura priznaje Dubrovniku ulogu preteče u promulgiranju karantenske uredbe 1377.g. po kojoj se svi zaraženi i kontakti za vrijeme epidemije kuge izoliraju od zdravih kroz 30-40 dana. Već 1397.g.nakon što su Vijeća izdala brojne dopunske karantenske uredbe u cilju sprečavanja novih epidemija, nastala je potreba za osnivanjem posebnog Zdrasvtevnog ureda za njihovu primjenu i provođenje.Zdravstevni službenici, izabrani isključivo iz redova vlasetele, nisu mogli odbiti tu odgovornu i često smrtonosnu službu koja je trajala godinu dana. Prikaz osnivanja, razvoja i djelovanja Zdravstvenih službenika-Kacamorata čini okosnicu disetacije, koja se većinom temelji na odlukama Vijeća-Acata Consilii te na kritičkoj analizi rukopisa Sanitas, Libro deli Signori Chazamorbi, 1500-1530, serija 55 iz Povijesnoh arhiva u Dubrovniku.Ustanovljeno je da je zdravstveni ured u Dubrovačkoj Republici počeo stalno djelovati 1426.godine.Na temelju opažanja i iskustva, Vijeća i Kacamorti provodili su protuepidemijske zaštitne mjere, uvjereni u zaraznost kuge (infection)i njeno prenošenje izravno s čovjeka na čovjeka.Takav čvrst i beskompromisan stav katkada ih je dovodio u zategnute odnose s Crkvom a posebno s medicinskom profesijom koja, opterećena tradicionalnom miasmatskom teorijom, nije bila u stanju organizirati nikakav otpor kužnim epidemijama. Postupci Kacamorata su dobrim dijelom bili učinkoviti pa se kuga nakon 1530.g. povukla iz dubrovačke regije i prestala biti endemična. Dok su gradovi sjeverne Italije još u drugoj polovici 15.stoljeća zaostajali za Dubrovnikom u provođenju protuepidemijskih mjera, do kraja 1530.g. kuga počinje jenjavati i u sjevernoj italiji, te daje slutiti da su dobrovački postupci imali pozitivan odjek na Apeninskom poluotoku.Prema tome, Dubrovnik je vremenski i konceptualno predvodio ne samo u izdavanju karantenskih uredaba počevši od 1377.g., nego i u utemeljenju stalnog Zdravstvenog ureda 1426.g., i to 22 godine prije Milana, 59 g. prije Pavije, 60 g. prije Venecije i 101 g. prije Firence.Do sada je prevladavalo mišljenje da su u osnivanju protuepidemisjkih službi u svijetu predvodili isključivo gradovi sjeverne Italije. Tu interpretaciju na temelju analize relevantnih rukopisa iz Povijesnog arhiva u Dubrovniku valja ispraviti, te uz dostignuća talijanskih gradova naglasiti originalni doprinos Dubrovnika u osnivanju, osmišljavanju i organizaciji službi javnog zdravstva u Europi.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA