ࡱ> TUVWk9 vbjbj ;l<<<<<<<Psss8t|tPWPvfv(vvviwiwiwHHHH.HK7N`X ZP7N- <iwiwiwiwiw7N@<<vvdW@@@iw<v<vH@iwH@*@EF<<;F vDv ]zP|rsc@+FGF\zW0W3FZc@"ZGF@PP<<<<Petar Bosni Petrus HRVATSKI TESTAMENT Knjiga koju neete zamrziti zbog njenih zabluda, nego zbog istina koje iznosi.  Niske duae nikako ne vjeruju u velike ljude, a podli robovi odmah se podrugljivo smijeae im uju rije  s l o b o d a. J.J. Rousseau Zahvalnost za publiciranje ove broaure itatelji duguju Dr. Antunu Laucu iz Osijeka i ing. Dubravku Filipcu iz Samobora, a krivnju za njen nastanak, izgled, stil pisanja, sintakti ke i ortografske greake preuzimam ja, osobno, Petar Bosni Petrus. `to je uope "Hrvatski testament", i, emu on? Naslov broaure "Hrvatski Testament" prije je glasio "Nova Hrvatska", a joa prije toga "Program obnove i razvoja". Radi se, dakle, o novim, proairenim i poboljaanim izdanjima jednog starijeg rada. Hrvatski testament, odnosno njegov teskt sadr~i tek dio onoga ato danaanja Hrvatska ostavlja buduim generacijama ovje anstva. Ostali dio te ostavatine mo~ete nai u nekim drugim mojim knjigama. To je, naravno, aala, ali, na~alost, i istina, jer jedino sam ja, u cijeloj Hrvatskoj a mo~da i u cijelom suvremenom svijetu dao takve priloge razvoju sociologije i politologije, historiologije, a i tehnologije, dakle, takve doprinose kakvi ljudskoj vrsti mogu poslu~iti kao neka od neophodnih, klju nih stredstava za ostvarivanje njenih vitalnih interesa. Na~alost, moram rei kako mi moje vlastito iskustvo govori da ovako kreativne individue i ovakva, fundamentalna i vizionarska djela nisu danas viae nikome potrebna, jer opi razvoj civilizacije, na osnovu svoje unutraanje intencije, i ne znajui ato piau ovakve indivudue, malo po malo ostvaruje sve ono ato one nagovjeatavaju ili ato uzalud, tj. bez ikakve potrebe i prerano otkrivaju. O nastajanju Evropske unije, o globalizaciji i nastajanju budue Svjetske dr~ave, ja sam pisao prije viae od trideset godina. Nitko od onih koji su stvorili Evropsku uniju ili zapo eli proces globalizacije nije to itao, pa ipak su neke od tih stvari postale civilizacijska zbilja. Na mene se, viae nego na bilo koga drugoga odnosi ona aaljiva izreka koja ka~e da je prorok ovjek koji je jednom nogom u budunosti a drugom u ...govnima, jer ja sam u viaestrukim govnima, ato svojim, ato tuim, opim. Ali, ato ja tu mogu? Roen sam nekoliko stoljea prekasno, u vrijeme kad ovakvi ljudi nikome viae nisu potrebni, pa sam ~ivui druatveni ili civilizacijski fosil, ~ivi artefakat jedog davno i zauvijek minulog vremena - anahronizam. S druge strane, rob sam svog kreativnog instinkta, te, na svoju atetu i nesreu stvaram i ~ivim tako kao da moja djela imaju presudnu i vitalnu va~nost za vrstu ili narod kojem pripadam, tj. kao da se bez njih doista ne bi mogli ostvariti oni ciljevi ka kojima streme narodi i cijela vrsta, i koje ona polako i malo po malo ostvaruje, pisao ja o tome ili ne. Po naravi i snazi kreativnih impulsa koji me pokreu i mu e trebao sam ~ivjeti u vrijeme sinteze civilizacijskog razvoja, a ~ivim, nekoliko stoljea kasnije, u vremenu njene epiteze. Ali o tome viae u glavnom dijelu teksta. A sada joa rije  dvije o ativu koje je pred vama Tekst "Testamenta" nije monolitan, ni metodoloaki ni stilski. Znanstveni tekst isprepleten je s pri ama od kojih su neke napisane baa za ovu svrhu, a neke pak, koje su nastale mnogo ranije, prilagoene su ciljevima Testamenta. Cjelokupni tekst mo~ete itati kao nekakav prospekt budunosti, tj. kao tekst koji e vam otkriti budue dogaaje i budui civilizacijski i druatveni razvoj. Od toga, kako sam gore ve rekao, vjerojatno neete imati nikakve koristi, ali ni atete. No prije nego po nete s ozbiljnim itanjem moram vas upozoriti da je prvi dio teksta neato druga iji. To je vrlo oatra, bespoatedna i neugodna, ali poatena kritika naaeg, Hrvatskog mentaliteta. Cilj joj je da osvijesti i probudi Hrvate. Po ev od Ilirskog preporoda, a vjerojatno i od ranije, Hrvatska nacionalna svijest pokuaavala se "buditi" takozvanim davorijama i budnicama, koje su ustvari bile podle uspavanke, ato su ih razni politi ki prvaci, radi vlastitih interesa pjevali narodu i putili ga na to da ih i sam pjeva, i to baa tamo gdje je bilo vrijeme za neku konkretnu politi ku akciju, ili pak da se laa krunice i molitve tamo gdje se trebalo primiti puake. Tamo pak gdje je neprijatelja trebalo zatirati, propovjedali su slu~enje, ljubav prema njemu i opraatanje. A da bi prikrili bijedu danaanjice, pri ali su mitove i bajke o "slavnoj proalosti", "tisugodianjoj kulturi" itd. Za razliku od tih politi ko-umjetni kih bljuvotina, ova moja "budnica" viae e vas podsjeati na aamar koji se daje ovjeku ato je prekardaaio u svom histeriziranju, ili na pljuskanje mrzlom vodom, koje se takodjer prakticira kad je nekoga potrebno hitno privesti trijeznoi i pameti. Ovdje se, dakle, radi o jednoj vrlo oatroj, nemilosrdnoj kritici, odnosno samokritici ija je oatrina, pored ostalog i reakcija proiziala iz gaenja nad onom, gore spomenutom vrstom... ""buenja"" nacionalne svijesti. No, kad god trezveno razmialjam, moram rei da uviam kako ni od ovog aok-terapeutskog pamfleta nee biti nikakve koristi. A zaato nee, to ete vidjeti u tekstu koji slijedi. No, atete bi moglo biti, a ra un za atetu podmirit e, jasno... sam kriti ar. Iako, dakle, sve ovo smatram uzaludnim, a i atetnim za sebe samoga, ipak sve to uvijek iznova piaem i objavljujem i to samo zato ato smatram da bi nepisanje i neobjavljivanje, tj. autnja bila samo jedna vea greaka. Ali, evo jedne vrlo kratke pri ice o takvoj vrsti kriti ara, proroka ili budni ara kakav sam ja sam. Ne znam je li to narodna pri a, ili sam ju pro itao negdje kod Ezopa, ali vrlo je ilustrativna glede onog ato sam upravo rekao. PIJETAO RANOBUDILAC U onom, ve dosta davno minulom vremenu, kad joa nije bilo satova budilnika, ~ivio jedan domain koji imao pijetla ato je uvijek po eo kukurijekati u cik zore, puno prije svih drugih pijetlova, i u tome je bio savraeno redovit i pouzdan. Nikada nije, ni kasnio, ni omanuo. Mo~ete zamisliti kolika je srea bila imati takvog pijetla. Gazda se ponosio njime i hvalio ga svim svojim susjedima. No kako je vrijeme prolazilo, po e mu dodijavati to ato ga ovaj stalno, svako Bo~je jutro budi tako rano, kad mu je san najslai, i nikada mu ne da odspavati malo du~e, pa ga jednoga dana, kad viae nije mogao otrpjeti tu njegovu revnost, uhvati i zavrne mu vratom. Tako. *** A sada rije , dvije o onima koji bi, zbog povranog itanja, mogli biti vrlo ljuti na mene. Mislim na politi are. Ovaj tekst objelodanjuje mnoge oatre, ali donekle i opravdane kritike koje se ve gotovo dva stoljea upuuju na adresu politi ara i politike. Zbog toga bi se kod mnogih itatelja mogla razviti misao da ovaj tekst hoe izvesti nekakav drasti an i zatorni ki obra un s njima. No moja je namjera upravo suprotna. Ovaj bi tekst htio biti radikalna pomo politi arima i samoj politici. Zaato? Ve je tisuama godina poznato da je ovjek "druatveno bie" - zoon politikon, tj. da ~ivi i mo~e ~ivjeti i opstati jedino u druatvu. U ljudskoj djelatnosti, pogotovo onoj druatvenoj, sve - i dobro i zlo - po inje od glave ili iz glave, a glava druatva, tog umjetnog organizma, bez kojeg ovjek ne mo~e pre~ivjeti, jest politika. Ona je sposobnost koja stvara druatvene uvjete za razvoj i djelovanje ostalih druatvenih subjekata, grupa, profesija ili sfera - gospodarstva, znanosti, kulture itd. - uvjete iz kojih nastaju sloboda, blagostanje, udoban ~ivot i sve ostalo ka emu te~imo. Kad u nekom druatvu stvari krenu loae, onda ona nemisaona veina druatva obi no smatra da je za probleme i te~ak ~ivot druatva kriva suviae mona politi arska profesija i openito politi ka sfera druatva. Istina je, meutim, to da problemi, siromaatvo, zaostalost, bijeda i ostala druatvena zla proizlaze prvenstveno iz veoma oslabljene politi ke sfere i bitne nemoi politi ara ili pak njihove samo prividne moi i slabog druatvenog ugleda. Tamo gdje oslabi politika, cvate nasilje, nepravda, pokvarenost, grabe~ i svako drugo zlo. Istinski mona politi ka sfera stvara i stalno proairuje prostor i slobodu za djelatnost svih ostalih, nu~nih druatvenih grupa i djelatnosti, a rezultati njenog voenja su blagostanje, sigurnost, napredak i ostala dobra. Pomagati druatvu koje je zapalo u teakoe, putem zatiranja ili oslabljivanja politi arske profesije, i, openito, sfere politike, isto je ato i htjeti izlije iti nekog teako bolesnog ovjeka, tako ato bi mu se razbila glava. To mi se ne ini nekom baa jako dobrom i pametnom metodom. Stoga se ovaj rad, iako ne atedi na kritici politike, bavi prvenstveno pitanjem: kako oja ati druatvenu poziciju, ugled i mo glavara druatva - politi ara i. politike uope. I ako u tom poslu bude nekog uspjeha, ostalo e doi takorei samo od sebe. Toliko o tome, pa se vraamo jednoj malo osjetljivijoj i bolnijoj temi - samokritici. *** Radi ato ljepaeg i ugodnijeg, tj. manje bolnog po etka (ili kraja). po injemo naau kritiku Hrvatskog mentaliteta s jednom pri om, tj. jednom dirljivom bajkom. Pri a o sudbini Hrvatske. Ova pri a, prvotno nije imala nikakvu politi ku poruku. No kad sam, neposredno nakon uspostavljanja dr~ave vidio kako se, oni, tzv. Veliki Hrvati odnose prema njoj, dodao sam joj onih nekoliko rije i na kraju, koji ju ine specifi nim politi kim pamfletom. Time sam , naravno, samu pri u dosta pokvario, ali ato se tu mo~e. Politika je pokvarila i mnogo bolje stvari. Htio bih joa dodati kako mi se, u zadnje vrijeme esto ini da pri u ne bi trebalo upuivati samo Velikim Hrvatima. Uostalom, evo pri e. Ona e samu sebe najto nije adresirati. ZIMSKA BAJKA Jednom, davno, u jednom malom selu ~ivjeli su mu~ i ~ena. Oboje su bili radiani i pametni ljudi i imali su svega u izobilju. Mu~ je bio zidar, a ~ena je radila u polju i odr~avala im kuu. }ivjeli su mirno, u ljubavi i slozi. Ipak, i pored sveg obilja, ljubavi, sloge i mirnog ~ivota, ovi su ljudi bili vrlo nesretni. A nesretni su bili stoga ato nisu mogli imati djece. U toj svojoj nesrei, okrenuli su se Bogu, molili ga da im dade bar jedno dijete i usrdno se nadali da e On primiti njihove molitve. Jedne zime, kad je ve bio zapao dubok snijeg, baa na sam Badnjak, mu~ uze sjekiru i ode u aumu da usije e drvce za bo~inu jelku. Nakon dosta dugog lutanja i tra~enja, duboko u aumi naaao je jednu prekrasnu malu jelu. "Ova e jako obradovati moju ~enu." - pomisli ovjek, odsije e ju i ponese kui. Nije ni slutio da u toj jeli prebiva mala aumska vila, koja se na njega jako naljutila i po ela razmialjati o tome kako da mu se osveti. Njegovoj se ~eni jela uistinu veoma svidjela, pa se sa naro itim marom i ~arom dala na njeno kienje. Kad je zavraila, jelka je sjala od ljepote. Oboje ih je podsjeala na neku princezu u sve anoj bijeloj haljini opto enoj sa bezbroj blistavih dragulja. Maloj vili, koja se joa uvijek zadr~avala u drvetu, ovaj se obrat veoma svidio. U~ivala je u svojoj novoj odori, a na osvetu je potpuno zaboravila. Uve er mu~ i ~ena stadoae blagovati. Na velikom stolu ato je stajao usred udobne, tople sobe, bilo je obilje mirisnog pe enja i kruha, slatkih kola a, ~arkastog vina i drugih akonija ato su ih stvorile vrijedne ~enine ruke. Oni su se sladili svim tim, ali im se srca nikako nisu mogla razveseliti. `to se Bo~i viae pribli~avao, bili su to tu~niji i nesretniji. Duau im je mra ilo i razdiralo to ato nisu mogli imati djece. "`to nam vrijedi svo ovo obilje, kad nemamo djece? - re e ovjek, a potom oboje padoae u o ajni ki, neutjeaan pla . "Kad bi smo imali barem kerku, ja bih cijeli svoj ~ivot posvetio samo njoj." - kroz jecaje i suze govorio je ojaeni ovjek. Sve je to gledala i sluaala mala vila, sa~alila se nad njima i odlu ila ih utjeaiti i usreiti tako ato e postati njihovom kerkicom. Vinula se do kristalnog dvorca starca Krona, gospodara i uvara besmrtnosti, pala pred njim na koljena, ispri ala mu ato je do~ivjela i zamolila ga neka joj dozvoli da postane prava mala djevoj ica. Starac je neko vrijeme autio, a onda re e: "Ako ti i dopustim, ne mora biti da ea time usreiti te ljude i sebe samu. Osim toga, ako bi htjela postati pravom, ~ivom djevoj icom, morala bi se zauvijek odrei besmrtnosti:" Mala se vila opet sjeti jada i nesree zidara i njegove ~ene, pa odlu i da ipak pokuaa usreiti ove ljude, ak i po cijenu gubitka besmrtnosti. Kron joj s tugom ispuni ~elju. Zidar i njegova ~ena joa uvijek su neutjeano plakali, kad li se njihova bo~ina jelka odjednom rasplamsa. Straano su se bili uplaaili. No, plamena ubrzo nestade, a na mjestu gdje je tren prije stajala jelka pojavi se prekrasna djevoj ica obu ena u lepraavu bijelu haljinu. "Mene ste ~eljeli." - re e im slatkim dje jim glasiem i osmijehom punim povjerenja i nade." "Ja sam vaaa ki." Zidar i njegova ~ena nisu mogli doi ni do daha, a kamoli do rije i. Kad ih je minula ona prva prepast, udili su se i zbunjivali time ato se zbilo, a onda su, obuzeti udesnom, nezemaljskom ljepotom djevoj ice, nijemo zurili u nju. Mislei da ju ne razumiju, djevoj ica im je svojim slatkim cvrkutom stala objaanjavati kako je ona prava djevoj ica i njihova kerka; kako ~eli da oni budu sretni; da ~ive zajedno; da ona raste, i da, na njihovu radost, postane velika djevojka, i joa puno toga. No "roditelji" su je sasvim dobro razumjeli, ali to ato se zbivalo nisu mogli prihvatiti kao svoju novu stvarnost. Na pomisao da im ona bude kerka, ak su se i uplaaili. Najviae ih je plaaila njena udesna ljepota. S osjeajem krivnje i nelagode, objaanjavali su joj da ju ne mogu prihvatiti i izgovarali se time da je nisu dobili na uobi ajeni, prirodan na in i da bi bilo neprirodno da im ona bude ki. A kako su je se i plaaili, molili su ju i nagovarali neka ode po selu i neka kod drugih obitelji pita da li netko ~eli djevoj icu. Mo~da ima obitelji - govorili su - kojima je potrebnija nego njima. Jadna djevoj ica. Nije joj bilo ni na kraj pameti da bi ju mogli odbaciti oni koji su ju toliko ~eljeli. Slomljena srca izie iz zidareva, doma i poe po selu od kue do kue moliti da ju netko primi. Ljudi su ju sa~aljevali, ali zbog njene ljepote i na ina na koji se pojavila na ovome svijetu, mo~da nisu vjerovali da je ona uistinu ljudsko stvorenje i nisu se usuivali primiti ju u kuu. Kad joj se inilo da je obiala sve kue, iznemogla i razo arana , uputi se u zvjezdanu no. Hodanje po snijegu cijelcu i pogled na zvjezdano nebo dali su joj neku malu utjehu i primirili ju. Stalno se iznova udila i stalno iznova i bezuspjeano pokuaavala shvatiti zaato su ju odbacili. Dok je, sirotica tako razmialjala i hodala, hladna no isisavala je ~ivot iz nje. Ubrzo se osjeti iznemoglom i umornom, pa zastane da se malko odmori. Povjetarac joj iz sela donese glasove pjesme i veselja. Sluaala ih je s e~njom i tugom. A onda, nakon nekog vremena osjeti kako ju cijelu pro~ima neka ugodna, rajska toplina. Pomisli da je to, kona no, ona ljubav koju je toliko o ekivala, ali, prevarila se. Bila je to smrt. Pred zoru je stari Kron naaao njeno mrtvo tijelo. Na licu joj je bio bla~en, sretan osmijeh. On je uze u naru je, odnese na nebo i postavi na sredinu svoda. Malu grupu zvjezdica, koja se za vedrih zimskih ve eri mo~e vidjeti visoko na nebu, neki ljudi joa i danas zovu Sazvije~em Male vile, a neki ka~u da su te zvjezdice ustvari smrznute suze staroga Krona. Eto, to je ta pri a. ...Eh. Skoro sam zaboravio rei kako se zvala mala vila. Croatia, sirotica, zvala se Croatia. Hrvatska kao problem Unatrag nekoliko stoljea, mnogo je tinte bilo potroaeno i mnogo napora i novca investirano u pokuaaje da se "pomogne Hrvatskoj" ne bi li ona iziala iz stanja zaostalosti i izdigla se na ljestvici razvijenosti. No sve je to bilo... nekako... uzalud. Famozni Otac Domovine, dr. Ante Star evi, koji je cijeli svoj ~ivot posvetio revitalizaciji hrvatske dr~avnosti i samostalnosti, navodno je, pred kraj svog ~ivota o ajni ki i ogor eno rekao Radiu: neka Hrvate odsad u i Bog ili Vrag, a on, Starevi viae nee, i da bi za Hrvatsku najbolje bilo da je nema. Samoga Radia mo~da je baa nasilna smrt spasila od sli nog razo aranja i ogor enja. U najnovijoj povijesti ni~u se sli ni uzaludni pokuaaji mnogih domaih i stranih ljudi, institucija i dr~ava. To naj eae ide do stanovite mazohisti ke nastranosti - bolnog i bolesnog pokuaavanja pomaganja ne emu emu se ne mo~e pomoi (barem ne takvim na inom) i emu ne bi ni trebalo pomagati. No zaato Hrvatskoj i sli nim zemljama ne bi trebalo pomagati i zaato ona uobi ajena pomo takvim zemljama uvijek daje naopake rezultate? U glavnom dijelu teksta pokazao sam da Hrvatska spada u krug zemalja koje pripadaju neoneolitskoj civilizaciji, a dijelom i neoanti koj. Neoneolitska i neoanti ka civilizacija su pre~ivjeli ostaci proalosti, patoloaki oblici postojanja ljudske civilizacije. Zemlje koje im pripadaju odr~avaju se samoosiromaaivanjem i samounazadjivanjem. Kako to i zaato? Evo kratkog, openitog odgovora. Antipovijesni, neoneolitski i neoanti ki mentalitet, na kojem su utemeljene ove civilizacije i zemlje koje im pripadaju, mo~e se odr~ati u postojanju jedino ako se efikasno odupre napretku. Napredak ga, naime rasta e i uniatava, a nazadak mu poma~e da se odr~i. Siromaatvo, zaostalost i nazadnost, dakle, ovdje su uvjeti i instrumenti specifi nog na ina opstanka. Pomagati, dakle, Hrvatskoj, nema nikakvog smisla jer ona tu pomo koristi kao sredstvo spre avanja unutraanjeg napretka. S druge strane pak, pomaganje Hrvatskoj i drugim, sli nim zemljama jest neato nemoralno i zlo, jer to je pomo nekome ko se bori protiv, ne samo protiv vlastitog, unutraanjeg napretka, nego i protiv ostvarivanja ciljeva ljudske vrste, onih ciljeva bez ijeg ostvarenja opstanak ovjeka nema nikakvog smisla. Bonis nocet qui malis parcit - dobrima akodi onaj ko poma~e loaima. Tko poma~e takvim zemljama kao ato je Hrvatska, ini atetu ljudskoj vrsti. *** `to, dakle, sa Hrvatskom i sli nim joj zemljama? Treba li ih pokuaati zatrti, ili, poput Star evia, rei da bi bilo najbolje da ih nema, da nestanu? Meni se ini da ne treba niata od svega toga, ali ne stoga ato e ionako propasti, kako bi rekao neki zlobnik, nego iz slijedeeg razloga. Hrvatskoj se ne smije pomagati da se odr~i, takva kakva jest, nego ju treba podstaknuti da se promijeni... ako je to mogue. Takvu vrstu "pomoi" ne mogu pru~iti banke, krediti, donacije, niti karitativne organizacije, nego, prije svega mislioci ili talentirani, misaoni i energi ni, ali dobronamjerni politi ari koji se (barem donekle) razumiju u narav povijesnog razvoja i ulogu, tj. funkciju nacija u njemu. Mislilac koji, kroz nekakvu takvu pomo ~eli ozbiljiti patriotsku ljubav prema svojoj naciji najbolje e u initi ako joj skrene pa~nju na ono ka emu nacija treba te~iti, tj. na istinski, vrijedne i po~eljne ciljeve, i na adekvatne metode njihovog ostvarivanja, te ako joj - kao i ja u ovom predgovoru - jasno i bez uvijanja pokuaa pokazati u emu ona odstupa od tih ciljeva ili metoda, tj. kakva je njena stvarna praksa. Nacija e onda, prema svojim stvarnim sposobnostima, prosudbi i htjenjima odabrati: hoe li iznesene ideje, odbaciti, ili ih pak prihvatiti kao svoj povijesni put i primjeniti ih kao sredstva za ostvarivanje svojih ciljeva. Budu li neke vrijedne ideje odba ene, mislilac se ne treba ~aliti, jer one, samim tim nee propasti. Mnogo je velikih politi kih ideja koje nisu postale dnevnom politi kom praksom, a one najvrednije nadilaze posjed jedne nacije i postaju duhovnim naslijeem cijele ljudske vrste, te tako nad~ivljuju i nacije koje su ih odbacile. Toliko, eto, ukratko o onoj po~eljnoj vrsti pomoi i o odnosu intelektualnih pomagatelja, tj. politi kih mislilaca prema nacijama kojima pripadaju i kojima "pokuaavaju pomoi". *** Sada, opet, ali samo rije , dvije o krajnjim, temeljnim uzrocima zaostalosti Hrvatske i drugih sli nih nacija. O tome sam opairno govorio u glavnom dijelu teksta i u drugim knjigama, pa u ovom predgovoru doista mogu biti kratak i openit. Zaostalost, dakle, govorei vrlo openito, proizlazi iz otpora prema povijesnom razvoju, odnosno iz stanovitog neprijateljstva i mr~nje prema povijesnosti i razvoju civilizacije, a i samoj civilizaciji. Povijesni proces, (proces stvaranja orua za ostvarivanje ciljeva vrste), vodi i ka poboljaanju ljudskog ~ivota. Stoga onaj ko mu se opire ili ga ometa nu~no ~ivi loaije od onoga ko mu se povinuje i ko udovoljava zakonima njegovog razvoja, Do sada je uvijek bivalo tako da je tek jedna, ili najviae nekolicina nacija djelovala na onaj na in kojim je doprinosila ostvarenju klju nih ciljeva vrste, pa je tom svojom (kreativnom) djelatnoau vodila, tj. pokretala povijesni proces i ~ivjela znatno bolje od one, velike veine nacija koje su ga opstruirale ili su bile povijesno pasivne. Suviae intezivan, prekomjeran otpor povijesnom razvoju i, openito, djelovanje koje je ~estoko i trajno usmjereno protiv ostvarivanja ciljeva vrste, samo po sebi jest neato neljudsko, loae, zlo, sramotno. Nedvojbeno je da baa takvom svoju djelatnost osjeaju svi narodi koji opstruiraju povijesni razvoj, odnosno ostvarivanje ciljeva vrste, pa skrivaju prave motive i ciljeve svoje djelatnosti, naj eae tako ato izvru njen smisao, sustavno proglaaavajui dobrim ono ato je loae i loaim ono ato je dobro. Za Hrvatskog itatelja, najbolje e biti da upravo na dogaajima iz Hrvatske povijesti i odnosu Hrvata spram njih poka~emo tu izopa enost. *** Po injemo sa vremenom nastajanja Hrvatske dr~ave. Deveto stoljee. Raa se Evropa. Na ruaevinama Antike Karolinzi postavljaju politi ke temelje budueg Zapada. Alkuin od Yorka, upravitelj dvorske akole Karla Velikoga, u "Patrologia Latina" eksplicitno i proro anski piae da se to raa svijet kakvog joa nitko nije ni sanjao, te da e Achen, svojom va~noau i veli inom nadmaaiti Atenu i Jeruzalem. U isto vrijeme u Hrvatskoj, knez Borna uvidja veli inu i perspektivnost tog novog svijeta i nastoji Hrvatsku u initi njegovim dijelom. Suprotstavlja mu se Ljudevit Posavski, koji je Hrvatsku htio vezati uz Bizant - zadnji ostatak antike, koji je baa u to vrijeme, pod udarcima Abasidskih kalifa, po eo ubrzano propadati. Kao ato je poznato, pobijedio je Ljudevit i tom pobjedom radikalno ugrozio i pomra io budunost Hrvatske. Kasniji naraataji Hrvata, medjutim, ne pamte Bornu ako heroja i dobro initelja, nego Ljudevita. Bornu, pak, koji se borio za vitalne, dugoro ne Hrvatske interese i za njen napredak, i koji je, vrlo vjerojatno, dao i ~ivot za to, smatraju izdajnikom. Drugi primjer odnosi se na Baa ansku plo u, dokument s po etka dvanaestog stoljea, pisan glagoljicom. Smatra se po etkom pismenosti Hrvata. Raniji dokumenti, pisani latinicom pokazuju, medjutim da su Hrvati bili pismeni ve po etkom devetog stoljea, a vjerojatno i znatno ranije. Baa anska plo a, pisana glagoljicom, ne otkriva po etak pismenosti, nego, ataviae, po etak nepismenosti Hrvata, jer u ono vrijeme, u kojem je Evropska, odnosno svjetska kultura bila utemeljena u latinici, pisati glagoljicom zna ilo je biti nepismen. No Hrvate niata ne mo~e omesti u tome da prelaz na glagoljicu, prelaz koji je ustvari bio in nacionalnog samoosljepljivanja, slave kao in kroz kojeg je nacija progledala. Glagoljica je, naime, bila onovremeno kriptografsko pismo kojem je zadatak bio da stvori zid, kojim su se Ju~ni Slaveni atitili od airenja nove Evropske civilizacije na svoja necivilizirana, nomadsko-ratarska podru ja. Ali do sada se, naravno, pojava i upotreba glagoljice uvijek tuma ila kao sredstvo za o uvanje etni kih osobitosti Hrvata i drugih Slavenskih naroda koji su ju upotrebljavali. Smijeano! Kao da su Baski, Bretonci, Holanani, Flamanci, Velaani i druge manje Evropske skupine izgubile svoj etnicitet zato ato su prihvatile latini ko pismo i arapske brojke. Dapa e, latinica im je bila sredstvo kojim su one mogle svoj etnicitet jasno suprotstaviti svim ostalima i o uvati ga sve do danaanjih dana. Slijedei primjer odnosi se na urotu knezova Zrinskih i Frankopana. Oni su Hrvatsku htjeli otcijepiti od Habsburake monarhije koja je pripadala Evropskoj civilizaciji i u initi ju protektoratom tada ve propadajueg Turskog imperija. To piae u Enciklopediji i svakom ud~beniku povijesti, ali se taj in knezova Zrinskih i Frankopana ne tuma i kao izdaja vitalnih Hrvatskih interesa, ato je on fakti no bio, nego, ataviae, kao herojstvo i plemenit in, a urotnicima na grobu ak piae: "NAVIK ON }IVI KI ZGINE PO`TENO " !!!???? I ovo, kao i ono ve spomenuto obrtanje i tuma enje izdaje kao herojstva i herojstva kao izdaje ima pedagoaki zadatak da nove naraataje Hrvata (a i drugih naroda koji se slu~e sli nim metodama) usmjeri prema natrag, ka zlu i bijedi. Krenimo sada joa korak, dva ka novijem vremenu. Kao i ostali antipovijesni, prvenstveno slavenski, neoneolitski narodi, i Hrvati su prihvatili komunizam zato ato su jasno osjeali da on mo~e, bar na neko vrijeme sprije iti civilizacijski razvoj, i da im, govorei openito, nee donijeti nikakvog dobra. No komunizam nije Hrvatski specifikum, pa s njim viae ne moramo gubiti vrijeme U joa novijoj "povijesti", kad je bila federalna jedinica Socijalisti ke Jugoslavije, usprkos primitivnoj, antiekonomskoj komunisti koj ekonomiji, Hrvatska je postala najbogatija Jugoslavenska republika - "Jugoslavenska Kalifornija"- superiorna svim ostalim republikama, pa ak i Sloveniji. Novac iz cijele Jugoslavije (iz "druatvenog i privatnog sektora") slivao se u Hrvatsku i financirao razvoj turizma i ostalih privrednih grana. Nacionalisti, vjerni i intimni prijatelji svakog nazatka uplaili su se tog naglog nekontroliranog razvoja i prikazivali su ga kao obespravljenost Hrvatske i podreenost Beogradu i Srbiji, te kao njeno izrabljivanje i plja ku. Uz slavljenje Endehazije i Pavelia (koji je Hrvatsku osramotio i ozloglasio za mnoga budua vremena), i uz pjesmu Lili Marlen, otcijepili su naai nacionalisti Hrvatsku od drugih republika, i izolirali od cijelog ostalog svijeta (u emu su im znatno pomogli Miloaevi i agresivni Srpski nacionalisti svojom paravojnom i vojnom agresijom na Hrvatsku) Za nepunih deset godina nacionalisti su najbogatiju Jugoslavensku republiku pretvorili u jednu od najsiromaanijih, najjadnijih i najprezrenijih zemalja na svijetu. Sada tu samoizolaciju Hrvatske, prezrenost, ekonomsku propast i prosja ku ovisnost o svjetskim dobrotvornim i monetarnim fondovima nazivaju neovisnoau i samostalnoau i slave ju kao veliki ili ak najvei doseg u cijeloj Hrvatskoj povijesti. Neke od onih individua koje su zaslu~ne za taj veliki "uspjeh", i koje su - kao po odluci neke neprevarljive Schopenhauerovske, kozmi ke pravde - odlikovane ordenima sa likovima Zrinskog i Frankopana, neke, dakle, od tih individua svjetske pravne institucije terete za ratne zlo ine i tretiraju ih sli no nacisti kim zlo incima iz drugog svjetskog rata, a velik dio domae javnosti slavi ih kao heroje, "vitezove". Eto. Ali kad smo ve kod toga, vratimo se askom Paveliu i Endehaziji. U svakom ud~beniku povijesti i u drugim va~nijim javnim knjigama sasvim jasno piae da je Paveli, radi toga da bi doaao na vlast, sjeverni dio Hrvatske morao staviti pod protektorat nacisti ke Njema ke, a ju~ni pod protektorat Faaisti ke Italije. Granica izmedju ta dva protektorata, tj. granica izmeu Hitlerovog i Mussolinijevog imperija, i glavni grani ni prijelaz bio je na Luizijani, na ju~nom izlazu iz Karlovca. Tom diobom Hrvatske i stavljanjem njenih djelova pod Njema ki i Italijanski protektorat, Hrvatska je, usprkos priznanju znatnog broja zemalja saveznica Njema ke i Italije, de jure i de facto prestala postojati kao dr~avna tvorevina. Za novi Hrvatski teritorij i novu, zbiljsku dr~avu Paveli se tek trebao izboriti osvajanjem Bosne. Usprkos tome ato su im ove injenice poznate joa od malih nogu, nacionalisti slave Pavelia kao obnovitelja Hrvatske dr~ave... !!!??? !!!!!!??????... !???? !!!!!!... Kraticu NDH ne itaju kao Nepostojea ili Nestala ili pak Nesretna Dr~ava Hrvatska, kako bi ju stvarno trebalo itati, nego, o kojeg li cinizma, kao: Nezavisna Dr~ava Hrvatska... !!!??? ???!!!... Ko ima potrebnu kriti ku distancu spram povijesnih fakata, a ne zna niata o antipovijesnom mentalitetu, o kojem se dosta govori u ovoj knjizi, taj ne bi mogao zaklju iti niata drugo, nego da se nacionalisti sprdaju sa svojom domovinom i da ju mrze. Ali, analizirajmo neke pojave iz naaeg vremena. Zaato Hrvatska nije dobila potporu i simpatije Svjetske zajednice tokom Hrvatsko-Srpskog rata, a niti, poslije njega? Ne radi se samo o tome da je Hrvatska tada vodila sebi samoj atetnu, separatisti ku, samoizolacionisti ku politiku i jedan samoizolacionisti ki rat, koji je kasnije licemjerno nazvan "Domovinskim ratom", nego i zbog toga ato se tom politikom suprotstavila i inila atetu onim temeljnjim, vjekovnim ope ovje anskim te~njama ka produktivnom i humanom povezivanju nacija. Taj tzv. Domovinski rat nije neato ime bi se Hrvati trebali ponositi, nego prije ono ega bi se trebali sramiti, jer su dopustili da ih aa ica njihovih nacionalista, aa ica bolesnika, psihopata dovede u jedan, neproduktivan, neljudski, bolestan, kolja ki sukob sa istim takvim srpskim nacionalistima. Upravo zato ato su Hrvatsku uvalili u jedan jedan krajnje prljavi i bolestan rat, i stoga ato su odgovorni zanj gotovo isto koliko i srpski nacionalisti, sada se hrvatski nacionalisti histeri no i krvavo bore za to da ga opravdaju i proglase herojskim inom, i da zaatite njegov "dignitet", a zahvaljujui ve spomenutom retrogradnom mentalitetu nacije, u tome imaju i velikog uspjeha. itatelj e se sigurno sjetiti da se u vrijeme tog rata vrlo esto (zapravo pre esto) mogla uti ona - vrlo "suvisla" - krilatica ili geslo: "Svoj na svome!" U Starogr kom jeziku to bi se geslo moglo izrei upotrebom izraza:   - to autos ili pak  - idiotes. Oba izraza ozna avaju nekoga ko je: "sam za sebe", "sam o sebi", "privatan", "zatvoren", "nevjeat", "nesposoban za opstanak". Iz ovih su rije i kasnije nastali izrazi "autizam" i "idiotizam" Borba Svjetske zajednice protiv tadaanje Hrvatske (a i Srpske) politike bila je ustvari borba protiv politi kog autizma ili idiotizma. Iako je ovdje rije  o Hrvatskoj politici, mora se istaknuti da je i Srbija, tj, ona, tobo~nja Miloaevieva Jugoslavija inila isto, ali na jedan politi ki primitivan, i ak pomalo smijeaan, ridikulozan na in, koji je otvoreno pokazivao svoje zlo lice i javno se legitimirao kao zlo. Stoga je bio i relativno bezopasan, a sam Miloaevi bio je na mahove ak i simpati an, usprkos stravi nim zlo inima koje je podsticao ili nareivao i usprkos tome ato se sprdao sa cijelom Svjetskom zajednicom i njenom kilavom demokracijom. Hrvatski izolacionizam bio je puno opasniji zbog toga ato je u tom idili nom sado-mazohisti kom partnerstvu sa velikosrpskim nacionalizmom odabrao ulogu ~rtve i skrivao se iza hinjene progresivnosti, civiliziranosti, tobo~njeg patriotizma, prividne ugro~enosti nacije i prividno oslobodila ke naravi rata kojeg je vodio. (Izraz "prividna ugro~enost " nije baa sasvim sretno odabran, jer je Hrvatska tada doista bila ugro~ena, ali prvenstveno i najviae iznutra, od vlastitih nacionalista.) Da su obranu Hrvatske vodili normalni ljudi, a ne nacionalisti ki bolesnici, Hrvatska, ne samo da bi dobila potporu za svoju odbranu, nego vjerojatno i otvorenu i opravdanu potporu za napad na Srbiju i ruaenje tamoanjeg nacionalisti kog re~ima. No, kako god bilo, ipak je bolje da je taj posao, umjesto nas obavio NATO o svom troaku. Ono ato sam gore naveo, to je, na~alost, tek vrh ledenog brijega, tj. to su tek neki poznatiji primjeri pomou kojih je lakae ukazati na onu opu, posvemaanju izokrenutost i antiprogresivnost vrijednosnog sustava na kojem je utemeljen opstanak nacije, a kojemu je, kako sam ve rekao, izravni zadatak da ju sustavno unazauje i da opstruira svaki pokuaaj napretka. No, idemo dalje. Vremena se mijenjaju pa se i politika samounazaivanja mora prilagoavati da bi ostala efikasna i nevidljiva, prikrivena, jer, bio bi to veliki skandal i sramota da se ona otkrije i poka~e u svoj svojoj golotinji. Nakon nacionalista, naopaki, antiprogresivni mentalitet nacije doveo je na vlast ljude sposobne izgraditi takav birokratski aparat koji e moi uredno i na temelju zakona, kroz vrlo dugo razdoblje, polako i sustavno, osiromaaivati i ogoljavati narod kojim upravlja, i tako mu, ne suviae o igledno, uniatavati osnovu mogueg napretka. Posao izgradnje tog aparata, zaogrnut je parolama o racionalizaciji dr~avne uprave, o suradnji s Evropom ( itaj: o solidarnosti s Evropskom birokracijom) itd. (Nakon propasti proleterske internacionale, raa se nova, birokratska.) Intelektualci to kite parolama o razvoju, demokraciji, ulasku u Europu, dvadesetprvo stoljee itd., a politi ki kriti ari napadaju vlast zbog onoga ato bi i sami rado i puno intezivnije inili, samo da su na vlasti. Kriaom planirani, nesvjesni cilj ove nove varijante stare politike - zaostajanje i nazadak - ve se ostvaruje i postaje o igledan ak i ljudima koji nemaju sasvim oatar vid. No nema razloga za uzbunu. Naaa vjernost nazatku toliko je duboka i jaka da nitko ne vjeruje u vrstu realnost onoga ato vidi, niti u neke ovakve, kriti ke pamflete. Veina naroda licemjerno i histeri no guna i, umjesto rjeaenja i izlaza tra~i ~rtvene jarce i krivce za svoj vlastiti grijeh. Ali ni toga se gunanja, ovaj naa retrogradni mentalitet ne treba plaaiti, jer je on samo uobi ajena licemjerna maska za pristajanje na to da se ide putem nazatka. Uostalom, ato je bilo od one velike galame o racionalizaciji dr~avne uprave, sudstva i cjelokupnog administrativnog aparata? Naravno da taj aparat nije, niti racionaliziran, niti smanjen, nego, ataviae, povean. A ona galama o njegovom smanjenju slu~ila je, po obi aju, samo kao maska ili paravan iza kojeg se zbivalo njegovo uveavanje i poskupljivanje. Stara balkanska posla!!! Ali, vlada , ipak sasvim dobro i to no izvraava mandat kojeg joj je dala nacija. I ne samo to. Ona usaglaaava Hrvatske propise sa Evropskima i time udovoljava i zahtjevima Evropske Unije (nove Eurobirokratske internacionale). S one druge, domae strane - stvaranjem glomaznog i neracionalnog upravnog aparata, koji e primjenjivati te propise i koji e enormno velikim troakovima svog odr~avanja, onemoguavati akumulaciju bogatstva i unutraanji razvoj - vlada udovoljava i retrogradnom, antipovijesnom mentalitetu nacije. Takva e politika doista ostvariti one tajne, ali istinske ~elje nacije:Uvesti e nas u Evropu, gdje emo na jedan poluprosja ki na in ~ivotariti na njenom dnu. Da stvar bude gora, ovakav razvoj stvari odgovara i Evropskoj birokraciji, jer je jedan od njenih najva~nijih, ali dobro skrivenih ciljeva to da ostvari ugodan parazitski ~ivot na evropskom druatvu. *** No, ato biva s nacijama koje svoj opstanak baziraju isklju ivo na antipovijesnom mentalitetu i koje su stoga trajno odane politici samounazadjivanja? Ekonomija nazadovanja pokazuje da se takva politika obi no vodi sve dotle dok napori koji se investiraju u podnoaenje bijede ne postanu suviae veliki za veinu nacionalne populacije. Kad se dosegne ta mjera, dozvoljava se malko stanke, pa ak i napretka, kako bi se olakaale patnje. No to na kraju ipak zavraava degeneracijom i propadanjem. Propast nije nimalo, herojska ni spektakularna, a nije uvijek ni potpuna, jer se prije same propasti onaj vitalniji dio nacije razbjegne i asimilira s drugim nacijama. Ono ato je gore od same propasti jest dugotrajna agonija kroz ~ivotarenje na dnu, u onakvoj bijedi koja je teako podnoaljiva ak i onim nacijama o kojima piaemo. U takvoj situaciji brza i potpuna propast nadaje se kao blagotvorno rijeaenje, coupe de grace, ali ga spre avaju tzv. vanjskopoliti ke okolnosti i razlozi, te razne predrasude. Oporavak naroda koji zapadne u takvo stanje vrlo je rijedak slu aj (`panjolska, Irska), jer u takvom stanju narod je demoraliziran, bolestan ili ve duhovno mrtav, i sudbina mu je zape aena. Nema razloga o ekivati da e se te stvari danas razvijati i zavraavati druga ije nego do sada, pogotovo stoga ato ljudska vrsta (kroz proces globalizacije) kona no po inje zauzimati svoje pravo mjesto - mjesto neposrednog, klju nog i suverenog ekonomskog i politi kog subjekta na ovome planetu. Stoga joj neka nacija, ne samo da sve manje zna i, nego ak i veoma smeta ako se ponaaa na gore opisani na in. Za nestankom neke takve nacije nitko nee ~aliti, izmedju ostalog i zbog toga ato su dvije treine danaanje ljudske populacije suviane, prekobrojne, te usporavaju razvoj civilizacije i ote~avaju ostvarenje onih ciljeva ka kojima ovjek stremi sve od svog postanka. Uostalom, narodi su ionako prolazna pojava. Prolazni su bili ak i veliki, svjetskopovijesni narodi. Vje na je jedino vrsta. I... emu ~aliti za nekim narodom koji je cijelog svog vijeka bio problem i teret sebi i drugima. Ljudska vrsta favorizira samo takve nacije koje su se kadre odr~ati i napredovati bez i ije pomoi i u bilo kakvim okolnostima, jer o takvim nacijama ovisi i ostvarenje njenih ciljeva i njen opstanak. A onakve nacije kakve mi ovdje kritiziramo, ona respektira i voli "kao mater ludu ker." Poneato traljavim vodjenjem povijesnog procesa ljudska je vrsta, kako sam, na jednom mjestu ve rekao, stvorila takvu situaciju, u kojoj je za njen vlastiti, normalni i produktivan opstanak i za bioloaku ravnote~u na Zemlji postala va~nija neka ugro~ena vrsta virusa, bakterija, buha, ili kakve druge gamadi, nego jedna, deset, dvadeset ili viae nacija, jer ona gamad omoguuje odr~anje neophodne ~ivotne ravnote~e, dok ju prekobrojna ljudska populacija i prekobrojne nacije ugro~avaju. Ia ezavanjem tih nacija vrsta nee niata izgubiti, nego ak dobiti. Ako bi se ovdje netko htio pozvati na ono famozno "pravo na ~ivot", onda mu treba staviti do znanja da je to tobo~nje pravo samo floskula ili glupost zadnje polovice dvadesetog stoljea. Ono nikada i nigdje nije postojalo, osim kao iluzija onog veeg, antipovijesnog i siromaanijeg dijela ovje anstva - njegova iluzija da ima pravo na ~ivot bez rada i pravo na beskrajno razmno~avanje. Ali postojale su i joa uvijek postoje aanse za pre~ivljavanje i ostvarivanje onih opeljudskih ciljeva. To je ono ega se treba dr~ati i ato treba iskoristiti, jer neka nacija ~ivi to bolje ato daje vei i va~niji doprinos ostvarivanju ciljeva vrste. Sretna okolnost u kojoj se zbiva nacionalno propadanje jest to ato propadanje nacija ide na ruku interesima ljudske vrste. Naime, kad ona u potpunosti ostvari svoj ekonomski i politi ki suverenitet nad svijetom, nee viae trpjeti nacije kao samostalne i samovoljne politi ke subjekte, nego e ih svesti na razinu radnih ili funkcionalnih grupa, ije e raznolikosti i razli itosti, tj. specifi nosti biti dobrodoale osobine u opoj svjetskoj podjeli rada. Ali i u tu novu situaciju bolje bi bilo ui kao neki bogati subjekt, nego kao siromaaak ili gologuzi prosjak. Zavraavajui ovaj odjeljak, htio bih istaknuti da nisam ni prvi ni jedini mislilac koji na gore prikazani na in promatra djelatnost Hrvata. Marx, taj nevjerojatno pronicljivi genije, koji je napravio i neke od najveih i najskupljih greaaka u cjelokupnoj ljudskoj povijesti, i pored toga ato povijest nije shvaao onako kako ju ja shvaam, nevjerojatno je to no rekao za Hrvate i sli ne narode da je "ometanje povijesnog i civilizacijskog razvoja na in njihovog opstanka." *** Ovdje moram istaknuti kako sam svjestan toga da e biti dosta i onih Hrvata koji e me, isto kao i Marxa i druge kriti are zamrziti zbog mojih (samo)kriti kih rije i, proklinjati i proglaaavati izrodom, neprijateljem Hrvatske, antihrvatom i izdajnikom. Tebi, atovani itatelju, koji ea prema meni i ovom "Testamentu" zauzeti baa takav stav, upuujem slijedeu "pri u": Pretpostavimo da ti je neki zao duh ili zao ovjek vezao nekakav crni povez preko o iju, tako da niata ne mo~ea vidjeti, i rekao ti: "Sad idi kud hoea" Ti krenea i po nea hodati ko zna kuda. Bauljaa, posrea i padaa, pa se opet di~ea i nastavljaa hodati. Kona no doea na nekakav ravniji teren, pomalo nizbrdi an, i ti se, onako umoran i izmu en, obradujea zbog toga ato lakae hodaa, pa nastavia veselije i slobodnije kretati se naprijed. A kako imaa povez preko o iju, ne vidia da idea prema jednom strahovitom ponoru. No tu se nae neki dobar ovjek, koji vidi da srljaa u pogibiju i o ajni ki ti po ne dovikivati: Stani! Zaustavi se! Pred tobom je u~asan ponor! Ne stanea li, izgubit ea glavu,! Poginut ea! Eto. Ako bi se ti ljutio na tog ovjeka, koji ti to o ajni ki dovikuje, pokuaavajui te spasiti, onda se, kao Hrvat mo~ea ljutiti i na mene, mrziti me, proklinjati i initi ato ti god drago protiv mene i ovog "Testamenta". Prosto ti bilo! I ne moraa sluaati nikoga, niti se zaustavljati ili mjenjati smjer svog ~ivotnog puta, nego mo~ea, po svojoj volji, nastaviti - onako kako je ono Radi bio rekao - "srljati, kao guske u maglu." Evo ato o tome ka~e veliki J. J. Rousseau: u "Druatvenom ugovoru" u 8.odjeljku, pod naslovom "O narodu" "Veina naroda, isto kao i ljudi, posluana je samo u mladosti. Kad ostare, narodi postanu nepopravljivi. I ako su obi aji ve utvreni, a predrasude ukorjenjene, uzaludan je i opasan posao ili pokuaaj njihovog refromiranja. Narod ne mo~e podnositi ak niti to da se dira u njegove nevolje, radi toga da bi se one otklonile i sli an je onim glupavim i maloduanim bolesnicima koji zadrhte na pojavu lije nika." (potcrtao P.B.) *** To je, eto, kako se bojim, bila joa jedna uzaludna poslanica Hrvatima koja, detaljnije i jasnije nego sve prethodne, pokazuje da je njihov stvarni i klju ni, ali dobro skriveni cilj do sada doista bio nazadak i ometanje povijesnog razvoja. Druga joa uzaludnija nalazi se u glavnom dijelu ove knji~ice. Tu je rije  o stvarnim, pravim, tj. nepervertiranim nacionalnim ciljevima i o metodama pomou kojih se oni danas mogu ostvarivati. Ustvari, to je poslanica svim nacijama, odnosno cijeloj vrsti. No, na nesreu, pisana je jezikom kojeg razumiju samo oni koji, ukoliko je ne budu s mr~njom i gnuaanjem odbacili, nee nimalo mariti za njenu poruku. Krasne li sudbine za ovu poslanicu, a i za njenog autora, a ! Ha, ha. Ali evo joa jedne pri ice (basne) o moguoj sudbini onih koji ne budu vjerovali meni, nego onim bijednim nacionalnim mitovima i onoj nastranoj (anti)povijesnoj krivotvorini, koja se bezobrazno hoe nazivati povijesnom istinom. Prvi dio pri e napisao je Ezop, a ja sam dodao jedan nastavak baa radi toga da opomenem budue naraataje Hrvata da ne vjeruju nastranim pri ama i mitovima o svojoj povijesti i kulturnoj veli ini, mitovima koje su stvorile prethodne generacije, s ciljem da onemogue budui napredak. Pri a je ve bila objavljena u zbirci: Saga o kraju svijeta. SELJAK I ZMIJA "Zmija dogmi~e i usmrti seljakovo dijete. On se zbog toga straano naljuti. Pograbi sjekiru, doe do njene rupe i pri eka da je smjesta udari ako izie. Kad zmija proviri, zamahne sjekirom, ali promaai i rasje e kamen koji je le~ao kraj rupe. Kasnije je na oprezan na in stade dozivati da se s njome pomiri. Zmija e nato - Niti mogu ja tebi biti sklona dok gledam ogrebeni kamen, niti ti meni dok gledaa grob svog sina." Tako Ezop, a ja nastavljam: "Nego - re e zmija - u takvom neprijateljstvu ne mo~emo ~ivjeti, ni ti, ni ja, pa je ipak bolje da se pomirimo. Meni je ~ao ato sam ti usmrtila sina. Nit je on, jadan, kriv ato je stao na mene, a nit sam ja kriva ato sam ga u obrani ugrizla. Vratiti ti ga ne mogu, ali mogu umanjiti tvoju nesreu. Evo, ovdje u mojoj rupi ima puno zlatnika. Netko ih je, nekad davno tu zakopao. Meni ne trebaju. Uzmi ih i bit ea vrlo bogat." Seljak zavu e ruku u rupu i stane pipati za zlatnicima, a zmija ga ugrize i usmrti i njega. SAPIENTIS SAT, - ka~e ona stara latinska izreka. **** A sada prelazimo Hrvatske granice, ali samo zato da bi prepoznali sebe meu drugima, srodnima ili sli nima . Otkad znadu za sebe pripadnici balkanskih nacija naro ito vole, s indignacijom isticati svoju bitnu razli itost naspram pripadnika onih drugih balkanskih nacija. To je vrlo tu~na pri a, ali sada neemo o tim, izmaatanim i mitologiziranim meunacionalnim razlikama (naro ito ne o onima na podru ju kulture i junaatva), nego o nekim va~nim i zbiljskim razlikama (i sli nostima) u politici koja se ovdje vodi. itatelja kojeg bi mogle zanimati te razlike i sli nosti izmedju Hrvatske i Srpske politike i politike drugih Balkanskih, kikiriki republika, i koji bi ih htjeli vidjeti u njihovom pravom svijetlu, upuujem na slijedeu, kratku pri u. Koga to ne zanima, neka ju naprosto presko i. TRI POLITIKE Neko sam bio "aktivni" sociolog i bavio se prou avanjem prostitucije. Nakon ato je na Balkanu, tj. u  bivaoj Jugoslaviji izbio rat, univerzitet mi je ponudio da prou avam ponaaanje prostitutki u toj, ratnoj situaciji. Ponuda mi se u inila vrlo zanimljivom, pogotovo stoga ato je projekt, pored iznimno visoke plae za rad na "rizi nom terenu", uklju ivao i ~ivot  na terenu ato je mene, moram priznati, veoma privla ilo. Pored toga, nisam trebao sredjivati rezultate istra~ivanja, nego samo voditi  intreviewe i redovito ih slati na univerzitet, gdje ih je sredjivala moja asistentica. Najprije sam otiaao u Beograd. Prvih nekoliko mjeseci proveo sam u ei jezik na tamoanjem univerzitetu. To mi je bio najte~i dio posla. Svako prijepodne provodio sam na seminarima, a popodne u hotelskoj sobi, atrebajui i vje~bajui nove izraze. No zahvaljujui tom drilu, nau io sam neato Srpskog, i dosta sam se dobro snalazio kad sam kona no bio iziaao  na teren . Izgovor mi je, naravno, bio takav da je svatko odmah primjetio sa sam stranac. No, na sreu, to mi nije ote~avalo posao, nego ak olakaavalo, jer Balkanci su, prema strancima, koji dolaza sa Zapada prili no servilni i stoga puno susretljiviji nego prema svojim ljudima. Teakoe je stvaralo neato sasvim drugo. Kad sam, naime, iziaao na teren, nigdje nisam mogao nai prostitutke, pa sam ve bio pomislio da ih i nema. Problem je bio u mojim starim navikama, a i u ponaaanju samih prostitutki. Evo, samo nekoliko rije i o tome. U naaim gradovima, u kojima sam prije toga istra~ivao obi aje prostitutki, one su se otvoreno pokazivale i isticale lako prepoznatljivim odijevanjem i ponaaanjem. To je bio na in da brzo i bez muke steknu muaterije. Ovdje su se, medjutim, mo~da zbog  zaostalosti vlastite sredine, ili ne eg sli nog,  skrivale u odjeu i ponaaanje  poatenih ~ena i bilo je teako raspoznavati ih. U po etku je bivalo tako da satima nisam bio siguran razgovaram li s prostitutkom ili  poatenom ~enom, pa sam esto morao pribjei direktnim pitanjima o tome da li se ~ena s kojom razgovaram bavi prostitucijom ili ne. To pitanje izazivalo je katkada i sasvim neo ekivane reakcije. Ali, ne plaaite se. Ne kanim vam, pri ati cijeli roman, niti vas gnjaviti sa znanstvenim injenicama, nego samo ukratko pokazati kako je ponaaanje prostitutki vrlo sli no tekuoj politici koja se vodi u zemlji gdje prostitutke ~ive i  rade . Zato sam pri i i dao naslov  Tri politike . Jednom sam, tako, razgovarao s nekom Sekom, ili Senkom. Ne sjeam se viae sasvim to no. I, da bih bio na isto s tim da li se radi o prostituki, upitam ju direktno: -- Jesi li ti kurva? Izraz  kurva , u ovim zemljama nema uvredljivo zna enje, ukoliko se specijalno ne naglasi ili upotrebi baa s uvredljivom namjerom, i zamjenjuje izraz  prostitutka koji gotovo da i nije u upotrebi u ovim slojevima stanovniatva koje sam prou avao. Elem, ona Seka, ili Senka -- nasluujui, po tom pitanju, da nisam muaterija, nego mo~da nekakav moralista, ili dokono zanovijetalo, koji svoje vrijeme troai na popravljanje drugih ljudi -- podigne pogled, smjelo me i vrsto pogleda u o i, isprsi se, i uzvrati: -- Jesam! Kurva sam, i bit u kurva, i ata mi ko mo~e ! --Niata, niata -- odvratio sam pomirljivo, automatski odustajui i od namjere da joj se predstavim i zamolim ju da odgovara na pitanja od kojih se sastojao "interview. I kasnije sam esto nailazio na ovakvu reakciju, ako bi neka od mojih ispitanica pomislila da se kanim kriti ki osvrtati na njen zanat. ili atogod sli no. *** Kad sam doaao u Zagreb, susreo sam se sa istim problemom -- prostitutke maskirane u  poatene ili  normalne ~ene i djevojke -- s tom razlikom da se u Zagrebu puno viae pa~nje posveivalo maski  poatenja i nekakve nehajnosti ili opuatenosti, nego samom zanatu i dobiti od njega. To inzistiranje na maski  poatenja ialo je do apsurda, tako da ste lijepu mladu, pa ak i profinjenu djevojku esto mogli dobiti i za jedno pie ili vo~nju automobilom. Zbog te manire, zagreba ke prostitutke zaradjuju vrlo loae, slabo, i viae su gladne nego site, a onaj jadni novac kojeg dobiju, spiskaju uglavnom na garderobu i aminku. Jednom sam jednu od tih djevojaka upitao da li je kurva. Na to moje pitanje, ona je napravila "uvrijedjenu facu , digla nos, i, tonom teako povrijeene osobe, odgovorila: -- Uf, kak vas ni sram tak se razgovarati s jednom finom damom.- Bila je jako ozlojedjena i izgubio sam svaku ansu za "interview". Kasnije sam ju vidjao u drutvu s oficirima unprofora, a i s nekim mojim zemljacima, turistima koji nisu gubili vrijeme u postavljanju glupih pitanja, nego su jurili za u~icima. Ne znam kako joj je bilo pravo ime. Samo se sjeam da su je zvali Maca i da je bila vrlo lijepa. Da nije bilo te glupave zagreba ke manire da pod svaku cijenu glumi  poatenu curu, mogla je svojom ljepotom zaraditi cijelo bogatstvo i osigurati si ~ivot. A ovako, mo~da je najviae ato je  zaradila bio sifilis ili aids. *** Kad sam stigao u Sarajevo, ve se esto pucalo po djelovima grada, ali joa nije bilo zapo elo ono u~asno bombardiranje. I dalje sam radio isti posao. Sada sam ve vrlo te no govorio Srpski, Hrvatski, i  Bosanski , a prostitutke sam lako i pouzdano raspoznavao od  poatenih ~ena. Jedne ve eri, umjesto na posao, otiaao sam u kino da tako, barem nakratko, zaboravim na njega i odmorim se. Davala se Copolina  Apokalipsa . Kupio sam kartu i ekao po etak predstave u foyeru. Po navici i nekoj inerciji gledao sam cure i ~ene i nesvjesno tra~io medju njima mogue ispitanice. Tada mi zapne za oko jedna iznimno lijepa ~ena tridesetih godina. Prvi put nakon vrlo dugo vremena gledao sam neku ~enu baa kao ~enu, a ne kao neku od ispitanica. Bila je sama i ekala po etak predstave. Ne bi se moglo rei da je bila krupna, nego, baa, onako,  komad , sazdan na osnovu neke nevjerojatno graciozne mjere. Lijepo lice bilo joj je uokvireno slapom teake crne kose koji se s obje strane lica ruaio na vrsta, raskoana prsa. Odjea joj nije bila skupa, niti po posljednjoj modi, ali bila se odjenula vrlo lijepo - klasi no i vrlo originalno u isti mah. Svaki pokret graciozan, odmjeren i nekako mudar i blag. Primjetio sam da je melanholi na ili, pak, tu~na zbog ne ega. Doimala se poput neke nesretne boginje, i mo~da je upravo to bilo ono ato me podstaknulo da joj pridjem i ponudim svoje poznanstvo. Takva se gesta na Balkanu ne tretira kao drskost ili neato neobi no, kao kod nas, gdje je potreban netko trei da bi upoznao dvoje ljudi. Ime joj je bilo Jugoslavija. Veoma sam se iznenadio kad mi je to rekla, jer nikako nisam mogao o ekivati da bi i neka osoba mogla nositi to, tada ve ozloglaaeno ime. No ubrzo sam ustanovio da joj upravo to ime izvrsno odgovara i da naprosto nadopunjuje i zaokru~uje sklad i ljepotu od koje je bila satkana. Razgovarali smo o najobi nijim stvarima. Imala je milozvu an glas i znala je lijepo pri ati, pa sam ja uglavnom autio i sluaao ju kao op injen. Ubrzo se pokazalo da uope nije neuka, a ona njena aarmantna  obi nost ili jednostavnost dolazila je o igledno od neke mudrosti ili sposobnosti da sve u ini jednostavnim i prirodnim, ljudskim. Vjerojatno sam, zbog ljepote joj i privla nosti u njenom ponaaanju i govoru, sasvim nesvjesno odbijao primjetiti one elemente ponaaanja koji se susreu kod prostitutki, ali kako je vrijeme prolazilo, to je postajalo sve o iglednije, dok na kraju nije probilo moj atit. Kad sam postao svjestan toga, razo arao sam se i ak nekako u~asnuo, pa sam ju, onako, sasvim spontano i s jako vidljivim razo aranjem i prijekorom u glasu zapitao: -- Pa zar si i ti kurva !? Ona se lecne, zaustavi u po glasa, pogleda me dugim, ispitujuim pogledom, a onda se, nekako rastu~i i zasrami i obori pogled. `utjela je tako neko vrijeme, gledajui u zemlju, a onda re e sasvim tiho: -- Znam da to ne valja... Ali, ato u...? Nakon mu~evljeve smrti, ostala sam sasvim sama i bez i ega, i nisam mogla druga ije prehraniti i akolovati djecu. Sada, eto, poatenom ovjeku viae ne mogu pogledati u o i. Eh... najbolje bi bilo da me nema. I... da ne moram podizati djecu, ...-- Tu je izda glas i ona zaauti i joa dublje pogne glavu k zemlji. Osjeao sam se krivim ato sam ju onako nesmotreno pitao i povrijedio, i upravo sam bio krenuo da joj se ispri am i ka~em kako to uope nema nikakve va~nosti, jer ona je, usprkos prostituiranju bila - kako sam doista mislio -, najljepaa i najplemenitija ~ena koju sam sreo. No u taj tren pozvoni zvonce za ulaz u kino. Ja se nekako smetem, a masa koja je krenula u dvoranu ponese me sa sobom. Kad sam se snaaao, ve je bilo kasno - viae je nije bilo na onom mjestu. Film uope nisam mogao gledati. Stalno sam mislio na Jugoslaviju i grizao se ato sam dopustio da me ono zvono omete, tako da joj se prije predstave nisam uspio ispri ati i objasniti da nemam nimalo loae mialjenje o njoj. Nakon predstave, odmah sam odjurio ka izlaznim vratima i gledao da ju naem. No nisam ju vidio. Mo~da, sirotica nije ni uala u kino salu. Sutradan sam opet otiaao u ono isto kino, ne bih li ju vidio, ali nisam imao sree, a niti ikada kasnije. Nedugo nakon tog dogadjaja po elo je bombardiranje i kaos. Ostao sam joa neko vrijeme, no kad mi je ratni nemir po eo onemoguavati daljnji rad, vratio sam se na univerzitet. Ne znam ato je bilo s Jugoslavijom. Da li je poginula od snajpera ili je stradala pod bombama? Ko zna? A ako je zavraila tako nekako, ato je bilo s njenom djecom, i da li e ona ikada saznati kako i koliko im se majka ~rtvovala da ih podigne? Proale su ve mnoge godine od tih dogadjaja, ali ja i danas esto mislim na Jugoslaviju, iako sam ju sreo samo nakratko, i, kad god mislim na nju, obuzme me tuga. Iz predgovora prvom i drugom izdanju "Komunisti su u ekonomiji bili neznalice. Sruaili su ih, meutim, oni koji ne znaju da su iste takve neznalice ili joa gore, ali su u svom sljepilu fanati no uvjereni da znadu ato i kako treba initi. Svi oni pri aju istu pri u, ali kako im nikad nije poalo za rukom da sasluaaju i uju mialjenje drugih ljudi, svaki od njih misli da misli druga ije od drugih i da je vrlo originalan. Na, uistinu, originalna i vrijedna otkria, koja su proizaala iz kreativnosti i samozatajnog znanstvenog istra~ivanja, gleda se kao na proizvode ludosti ili utopisti ke sanjarije... Mislim da nam mo~e pomoi jedino svjetlost uma. Ali, nju ne treba tra~iti na Zapadu, jer ona svjetlost koja je nekada tamo upaljena viae ne mo~e osvijetliti naae puteve. Spasiti nas mo~e jedino svjetlost iz novih izvora..." To je bilo napisano prije viae od deset godina, a, kao ato vidite, aktualno je i danas, i bit e aktualno sve dok se oni zakoni na slijedeim stranicama ne primjene u praksi. Bez njih se neemo moi niti izvui iz bijede, a kamo li krenuti nekamo naprijed. Intelektualci, ~elite li da vaa rad bude cijenjen i poatovan, a vaa ~ivot dostojan vaaeg obrazovanja i druatvene funkcije? Poduzetnici, obrtnici i budui kapitalisti, industrijalci, ~elite li dr~avu koja vas nee plja kati pomou poreza i koja nee rasipati vaa novac? Manageri, ~elite li punu slobodu rada, sigurnu i pravednu naknadu za vaae sposobnosti i uspjehe? Radnici, ~elite li situ danaanjicu, sigurnu sutraanjicu i garantiranu budunost vaae djece? Seljaci, ~elite li se kona no izvui iz vjekovne bijede? Umirovljenici, zar nemate pravo na mirnu i dostojanstvenu starost? Graani, ~elite li takvu dr~avu i administraciju koja e slu~iti vama, a ne vi njoj? }elite li takvu demokraciju u kojoj e vam vlast uistinu polagati ra une, i u kojoj ete lako i bez opasnosti moi svrgnuti svaku vladu ili upravu koja se poka~e loaa, nesposobna ili neefikasna? Politi ke stranke, ne ~elite li u vaaim programima imati neki konkretan i moan instrument za rjeaavanje temeljnih druatvenih problema? Ako svi vi zaista to ~elite, onda imajte na umu da u svojim rukama dr~ite klju  za ostvarenje vaaih ~elja. Izborite se za to da oba zakona iz ove knji~ice postanu dio ustava. DIJASPORI I SVIM ISTINSKIM PRIJATELJIMA HRVATSKE Pomognite ovom programu (Testamentu)! Iz njega ete sasvim jasno vidjeti da to nije udica koja bi trebala izmamiti i izvui vaa novac. Za po etak bi mo~da bilo najbolje da ga prevedete na neki od svjetskih jezika: Engleski, Njema ki, Francuski& . i da ga predstavite odgovarajuim politi kim i ekonomskim institucijama u zemljama u kojima ~ivite, radi dobijanja financijske i druge pomoi za njegovu realizaciju. Sve su te zemlje i njihove institucije viae nego zainteresirane za to da imaju neki ovakav instrument koji e sprije iti upropaatavanje i zloupotrebu novca kojeg oni izdaju za pomo nerazvijenim zemljama. Takoer bi, vjerujem, bilo dobro da ga ato viae popularizirate putem Interneta. Toliko, eto, ja, kao znanstvenik koji ~ivi takorei o kruhu i vodi, mogu doprinjeti njegovoj realizaciji u druatvenoj praksi. *** Evo sada nekoliko rije i i za jednog itatelja kojeg uope ne poznam. Jedino znam da je on onaj pravi. Ti, dakle, pravi itatelju, ukoliko si doista onaj pravi, onda ne te~ia ni ka emu drugom, nego ka ostvarenju svojih vlastitih, velikih i plemenitih, ali i sasvim obi nih ciljeva. Pogledaj dobro, mo~da ti ovaj rad mo~e poslu~iti kao sredstvo za njihovo ostvarenje! O tebi govori slijedea pri a: BLAGO Bilo je tome vrlo davno kad su naai pra-pra-preci poali u potragu za dobrom. Pri a se da su u tom ranom dobu ljudi bili vrlo rijetki, a svijet pust i malo se dobra moglo nai u njemu. No naai su pra-pra-preci bili vrlo uporni i neprestano su tragali za njim. Drugo im nije niti ostajalo, jer, ionako su stalno bili u bijedi i svakakvim nevoljama. Jednom tako iahu preko nekakve vrletne planinske pustare gdje su stalno puhali i hukali ledeni vjetrovi i sablasne magluatine vukle se medju gudurama, a svako malo na njih su razne gadne zvijeri i nekakvi demoni kesili svoje zube. Nikome se taj kraj nije milio. No kako su uli da su tu, u nekoj peini, skrivena velika blaga, vrlo su ga pomno pretra~ivali. Pri tome su se kretali jako oprezno i uplaaeno, zirkajui svuda unaokolo, o ekuju i viae kakvo zlo ili smrt, nego ono blago koje su tra~ili. Tragajui tako za blagom, na jednom pustom proplanku, nabasaju na neku staru, nemonu ~enu. To ih uplaai viae nego da su sreli kakvu grdnu neman, jer nikako nisu o ekivali da bi u toj hudoj pustari mogli sresti neko nepoznato eljade. A kad su joa vidjeli da je ru~na ko nekakva gladna avet ili smrt, prepadnu se joa i viae i brzo pobjegnu od nje, usprkos njenim molbama i preklinjanjima: da ju, onako jadnu i nemonu, ne ostavljaju samu na toj ledini, nego da joj pomognu ispeti se do kuerka u kojem je stanovala, na vrhu obli~nje glavice. Pobjegoae svi osim jednog mladia koji nije imao srca ostaviti ju onako jadnu i bespomonu nasred puta. On joj nevoljko pomogne da ustane na noge, podupre ju i polako se s njom popne do njene kolibice. Trebalo im je, Boga mi, dosta vremena za sve to, jer starica je bila jako slaba, a ona njena bajtica puno dalje nego ato se bilo u inilo u prvi mah. Kad ju je kona no uveo u kuu, mladi odahne i htjede brzo otii da sustigne one druge ljude iz svoje grupe i nastavi tra~iti blago, no ona ga zaustavi da mu zahvali i re e mu da ga u jednoj peini eka tako veliko blago za kakvo joa nije niti uo. Dok ju je sluaao ato govori i gledao, mladi vidje da ona i nije toliko ru~na koliko im se u inilo kad su ju bili prvi put ugledali, a i o i su joj, usprkos starosti, bile bistre i svijetlile kao dvije ~eravice. Kad je stigao ostale traga e, bilo je ve kasno. Oni su, u jednoj spilji bili naali ono blago i iznosili ga van. Neki su natovarili konje i magarce, neki kola, a oni koji nisu imali niata od toga, ponijeli su na leima i u rukama ato su viae mogli. Mladiu, koji je doaao nakon ato je sve bilo podijeljeno i razgrabljeno, rugali su se da je on svoje blago naaao prije svih ostalih.  Pravo mi i budi - govorio je ra~aloaeni mladi u sebi - kad se, nevoljnik, kakav jesam, brinem o tudjem dobru, a ne o svome. Ue u onu spilju da barem vidi mjesto gdje je le~alo to silno blago iji mu je zamaaan dio, za dlaku izmakao iz ruku. Od svega ato je tamo bilo, ekala ga je tek neka knji~ica, za koju nitko nije mario, nego ju je svatko kome je smetala nogom autnuo na neko drugo mjesto. On ju uzme, i kad je iziaao iz spilje otvori ju da vidi o emu govori. Napisao ju je neki veliki mudrac o kojem je sluaao samo u legendama. Na prvoj stranici pro ita da je to knjiga koja - onoga ko ju bude sluaao - mo~e nau iti da stvara nevidjeno velika blaga, prema kojima je ono ato je bilo u spilji prava sitnica, te koja ovjeka mo~e nau iti da vlada drugim ljudima i da se tako slu~i i njihovim dobrima. Pisalo je joa mnogo toga, ali sada ne mo~emo prepri avati cijelu knjigu. itajui ju, mladi je po eo shvaati da ga ona starica, koja -- kako mu se sada inilo, nije bila obi na ~ena, nego mo~da Starost ili ak sama Mudrost -- da ga, dakle, ona nije obmanula. Legende govore da je onaj mladi kasnije postao kraljem, i da je, kako to obi no i biva na kraju ovakvih pri a, podigao nevjerojatno velik i bogato kraljevstvo u kojem su ljudi dugo i sretno ~ivjeli. Ostavljamo sada bajke i pri e i vraamo se ....basnama. Ezop MAGAR EVA SJENA Govornik i dr~avnik Demosten, kad su mu jednom Atenjani prije ili da govori u skupatini, ka~e da im ~eli neato ukratko ispri ati. Oni zaaute, a on re e: - Neki mladi uzme u ljetno doba u najam magarca da poe u Megaru. Kad je oko podne sunce ~estoko pripeklo, obojica: i magar ev vlasnik i mladi htjeli su se zakloniti u magar evoj sjeni, iako su jedan drugome osporavali pravo na to. Prvi je govorio da je iznajmio magarca a ne sjenu, a drugi, koji ga je uzeo u najam, da ima pravo na sve. - Rekavai to, Demosten stane odlaziti. Kad su ga Atenjani po eli moliti da ostane i dovrai im pri u, re e: - O magar evoj sjeni, dakle, ~elite sluaati, a ne ~elite me sluaati kad govorim o ozbiljnim dr~avnim stvarima. Od Ezopovih vremena do danas, obi ni se ljudi, prema politici odnose isto kao i oni Atenjani iz Ezopove basne, i to stoga ato je politika vrlo te~ak posao. Ozbiljno bavljenje njome, pored darovitosti iziskuje joa i velike i dugotrajne napore, puno strpljenja i joa mnogo toga ega u obi nih ljudi nema u dovoljnoj mjeri. Stoga se ini da je, za obi nog ovjeka najbolje da se ne bavi politikom. No prestane li se taj  obi ni ovjek baviti politikom, ona se nemilosrdno po ne baviti njime, i iz toga onda proiziu velika zla. Netko e ovdje rei da se naai ljudi ak i previae bave politikom, mislei pri tom na one beskrajne javne, kavanske, uli ne ili kune diskusije s politi kim temama. No to nije nikakvo, bavljenje politikom, nego nekakva sociopatska nastranost - naopaka druatvena zabava, ili izopa eni na in  ubijanja dosade, koji u esnicima mo~e donijeti samo atetu i nesreu. A mo~da je to, zapravo neka vrsta opijuma za ljude retrogradnih politi kih nazora. U Zapadnim zemljama, obi an se ovjek bavi politikom kad glasa, ili glasuje. A za koga, ili za ata e glasovati, Zapadnjak odlu uje tokom godine, letimi no pregledavajui naslove u novinama. Taj se oblik masovnog bavljenja politikom, za obi ne ljude, a i za cijelo druatvo pokazao dosta laganim i dovoljno ekonomi nim. Kod nas ga, meutim, nije mogue primjeniti, jer mi tek moramo pronai put kojim emo sebe dovesti u neku takvu situaciju u kojoj bi on bio mogu. No, naaim profesionalnim politi arima, koji nisu sposobni voditi narod nikakvim putem, odgovara to da tapkamo u mjestu ili se vrtimo u krug, pa nam preko novina i drugih medija nude naopaka, zastarjela, ili openito neodgovarajua rjeaenja. Mi se onda, s nekom izopa enom straau, do u beskraj nate~emo oko njih, a oni, baa kroz to posti~u svoj cilj - ostaju vje no na vlasti. Nova Hrvatska (tj. ovaj Hrvatski testament) nije jedno od tih lukavih  rjeaenja , koje zavodi na beskrajne, jalove diskusije, nego put za kojeg se treba izboriti. Borba za usvajanje ovdje predlo~enih zakona je onaj, pravi na in bavljenja politikom, koji iziskuje i odreene napore, a nije niti bez rizika, ali jedino se takvom djelatnoau mo~emo zaatiti od bijede, a i od politike, i postii ono ka emu, te~imo. No, "Magr evu sjenu" nisam vam citirao samo zbog toga. Do sada smo se uglavnom bavili kritikom, dakle, ruaenjem onog ato postoji, a ruaiti je, kao ato je poznato, puno lakae nego graditi. Sada se pak moramo prihvatiti onog puno te~eg dijela posla - gradnje. Pod gradnjom se ovdje podrazumijeva prou avanje i shvaanje prvog dijela cjelokupnog programa, tj. ona dva zakona iznesena u glavnom dijelu teksta. To e biti stvaranje misaonog, duhovnog orua za promjenu druatva. Ovaj posao nee biti nimalo lak, i mnogi e itatelji odustati od njega. Onima koji nee odustati, iziaao sam ususret i umanjio im teakoe vrlo jasnim iznoaenjem svojih stavova, tj. zakonskih odredbi. Drugi dio ovog programa (Testamenta) nije, na~alost niata manje te~ak, niti manje va~an, iako se ne odnosi direktno na naae politi ke probleme ni probleme zemalja u tranziciji, nego na ope probleme razvijenih druatava, a i na probleme koji prate daljnji razvoj civilizacije. Ali zaato se mi moramo baviti svim tim!? Evo zaato! One najopasnije pojave koje se javljaju u naae vrijeme, a koje tendiraju ka tome da ugroze  normalan razvoj civilizacije, ja e i te~e pogaaju viosokorazvijene zemlje Zapada, koje su glava, srce ili ki ma suvremene, civilizacije, a, u velikoj mjeri, i budue. Ti njihovi problemi indirektno pogaaju i nas, i katkada su nam puno opasniji od onih koji nas pogaaju direktno i koji pogaaju samo nas. Udarac, naime, koji pogaa glavu, za udove mo~e biti opasniji od udaraca koji pogaaju njih same. Mir, stabilnost, i red - o kojima ovisi i naa opstanak i  normalni nastavak razvoja - temelje se, prije svega, na snazi, produktivnosti i progresivnosti zemalja Zapada. Stoga je drugi dio ovog programa namijenjen prvenstveno ljudima na Zapadu, ali, kao ato sam ve rekao, iznimno je va~an i za nas. U njemu su ukratko izlo~ene teorijske osnove za ona dva zakona iz prvog dijela. Te osnove pokazuju da su ta dva zakona neato na emu se neizbe~no mora temeljiti budue ljudsko druatvo i budua civilizacija, ukoliko ~eli opstati ne neki "normalan" tj svrsishodan na in, pa bi, s obzirom na to, cijeli program mo~da trebao nositi naslov Novi poredak. Eto, toliko kao upozorenje da prelazimo na onaj dio ativa koji zahtjeva intezivne misaone napore itatelja. Ali... bez straha... molim Vas. Neemo odmah udariti s onim najte~im. PO EMU SE OVAJ PROGRAM RAZLIKUJE OD OSTALIH Svi programi koje ste do sada imali u rukama - bez obzira na to da li su ih sastavile neke stranke, lideri, stru ne grupe, vladine ili ne-vladine institucije - svi ti programi, dakle, na ovaj ili onaj na in, govore kako te~e ka dobrim stvarima, boljitku, blagostanju, srei, i preporu uju se puku tim svojim lijepim i plemenitim ~eljama. U tome nema ni eg loaeg. Ta svi ljudi ~ele te stvari i te~e ka njima. ak i zadnja budala na ovome svijetu rei e vam, na svoj na in, da bi ~eljela neato dobro, te da nikako ne bi htjela da ju snae kakvo zlo. Ali, avaj, avaj, to ato svi mi ~elimo ne stavlja se u nekakav politi ki program, nego se napiae u pismu Djedu Mrazu, Svetom Nikoli ili nekom sli nom. Nikome od nas koji se zlopatimo po ovom hudom svijetu nije potreban, niti politi ar, niti program koji e nam "otkrivati" kako ~elimo neato dobro, a uklanjamo se zlu. No, eto, ipak se svi oni programi svode baa na to. Ne dajte da vas zavara u eni i moderni, ili tobo~e iskreni narodni rije nik i pomodna frazeologija - kako bi mi htjeli u Europu, pravnu dr~avu, demokraciju itd, itd. - jer svrha je te rje itosti upravo da sakrije kako se sve ato nam oni mogu ponuditi svodi na to da nam "otkrivaju" kako ~elimo da nam bude dobro - kao da mi to i sami ne znamo. Oni koji piau takve programe polaze od nesvjesne pretpostavke da su ljudi koji e ih itati takve budale koje ne znaju ak niti ato ~ele u ~ivotu. }ao mi je ato moram rei da onaj tko joa uvijek vjeruje u vrijednost takvih programa, doista i ne zaslu~uje drugo, nego da ga se s tim na inom napravi budalom i majmunom. *** Ovdje ete me sigurno zapitati: "Pa ato bi onda trebao sadr~avati neki pravi program?" I vjerojatno mislite da ste me tim pitanjem uhvatili u zamku, jer pretpostavljate da ni ja ne znam niata viae od sastavlja a onih programa koje sam kritizirao, i da u umjesto poatenog odgovora na vaae pitanje, po eti neato "mutiti" i "filozofirati". No, varate se. Ja u vam odgovoriti kratko i toliko jasno da e samo budalama trebati joa neko dodatno objaanjenje. Dakle: Pravi program treba otkrivati na ine, tj. metode pomou kojih se ostvaruje boljitak, demokracija, pravda, blagostanje i sve ostalo ato ~elimo. Taj, pravi program (usprkos mialjenju nekih naaih ekonomista i velikog dijela nestru ne javnosti), ne propisuje ak niti to ime se moramo baviti da bi smo stvorili blagostanje (poljoprivredom, turizmom, industrijom itd.), jer ato god radili, mo~emo to raditi dobro ili loae, znala ki ili neznala ki, tj.; ili tako da stvaramo dobit i blagostanje; ili pak tako da stvaramo gubitke, atetu i bijedu. Pravi program pokazuje kako se moramo organizirati, da bi - ime se god bavili i ato god radili - inili to tako da stvaramo blagostanje. Pametan ovjek odmah e uvidjeti da je to to an i poaten odgovor, ali i naslutiti da on u sebi sadr~i i jedan veliki problem. Svi mi, kako sam ve pokazao, znamo ato hoemo i u tome nije problem. On je u tome ato su vrlo rijetki ljudi koji znadu kako se to mo~e postii. Upravo zbog toga, napredak je vrlo spor i boljitak se teako posti~e. Mnoga su carstva propala zato jer nisu mogla otkriti ak ni na in kako da odr~e ono ato su bili postigli, a kamoli na in napredovanja i razvoja. Otkria i znanja koja pokazuju kako se ostvaruje boljitak druatva, napredak i blagostanje spadaju meu najrjea i najdragocjenija ato ih ovjek poznaje. Svo zlato i dijamanti niata su u usporedbi s njima. Blagostanje bogatih naroda proizialo je baa iz znanja o tome kako se trebaju organizirati i kako raditi da bi mogli stvoriti bogatstvo. A to znanje, pak, nije moglo doi niotkuda osim iz glave nekog genija. *** To su vam injenice. A sada vi, molim vas, s tim injenicama usporedite vrijednost one poplave i tu e "spasonosnih" programa kojim su nas, u zadnjih petnaestak godina, zasipali naai polit ari, lideri i stranke koje su nas dovele u ovo stanje. Ja sam mialjenja da ta poplava nije proiziala iz nekakve nevieno nabujale genijalnosti, nego iz neke bolesti ato se, nakon propasti komunizma, poput kuge proairila po veini postkomunisti kih druatava. Simptom joj se sastojao u slijedeem: ato je tko imao manje mozga, to je ja e zinuo i dalje ga se ulo. Ljudi koji su doista imali ato rei, shvatili su da je doalo vrijeme da zaaute. U to vrijeme, ja sam, na~alost morao itati sve te programe. Mislim da bi se oni mogli razvrstati po slijedeem klju u: 1. Programi obnove i razvoja bazirani na moralu, zatim 2: na vjeri i 3: one koji su bili bazirani na ljubavi. Prve su pisali licemjeri, druge bigotni, a tree bolesno sebi ni ljudi. Bilo je dosta i takvih koji su sve to htjeli objediniti u nekakvom univerzalnom, svemirskom programu, a i takvih koji su nacionalni prosperitet htjeli bazirati na magiji ili na sveopem transcendentalnom meditiranju. Zajedni ka im je bila velika i originalna ideja i obeanje da e ope blagostanje ostvariti, ne radom, nego diobom bijede koja je ostala iza komunizma, i to su nazivali "socijalnom dr~avom", "socijalnom pravdom", napretkom itd. Ljudima koji barem neato malo znadu o razvoju druatva i civilizacije, poznato je da su vjera i moral nekada, vrlo davno bili regulatori druatvenog ponaaanja, a danas je to zakon, pravo. Takoer je poznato da se na ljubavi ne zasniva druatvo, nego veza muakarca i ~ene, te da se dobra koja su potrebna ovjeku ne stvaraju magijom ni meditacijom, nego radom. Ali nikome od sastavlja a onih revolucionarnih programa obnove i razvoja nije bilo ni na kraj pameti da bismo se trebali svrishodno organizirati i neato raditi. Vjerojatno su se svi uzdali i joa se uvijek uzdaju u magiju, meditaciju, ili pak u mitove o nekakvim osobitim nacionalnim vrlinama i sposobnostima koje same od sebe stvaraju ono ato nam je potrebno za normalan, ljudski ~ivot. (U zadnje vrijeme, doduae, viae se vjeruje u to da Zapadni kapital jedva eka da se ugnijezdi kod nas, ali ne radi toga da bi oplodio i uveao sebe samog, nego radi toga da bi nas spasio i u inio bogatima.) Kad sam ono gore rekao "svi", ipak sam malo pretjerao, jer veliki je dio politi ara ipak brinuo o tome kako da nastalu pometnju, rat i poratno bezakonje iskoristi za ato temeljitiju plja ku svog naroda. Baa su oni dali najviae onih programa ato su zahtijevali da se obnova zemlje utemelji na moralu i onim mitskim vrlinama nacije. Dosta dobro poznam povijest i mogu vam rei kako nigdje nisam vidio da su politi ari tako brzo i temeljito i sa tolikom ~estinom oplja kali svoju vlastitu zemlju i svoj narod. No, mo~da ih ipak trebamo razumjeti. Oni su ovu priliku ekali gotovo punih pedeset godina i cijelo to vrijeme morali su glumiti domoljublje. Pa kad su se, kona no, do epali vlasti, izgubili su svaku samokontrolu i obzire. Maske su, naravno, zadr~ali, jer to ipak nisu bile budale koje nisu znale ato ine. Stvar je pravosua da pohvata i osudi one koji su nezakonitim na inima doali do bogatstva, a stvar obi nog ovjeka i cijelog naroda da spaaava svoj opstanak. Dolaze teaka vremena i loae e proi svatko tko se ve danas ne bude pobrinuo za sebe i svoje sutra. Povijesna kretanja, bez ikakve sentimentalnosti znadu uniatavati cijele narode i civilizacije. Uostalom, zar je samo jedan narod nestao u tami smrti. Gdje su Stari Egipani, Babilonci, Grci, Rimljani i cijeli niz onih manje poznatih i potpuno nepoznatih naroda, koji su bez ikakvog traga i spomena nestali sa lica Zemlje? *** Zakoni koje ea ovdje vidjeti sli ni su onima ato su stvorili blagostanje u bogatim zemljama, ali su prilagoeni naaim prilikama i naaem vremenu. Blagostanje ne proizlazi iz tzv. komparativnih prednosti - "mora i sunca" - kako misle mnogi neuki ljudi kod nas. Ne proizlazi ak niti iz obilja zlata i srebra, kako su mislili mnogi u eni ljudi u proalim vremenima. `panjolska je, npr: u 16. i 17. stoljeu imala nevieno mnogo zlata, otetog od Indijanaca, ali je istovremeno bila najsiromaanija, najzaostalija i najgladnija zemlja na svijetu. Nizozemci, pak, nisu imali ni zlata ni srebra, a ak niti prirodno plodnu zemlju - dakle, niata osim sposobnosti za rad, i bili su, dugo vremena, uz Englesku, najbogatiji narod na svijetu - a bilo ih je jedva 300 000. Iz tih je injenica A.Smith, otac ekonomske znanosti, otkrio jednu presudno va~nu injenicu: da blagostanje proizlazi iz rada - ali, ne iz bilo kakvog. Ako je naopako organiziran, rad mo~e stvarati i bijedu, kao ato i jest slu aj u zemljama koje pripadaju neoneolitskoj i neoanti koj civilizaciji. Blagostanje mo~e stvoriti samo rad koji je pravilno, tj. produktivno organiziran - mislim na rad cijelog naroda ili druatva. Prilo~eni zakoni sa injeni su baa radi toga da nas organiziraju tako kako bi, za relativno kratko vrijeme, mogli stvoriti prili no veliko blagostanje. U prijaanjim izdanjima ovog programa dosta sam prostora posveivao teorijskim objaanjenjima: ato je zapravo kapital; ato je vlasniatvo; ato je umjetni vlasnik; zaato je nu~no da on nastane itd. Ovdje sam to izostavio, jer je to ativo za ekonomske teoreti are. Za takozvanog obi nog ovjeka bit e dovoljno da pro ita tek neke djelove zakona i da sam prosudi hoe li oni njemu (i cijelom druatvu) donijeti kakvo dobro ili nee. Zakoni su pisani tako jasno da ih mo~e razumjeti i obi an radnik i u njima razabrati svoje interese. U lancima 14. 15. i 16. u prvom zakonu i u prilo~enoj tablici, mo~ea vidjeti na elo pravednog i stimulativnog plaanja rada , ato za veinu ljudi, i za samo druatvo, s pravom, ima presudnu i najveu va~nost. U drugom zakonu, pro itaj lanke od 4. do 9., koji se odnose na kontrolu efikasnosti i poatenja vlasti. Ostalo ne moraa ni itati. Svatko ko raspola~e barem mrvicom razuma, vidjeti e da su ovi zakoni dobra brana protiv nepravde i raznih vrsta lopovluka - naro ito onih velikih. To mo~ea vidjeti i u onim "Napomenama", "Obrazlo~enjima", "Posljedicama primjene"... itd. *** Sada bih trebao rei par rije i o tome zaato je ovaj program dat u formi zakona. Odgovor je kratak i jednostavan. Program koji se ne mo~e izraziti u formi zakona sumnjive je vrijednosti. Njegova bezvrijednost obi no se skriva iza lijepih ~elja, velikih rije i i sjajnih obeanja. Dalje, program koji ima nekakvu suvislu osnovu, na kraju se ipak mora "preto iti" u zakon. Pri tome se obi no dogaa da se on, lukavim manipulacijama izvrne u svoju suprotnost, neato nepravedno i zlo, upravo za radnike, managere, poduzetnike, intelektualce i druge ljude koji stvaraju druatveno bogatstvo. Program je, dakle, dat u formi zakona iz dva razloga: 1. Kako bi se jasno vidjelo da to nisu samo lijepe, ali prazne rije i, i da se nedvojbeno poka~e da je pouzdan i vrijedan da bude osnovom rada i ~ivota jednog naroda. 2. Da se izbjegnu ona lukavstva koja bi ga rado, putem "finih podeaavanja" pretvorila u orue za nepravednu eksploataciju onih koji stvaraju dobra za druge i za sebe. Evo sada tih zakona: Prethodna napomena Ve sam obeao da u svoje teorijske poglede ostaviti po strani. No da itatelj ne bi pomislio da je "umjetni privatni vlasnik", o kojem se govori u ovom zakonu, nekakva aala ili znanstveno-fantasti na ludorija, moram toj stvari posvetiti barem nekoliko jednostavnih rije i. A radi ato br~eg sticanja itateljevog povjerenja , napominjem da sam upravo za koncept umjetnog privatnog vlasnika dobio izuzetne komplimente od najveih svjetskih ekonomista, a i nekih pravnika. `to je, dakle, taj, "umjetni privatni vlasnik"? Ne radi se, naravno, ni o kakvoj novoj vrsti robota. Umjetni vlasnik nastaje onda, kad se nekim ovakvim zakonom, prirodni interes ~ivog vlasnika kapitala zamijeni umjetnim. Po tom zakonu kapital postaje vlasnik sebe samoga - umjetni vlasnik. Umjetno stvoreni interes ima znatnih prednosti pred prirodnim interesom ~ivih vlasnika. Pod interesom se ovdje, prosto re eno, misli na ~elju za bogatstvom. Stvaranje "umjetnog interesa" zapravo je ugraivanje "~elje za bogaenjem" u sam kapital. Ta njegova umjetna "~elja za bogaenjem" omoguuje mu da se sam uva ( ak i od svojih vlasnika koji ga rado drpaju), te da se stalno uveava, usavraava, zapoaljava nove radnike, olakaava im posao itd. Zaato nastaje umjetni privatni vlasnik? Nasuprot misliocima utopisti ke orijentacije i mialjenju obi nih ljudi, koji na vlasniatvo redovito gledaju o ima e~nje ili zavisti, moram najprije istaknuti da se vlasnikovanje ne sastoji isklju ivo od slasti i u~ivanja., nego puno viae od briga, glavobolja, strahova, nemira, danononog rada na nadziranju vlasniatva, pa opet: briga, strahova, mora i nemira, od kojih se i najbogatiji i najmoniji vlasnici kapitala mogu osloboditi tek kad umru. Frustracije koje stvara vlasnikovanje nad velikim bogatstvom katkada mogu biti i vee od onih koje stvara velika bijeda. Tko ne vjeruje meni, znanstveniku, teoreti aru, neka se onda raspita o tome kod bilo kojeg vlasnika nekog zamaanijeg komada kapitala. Razvoj vlasniatva, o kojem sam govorio u ekonomskim spisima, proiziaao je iz te~nje za tim da se otklone, ili barem ubla~e oni neugodni aspekti vlasnikovanja. To je na kraju dovelo i do stvaranja "umjetnog interesa" i umjetnog privatnog vlasnika. On mo~e preuzeti velik dio poslova i briga o vlasniatvu (kapitalu) i obavljati ih br~e i bolje od ~ivog vlasnika, a da pri tome ne do~ivljava one frustracije, koje pro~ivljava ~ivi vlasnik, niti pak mo~e dobiti infarkt, ili zavraiti u ludnici. Drugi va~an razlog zbog kojeg je nastao umjetni privatni vlasnik jest sve vee uslo~njavanje vlasnikovanja. U ovom stoljeu ono je postalo toliko kompleksno da je u najrazvijenijim zemljama na svijetu, doalo do vrlo velikog pada interesa za posjedovanjem kapitala i padom dohotka od vlasniatva nad njim. Dohodak je, iz ruku vlasnika preaao u ruke managera, koji su bili obu eni za rad i upravljanje njime. Te injenice, koje su poznate svakom ekonomistu, bile su ujedno i glavnim razlogom ato su se u zakonodavstvima tih zemalja, nakon drugog svjetskog rata , po eli razvijati rudimentarni oblici umjetnog privatnog vlasnika. Ja sam, dugi niz godina prou avao te pojave i radio na zakonima pomou kojih bi se mogao uspostaviti cjeloviti umjetni vlasnik. Toliko, unaprijed i ukratko o ovom zakonu iji tekst upravo slijedi. NACRT ZAKONA O KONTROLI EFIKASNOSTI RADA MANAGERA I DIO lan 1. Ovim zakonom dozvoljava se postojanje dvije vrste vlasnika. Prvi je ~ivi privatni vlasnik, odnosno ljudska, "fizi ka" osoba, a drugi je umjetni. Taj, umjetni vlasnik je ustvari kapital, koji se usvajanjem ovog zakona transformira u vlasnika sebe samog. Obje vrste vlasnika: ~ivi, prirodni i umjetni - kojeg u pravnom prometu zastupa manager ili korisnik vlasni kog prava (funkcije) - imaju jednaka prava pred zakonom, te slobodu da stupaju u sve mogue poslovne odnose, koji nisu protivni odredbama ovog zakona. Vlasniatvo i jedne i druge vrste vlasnika je ekskluzivno i nepovredivo - privatno. napomena 1 Opepoznata je stvar da se ~ivi privatni vlasnik, na osnovu svoje subjektivne volje, odnosi prema svom vlasniatvu. Takoer je poznato i kako se on obi no odnosi prema njemu, pa o tome ovdje nee biti govora. Predmet ovog zakona je volja umjetnog vlasnika, te njegov odnos prema sebi kao vlasniatvu i prema ~ivim osobama s kojima dolazi u neki od poslovnih ili radnih odnosa. Ovaj zakon je, dakle, izraz volje i zakonitih interesa umjetnog vlasnika. Odnosi se na poduzea u dr~avnom vlasniatvu, tzv. javna poduzea, mjeaovita, dioni ka druatva itd., a ne odnosi se na ona poduzea koja ve imaju ili e imati personalnog, osobnog privatnog vlasnika (fizi ku osobu). lan 2. Kapital je isklju ivi i neotuivi vlasnik svih prava (funkcija) u odnosu na sebe samoga, tj. u odnosu na sebe kao svoje vlasniatvo. Ta prava (funkcije) - pravo na rad, pravo na upravljanje i pravo na poslovni promet - on iznajmljuje ~ivim subjektima, i to pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. im ~ivi subjekti prestanu ispunjavati propisane uvjete, automatski gube pravo na daljnje koriatenje iznajmljenih prava (funkcija). Svako koriatenje tih funkcija, tj. prava, koje se ne temelji na ispunjavanju propisanih uvjeta, jest krivi no djelo. II DIO lan 3. Funkciju vlasnika nacionalnog financijskog kapitala, nacionalni kapital iznajmljuje, npr.: investicionim bankama ili fondovima, odnosno osobama koje su zaposlene kao investitori. lan 4. Svrha investiranja je profit, dobit. lan 5. Osobe koje su zaposlene kao investitori (manageri II i manageri III - vidi tablicu) imaju pravo na koriatenje te funkcije sve dok koeficijent produktivnosti kapitala (KPK-a), s kojim raspola~u, nije manji od, npr.: 2. lan 6. Veli ina dohotka osoba zaposlenih kao investitora, odnosno korisnika vlasni ke funkcije, odreuje se tablicom (cjenikom radnih sati), po istom principu po kojem se odreuje i dohodak svih ostalih zaposlenih osoba, odnosno vrsta radne snage. lan 7. Svako poduzee du~no je svoju netto dobit deponirati u investicionom fondu ili banci koja ga je osnovala, ili je nekim drugim, zakonitim na inom doala u funkciju njegovog vlasnika. lan 8. Manager koji upravlja poduzeem ima pravo, kad god to zatra~e potrebe poslovanja, koristiti se cijelom sumom koju je njegovo poduzee deponiralo u investicionoj banci. III dio lan 9. Svaki oblik kapitala mo~e se slobodno prodavati i kupovati. lan 10. Manager koji samo upravlja poduzeem mo~e prodati najviae, npr: 60% od vrijednosti poduzea, ili, sve osim tzv. idealnog dijela. lan 11. Cijelo poduzee mo~e prodati samo onaj tko je u funkciji njegovog vlasnika - trenutni korisnik vlasni ke funkcije, odnosno prava. IV dio lan 12. Cijene radnih sati zaposlenih osoba ovise o njihovoj kvalifikaciji i kvocijentu produktivnosti kapitala (KPK-a) koji ih zapoaljava. lan 13. KPK se izra unava tako da se dobit na tr~iatu (realizacija) podijeli sa ukupnim troakovima proizvodnje te robe koja je prodana. dobit na tr~iatu 300 $ KPK= -------------------------------------, KPK = 3 troakovi proizvodnje 100 $ lan 14. Cjenik radnih sati za sve vrste kvalifikacija i za svaki KPK, od najmanjeg dozvoljenog do najveeg mogueg, ispostavlja nadle~ni dr~avni organ u dogovoru sa sindikatima i ostalim zainteresiranim subjektima, i to u obliku slijedee tablice, koja prikazuje cijene radnih sati za raspon KPK-a od 1 do 10. KPK je izra~en samo u cijelim brojevima, a vrijednosti na tablici i odnosi meu njima nisu realni nego pojednostavljeni. TABLICA 1 KPK CIJENE RADNIH SATI RADNE SNAGE RAZLI ITIH KVALIFIKACIJA U $ NKV KVVKVMNG 1MNG 2MNG 3 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,5 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,5 22,7 4,1 6,2 8.0 10,4 13,5 17,5 22,7 29,5 38,3 49,7 6,2 8.0 10,4 13,5 17,5 22,7 29,5 38,3 49,7 64,6 8.0 10,4 13,5 17,5 22,7 29,5 38,3 49,7 64,6 83,9Kratica MNG znai manager. lan 15. Ukupni sedmi ni, mjese ni ili godianji dohodak svake pojedine zaposlene osobe ovisi: o njenoj kvalifikaciji, visini KPK-a koji ju zapoaljava, broju odraenih sati i efikasnosti osobnog rada. napomena 2. Apsurdno bi bilo primjenjivati tablicu tako da se svakom radniku radni sat plaa to no prema njegovoj kvalifikaciji i visini KPK-a koji ga zapoaljava, bez obzira na to radi li on dobro ili loae. Tablica se, dakle, ne odnosi direktno na radnika, nego na kapital koji ga zapoaljava. Taj kapital, odnosno njegov predstavnik - manager - mora pred zakonom, na kraju obra unskog razdoblja (tromjese ja, aestomjese ja ili godine), iskazati da je ukupni ~ivi rad, kojeg je zapoaljavao, platio to no onoliko koliko propisuje tablica. Ovo je nu~no zbog toga ato svi radnici ne rade jednako dobro, pa je neke potrebno nagraivati, a druge ka~njavati manjim dohotkom. Ono ato se oduzme loaijem, da se dade boljem. lan 16. Poveavanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinom poduzeu, kompaniji, investicionoj banci itd., dozvoljeno je isklju ivo na osnovu prethodno poveanog ili smanjenog KPK-a, tj. na osnovu boljeg ili loaijeg poslovanja, odnosno rada. Svako drugo smanjivanje ili poveavanje cijene radnog sata je krivi no djelo koje zastarjeva npr. tek nakon 25 godina. V dio lan 17. Osobe koje upravljaju pojedinim poduzeima (npr. manager I) imaju pravo na koriatenje te funkcije sve dok visina KPK-a poduzea kojim upravljaju nije manja od npr. 2. lan 18. Najni~i dozvoljeni KPK mo~e biti onaj koji bi hipotetskom ~ivom vlasniku omoguio da ubire dohodak koji je, recimo, najmanje 3,5 puta vei od dohotka kojeg bi imao da je novac deponirao u nekoj banci koja daje prosje no velike kamate. Obrazlo~enje Najni~i dozvoljeni KPK odreen je, dakle, na osnovu hipotetskog interesa ~ivog vlasnika. To je onaj KPK koji bi mu mogao donijeti najni~i dohodak kojeg bi on prihvatio kao naknadu za brige i rizik od investiranja svog novca u neki poslovni poduhvat. Ako bi ~ivi vlasnik procijenio da mu namjeravani poslovni poduhvat ne bi mogao donijeti barem toliki dohodak, onda bi on radije deponirao novac u banci i ~ivio od kamata, koje bi, dakako, bile znatno manje, ali zato liaene poslovnih briga, rizika, straha i glavobolja. Bilo bi takoer u skladu sa njegovim prirodnim poslovnim interesima da otpusti managera koji bi s njegovim poduzeem upravljao tako da mu donosi dohodak koji je manji od razumno o ekivanoga i prihvatljivog sa stajaliata njegovih interesa. Ni umjetni privatni vlasnik ne mo~e, niti smije postupati druga ije. Kad nadle~ni dr~avni organ propiae da je najni~i dozvoljeni KPK = 2 onda on time zapravo odreuje kolika je minimalna profitna stopa koju umjetni privatni vlasnik mo~e prihvatiti i koju mu manager mora osigurati. Osiguranjem barem tolikog KPK manager ujedno osigurava, tj. stvara razloge za svoje zapoaljavanje. Ostaje joa da se obrazlo~i zaato visina dohotka i zaposlenje ovise o visini KPK, odnosno o visini profitne stope, a ne o stopi kvantitativnog uveavanja (mase) kapitala. Profitna stopa je index razvijenosti kapitala, a samim tim i njegove korisnosti. `to vrijedi imati basnoslovno velik kapital, koji ne daje nikakav profit, nego ak posluje s gubitkom? Takav se kapital mo~e odr~avati samo na atetu druatva. Njegovo odr~avanje proizlazi, ili iz ljudske gluposti, ili iz nekog posebnog razloga koji je dr~avi veoma va~an. Sam u sebi, on ne sadr~ava nikakav razlog za opstanak, pa je nu~no da propadne. Da ne bi dolazilo do stvaranja takvog, velikog ali neproduktivnog kapitala, tj. velikih ali neproduktivnih poduzea koja su stalno izlo~ena opasnosti propadanja, managerov dohodak, zaposlenje i egzistencija ovisni su o visini KPK. Time je manager prinuen da prvenstveno razvija, usavraava, modernizira poduzee, odnosno kapital kojim upravlja, tj. podi~e njegov KPK, a ne da ga samo kvantitativno uveava. Ovdje joa treba napomenuti da je druatvu korisniji kapital koji ima viai KPK, te da je visina KPK istovremeno i index druatvene korisnosti kapitala, a ne samo njegove neposredne produktivnosti i razvijenosti. I zaposlenicima je u interesu da njihovo poduzee ima ato viai KPK, jer im on omoguuje vei dohodak. lan 19. Prikrivanje istinitih podataka o visini KPK, ili produ~avanje koriatenja funkcije managera i nakon ato je KPK pao ispod najni~e dozvoljene vrijednosti jest krivi no djelo koje zastarjeva tek nakon, npr. 25 godina. lan 20. Manager koji upravlja poduzeem ima isklju ivo pravo odlu ivanja o poslovanju i organizaciji poduzea, te isklju ivo pravo primanja i otpuatanja radnika, koje mo~e prenijeti i na aefove pogona ili poslovoe. VI dio lan 21. Za sklapanje radnog odnosa potreban je pristanak obje stranke - poslodavca i (budueg) radnika - a za raskidanje dovoljna je odluka samo jedne stranke - bilo poslodavca, bilo radnika. lan 22. Kapital je du~an plaati samo onu kvalifikaciju koja mu je potrebna, a ne svaku koja mu je ponuena. napomena 3. Sa stajaliata zakonitih i opravdanih interesa kapitala, koje on zastupa i objavljuje ovim zakonom, protivno je njegovim interesima da npr. in~enjera plaa prema njegovoj kvalifikaciji, ako taj in~enjer obavlja posao obi nog, nekvalificiranog radnika. lan 23. Svako poduzee ukida se ako mu KPK padne ispod onog kojeg je tablica propisala kao najni~i dozvoljeni. Neukidanje takvih poduzea je krivi no djelo koje zastarjeva npr. tek nakon 25 godina. lan 24. U slu aju ukidanja poduzea, zaposleni nemaju pravo ni na kakvu naknadu od strane poduzea, vjerovnika ili institucije koja je du~na ukinuti poduzee. napomena 4. Na tablici nisu posebno nazna eni investitori, odnosno korisnici vlasni ke funkcije, jer oni su ustvari samo druga vrsta managera - manageri koji ne upravljaju poduzeem, nego financijskim ili kakvim drugim oblikom kapitala. Razlikuju se po rangu, tj hiherarhijskoj visini. `to je viai rang kojem pripadaju, to je viaa cijena njihovog radnog sata. napomena 5. Zakonodavac mora odrediti vrlo oatre kazne za slu ajeve kraenja zakona, i to svakako kazne zatvorom, jer je to vrlo te~ak oblik ka~njavanja, kojeg se veina ljudi naro ito plaai. Strogost u ka~njavanju je nu~na zbog toga ato se njome rizik, u slu aju kraenja zakona, ini stvarnim i velikim. Ako manager, s jedne strane, velikim dohotkom, ugledom, mogunoau napredovanja itd., bude motiviran na ato efikasnije i unosnije poslovanje, te ako s druge strane, mogunoau oatrog ka~njavanja bude odvraen od kraenja zakona ili njegovog izigravanja, mo~e se o ekivati da e se on truditi da stvarno razvija poduzee kojim upravlja. Duga ak rok zastare prekraaja slu~i istom cilju. Naime, ako netko bude znao da zbog prekraaja mo~e odgovarati ak 25 godina nakon u injenog prekraaja, nikako mu se nee isplatiti da krai zakon te da nemirno spava i strepi cijelih 25 godina. Duga ak rok zastare prekraaja ima, dakle, preventivno djelovanje - zadatak da potencijalne prekraitelje odvrati od injenja prekraaja. Mogue posljedice primjene ovog zakona Sam zakon dovoljno jasno pokazuje da ne bi izazvao nikakve turbulencije i revolucionarna previranja u druatvu. Nakon stupanja na snagu, on bi, mirno i tiho, veli inu dohotka po eo usklaivati sa sposobnostima zaposlenih. Nesposobne bi takoer tiho i postepeno eliminirao, po injui sa najnesposobnijima. Djelovao bi kao filter koji propuata samo ono ato je vrijedno i sposobno, a odstranjuje, postepeno, ono ato ne valja. Jedna od posljedica, koje bi se u slu aju njegove primjene mogle o ekivati, jest smanjenje broja promaaenih investicija, i opi porast njihove unosnosti, pogotovo ako bi se investiranjem bavile specijalizirane, granske banke. Logi no je, naime, o ekivati da e stru njaci za neku granu privrede bolje investirati u njoj nego nestru njaci. Openito govorei, ini se da bi ovakav zakon upotrebu nacionalnog kapitala u inio racionalnijom, ekonomi nijom i produktivnijom. Prije svega, mo~e se o ekivati porast radne discipline, porast produktivnosti rada, bolje koriatenje strojnog parka i radnog vremena. To je o ekivanje realno, zato jer e radnik, s jedne strane, biti motiviran na rad i racionalno ponaaanje sigurnim poveanjem svog dohotka, a s druge strane, prijetnjom otkazom, u slu aju loaeg rada, nerada ili injenja atete. ovjek - ka~e A. Smith - najbolje radi onda kad ne ~anje samo nagrade za dobar, nego i kazne za loa rad. Produktivniji rad va~an je faktor poveavanja KPK-a ka kojemu se te~i. Odnos ~ivog i umjetnog vlasnika U zakonu je ve re eno da bi umjetni vlasnik imao vlast samo nad dr~avnim i sli nim poduzeima. Ali, zar bi se neki posjednik tvornica protivio tome da kontrolu nad efikasnoau rada u svojim tvornicama i kontrolu nad radom managera, te kontrolu nad svrsishodnoau i stimulativnoau isplaivanja dohodaka prepusti umjetnom vlasniku, pa da se, osloboen gnjava~e, briga i straha koji dolaze sa te strane, mo~e slobodno posvetiti smialjanju novih poslovnih poduhvata. Ili, zar neki privatni vlasnik koji je ostario i onemoao ne bi htio imati nekog umjetnog pomaga a koji bi mu obavljao velik dio poslova i koji bi vjerno uvao njegove interese. Pretpostavimo, nadalje, da neki ostarjeli tvorni ar koji nema nasljednika otkrije da e uskoro umrijeti. On voli svoje poduzee i brine se o sudbini radnika koje zapoaljava, pa bi ~elio biti siguran da e se ono dobro razvijati i nakon njegove smrti. Zar u tom slu aju nee biti najbolje da ga prepusti umjetnom vlasniku? Gore navedeni primjeri nesumnjivo pokazuju da bi umjetni vlasnik mogao funkcionirati i kao pomonik ~ivih vlasnika, koji bi im obavljao rutinske poslove, tako da bi oni mogli bolje iskoriatavati svoje poduzetni ke sposobnosti. Umjetni vlasnik zapravo i ne mo~e raditi nikakve poslove koji nisu rutinirani ili standardizirani, ili se pak ne mogu standardizirati i automatizirati. Umjetni vlasnik nije kreativan. Ali on se, bolje od ~ivih vlasnika, mo~e koristiti managerovom kreativnoau. Pored toga, manager ga ne mo~e varati, kao ato esto vara ~ive vlasnike. Uzimajui umjetnog vlasnika za partnera, bilo bi po~eljno da ~ivi privatni vlasnik precizira na in odreivanja visine svog dohotka (dohotka od vlasniatva nad kapitalom). Mo~da bi bilo dobro da se vlasnikov dohodak odreuje po formuli: netto profit x KPK dohodak = ----------------------- 100 Ovim na inom odreivanja svog dohotka vlasnik bi bio stimuliran da - radi poveavanja svog dohotka - i uveava svoj kapital i usavraava ga. Dohodak od vlasniatva nad kapitalom mogao bi se tada smatrati kamatom, rentom ili nagradom za uveavanje i usavraavanje kapitala. Ako bi vlasnik radio u svom poduzeu kao manager, onda bi mu, naravno, pripadala joa i plaa ija bi se visina odreivala onom tablicom. Iz onog ato je re eno, jasno se vidi da bi umjeni privatni vlasnik sprije io grabe~ u procesu privatizacije, te da se privatizacija ne bi trebala odvijati navrat-nanos, jer bi manager koji upravlja poduzeem - dok se ne nae ~ivi vlasnik - ra une o svom poslovanju morao polagati pred umjetnim vlasnikom. Umjetni vlasnik pogodan je za sve zemlje u tzv. tranziciji.Toliko, ukratko o umjetnom vlasniku i reprivatizaciji. Ima joa jedna vrlo va~na stvar. Velika veina naaih poduzea, a i poduzea u drugim tranzicijskim zemljama, posluje na rubu rentabilnosti. Osim ato stvaraju plau za radnike, ona vlasnicima donose vrlo mraav ili nikakav profit. Iz straha za osobnu socijalnu sigurnost i egzistenciju, koju bi mogli ugroziti mogui gubitci, vlasnici zatvaraju takva poduzea, a radnici moraju na ulicu. Umjetnom privatnom vlasniku ne treba nu~no profit {ako nadle~ni dr~avni organ (u kriznim vremenima) snizi najni~i dozvoljeni KPK na 1}, pa on mo~e takva poduzea odr~ati u pogonu i zadr~ati radnike, a dobrim upravljanjem popraviti stanje u poduzeu (KPK) i tako poveati dohotke zaposlenih. NACRT ZAKONA O KONTROLI EFIKASNOSTI VLASTI prethodno obrazlo~enje zakona Nema druatva koje bi moglo opstati bez administracije, odnosno upravnog aparata, jer administracija je sto~er ili "nervni sistem" razvijenog druatva. To su ve odavno ustanovili Durkheim, Spencer, Comte, Hegel, Weber i drugi sociolozi i mislioci. No, s druge strane, treba istaknuti da nema niti takvog druatva koje bi moglo opstati kad ga po ne plja kati njegova vlastita administracija, a ne mo~e se stvoriti niti toliko visoko razvijena proizvodna tehnologija koja bi mogla zajaziti apetite prekomjerno nabujale i otuene administracije. Baa je administracija pokopala mnoge velike civilizacije proalosti. Malom je broju lucidnih i dalekovidnih pripadnika tih civilizacija bilo sasvim jasno da ih uniatava vlastita administracija, ali nisu znali na in, kako da ju zauzdaju i prinude na to da bude produktivan element druatva, pa su isto kao i mnogi danaanji ljudi, s razdiruim osjeajem nemoi, morali gledati ope propadanje. Takav, tragi an zavraetak mogao bi se dogoditi i danaanjoj svjetskoj civilizaciji. Visoko razvijena tehnologija nije nikakva garancija civiliziranog opstanka. Dapa e, to mo~e biti i podlogom nevienog barbarstva i uzrokom velike bijede. Evo jednog paradoksalnog primjera iz suvremenog svijeta. Tehnoloaki najrazvijenija i najbogatija zemlja na svijetu, USA, razvila je u sebi, pored ostalog i detonator vlastite propasti, kojeg ekonomisti zovu unutraanjim dr~avnim dugom. On se sada primi e brojci od trideset tisua milijardi dolara. Toliko su, naime, danaanji, ~ivui Amerikanci du~ni svojim potomcima, i to je dug kojeg im ni sam Bog ne mo~e otpisati ili oprostiti. Ovaj dug napravila je ameri ka administracija - pomou inflacije, deficitarnog financiranja dr~avnog budgeta i sli nih metoda. Naro ito nezgodna osobina ovog duga jest to ato se novac koji je tim postupcima posuen od budunosti, tj. od buduih generacija ne mo~e vratiti pravim vlasnicima ili korisnicima. Zbog toga danas u USA ima cca 16 milijuna nezaposlenih i cca 12 milijuna beskunika. Ovi su siromasi, naime, postali takvima zato ato im njihovi preci nisu vratili novac, koji su ve odavno, posredstvom spomenutih administrativnih postupaka, posudili od njih. No to je tek stidljivi po etak pokazivanja posljedica unutraanjeg duga ato ga je napravila administracija - zato jer voli lagodno ~ivjeti na ra un budunosti. Sli an proces i sli na sudbina uskoro eka i EU i druga administrativna carstva, ukoliko u vlastite temelje ne ugrade neki ovakav zakon. U knjizi "Apokalipsa" pokazao sam da nije nimalo presmiono tvrditi da se bez nekog takvog zakona nee moi odr~ati niti nekakva "normalna", tj. zdrava ili produktivna civilna civilizacija na ovom planetu. No mi smo u govnima dublje nego Ameri, Evropljani ili Japanci i ne mo~emo se brinuti o njima. Moramo spaaavati sebe. Pored toga imamo i administraciju koja je daleko bezo nija, sebi nija i pokvarenija, ne samo od Ameri ke, nego mo~da i od svih drugih. Toliko. Ovdje sam, opet u formi zakona, pokuaao predstaviti instrument obuzdavanja administracije, ili vlasti, ako ve hoete, jer administracija je onaj sloj ili dio naroda koji ima vlast - mo. I DIO lan 1. lanovi vlade, ~upanijske ili lokalne (opinske) uprave, tj. sve osobe koje obavljaju upravne funkcije, odnosno vladaju na temelju zakona, u institucijama dr~avne, odnosno, druatvene vlasti, biraju se putem slobodnih demokratskih izbora. lan 2. Osobe koje putem slobodnih demokratskih izbora dobiju vlast u nekoj administrativnoj jedinici (opini, republici ili saveznoj dr~avi) imaju isklju ivo pravo odlu ivanja o organizaciji upravljanja tom administrativnom jedinicom, poslovanju, te primanju i otpuatanju slu~benika itd. lan 3. Mjerilo kompetentnosti za obavljanje administrativne djelatnosti, odnosno vraenje vlasti, mjerilo kojim se ujedno odreuje granica legitimnosti vlasti osoba i timova koji su putem izbora doali na vlast, jest visina kvocijenta efikasnosti administrativne djelatnosti - KEAD-a. lan 4. KEAD se dobije tako da se ukupna uateevina graana zbroji s ukupnim profitom kojeg stvaraju poduzea na teritoriju na kojem va~i neka vlast, i podijeli s troakovima funkcioniranja administracije, odnosno vlasti ili upravnog aparata koji vlada tim teritorijem. ukupna uateevina graana + ukupni profit KEAD = ------------------------------------------------------ troakovi funkcioniranja administracije Obrazlo~enje Ovaj zakon sa injen je na osnovu pretpostavke da se opa ljudska proizvodnja dijeli na dvije velike grane: proizvodnju materijalnih dobara i proizvodnju humanog ~ivota, koju sam u ekonomskim radovima nazivao proizvodnjom radne snage. Ona prva odvija se u tvorni kim pogonima, a ova druga u domainstvima. Materijalna dobra proizvode se kroz potroanju radne snage, a radna se snaga proizvodi potroanjom materijalnih dobara. Obje ove vrste proizvodnje odbacuju viaak vrijednosti. Onaj viaak koji se ostvari u tvorni kim pogonima zove se profit, a onaj koji nastaje u domainstvima (viaak dohotka nad troakovima ~ivota, koji su zapravo troakovi proizvodnje radne snage) obiteljska uateevina - ukupna uateevina graana. Obje ove vrste "viaka vrijednosti" su osnovne komponete BNP- a - brutto-nacionalnog-dohotka. KEAD - kvocijent efikasnosti administrativne djelatnosti je brojka koja pokazuje kolikog dohotka stvaranje omoguuje administracija produktivnim druatvenim subjektima za svaku nov anu jedinicu koja se troai na njeno odr~avanje i funkcioniranje. KEAD se mo~e shvatiti i kao index koji pokazuje kolika je stopa proizvodnje nacionalnog dohotka. lan 5. Osobe koje su na vlast doale putem legalnih demokratskih izbora imaju neosporivo pravo na vraenje vlasti, u skladu sa zakonom, sve dok visina KEAD-a nije manja od npr. 2. Ako visina KEAD-a padne ispod te razine, vlade ili osobe koje su odgovorne za taj pad visine KEAD-a, du~ne su automatski dati ostavku na svoje polo~aje. lan 6. Svako produ~avanje mandata, nakon ato je visina KEAD-a pala ispod najni~e dozvoljene razine (npr. 2) smatra se krivi nim djelom uzurpacije vlasti, koje e se kazniti zatvorom, a zastarjeva tek nakon npr. 25 godina. lan 7. Prikrivanje istinitih i davanje neistinitih podataka o visini KEAD-a smatra se krivi nim djelom obmane, koje e se kazniti zatvorom, te koje zastarjeva tek nakon npr. 25 godina. lan 8. Dohodak osoba zaposlenih u dr~avnoj administraciji odreuje se na osnovu cjenika radnih sati, kojeg u obliku slijedee tablice ispostavlja nadle~ni dr~avni organ. Vrijednosti na tablici i njihovi odnosi samo su pojednostavljeni primjer. Vidi tablicu. 2. Tablica 2 K E A D CIJENE RADNIH SATI RAZLI ITIH KVALIFIKACIJA I HIJERARHIJSKE VISINE U $ KOMUNA REGIJA DR}AVANKVKVVKVMN1MN2MN3NKVKVVKVMN1 MN2MN3NKV KVVKVMN1MN2MN31 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1,0 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 1O,4 13,5 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0  3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,7 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,2 64,6 1,0 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 1O,4 13,5 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0  4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,7  6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,7 64,6 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,2 64,6 83,9 1,O 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 1,3 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 1O,4 13,5 1,7 2,2 2,9 3,7 4,8 6,2 8,0 10,4 13,5 17.0  6,2 8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,7 64,6  8,0 10,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,7 64,6 83,910,4 13,5 17,0 22,7 29,5 38,3 49,2 64,6 83,9 109,Kratice NKV, KV i VKV ozna avaju stupanj kvalificiranosti, a MN 1, MN 2 i MN 3 ozna avaju managerovu hijerarhijsku visinu. lan 9 Cijena radnog sata osobe zaposlene u administraciji ovisi o kvalifikaciji ili rangu zaposlene osobe, te o visini KEAD-a koji je postignut u administrativnoj jedinici u kojoj je ta osoba zaposlena, a ukupni sedmi ni, mjese ni, ili godianji dohodak ovisi o cijeni radnog sata, broju odraenih radnih sati i efikasnosti njenog osobnog rada. lan 10. Poveavanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinoj administrativnoj jedinici dozvoljeno je isklju ivo na osnovu prethodno poveanog ili smanjenog KEAD-a, odnosno na osnovu poveane ili smanjene efikasnosti. Svako druk ije poveavanje ili smanjivanje cijene radnog sata je krivi no djelo. lan 11. Svaka administrativna jedinica du~na je na kraju obra unskog razdoblja javno iskazati troakove svog funkcioniranja, kao i visinu, KEAD-a. Takoer je du~na pokazati da li je sav ~ivi rad kojeg je zapoaljavala platila to no toliko koliko propisuje tablica. lan 12. Za zapoaljavanje u administrativnoj slu~bi, onih osoba koje se ne zapoaljavaju na osnovu izbora, nego na osnovu proste potra~nje za radnom snagom, potrebna je suglasnost obiju stranki - vraioca vlasti (managera) i (budueg) slu~benika - a za raskidanje radnog odnosa dovoljna je odluka samo jedne stranke; ili poslodavca (vraioca vlasti - managera), ili slu~benika. Posljedice primjene ovog zakona Visina KEAD-a ovisi o tome koliko su efikasne one dvije vrste proizvodnje (proizvodnja radne snage i proizvodnja raznih roba, usluga etc.), jer o njihovoj efikasnosti ovisi veli ina brojnika one formule (ukupna uateda + ukupni profit), a ato je vei taj brojnik vei je i KEAD. Budui da je glavni interes administracije ato vei KEAD, administracija e nesumnjivo stalno htjeti biti na usluzi onim dvjema vrstama proizvodnje i donositi e takve propise koji e im omoguiti ato veu profitabilnost. Openito govorei, ako bi du~ina mandata administracije, njena mo i ugled ovisili o visini KEAD-a, onda bi ona uvijek nastojala smanjiti troakove svog funkcioniranja (koje namiruje porezima, prirezima, carinama itd.) do one granice, nakon koje bi svako daljnje sni~avanje troakova smanjivalo njenu efikasnost. Posljedica te te~nje za smanjivanjem troakova vlastitog funkcioniranja bilo bi permanentno pojavljivanje novih rjeaenja, racionalizacija i inovacija koje bi sve viae sni~avale grani ne troakove funkcioniranja administracije. Time bi se kona no i administracija, iz druatvenog subjekta koji troai nacionalni dohodak, pretvorila u subjekta koji sudjeluje u njegovom stvaranju. Naime, kad se administracija svede na najmanju moguu mjeru (pod uvjetom da ostane efikasna), onda izdaci za njeno funkcioniranje druatvu donose korist. Ovisnost o visini KEAD-a prinudila bi administraciju da se ograni i samo na bavljenje onim djelatnostima koje mu poveavaju visinu. Bavljenje ostalim djelatnostima ne bi joj se isplatilo, niti bi ona mogla imati interesa za njih. Administracija bi se, dakle, koncentrirala isklju ivo na ekonomsku politiku i ato funkcionalnije uredjivane druatva. To bi, s jedne strane, omoguilo veu specijaliziranost i stru nost administracije, pa stoga i veu efikasnost, a s druge strane, to bi dalo viae slobode ostalim ne-privrednim subjektima u druatvu. Osvrt na osvrt esta reakcija na ove zakone bila je ~alba: Da emo - ako se oni usvoje - morati neato raditi. To je sasvim to no. A ako se i ti plaaia toga, mogu ti rei da ea raditi ak manje nego sada, a ~ivjeti ea puno bolje, mirnije i sigurnije. U dr~avi u kojoj najvei broj njenih graana radi neki koristan posao, ima svega u obilju, sve je jeftino i ne ~ivi se teako i nesigurno. Ovo, naravno, nisu svi zakoni koji su potrebni nekom druatvu, nego samo oni temeljni, na osnovu kojih se druatvo organizira, i o kojima ovisi hoe li ono biti bogato ili siromaano. Eto, toliko. Da li su ovi zakoni nekakva utopisti ka tvorevina i tko mo~e biti zainteresiran za njihovu primjenu? Da li je neki ovakav projekt istinski svrsishodno sredstvo za razvoj druatva ili puka utopija, mo~e se vidjeti iz toga koliko bi subjekata u druatvu moglo imati interesa za njegovo etabliranje. Za etabliranje onog prvog zakona, Zakona o kontroli efikasnosti rada managera najviae bi mogla biti zainteresirana dr~avna administracija, jer ona bi njime dobila puno izdaaniji i pouzdaniji izvor prihoda za vlastito izdr~avanje, i to takav izvor o kojem bi morala puno manje brinuti nego o ovome ato postoji sada. Stoga nee biti nikakvo udo ako se ona bude intezivno trudila oko etabliranja tog zakona. Uostalom, ve sam pokazao da je ona, u Zapadnim druatvima, ve poslije Drugog svjetskog rata, pristupila izradi ne eg vrlo sli nog. Zbog stalne kontrole efikasnosti i ekonomi nosti poslovanja, pravednog plaanja rada i sigurnosti zaposlenja, za taj zakon bili bi zainteresirani gotovo svi zaposleni, osim stanovitog broja managera, jer on gotovo svu odgovornost za poslovanje poduzea stavlja na njihova lea. No ako bi kriteriji efikasnosti bili umjereni, kao ato bi stvarno i trebali biti, onda bi on pru~ao sigurnost i velikoj veini managera, a bio bi neprihvatljiv tek za jedan manji dio njih - za one koji svoju karijeru grade na tome ato vrlo spretno, lijepim izgovorima i frazama prikrivaju slabe rezultate i one koji bi se osjeali nesposobnima da zadovolje i te, umjerene kriterije. Pored ovoga, manageri bi viae preferirali ovaj zakon, tj. umjetnog vlasnika, nego ~ivoga, jer on ne mo~e biti uvredljiv, bezobrazan, nervozan, nepouzdan ili prevrtljiv u svojim zahtjevima, ato je vrlo est slu aj sa ~ivim vlasnicima. `to se ti e zainteresiranih za primjenu drugog zakona, Zakona o kontroli efikasnosti vlasti, stvar je malo akakljivija. Onome ko pa~ljivo pro ita ovu raspravu biti e sasvim jasno da je ve i danaanjem druatvu potreban neki zakon koji bi omoguio pouzdanu kontrolu vlasti i tako osigurao produktivno funkcioniranje druatva i, u krajnjoj liniji, normalan razvoj civilizacije. Ali to uvjerenje, u politici, zna i vrlo malo, pa makar ga dijelio i vrlo velik broj ljudi, jer to uvjerenje nee automatski rezultirati i etabliranjem tog zakona. Njegovo etabliranje ovisi o tome postoje li u druatvu dovoljno velike interesne grupe, tj. takve skupine ljudi kojima bi bilo u neposrednom interesu da se on primjeni. Ovdje emo ogledati postoje li takve grupe. To mo~emo vidjeti iz ove formule : ukupne uateevine + ukupni profiti --------------------------------------------------- = K E A D troakovi funkcioniranja administracije Brojnik formule ukazuje na dvije velike grupe. Faktor  ukupne uateevine reprezentira potroaa e, grupirane u obitelji, a i one izvan nje, a  ukupni profiti sve vlasnike kapitala i sve zaposlene (izvan administracije). Faktor trokovi funkcioniranja administracije reprezentira sve zaposlene u administraciji. Za primjenu zakona zalagali bi se vlasnici kapitala, poduzetnici i gotovo svi zaposleni koje predstavlja faktor ukupni profiti i to zbog toga to bi poveao njihove dohotke, smanjio poreze i ostale takse, a i zato ato bi se, na razini cijelog druatva rad pravednije plaao, a samo zaposlenje bilo bi sigurnije. Meu zainteresirane spadaju i  ukupne uateevine , tj. potroaa i: ~ene koje vode domainstva i umirovljenici, te nezaposleno stanovniato. Oni bi bili zainteresirani zbog toga ato bi taj zakon pogodovao poveavanju uateevine i ~ivotnog standarda openito, i to prvenstveno sni~avanjem troakova odr~avanja ~ivota, tj. putem sni~avanja cijena namirnica i svega ostalog bez ega se ne mo~e ~ivjeti. Posebna grupa zainteresiranih bili bi znanstvenici svih profila, jer bi primjena onog zakona znatno poveala njihov dohodak i druatveni ugled. Ova grupa ne bi dala velik broj glasova za primjenu zakona, ali ona je vrlo utjecajna, pa bi znatan broj ljudi, zbog njihovog sna~nog utjecaja glasao za njegovu primjenu. Protiv primjene zakona glasali bi gotovo svi oni koje predstavlja nazivnik,  troakovi funkcioniranja administracije , i to zbog straha da bi zakon utjecao na smanjenje njihovog dohotka i na poveanje efikasnosti rada. No ovaj strah ne mora nu~no biti opravdan, jer bi primjena naaeg zakona, iako bi, u po etku vjerojatno smanjila dohodak zaposlenih u administraciji, ipak poveala njen ugled i druatvenu mo, a kasnije, sasvim sigurno i dohotke administratora. No ovo bi mogli shvatiti samo oni lucidniji i obrazovaniji pripadnici administracije, tako da bi vrlo rijetki iz tog tabora glasali za primjenu zakona. Prethodna kratka analiza pokazuje da je ona interesna grupa koja bi glasala za primjenu ovog, drugog zakona ipak dovoljno velika da bi mogla odnijeti pobijedu na izborima ili nekakvom referendumu i ini se da je problem samo u tome ato nedostaju ljudi koji bi airu javnost upoznali sa samim zakonom i njegovim prednostima pred postojeima, i, naravno, u otporu administracije koja bi najradije da takvog zakona uope nema, i koja e vjerojatno u initi sve ato je potrebno da on ostane nepoznat. To je pokazala i dosadaanja politi ka praksa, tj. dosadaanji odnos politi ara prema ovom zakonu. Mislim da je upravo to ono ato e uspjeano spre avati etabliranje nekog ovakvog zakona, sve dok airi slojevi administracije ne po nu shvaati da on mo~e oja ati njen druatveni polo~aj. Ne postoji, naime, niti e ikada postojati takva sila koja bi administraciji mogla nametnuti neki takav zakon. Stoga njegovo etabliranje ovisi o tome koliko e se ona brzo prosvjeivati. No, da bi ste joa jasnije uvidjeli razliku izmeu onog zakona i utopisti kih projekata, pokuaajte otkriti da li su postojale i da li postoje interesne grupe koje bi htjele osnovati neko druatvo na osnovu Platonove Dr~ave, Morusove Utopije ili Campanellinog Grada Sunca. Baa zbog nepostojanja neke takve interesne grupe, Platon je otiaao na Siciliju gdje je sam pokuaao osnovati dr~avu po svojoj zamisli. Utopisti nost takvih projekata kao ato su Platonov, Morusov, Marxov i drugi bila je u o ekivanju da e oni funkcionirati, a utopisti nost ovog, mog projekta jest, ini se, u o ekivanju da bi on mogao biti uspostavljen. Govorei ozbiljno, prava slabost ova dva zakona mo~da je u tome ato su oni suviae egzaktni. Samo druatvo, naime, nije toliko egzaktan entitet, pa ih ono odbija. No, s druge strane, druatvo te~i ka sve veoj svojoj, unutarnjoj egzaktnosti, pa tom svojom te~njom izlazi ususret etabliranju ovakvih zakona. Toliko o utopisti nosti i realisti nosti odnosno stvarnoj svrsishodnosti ovog projekta. To smo bili du~ni trezvenosti, poatenju i istini. Va~nost tr~iata i konkurencije Na kraju vas, na~alost, moram pridaviti sa joa jednom stvari. No, molim vas da zbog toga ne krivite mene, jer ja vas doista mu im samo sa onim znanjima koja su najneophodnija za vaa opstanak. I ko ne mo~e platiti barem tu cijenu, mo~e odmah po eti kukati nad svojom sudbinom. Ali, da prijeem na stvar. Svi ste vi sluaali o tome koliko je tr~iate va~no za naa opstanak. Te su pri e viae nego istinite, ali onima koji ih pri aju nije sasvim jasno koja je prava funkcija tr~iata, pa ni vama nisu mogli dovoljno jasno ukazati na njegovu va~nost. Pokuaat u vam tu njegovu va~nost pribli~iti jednim primjerom kojeg sam upotrijebio u knjizi "BALKANSKO PRORO ANSTVO": "& Dva ovjeka donesu na tr~iate jednaku koli inu ~ita, jednake kvalitete, i jednako ga uspjeano prodaju po jednakoj cijeni, za jednaku sumu novca, npr. 1 000 000$. ini se kao da je tr~iate bilo jednako milostivo prema jednome i drugome. Meutim, jedan od njih radio je neznala ki, nemarno i po zastarjelim metodama, pa ga je proizvodnja prodanog ~ita koatala 1 200 000$. Taj je otiaao kui s gubitkom od 200 000$ . Drugi je radio puno pametnije i po puno boljoj metodi, pa ga je uzgoj ~ita koatao samo 800 000$. On je otiaao kui sa 200 000$ dobitka. Prvi se viae nikada nee vratiti na tr~iate, jer ga je ono upropastilo. Drugoga je nagradilo i dalo mu aansu da doe opet. Najva~nija funkcija tr~iata, kako pokazuje ovaj primjer nije, da ocjenjuje vrijednost onoga ato smo donijeli na tr~nicu - premda ono ini i to - nego da procjenjuje vrijednost onoga ato smo ostavili kod kue - vrijednost, odnosno efikasnost., ili, ekonomi nost metode, na ina na koji smo proizveli robu koju smo iznijeli na tr~iate& Zatirui neproduktivne metode i ljude, a nagraujui dobre i produktivne, tr~iate vu e ovje anstvo putem napretka. A kako nove, bolje metode proizlaze isklju ivo iz kreativnosti obdarenih individua, ono nagrauje i kreativni rad. Istina, tr~iate esto zakasni nagraditi kreativne individue, ali zato ne zaboravlja nagraditi narode koji su se poslu~ili produktima njihove kreativnosti& Eto, toliko o pravoj funkciji tr~iata. A sada rije , dvije o takozvanom Svjetskom tr~iatu. Ako niste ekonomisti, koji ve znadu te stvari, mo~ete mi vjerovati na rije  kad ka~em da ve odavno nema toliko daleke, primitivne i toliko izolirane zemlje na svijetu, da joj opstanak uvelike ne bi ovisio o tom tr~iatu. Sve su zemlje danas nevidljivim pup anim vrpcama vezane za nj, i ni jedna zemlja, ako ima iole zdravu privredu, ne proizvodi viae za sebe, nego za Svjetsko tr~iate, na kojem takoer kupuje i sve ono ato sama ne mo~e proizvesti. Ko ne radi tako, neizbje~no propada. Opstanak svakog danaanjeg naroda ovisi o tome hoe li atogod prodati na toj, Svjetskoj tr~nici. Ali, kako je ve pokazao onaj primjer, na toj tr~nici mo~e se prodavati i s gubitkom. Narod koji tako prodaje, osuen je na neugodnu dijetu, a na kraju propadanje, a mo~da i izumiranje. Ni naaa zemlja, a niti bilo koji drugi narod ne mogu opstati bez Svjetskog tr~iata. Kada pak iziemo na nj, mo~emo se kui vratiti s dobitkom, jedino ako smo prije toga, ovdje kod kue ekonomi no proizveli ono ato smo tamo prodali. A ekonomi no proizvesti te stvari, danas, mo~emo jedino ako ~ivimo i radimo onako kako propisuju ona dva zakona, ili na neki drugi, sli an na in. Ovime sam, nadam se, ukazao, i na pravu funkciju tr~iata, i na va~nost, tj. stanovitu neophodnost onih zakona. Sada, ukratko, o konkurenciji. Ona je bi  koji sva stvorenja tjera putem napretka. Da nema nje, svijet bi bio carstvo propasti i jada, pod vlaau osrednjih ili najloaijih pripadnika svih vrsta. Konkurencija, meutim, otima vlast iz njihovih ruku i daje ju najsposobnijima - onima koji mogu najviae u initi za opstanak i napredak svoje vrste ili druatva. Konkuriranje je, dakle, prirodna metoda pomou koje se vrste uvaju od degeneracije i izumiranja. To va~i i za ljudsku vrstu i ljudsko druatvo. Ono druatvo koje onemogui djelovanje konkurencije, ubrzo se pretvara u ustajalu ~abokre inu, a potom u smrdljivu baruatinu, koja je izvor mnogih bolesti i zala, i raj za zmije i pijavice. Ali, s druge strane, ono druatvo koje zakonima ne obuzda prirodnu ~estinu djelovanja konkurencije, mo~e se pretvoriti u pravi osinjak ili zmijsko leglo - "rat svih protiv svih", u kojem se svi meusobno pro~diru i u kojem opet, prvi stradavaju baa oni najvredniji i najproduktivniji lanovi druatva. Iz toga, na kraju proizlazi jednaka ateta kao i iz spre avanja njenog djelovanja. Imajui to u vidu, prikazane zakone izradio sam tako da obuzdavaju ~estinu prirodne konkurencije i da se po~eljna veli ina njenog utjecaja mo~e regulirati poveavanjem i smanjivanjem one, "najmanje dozvoljene visine KPK-a i KEAD-a". Time se istovremeno regulira i brzina ekonomskog rasta. A analizom koja je utemeljena na upotrebi Gausove krivulje, mo~e se otkriti koja je idealna, tj. optimalna visina KPK-a i KEAD-a za neko razdoblje, no sada ne mo~emo o tome. Ovdje treba imati u vidu da konkurencija ne spada medju takozvane "elasti ne" tr~iane pojave i da njena "ponuda" ne bi jako posluano slijedila pad potra~nje za njom. Stoga sam, u drugim knjigama, pokazao da bi ~estinu djelovanja konkurencije trebalo ograni avati i maksimiranjem visine KPK-a. Maksimalna dozvoljena veli ina KPK- a mogla bi biti, recimo: 3. Sva dobit koja bi KPK poveavala iznad te vrijednosti, mogla bi se s potpunim pravom smatrati posljedicom injenja atete partnerima, buduim generacijama, ili samoj prirodi, pa bi se bez naknade oduzimala poduzeima i davala fondovima oateenih subjekata. Ovakav bi na in suzbijanja ~estine konkurencije bio vrlo efikasan, jer nikome se ne bi isplatilo da radi suviae revno i da tako stekne dobit koja e mu biti oduzeta. Jasno, ni taj se na in ne mo~e primjeniti uvijek i svugdje. Ali, dosta, dosta! Dopisivanjem samo joa jednog slova, zloupotrebio bih vaae strpljenje. Stru njaci koje to bude zanimalo (a njih to jako zanima?!), neka konzultiraju moju knjigu Suma ekonomije Ostaje mi joa samo vrlo neugodna du~nost da itatelja podsjetim na to da je ponuda ljudskih ~ivota, ve viae od jednog stoljea nerazumno velika, pretjerana i da danas ima oko tri milijarde ljudi koji su prekobrojni, i kojih se ljudska vrsta, i protiv svoje volje mora, osloboditi, da bi mogla opstati na neki "normalan" na in. Doveli smo se, na~alost, u situaciju u kojoj nam je, za naa vlastiti opstanak, va~nija neka jadna biljna ili ~ivotinjska vrsta, nego itavi narodi ili rase, pa e neki, usprkos naaem humanisti kom u~asavanju, morati preko palube. Tko e otii, a tko ostati, ve sada presuuje tr~iate, a ono nema nikakve samilosti niti sentimentalnosti prema onima koji ne mogu opstati na na in koji je prikazan onim zakonima i, openito, ovim programom. Da me ne bi ste krivo shvatili, ne propisujem ja nikome kako mora ~ivjeti, nego samo, pomou onih zakona, dovodim do rije i, tj. prikazujem na in ~ivota kojeg nam je propisala neka sila ato je puno monija od nas. Nitko vas nee prisiljavati niti na to da poatujete taj, njen zakon. Ali, ako ga ne budete poatovali& zna se. Nemojte se zavaravati iluzijom da visokorazvijena, suvremena civilizacija nee dozvoliti da neki narodi izumru. Jedan od zadataka visokorazvijene civilizacije je i to da ato je mogue efikasnije i bezbolnije uklanja povijesno i civilizacijski neproduktivne narode, rase, druatva, grupe i sve ostale jalove subjekte sa ovoga svijeta. Ta je selekcija jedan od uvjeta "normalnog" opstanka ljudske vrste i ostvarenja njenih vitalnih ciljeva. Memento Ovi su zakoni vrlo mono orue. Mnogi su sanjali o posjedovanju ne eg takvog, ali im se snovi nisu ostvarili. Mo~ea ih pro itati, pomisliti da doista i nisu tako loai i ostati i dalje sjediti i mudrovati uz aaicu loaeg konjaka i kukati kako su na vlasti sami lupe~i i nesposobnjakovii, kako svi kradu itd. Neu se ni najmanje za uditi ako postupia baa po tom, naaem starom obi aju. Ali, mo~ea ih uzeti u ruke i osnovati neku novu stranku koja e ih zastupati; tra~iti od stranke u koju si ve u lanjen da ih uvrsti u svoj program, da se bori za njih (ato joj nee nimalo akoditi): tra~iti od Sabora da ih usvoji, ili pak u initi s njima neato tree, ato smatraa da bi moglo biti najbolje. To mo~da znaa bolje nego ja, koji nisam politi ar, nego znanstvenik. Ja stvaram orue koje ea ti upotrebljavati. To orue je zgotovljeno i dr~ia ga u rukama... `to se mene ti e, mo~ea cijeli program odmah baciti u smee ili s njime obrisati guzicu. Ali ako nisi budala ili zadnja propalica na ovome svijetu, koja se odrekla sama sebe, svoje budunosti i svoje djece, znat ea, i bez posebne upute da se on mo~e upotrijebiti i na neki bolji na in. II DIO OSNOVE NOVOG PORETKA Prethodna napomena To je bio onaj  obavezni dio. Slijedi dio koji nije  obavezan , ali vjerujem da je zanimljiv, a uz to je i relativno kratak. Tu u iznijeti one svoje teorijske poglede od kojih sam morao apstinirati u dosadaanjem,  prakti nom izlaganju. Ovo ativo namjenjeno je, kao ato sam ve rekao, Zapadnjacima i openito znanstvenicima. No mo~e ga pro itati i obi an "domai ovjek". Kroz njega e, ako niata drugo moi upoznati neke va~ne crte svog mentaliteta. Politi arima, znanstvenicima i managerima Zapada, ovo je ativo potrebno jer im mo~e otkriti stvarne razloge zbog kojih sve njihove investicije u svrhu pomoi Istoku i tzv. Treem Svijetu na kraju uvijek padaju u vodu ili pak daju vrlo loae, jadne, a naj eae naopake rezultate. Usprkos opasnosti da mi itatelji nee oprostiti veliku prepotenciju, moram rei da se znanje zapadnjaka o njihovom vlastitom, a i ovom naaem svijetu sastoji, na~alost, od iluzija, zbrke i zabluda. U sljedeim odjeljcima moi e, u grubim crtama, vidjeti taj naa zajedni ki svijet onakvim kakav on zaista jest. To je prili no va~no, jer se bez stvarnog poznavanja, tj. razumijevanja svijeta i vremena u kojem ~ivimo naaa djelatnost svodi na injenje greake za greakom. Takvom djelatnoau nitko ne mo~e ostvariti svoje ciljeve, niti osmisliti svoje postojanje - ni individue, ni narodi. Prepreke i uvjeti njihovog prevladavanja Po injemo s kratkim prikazom naaeg, Hrvatskog oblika pojavljivanja jednog opeg problema od kojeg boluje suvremena svjetska civilizacija. Mi smo ve odavno svjesni toga da se na ovim naaim prostorima nikako ili vrlo teako ukorjenjuje bilo kakvo dobro ili napredak. To je dovelo i do stvaranja mita, po kojem je na Hrvatsku, njen posljedni narodni vladar, Zvonimir bacio neko prokletstvo, te da se baa zbog njega ovdje ne mo~e ukorjeniti i razviti nikakvo dobro. Ne treba, naravno, doslovno vjerovati u taj mit, ali treba imati na umu da nije nastao bez razloga. On, naime, na svoj, mitski na in, ukazuje na jednu veliku prepreku koja onemoguuje napredak i koja, u stvarnosti doista djeluje kao nekakvo prokletstvo. Otkrivanje te prepreke mo~e, ali i ne mora osloboditi put napretku, jer, njeno otkrivanje nije isto ato i uklanjanje, koje e, ako do njega i doe, mo~da biti dosta teako i dugotrajno. Prije nego se ona ukloni, ne treba ni sanjati o nekakvom dobru ili napretku. No, da bi smo ju uklonili, moramo ju upoznati. A upoznati ju mo~emo i prepoznati i u drugim sli nim djelovima svijeta jedino pomou elemenata jednog novog shvaanja povijesti, odnosno nove teorije povijesti, koja je, kako e se ve pokazati, istovremeno i teorija razvoja civilizacije. Ta, teorija ve godinama ami, sirota negdje u mojim ladicama, ekajui nekog izdava a. Ja bih bio najsretniji kad vam ju ne bih morao prepri avati, ali ozbiljno i suvislo bavljenje ovim problemom primorava me da vam ju ipak izlo~im. Ovdje u dati samo njen kratki, i tek djelomi an prikaz. Pri tome u se izvrgnuti opasnosti vulgarizacije vlastite teorije. Ako do toga doista i doe, molim itatelja da ne bude strog u svojoj kritici, jer vrlo je teako, ako ne i nemogue, bez poneke vulgarizacije, na svega nekoliko stranica, prikazati neato emu je za potpun prikaz bilo potrebno nekoliko stotina stranica. Sljedei odjeljak je tipi no akolsko-filozofsko, ud~beni ko izlaganje o dosadaanjim shvaanjima povijesti. Najradije bih vam preporu io da ga presko ite, ali ako to u inite neete shvatiti po emu se moje shvaanje (koje se nalazi na kraju tog odjeljka) razlikuje od njih. Stoga vas molim da ipak stisnete zube i pokuaate ga nekako pro~vakati. Filozofija povijesti Vjerojatno vam je poznato da je pitanje o tome: ato je povijest, jedno od pitanja s kojim se ve oko 1500 godina rve filozofsko mialjenje, i to uglavnom neuspjeano. Neuspjeano, ka~em, stoga ato najzna ajnija mialjenja u zadnjih 150 godina implicitno ili eksplicitno pokazuju da viae nemaju starih iluzija o razumijevanju povijesti, a niti nekih novih spoznaja o njoj. Nakon tisuu i petsto godina postojanja filozofije povijesti, ostale su joa samo nedoumice i zbunjenost. Uo avanje povijesnog toka i njegovo promialjanje po elo je dosta kasno., tek s A. Augustinom, oko 450. god. poslije Krista. (Iako prvi historiografi potje u iz Stare Gr ke, (Herodot, Tukidid , Plutarh..., Grci nisu uo avali ono ato mi zovemo povijeau.) Augustin je bio prvi mislilac, koji je ukazao na to da se unutar ljudskog svijeta zbiva nekakav razvojni proces kojemu e trebati puno vremena da dosegne svoj cilj. Povijeau je ozna io vrijeme tog razvojnog procesa i sam proces. Smatrao je da je cilj povijesti spas ovje anstva. Uvjet spasa je stvaranje orua spasa. To orue je tzv. Dr~ava Bo~ja ovdje na zemlji - CIVITAS DEI. Ona je zapravo kraanska civilizacija. Augustin je smatrao da cjelokupni povijesni proces ima tri etape, tj. tri razvojna stupnja: etapu Oca, (Svijet poganskih civilizacija), etapu Sina (koja po inje s roenjem Krista) i etapu Duha Svetoga, koja je trebala otpo eti tek dugo poslije Augustinove smrti. Nakon Augustina, svaki je zna ajniji mislilac postavio pitanje: ato je povijest, i pokuaao odgovoriti na nj. Eriugena, Scotus, Toma& No svi su oni, a kasnije i mnogi drugi mislioci, pod Augustinovim utjecajem, shvaali povijest kao:  proces napredovanja ka spasu . Od novijih mislilaca povijesti, zna ajniji je G. B. Vico. On je nauku o povijesti istrgnuo iz krila teologije i postavio ju kao  civilnu znanost . U povijesti je razlikovao tri etape: epohu bogova, epohu heroja i epohu ljudi. Poslije njega, veliki doprinos filozofiji povijesti dao je francuski mislilac, osniva  pozitivizma i socioloake znanosti, Auguste Comte. On je ustvrdio da je povijest ustvari proces razvoja ljudskog duha i razlikovao je u njemu tri stupnja: religijski, metafizi ki, i pozitivni. Svaki od tih stupnjeva ospoljavao se u realnom svijetu i tvorio specifi nu civilizaciju i specifi no druatvo. Filozofija povijesti posti~e najviai doseg u Hegelovom mialjenju. On smatra da je povijest vrijeme u kojem Svjetski duh, vraajui se k samom sebi, napreduje u shvaanju samog sebe kao slobode. Povijest je, po njegovu mialjenju po ela na Istoku, a zavraila se na Zapadu. U ljudskom svijetu, taj se napredak pokazivao prvenstveno kao kao airenje politi ke slobode. I Hegel, u povijesnom razvoju razlikuje tri stupnja: tezu, antitezu i sintezu. Teza je isto nja ki tip despocije u kojem je slobodan samo despot. Antiteza se ozbiljuje kao anti ko druatvo u kojem je slobodna cijela jedna klasa, a , sinteza razvoja je germansko graansko druatvo uspostavljeno najprije u formi Napoleonskog carstva, a potom etabilirano kao ustavna, odnosno parlamentarna monarhija. Svi pripadnici tog druatva imaju politi ku slobodu i ravnopravni su pred zakonom. Hegel je, nadalje, smatrao da povijest zavraava stvaranjem Pruske monarhije (na poiti kom planu), te s njegovom djelatnoau i s njegovom filozofijom,(na planu ope kulture i civiliziranosti), jer je u njoj i kroz nju Svjetski duh kona no spoznao da je On sama Sloboda. Uskoro u vam zorno pokazati da ne izvodim nikakvu sprdnju s Hegelom kad ka~em da su se te njegove smione tvrdnje, u velikoj mjeri pokazale istinitima. Zbiljski kraj povijesti, koji se zbivao negdje od sredine 18. do sredine, ili kraja 19. stoljea izazvao je mnoge duhovne, i kulturne katastrofe u Zapadnoj civilizaciji. Svaka obrazovanija duaa tog vremena, iako nije razumjela, osjetila je, da se zbiva o ekivani kraj povijesti, ali ne i tisuama godina o ekivani spas, osloboenje, ili barem rjeaenje nekih velikih problema koji su mu ili ovjeka. `toviae, umjesto rjeaenja, po eli su se, jedan za drugim, pojavljivati neki novi, do tada nepoznati problemi. Odatle ono golemo, esencijalno razo aranje sudbinom ovjeka, spleen i takozvana Svjetska bol. Neke od najranijih i najtipi nijih misaonih reakcija na taj kraj, npr. Nietzseova i Schoppenhauerova izra~avale su uvjerenje da ono ato se podrazumjevalo pod povijeau ne postoji, niti se ikada zbivalo. Kasnije su neki filozofi i sociolozi pokuaali izgraditi teorije prilagoene novoj zbilji, a neki su revitalizirali isto nja ko, ili pak ranogr ko shvaanje vremena i na njemu izgradili nova, tzv. cikli ka shvaanja povijesti. No iz toga nije proizaalo niata ato bi bilo vrijedno pa~nje i spomena u ovom kratkom prikazu. Kraj povijesti i sve ono ato se zbivalo poslije njega joa i danas smuuje i dr~i u mraku ak i najsna~nije i najdublje duhove. Naa suvremenik, F. Fukoyama, koji je pokuaajima razumijevanja povijesti posvetio takorei cijeli ~ivot, u svojoj knjizi "Kraj povijesti& " pokazuje da nije otiaao dalje od uenja i zbunjenosti njome. Uz promialjanje povijesti, najtjeanje je bilo vezano i promialjanje napretka. `to je napredak? Ili, ato je to ato se razvija kroz povijest? Mialjenja su se uglavnom slagala oko toga da ono ato se razvija jest duh, ili pak, ovjek, i da je napredak ostvarivanje, tj. ozbiljavanje sve boljih, viaih ili savraenijih oblika njegovog postojanja. Ve smo vidjeli neke od tih mialjenja., a kao najilustrativnije navodim joa i mialjenje velikog njema kog mislioca I. Kanta. On je tvrdio da se kroz povijest razvija samo ovje anstvo. U prvoj etapi svog razvoja, ono se civilizira, u drugoj kultivira, a u treoj postaje moralno. To lijepo zvu i, ali mi se svakim danom sve viae i vrae uvjeravamo da ne odgovara istini. Danaanje ovje anstvo nije niata kulturnije, a kamoli moralnije od, npr. Anti kog. *** Iz onoga ato sam vam izlo~io, moglo bi se u initi da je pitanje o povijesti isto akolsko-filozofsko pitanje, i da izvan akademskih krugova nema nikakve va~nosti. Ali, varate se. Znanje, ili nekakvo uvjerenje o povijesti, ili pak uvjerenje o tome da je uope nema, ne samo da odreuje ato emo svaki dan raditi, nego i to kako emo biti raspolo~eni - da li emo biti depresivni i suicidni ili pak obrnuto - vedri i poletni. Utjecaj tog pitanja joa je puno dublji i airi nego ato sam ovdje nagovijestio, ali sada ne mogu o tome. Rei u joa samo to da je pitanje o povijesti jedno od onih pitanja na koje se ljudski um nikako ne mo~e ogluaiti, te da, htio on to ili ne, nekako ipak mora odgovarati na njega. A od toga kakav mu je odgovor, u velikoj mjeri ovisi i to kakav e mu biti ~ivot i sudbina. U umjetnosti i svakodnevnom ~ivotu problem povijesti postavlja se na popularniji na in, naj eae u obliku pitanja:: Tko smo?& Odakle dolazimo?& Kamo idemo?...itd. *** Na osnovu promialjene, kriti ke pretpostavke: da uope postoji, tj. da se doista zbiva neato takvo kao ato je povijesni proces ili povijest, ponovo postavljamo pitanje: `to je ona? I nadamo se da su proteklih deset tisua godina historioloakog iskustva povijesti i tisuu i pol godina postojanja filozofije povijesti barem minimalni uvjeti odnosno najneophodnija predznanja za postavljanje tog pitanja i neki ozbiljniji odgovor na nj. Radi kratkoe, ovdje u najdirektnije navesti moj odgovor na to pitanje. Povijest je proces stvaranja i razvijanja umjetnog bia. Zapo eo je prije oko deset tisua godina a zavraio, kako sam ve naveo., tokom osamnaestog i devetnaestog stoljea. Realni prostor razvijanja tog, umjetnog bia je ljudski svijet - civilizacija - koja je ustvari materijalni ili tjelesni oblik njegovog postojanja. Povijest vidimo kao razvoj civilizacije, a sam razvoj civilizacije je pojavni oblik razvoja umjetnog bia. Povijest, dakle, nije niata drugo do fenomenologija umjetnog bia. Fenomenologija, u hegelijanskom, a ne husserlovskom smislu tog termina. Pod biem ovdje podrazumjevamo neato autopoieti no - neato ato ima mo samorazvoja i samoodr~anja. Stvar je Neato ato nema tih moi. Ona je alopoieti na. Umjetno bie je svrsishodno bie. Ono postoji radi ovjeka, dok je prirodno bie samosvrano, jer postoji radi samog sebe. U sljedeim odjeljcima, govorit u uglavnom o pojavnom obliku povijesnog procesa, tj. o razvoju civilizacije. Razvoj civilizacije Antropolozi obi no smatraju da na Zemlji postoji nekoliko autohtonih civilizacija, ili tzv. "civilizacijskih krugova . Ja sam, meutim, u prethodnim knjigama, dobrim argumentima, kako vjerujem, potvrdio Hegelovu tvrdnju da se na Zemlji zbivao samo jedan povijesni proces (koji je po eo na Istoku, a zavraio na Zapadu) pa, prema tome, postoji i samo jedna civilizacija, a to je cjelokupna ljudska ili svjetska civilizacija - civilizacija ljudske vrste. Ona je , meutim, proala kroz tri etape, odnosno tri razvojna stupnja. Ostaci prethodnih stupnjeva razvoja postoje joa i danas. Oni se meusobno toliko razlikuju, da, na prvi pogled doista izgledaju kao nekakve autohtone civilizacije. Stupnjeve razvoja civilizacije odredila je opa zakonomjernst razvoja - dijalektika. Ja ih razlikujem po na inu na koji je ljudska vrsta odr~avala svoj ~ivot. To su: 1. Teza, Neolit, 2.Antiteza, Antika i 3. Sinteza, Zapad, a sada po inje ulaziti u etvrti stupanj, Epitezu kojeg naj eae nazivam Antropotehnoloakom civilizacijom. 1.Teza U Neolitskoj civilizaciji, sam ovjek nije proizvodio niata, nego je ~ivio od "rada" prirode i njenih plodova. To je bila potroaa ka civilizacija u najpotpunijem smislu te rije i. 2. Antiteza Antika je razdoblje u kojem ljudska vrsta viae ne ~ivi od  rada prirode, nego od svog vlastitog rada, i dijeli se na robove i gospodare. Robovi obavljaju fizi ki, a gospodari umni dio ukupnog posla potrebnog za odr~anje ~ivota vrste. 3. Sinteza U Zapadnoj civilizaciji, koja je sinteza ili rezultat cijelog povijesnog razvoja, ovjek stvara umjetno bie. Ono radi, a ovjek troai proizvode njegovog rada. Dovraenjem procesa stvaranja umjetnog bia ostvaren je cilj povijesti, a sama povijest privedena je kraju. No, kraj povijesti nije: niti kraj vremena, niti konac postojanja svijeta, a niti ozbiljenje o ekivanog spasa. Uspjeanim dovraenjem povijesti, tj. stvaranjem umjetnog bia, stvoreno je tek neophodno sredstvo spasa, kako bi rekli stari, ili pak orudje samooslobodjenja, kako bi rekao Hegel. Ja ga sam nazivam sredstvom za ostvarivanje ciljeva vrste. Ovi se ciljevi, po mom mialjenju, mogu ostvariti isklju ivo nekakvim sredstvom koje je bievito, autopoieti no. Govorei hegelijanskom terminologijom, sinteza povijesnog razvoja nije samooslobodjenje Svjetskog duha, nego tek dovraenje orudja ili sredstva njegovog samooslobodjenja. 4.Epiteza U ovoj, etvrtoj, postpovijesnoj etapi, koja ve polako otpo inje, a koju, kako sam ve rekao, naj eae nazivam Antropotehnoloakom, umjesto razvijanja, tj. stvaranja umjetnog bia, prevladavati e njegovo koriatenje ili upotreba kao neophodnog, bievitog orua za ostvarivanje onih klju nih ili vitalnih ciljeva vrste. *** Vrijeme povijesti, dakle, nije vrijeme ovjekovog razvoja, kako se obi no mislilo do sada, nego vrijeme njegovog svrsishodnog samootudjenja. Tokom njega, ovjek se ~rtvovao, tako ato je samog sebe - svoj kreativni duh, i svoju ~ivotnu snagu - koristio kao sredstvo stvaranja umjetnog bia. Povijesni proces, odnosno povijesni razvoj nije tekao ni mirno ni glatko, jer su se povijesnim tendecijama suprostavljale vrlo sna~ne antipovijesne, ato je dovodilo do vrlo teakih i krvavih ratova, stagnacije i povremenih nazadaka. Pod antipovijesnim tendencijama podrazumijevam one tendencije ili intencije koje se suprotstavljaju stvaranju , razvijanju ili koriatenju umjetnog bia. Postpovijesno doba bit e bitno mirnije zbog supremacije povijesnih tendencija. U tom razdoblju, koje bi moglo potrajati isto koliko i cijela povijest, umjetno bie koristit e se kao sredstvo unutraanjeg, duhovnog razvoja ovjeka, koji je bio prekinut upravo s po etkom povijesti, tj. s po etkom stvaranja umjetnog bia. *** Sposobnost stvaranja umjetnog bia je ono ato ovjeka razlikuje od ostalih ~ivih vrsta na ovome planetu. Neke od tih, ostalih vrsta mogu stvoriti umjetne stvari - p ele saa, pauci mre~e, dabrovi brane itd. - ali samo ovjek mo~e stvoriti umjetno bie Ta sposobnost svrstava ljudsku vrstu meu kreativne vrste. Umjetno bie stvoreno je i razvijeno radi toga da ljudskoj vrsti osigura i omogui ~ivot kakav je svojstven takozvanim inteligentnim, ili to nije: kreativnim vrstama. Nekreativne vrste odr~avaju svoj ~ivot uz pomo prirodnog bia, a kreativne pomou umjetnog. Pravi ~ivotni prostor kreativne vrste nije ~ivi prirodni svijet, povraina planeta na kojem je za eta i na kojem je stasala., nego su to kozmi ka prostranstva.  Normalni , tj. ovjeku svojstveni na in ~ivota nije onaj s po etka povijesti, nego onaj koji e se tek razviti u postpovijesti. Povijesni razvoj je, dakle, pored ostalog i proces  normalizacije ovjekovog na ina ~ivljenja. Ovdje moram napomenuti da vrsta, sama po sebi nije neposredno kreativna, nego su to neki od njenih pripadnika. To su one individue koje su obdarene sposobnoau da raaju duhom - geniji. Lat. gigno 3 genui genitum - raati. Genijalnost je sposobnost za stvaranje onih neophodnih elemenata od kojih se sastoji umjetno bie. Narodi, grupe, klase, ili pak profesije reproduciraju te elemente i uvode ih u ljudsku ~ivotnu praksu. Te~nja ka stvaranju umjetnog bia postojala je u ovjeku otkad je postao ovjekom. U vrijeme prvih dviju civilizacija nastali su tek neki elementi umjetnog bia. Zapadna civilizacija dodala im je nove i izvela njihovu veliku sintezu. Umjetno bie o kojem se ovdje govori nije niata drugo do kapital. A sam kapital pak, nije prosta stvar, niti velika suma novca., nego neato bievito, autopoieti no - svrsishodno bie, ili, bievito orudje, koje ne samo da radi za ovjeka i oslobaa mu ~ivotno vrijeme za njegovu bitnu aktivnost, nego takoer, u velikoj mjeri, upravlja ovjekovim ponaaanjem i ~ivotom. U tome nema ni ega loaeg, jer ato se ovjek viae podvrgava vlasti tog bia, ~ivot mu je to potpuniji, bolji, slobodniji, ugodniji, sigurniji itd. Odmetanje od njegove vlasti rezultira bijedom, a u slu aju velike gluposti, tvrdokornosti ili nesposobnosti da se ~ivi pomou umjetnog bia, potpunom propaau. Takozvana Zapadna civilizacija nije niata drugo do tjelesni, materijalni ili realni oblik postojanja umjetnog bia. Novac je njegova  krv : tehnika mu je  muskulatura i kostur : kemijska industrija  probavni trakt ; trgovina  fiziologija informacijski sustav mu je  nervni sustav . Ugljen, nafta, Uran i Deuterij su mu hrana, a elektri na energija njegova  ~ivotna snaga i snaga njegovih miaia : znanost mu je  mozak , a tehnologija njegovo  generativno tkivo koje  raa nove, sve savraenije generacije elemenata od kojih se sastoji. Politika je njegova volja - volja za opstankom i daljnjim (evolutivnim) razvojem, koji je uvjet opstanka. Jedno od klju nih postignua Zapada jest ostvarenje liberalno-demokratskog druatva. Ono je naprednije od ostalih, ne po tome ato je kulturnije ili moralnije, nego po tome ato je bitno svrsishodnije, dovraeno ili zgotovljeno politi ko sredstvo za ostvarivanje ciljeva vrste. Malo kasnije pokazati u da sam druatvo, podstaknut idejama klasika soiologije, shvatio kao umjetni organizam. Taj umjetni organizam - druatvo - je duaa, ki ma ili kostur koji nosi cijelo umjetno bie. Liberalno, bur~oasko demokratsko druatvo je zreli oblik postojanja umjetnog organizma ili adekvatni politi ki instrument za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste. Prethodni stupnjevi razvoja tog organizma: plemenska zajednica, robovlasniatvo i feudalizam (a i komunizam), nisu bili dovoljno razvijeni ili uope nisu bili svrsishodni, pa nisu mogli poslu~iti kao politi ko sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva. Stoga ih je povijesni razvoj prevladao ili odbacio. Govorei precizno, prednost liberalnog bur~oaskog druatva pred ostalima je u tome ato se utemeljilo u slobodi - lat. Libertas. Klju ni oblik, ili, bitni na in pojavljivanja slobode jest kreativnost. A proizvod kreativnosti je umjetno bie. SAPIENTIS SAT! Liberalizam je, dakle, klica budunosti i politi ka osnova ili politi ko sredstvo za ostvarenje ciljeva ljudske vrste. Upravo iz liberalizma proiziaao je i jedan od najzna ajnijih, a airokim masama najzanimljiviji doseg Zapada. To je bilo stvaranje umjetnog radnika. Taj "umjetni radnik" nije niata drugo do automatizirana proizvodnja dobara, odnosno, obrnuto, i bitno to nije: automatizirana proizvodnja dobara nije niata drugo do umjetni radnik. Razvijen je kroz industrijsku i informati ku revoluciju, sintezom tehnike i znanosti. On ve danas potpuno oslobaa ovjeka od velikog broja teakih ili opasnih poslova, a svojim radom mo~e prehraniti i udomiti cijelo ovje anstvo. U vremenu Antropotehnoloake civilizacije, umjetno bie trebalo bi preuzeti gotovo sve brige o svom vlastitom razvoju, i osloboditi ovjeka od njih. To e pak biti mogue samo pomou onakvih zakona kakvi su ve prikazani u prethodnom tekstu, a koji mu omoguuju da se transformira u umjetnog privatnog vlasnika. To je uvjet normalnog daljnjeg razvoja civilizacije i normalnog, smislenog opstanka ljudske vrste. Uva~avajem tih zakona, liberalna bur~oaska demokracija po et e se usavraavati i pretvarati u neato ato sam nazvao logokracijom - vladavinom znanosti - koja e se na kraju, najvjerojatnije transformirati u specifi no, logokratsko carstvo - imperij. No, o tome mo~ete viae itati na drugim mjestima. Civilizacijska struktura suvremenog svijeta Danaanji svijet ne sastoji se isklju ivo od raznih kultura ili varijanti Zapadne civilizacije. Neolitska i Anti ka civilizacija pre~ivjele su svoje pravo vrijeme, pa postoje i danas u obliku Neoneolitske i Neoanti ke civilizacije. To su oni ostaci prethodnih stupnjeva povijesnog razvoja koje sam ve spomenuo. U okviru Neoneolitske ~ive Slaveni, dio Kineza, Mongoli, Indijanci, Crnci, Eskimi i joa neke manje skupine. Drugi dio Kineza, Indijci, Islamski svijet, dio Ju~noameri ke populacije, te neki narodi ju~ne i jugoisto ne Evrope ~ive unutar Neoanti ke civilizacije. Velika razli itost obi aja, vrijednosti, navika, folklora, kulturnih i drugih institucija navela je antropologe na mialjenje da se tu radi o autohtonim civilizacijama ili "civilizacijskim krugovima". No analiza temeljnih metoda njihovog pre~ivljavanja pokazuje ono ato smo ve izlo~ili - da su to pre~ivjeli i prilagoeni prethodni stupnjevi civilizacijskog razvoja. Pripadnici tih neo-paleo-civilizacija, doduae ne ~ive viae od svoga rada, a niti od plodova prirode, kao nekada, nego od onoga ato proizvede Zapad i umjetno bie kojeg je on stvorio. (Ovdje je veoma va~no istaknuti da i pripadnici neoneolitske i neoanti ke civilizacije i sami neato rade i proizvode, a katkada rade ak i viae nego pripadnici Zapadne civilizacije. ali sve ato god rade, proizvode ili ine, ine to tako da bi sprije ili nastanak i razvoj umjetnog bia na svom teritoriju. Sve rade da ne rade. (Na teritoriju Zapadne civilizacije, gdje ne va~i zabrana stvaranja umjetnog bia, naai se radnici i poduzetnici esto pokazuju superiorni Zapadnima.) Zbog zabrane stvaranja umjetnog bia, rad neoneoliana i neoanti ana, na teritoriju njihove vlastite civilizacije nesvrsishodno je koncipiran i organiziran i stoga antiproduktivan, ak i onda kad je enormno velik. Dapa e, ato je vei to su mu posljedice gore i pogubnije. Stoga su oni, radili atogod ili ne, prisiljeni ~ivjeti od onoga ato stvori Zapad, a motivirani su da rade ato je mogue manje i loaije. Istinski produktivan jest jedino onaj rad koji doprinosi stvaranju i razvijanju umjetnog bia. Klasi na ekonomija naslutila je to ve prije viae od dva stoljea pa je rekla da je produktivan jedino onaj rad koji se razmjenjuje za kapital i koji, posredstvom stvaranja profita doprinosi njegovom razvoju (Marx). Mi smo ve ranije pokazali da kapital nije niata drugo do umjetno bie, pa je naaa teorija izvrstan teorijski dokaz istinitosti one tvrdnje klasi ne ekonomske akole. Kad mi ka~emo da neoneoli ani i neoanti ani nisu produktivni, onda ne tvrdimo da niata ne rade nego da svojim radom ne doprinose razvoju umjetnog bia ili da opstruiraju njegov razvoj i ostvarivanje ciljeva vrste Neoneolitska i Neoanti ka civilizacija svu svoju energiju troae na to da se odr~e u postojanju. No za razliku kod Zapada, koji se odr~ava unutraanjim razvojem, ove se dvije civilizacije odr~avaju samounazaivnjem. One se, naime mogu odr~ati jedino ako se NE razvijaju, jer razvoj i napredak rasta u i uniatavaju njihov neolitski i anti ki mentalitet, kojeg one smatraju svojom etni kom supstancijom i do kojeg im je stalo ak i viae nego do vlastitog bioloakog opstanka. Zemlje i narodi koji pripadaju ovim pre~ivjelim oblicima ni~ih stupnjeva civilizacijskog razvoja vrlo se ~estoko - ali nikada otvoreno - bore protiv vlastitog unutraanjeg napretka i protiv Zapada koji ih podsti e na napredak i potpoma~e ga. To je borba na ~ivot i smrt i upravo odatle proizlaze najvei ekonomski politi ki i sigurnosni problemi suvremenog svijeta. Svijet ne mo~e opstajati u miru , niti se istinski razvijati i ostvarivati svoje ciljeve ako se razvija samo jedan njegov dio, i to onaj manji, dok drugi, vei tavori u bijedi. Harmoni ni razvitak svih djelova svijeta, ili barem veine, jest uvjet ostvarivanja onih vitalnih ciljeva ljudske vrste. Obzirom na to mislim da treba reci da je danaanji svijet suo en sa jednim takorei nerjeaivim metodoloakim problemom - kako privoliti na napredak i razvoj onaj vei dio svijeta koji se gotovo instinktivno odr~ava putem samounazaivanja. Ovdje bih ~elio ukazati na to da je - za razliku od izvornog neolitskog i anti kog - neoneolitski i neoanti ki mentalitet utemeljen u antipovijesnim tendencijama. Ve sam rekao da je povijest proces stvaranja umjetnog bia, i da pod, antipovijesnim tendencijama podrazumijevam one kulturne, politi ke, svjetonazorne i tendencije koje se protive stvaranju i upotrebi umjetnog bia i razvijanju umjetnog organizma - druatva. I sve dok se neoneolitska i neoanti ka civilizacija budu borile za ravnopravan ili supremativan polo~aj u odnosu prema Zapadu, opa, svjetska civilizacija nee se moi br~e i harmoni nije razvijati niti e na ovom planetu biti potrebnog mira i sigurnosti. Neoneolitska i Neoanti ka civilizacija, niti mogu, niti smiju biti ravnopravne Zapadnoj, jer su to patoloaki oblici ni~ih stupnjeva razvitka, koji moraju biti prevladani i koji u danaanjoj, ili nekoj buduoj civilizaciji smiju opstojati jedino u tom, prevladanom, tj. ukinutom obliku - isto kao ato i djetinjstvo i mladost, u ukinutom obliku, postoje u osobi istinski razvijenog i zrelog ovjeka. Onome ko zna ato zna i izraz "ukinut" (aufheben) jasno je da neoneolitski i neoanti ki mentalitet ne smiju biti uniateni i iskorijenjeni, nego, atoviae, o uvani, ali u onom, kako sam ve rekao, "ukinutom" obliku koji e potpomagati daljnji razvoj civilizacije, a ne ometati ga i spre avati svojom antipovijesnom aktivnoau, kao ato to ini danas. I sam Zapad koji je sinteza, tj. potpuno razvijeni oblik ljudske civilizacije sadr~i u sebi, u onom , ukinutom obliku neolitski i anti ki mentalitet. Neoneolitska i Neoanti ka civilizacija, meutim, ne sadr~e u sebi, barem ne u dovoljnoj mjeri, elemente Zapada, tog zrelog oblika civilizacije, pa se stoga moraju "okcidentalizirati". Zapad se, naprotiv, ne smije orijentalizirati niti neolitizirati, kako bi to ~eljeli oni koji sanjaju o  sintezi Istoka i Zapada.", ili ekstremne frakcije Zelenih, ali i on se mora odrei svog, specifi no Zapadnja kog "folklora", navika i ograni enja da bi se transformirao u pravu i produktivnu svjetsku, antropotehnoloaku civilizaciju. To je na in na koji se on mo~e odr~ati i potvrditi kao istinska sinteza povijesnog razvitka. To no govorei, on se takvim i potvrdjuje i odr~ava, i to kroz proces globalizacije, jer ona i nije niata drugo do proces stvaranja antropotehnoloake civilizacije. Evo jednog kratkog diskursa, tj. digresije koja e pokazati pravu funkciju neolitskog, tipi no potroaa kog mentaliteta u buduoj civilizaciji: Daljnji razvoj proizvodne tehnologije u init e ljudski reproduktivni rad gotovo potpuno nepotrebnim, pa se postavlja opravdano pitanje ato e raditi milijardu ili dvije milijarde ljudi koji e biti potrebna bioloaka masa za opstanak ljudske vrste. Odgovor na to pitanje pomalo je paradoksalan. Njihov e najva~niji zadatak biti potroanja dobara koje proizvede umjetno bie. Kroz njihovu potroanju, ono e, dobijati informacije o tome ato nedostaje njegovim proizvodima i u kom ih pravcu mora usavraavati da bi oni ato bolje, potpunije i rafiniranije zadovoljavali ovjekove potrebe. Takvu funkciju potroanja ima i danas, ali ju ekonomisti ne primjeuju, jer je njihova pa~nja skoncentrirana na neke druge njene momente koji sada imaju veu va~nost za prakti nu ekonomiju i ekonomsku politiku. Za potrebe ovog programa nije neophodno izlo~iti va~nost anti kog mentaliteta za budunost i buduu civilizaciju, pa mo~emo prijei na sljedeu temu. Razvoj druatva Vjerojatno vam je poznato da su osniva i sociologije druatvo definirali kao organizam, supreorganizam ili megaorganizam. To je shvaanje vrlo blisko istini, jer je unutraanja struktura druatva veoma sli na funkcionalnoj strukturi visokorazvijenog ~ivog organizma. Ali ovakvo shvaanje druatva ima jedan veliki nedostatak.: Organizam je prirodni, ~ivi, bioloaki entitet, a druatvo je umjetna, ne-~iva tvorevina. Na prethodnim stranicama ve sam rekao da je druatvo jedan od temeljnih elemenata umjetnog bia (njegova duaa, ki ma ili kostur) i da je ono ustvari umjetni organizam koji ga nosi. Razlike umjetnog, spram ~ivog, prirodnog organizma mogle bi se, ukratko izraziti na sljedei na in: }ivi organizam temelji se na prirodnim, bioloakim zakonima, a umjetni, na zakonima koji su direktna antiteza prirodnim - na zakonima samoodr~avanja i samoozbiljavanja sebe-svjesnog duha. }ivi organizam opstaje rukovodei se instinktom, a umjetni - politikom. }ivi organizam je i sredstvo i cilj vlastitog opstanka, a umjetni, samo sredstvo ostvarivanja nekih ciljeva izvan njega. Klju ni dijelovi ~ivog organizma - organi koji njime upravljaju - i sami su ~ivi. Kod umjetnog, ovi su organi ne~ivi. Umjetne su naravi i duhovnog porijekla. To su: zakoni, obi aji, moral, institucije itd. Jedini ~ivi element umjetnog organizma su ljudske individue. Druatvo se nikako ne bi smjelo poistovjetiti sa vrstom. I druatvo i vrsta su kolektivni entiteti. Razlikuju se, medjutim, u tome ato se vrsta sastoji od bioloaki i funkcionalno istovrsnih individua, koje ~ive na okupu, u grupi, i to prvenstveno radi razmno~avanja i uvanja potomstva, dok se druatvo sastoji od bioloaki istovrsnih, ali funkcionalno razli itih individua ili grupa. Funkcionalne razlike medju njima , kao ato je ve poznato, nastale su kroz podjelu rada. Pripadnici druatva nisu naprosto okupljeni u neku mehani ku skupinu, grupu, kao pripadnici vrste, nego su funkcionalno povezani jedan s drugim. (Durkheim) Cilj vrste, ili jednog njenog dijela, grupe, je goli bioloki opstanak, a cilj drutva je neto nad-bioloko, i nad-povijesno - sloboda, ili "spas", ili pak neto to je sli no tome, ali nam ni danas nije sasvim jasno ato je to zapravo. Ve je Aristotel ustvrdio da dr~ava nastaje radi toga da bi svojim pripadnicima olakaala ~ivot. To va~i i za druatvo. Treba, meutim, dodati da je klju ni razlog nastajanja druatva to da poslu~i kao politi ko ili organizacijsko sredstvo za ostvarivanje onih nad-bioloakih i nad-povijesnih ciljeva ljudske vrste. Historijski razvoj druatva nije niata drugo do proces kroz kojeg ga ljudi pokuaavaju u initi dovoljno svrsishodnim za ostvarivanje tih ciljeva. Neposredni temelj samoga druatva su oni funkcionalni ili svrsishodni odnosi meu individuama, grupama, slojevima itd. Ovi se odnosi uspostavljaju i odr~avaju pomou zakona, obi aja, institucija itd. Postoje dvije vrste tih odnosa. Prvi su neposredni interpersonalni odnosi, a oni drugi, koji su za nas va~niji, posredovani su vlasniatvom. O svrsishodnosti ovih drugih najviae ovisi to da li e neko druatvo biti perspektivno, pravedno, bogato, dugovje no itd. Posao otkrivanja novih sve svrsishodnijih odnosa ove druge vrste jest zadatak politike i politi ara. Otkrivanjem takvih odnosa i nagovaranjem ljudi da stupe u njih, oni postupno usavraavaju ljudsko druatvo - umjetni organizam. U "Uvodu u politologiju" politiku sam definirao kao nijemu volju umjetnog organizma. Politi ari su ljudi koji tu njegovu, nijemu volju mogu dovesti do jasne rije i i ostvariti njegovu unutraanju ~elju za razvojem. Samu politi ku djelatnost , pak, definirao sam kao sposobnost stvaranja, i odr~avanja novih, ali i ukidanja dotrajalih, nefunkcionalnih oblika i institucija umjetnog organizma Klju no pitanje i problem u ovom, politi kom poslu jest: Kako individue, grupe ili slojeve dovesti u odnos takve ovisnosti o vlasniatvu u kojem e im ~ivot ovisiti o tome koliko se uspjeano brinu o njemu, jer se specifi no ljudski ~ivot temelji upravo na brizi o vlasniatvu. ovjek je, izmeu ostalog i sebe-zbrinjavajue bie. Najbolji i najsvrsishodniji odnosi su oni koji ljude najviae motiviraju da se brinu o njemu. Prvo veliko i temeljno otkrie na tom podru ju, podru ju politike bilo je otkrie privatno-vlasni kog odnosa. Po njemu, osoba koja se uspjeano brine o svom vlasniatvu biva nagraena dobrim ~ivotom, a osoba koja se ne brine o njemu, ka~njena siromaatvom, ili propaau. Jednako va~no otkrie bilo je i slijedee: Kako neke individue, ili grupe dovesti u takav odnos s vlasniatvom kroz kojeg e svoje interese ostvarivati inei neka dobra drugim lanovima druatva, tj. zadovoljavajui neke od njihovih potreba. To je CONDITIO SINE QUA NON svake druatvenosti. Napredak u razvoju druatva sastojao se u otkrivanju odnosa koji, na sve rafiniraniji i bezbolniji na in, sve viae motiviraju ljude na to da se brinu o vlasniatvu, ali i u tome da se ato viae temeljnih druatvenih subjekata, odnosno temeljnjih druatvenih klasa uvu e u motivacijski odnos prema vlasniatvu i tako ih u ini produktivnim. Ali, zaato je taj motivacijski odnos toliko va~an? Stvar je u slijedeem: Ako netko radi isklju ivo na osnovu zapovijedi ili prisile, onda on ne radi za sebe i svoju dobrobit, nego za onoga ko mu zapovijeda. No, ako netko biva dobro i pravedno nagradjen za posao koji radi, onda e on biti motiviran da radi ato bolje , jer, bivajui pravedno nagradjivan, on radi za sebe i svoju dobrobit ak i onda kad obavlja posao koji mu daje nekakav poslodavac s kojim on mo~e biti i u neprijateljskim, ili antagonisti kim odnosima, kao npr: oni Marxovi  radnici i kapitalisti . Gotovo je suviano napominjati da e onaj ko radi za sebe i svoju dobrobit raditi bolje i viae nego netko tko je prisiljen da radi za tudje dobro. Evo jednog kratkog prikaza razvoja ljudskog druatva kojeg sam koristio u  Apokalipsi i u  Uvodu u politologiju Razvoj se odvija kroz etiri etape ili ona etiri dijalekti ka razvojna stupnja. To su: 1.Teza - neolitska zajednica 2.Antiteza - robovlasniatvo 3.Sinteza - graansko druatvo i & 4. Epiteza - budue logokratsko druatvo ? Ove stupnjeve razvoja druatva, sociolozi i antropolozi pogreano nazivaju globalnim druatvima. Radi ato vee jasnoe i kratkoe, druatvo emo predstaviti pomou jednog trokuta iji vrhovi: A, B, C predstavljaju klju ne druatvene subjekte. Vrh A predstavlja subjekta koji upravlja druatvom - vladara, vlast ili administraciju, vrh B predstavlja vlasnika, a vrh C onog subjekta koji radi, argatuje ili rinta. Krug u sredini trokuta, VL. predstavlja vlasniatvo, imovinu druatva.  EMBED Paint.Picture  1 Neolitska zajednica. Njeno -zajedni ko - vlasniatvo, VL je priroda, plodni prirodni okolia. Budui da nitko ne mo~e utjecati na poveanje ili smanjenje njene plodnosti, nitko ne mora niti brinuti o njoj. Opstanak neolitske zajednice temelji se na sposobnosti prirode da se sama brine o sebi, a svojim nusproduktima odr~ava u ~ivotu i ljude i ~ivotinje. Druatveni subjekti: A, B, i C nisu strogo ni jasno razlu eni jedan od drugog. 2 Robovlasniatvo. Nastaje kroz dugotrajnu revoluciju, koja zajedni ko vlasniatvo pretvara u privatno. U robovlasni kom druatvu, samo je subjekt B, robovlasnik motiviran na brigu. o vlasniatvu i rad. Subjekt C, rob nije motiviran, nego prisiljen, a subjekt A, vladar nije ni motiviran ni prisiljen. 3 Graansko druatvo. U krug motiviranih uvuklo je i subjekta C, radnika, i to, izmeu ostalog i tako ato mu je dalo politi ku slobodu i u inilo privatnim vlasnikom njegove radne snage. Subjekt A, vlast, odnosno administracija ostala je izvan kruga motiviranih. (Pored ovoga, graansko je druatvo samo vlasniatvo u inilo bievitim- kapitaliziralo ga - a kroz industrijsku revoluciju, automatizaciju i informatizaciju stvorilo je i  umjetnog radnika , automatiziranu proizvodnu tehnologiju koja je neusporedivo produktivnija od ~ivih radnika. O tome je naprijed ve bilo rije i). 4 Logokratsko druatvo. Ovo bi druatvo, u krug motiviranih trebalo uvui joa i subjekta A, administraciju. To bi se moglo u initi putem nekog zakona kao ato je ve izlo~eni  Zakon o kontroli efikasnosti vlasti . On bi administraciji oduzeo mogunost "da se slu~i tuim novcem bez vlastite odgovornosti , kako ka~u ekonomisti i prinudio ju na to da svoje, vlastite interese ostvaruje isklju ivo efikasnom brigom o napretku druatva. Etabliranjem Zakona o kontroli efikasnosti rada managera i Zakona o kontroli efikasnosti vlasti bio bi uspostavljen umjetni privatni vlasnik na razini cijelog druatva. Time bi se umjetno bie osposobilo za to da se - sli no kao i prirodno bie, priroda - samo brine o sebi i svom daljnjem razvoju, te da svojim proizvodima zadovoljava potrebe ljudske vrste i odr~ava ju u ~ivotu i slobodi. *** Prethodni prikaz razvoja druatva pokazao je da etabliranje onakvih zakona i uvla enje administracije u krug motiviranih nije niata drugo do zakonomjeran nastavak dosadaanjeg razvoja druatva. I ako se on ne bude ozbiljio, onda bi se, umjesto njega, lako mogao ozbiljiti nazadak i kaos. Ve je Adam Smith govorio da vladari i politi ari rasipaju s mukom ste eno druatveno bogatstvo i da esto ~ive to bolje ato ga viae i lue troae. No on nije ra unao na to da e se onovremeni vladari i politi ari individualci transformirati u golemu i sveprisutnu dr~avnu administraciju, niti je slutio do koje e mjere porasti troakovi njenog uzdr~avanja. Ja sam o tome neato ve rekao u onom  Prethodnom obrazlo~enju Zakona o kontroli efikasnosti vlasti. No ne radi se samo o tome da administracija oduzima druatvu sredstva za nu~ni razvoj i tako ga onemoguuje. Tim inom, administracija - koja je glava druatva i koja bi se trebala brinuti o njegovoj dobrobiti - po inje ~ivjeti na ra un i na atetu druatva. To je ono po etno, antidruatveno ponaaanje koje inicira i podsti e i druge oblike antidruatvenog ponaaanja u svim ostalim druatvenim slojevima - korupciju, kriminal, narkomaniju, prostituciju, kocku, a s druge strane, terorizam, militantni fundamentalizam, socijalne, politi ke, i religijske ekscese, suicidnost, a onda i velike centrifugalne, tj. sociofugalne sile koje razaraju druatvo. Riba smrdi od glave, ka~e jedna stara Gr ka izreka. No o tome sam viae pisao na drugim mjestima, a pisali su i drugi pisci. S druge strane, Max Weber je to no uviao da je administracija, odnosno, birokracija, kako ju on, s pravom naziva, da je, dakle, ona optimalan instrument transmisije vlasti, odnosno instrument upravljanja druatvom i nasluivao je da je ona budui gospodar svijeta, pa joj je posvetio veliku pa~nju u svojim tekstovima. Po mom mialjenju, administracija je potpuno razvijeni organ druatvene vlasti - organ pomou kojeg umjetni organizam upravlja samim sobom, i ja sam, poput Webera, a i Hegela vrsto uvjeren da e ona biti taj organ ili subjekt pomou kojeg e se vladati svijetom i moguom Svjetskom dr~avom, jer osim nje ne postoji nikakav drugi subjekt koji bi mogao uspjeano obavljati taj posao. No dalekovidni Weber - a i drugi zna ajniji politolozi, sociolozi, a i dr~avnici prve polovine dvadesetog stoljea - uvidjali su one, ve spomenute, a i brojne druge opasnosti koje u sebi krije vladavina administracije - birokracija - i upozoravali na njih. Politi ka i socijalna zbivanja u drugoj polovini dvadesetog stoljea sasvim jasno pokazuju da su ta upozorenja bila na mjestu, i da neefikasna i nekontrolirana vladavina administracije, tj. njeno antidruatveno ponaaanje doista mo~e baciti svijet u kaos. Ali o tome sam gore ve neato rekao. Htio bih dodati samo joa ono ato mi se ini veoma va~nim, a to je slijedee. Meunarodni terorizam i militantni vjerski fundamentalizam naroda koji ~ive u neoanti koj civilizaciji usmjeren je uglavnom protiv unutraanjeg napretka zemalja koje joj pripadaju. To je jedan od tipi nih na ina opstrukcije unutraanjeg razvoja. Ali, ovom prilikom treba istaknuti da je on u velikoj mjeri takodjer i reakcija, ali ne na eksploataciju od strane Zapadnih zemalja, kako se obi no misli, nego na neefikasnost, neproduktivnost, antidruatveno i anticivilizacijsko ponaaanje i eksploatatorski stav, te, u krajnjoj liniji, bitnu nemo administracija visokorazvijenih zemalja Zapada i vodee svjetske administracije uope. Ovu tvrdnju uope nije teako dokazati, ali to ne dozvoljavaju uski okviri ove rasprave. Uostalom ne treba imati mnogo pameti da se shvati kako terorizam ne bi bio ni mogu ni potreban da je administracija razvijenih doista mona i efikasna. Terorizam, a takodjer i postojanje raznih lokalnih faaistoidnih lidera koji vode ratove kad se god sjete; zatim teror nad prirodom koji, ako je vjerovati ekolozima, uniatava oko dvjesto ~ivih vrsta dnevno; demografska eksplozija koja stvara na stotine milijuna bijednika, ato kasnije umiru od gladi i raznih boleatina i brojna sli na zla pokazuju da ova, najvea mo koja je ikada postojala nije ni izdaleka tolika kolika bi bila potrebna da bi planet privela kakvom takvom redu, te da bi takvu politi ku "mo" mo~da ipak trebalo imenovati kao politi ku nemo. }elim joa samo skrenuti pa~nju itatelja na paradoks: da se sami Zapadnjaci ne bune toliko protiv, neproduktivnosti i neefikasnosti vlastite administracije, nego to ine oni koje to zlo ne pogadja direktno, ali koji, kako se ini, na kraju plaaju cjelokupni ra un, njene neefikasnosti, ili barem njegov vei dio. Uvjet istinski produktivne i istinski mone, i po~eljne svjetske vlasti administracije, kako na svjetskoj, internacionalnoj tako i na nacionalnoj i lokalnoj razini jest efikasna druatvena kontrola njene vladala ke efikasnosti i druatvene korisnosti, i to na onaj na in koji je prikazan Zakonom o kontroli efikasnosti vlasti, a koji bi, ako bi bio etabliran, zapravo bio instrument samokontrole administracije. I ako administracija doista uspije samu sebe podvrgnuti tom zakonu, onda e tim istim inom stei nu~ne politi ke sposobnosti za vlast nad cjelim svijetom, te postati njegovim po~eljnim, i atoviae, neophodnim vladarem. Ozbiljit e se ono ato je o njoj govorio Hegel - postat e, istovremeno, i gospodar, i sluga svijeta - orue vlasti i najviai, vladajui, ~ivi subjekt, iznad kojeg postoji samo onaj, ne-~ivi, opi gospodar, umjetni organizam, odnosno cjelokupno mjetno bie. ECCE, ERGO, CLAVORUM REGNI TERESTRIS ! Gledano sa stajaliata zakonomjernosti razvoja, suvremena dr~avna administracija ili birokracija - koja je neka vrsta kompleksnog , upravno-izvranog, kolektivnog politi ara - jest sinteza razvoja organa pomou kojeg se upravlja druatvom - umjetnim organizmom, odnosno, kako sam gore ve rekao - pomou kojeg umjetni organizam upravlja samim sobom. Da bi se potvrdila kao istinska sinteza, i odr~ala druatveni polo~aj i vlast koji je njome stekla, administracija mora pokazati da je sposobna za, vlastito, unutarnje evoluiranje - koje omoguuje postizanje epiteti kog, trajnog i svrsishodnog oblika postojanja i efikasnog vladanja To je pak mogue jedino putem gore spomenute vlasti administracije nad samom sobom - samokontrole - odnosno putem samopodvrgavanja pod neki takav zakon kao ato je Zakon o kontroli efikasnosti vlasti - koji dovodi do rije i nijemu volju umjetnog organizma - druatva - a samim tim i cjelokupnog umjetnog bia, jer, etabliranjem tog zakona umjetni organizam potpuno urasta u tkivo i strukturu umjetnog bia. Ono druatveno i ono civilizacijsko, duhovno i materijalno postaju jedno. U suprotnom, tj. u slu aju nemogunosti podvrgavanja administracije pod neki takav zakon, Zemljom bi mogli vladati teror, strah i kaos, jer prividna mo administracije, zajedno sa njenim antidruatvenim i antipovijesnim djelovanjem daje vrlo velik podstrek i prostor za djelovanje svim anticivilizacijskim i openito regresivnim snagama, koje su, naravno maskirane imenima i nazivima ato sugeriraju njihovu tobo~nju progresivnost, humanost itd. `to se ti e terora i terorizma, i on, velikim dijelom nosi la~no ime, ali ono kojim ga je okrstila sama birokracija, radi toga da bi lakae obra unavala s njim. Ve smo pokazali da se on, jednim svojim dijelom korjeni i u povijesnotvornim tendencijama i da se, i ne znajui bori za ostvarivanje ciljeva vrste. No teroristi e ubrzo postati svjesni svoje povijesne funkcije i uvidjeti da - budu li htjeli biti doista priznatim borcima za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste i borcima protiv antipovijesne i antidruatvene birokracije - da e, dakle, u tom slu aju morati praviti bolju selekciju meu svojim ~rtvama i atakirati isklju ivo na ~ivote administratora i lanova njihovih obitelji, a kloniti se teatralnog uniatavanja materijalnih i kulturnih dobara i ubijanja neutralnih graana, koji su i sami ~rtve administracije, tj. birokracije. Jasno je da teroristi nisu ni glupani ni budale, pa treba biti jasnim i to da e ubrzo postati potpuno svjesnim i toga da moraju stei vee simpatije i potporu tih, "neutralnih graana", ne samo radi kona nog uspjeha svoje borbe, nego takoer radi poveanja efikasnosti svojih akcija i vlastite sigurnosti. Takav e teror postati vrlo efikasnim i raairenim i ozbiljno je pitanje tko e se i kako moi boriti protiv njega. Moj e vas odgovor malko iznenaditi, iako sam ga zapravo ve dao. Borba protiv terorizma mora se provesti kao borba protiv neefikasnosti birokracije, tj. borba za to da se ona podvede pod vlast onog zakona koji e kontrolirati njenu efikasnost i odr~avati ju na potrebnoj razini. I sam terorizam imati e uspjeha u svojoj borbi tek kad postane svjestan da je to stvarni i fundamentalni cilj, odnosno svrha njegovog pojavljivanja i njegove borbe. U suprotnom, birokracija e ga kititi svojim vlastitim perjem, tj. proglaaavati antipovijesnom i anticivilizacijskom pojavom i tako ga izolirati da bi lakae obra unavala s njim. Ovo se ne odnosi toliko na terorizam ato nastaje u nerazvijenim zemljama koliko na onaj ato se ponovo po inje razvijati u najrazvijenijim zemljama svijeta. Neposredni korjen ovog terorizma i akcelerator njegova razvoja, je upravo i jedino neefikasna, antidruatveno i anticivilizacijski pozicionirana administracija, ili birokracija, koja misli isklju ivo na svoje interese, a druatvom se parazitski koristi kao sredstvom za ostvarivanje tih svojih interesa, a ne ciljeva vrste. U "normalnom", tj. svrsishodnom, ili produktivnom poretku stvari, kako sam ve viae puta rekao, ona bi, poput svih ostalih subjekata, svoje interese trebala ostvarivati svojim doprinosima razvoju druatva i ostvarivanju ciljeva vrste. Ovdje se namee misao da bi mo~da nekakva diktatura, kakva je npr. bila ona Cromwellova, mogla pomoi etabliranju nekog takvog zakona kao ato je Zakon o kontroli efikasnosti administracije. To nije nemogue, ali kod takvih razmialjanja treba imati u vidu da je diktatura vladavina kratkog daha i da bi potencijalni diktator trebao uz sebe imati prili no velik, vjeran i obrazovan tim koji bi bio sposoban kontrolirati provoenje zakona u zbiljski ~ivot. No i u takvom slu aju ovi bi se zakoni mogli zbiljski etablirati tek kad ih administracija prihvatila i dobrovoljno im se pokoravala i nakon okon anja diktature, a to pak mo~e biti samo onda kad ona putem prosvjeivanja uvidi da joj pokoravanje takvim zakonima, koji tra~e dovoljnu efikasnost, zauzvrat daje najviau i neosporivu vlast nad cijelim svijetom. Ovo zadnje, medjutim - mislim na ono prosvjeivanje administracije - lako bi se moglo dogoditi AD CALENDAS GRAECAS, ilitiga... na nigdarjevo. No, mo~emo se tjeaiti i hrabriti time da je takav razvoj druatva i vladanja njime jedan nu~an korak i da e se, na ovaj ili onaj na in, ipak dogoditi, pa kad, tad. Ona latinska izreka: FIAT JUSTITIA, PEREAT MUNDUS! Neka bude pravde, pa makar svijet propao! - upuuje na to da su pravda i pravedno druatvo najva~nije stvari na svijetu, va~nije ak i od samoga svijeta, ato je sasvim to no, pa je i stoga prili no vjerojatno da e ovjek dosta energije ulo~iti u pokuaaj njihovog ozbiljavanja. Toliko, ukratko, o terorizmu, diktaturi, administraciji, njenoj funkciji i moguoj budunosti. Ovdje bih joa htio dodati da je  Zakon o kontroli efikasnosti vlasti potreban i zemljama koje pripadaju neoneolitskoj i neoanti koj civilizaciji. Njihove administracije, doduae ne rasipaju bogatstvo koje je narod s mukom stekao, nego - obiranjem joa zelenih, nezrelih plodova - spre avaju razvijanje bilo kakvog bogatstva. *** Mislim da bi, pored onog ato je ve bilo re eno o ovom problemu trebalo rei i to da je napredak zakonodsvstva i napredak u razvoju druatva oduvijek bio jedan od najveih problema. Na to su ukazivali ve Platon i Aristotel, a poslije njih J. Bodin, T. Hobbes, Machiavelli, Montesquieu, Rousseau, Kant, Hegel i drugi suvremeniji politi ki mislioci. Ovdje u navesti samo jedan krai Rousseauov tekst iz "Druatvenog ugovora" koji govori o tom problemu. Tekst je uzet iz odjeljka "O zakonovacvu". "Postoji druga teakoa - ka~e on - koja zaslu~uje naau pa~nju. Mudraci koji bi prostom puku htjeli govoriti svojim jezikom, umjesto njegovim, nee biti shvaeni. Postoje na hiljade pojmova koji se ne mogu iskazati narodnim rije nikom. Suviae opi pogledi i vrlo udaljeni predmeti podjednako su izvan domaaaja narodnog shvaanja. Mnogi pojedinci koji odobravaju samo one sisteme vladavine ato gode njihovom posebnom interesu, teako da bi mogli uvidjeti koristi koje bi izvla ili iz stalnih liaavanja koje im nameu dobri zakoni. Da bi jedan narod mogao razumjeti zdrava politi ka na ela i upravljati se po osnovnim pravilima koja zahtjeva opstanak i napredak dr~ave, trebalo bi da - paradoksalno - posljedica postane uzrokom, tj. da socijalni duh, koji bi trebao biti rezultatom uspostavljanja dr~ave, vlada prilikom samog tog uspostavljanja; i da ljudi, prije uspostave zakona budu ono ato bi trebali postati pomou njih. Zakonodavac, osoba koja ne raspola~e, ni silom, ni moi uvjeravanja, mora, stoga pribjegavati moima druge vrste, koje pridobijaju bez prisile i uvjeravaju bez uvjeravanja. Eto ato je oduvijek tjeralo voe raznih naroda da pribjegavaju posredniatvu neba i da bogove aste svojom vlastitom mudroau, kako bi se narodi, pot injeni dr~avnim kao i prirodnim zakonima, a priznajui istu vlast u izgraivanju ovjeka kao i dr~ave, dragovoljno pokoravali i posluano podnosili ~rtve opem blagostanju i napretku. Ovaj uzviaeni razum, koji se izdi~e iznad domaaaja prosje nih ljudi, to je onaj razum ije je odluke zakonodavac stavljao u usta besmrtnika, da bi pomou bo~anskog autoriteta poveo one koje nije mogao pokrenuti ljudskim razumom." Nema sumnje, to je do sada bila jedna od najingenioznijih i klju nih metoda na osnovu koje se podigla i uznapredovala ljudska civilizacija, a koristili su ju neki od najveih duhova ato ih je dao ljudski rod - Hamurabi, Zoroastar, Mojsije, Isus, Muhamed... Ali kome bi se danas, u ovim ateisti kim vremenima, neki zakonodavac mogao obratiti za pomo? Da ka~em kako su mi ove zakone i ostale ideje telepatski doaapnuli neki vanzemaljci? Ipak, ima ne eg na ato se mogu osloniti. Najvei mislioci druatva i druatvenih pojava - Durkheim, Weber, Comte, Spencer, Marx... - oni koji su osnovali sociologiju i politologiju, smatrali su druatvo ne im bo~anskim i esto su znali pokazati da je izraz "Bog" sinonim za druatvo. U "Uvodu u politologiju" pokuaao sam pokazati da to ima velikog opravdanja. U ovom radu ve sam pokazao da druatvo smatram umjetnim organizmom. Taj entitet, ija je bit transempirijska doista ima ne eg bo~anskog u sebi. Politika je njegova umna, ali nijema volja, a politi ari i zakonodavci su ljudi koji imaju dar da razumiju tu njegovu njemu volju i saopavaju ju narodima. Ja sam tuma  ili glasnogovornik nijeme volje jednog viaeg, razvijenijeg stupnja opstojnosti tog umjetnog organizma - prorok kroz kojeg on govori - odnosno ovjek koji ovim i drugim tekstovima obznanjuje u ato se to, u kakav novi, savraeniji oblik, umjetni organizam ~eli razviti, kako bi ljudskoj vrsti bio ato svrsishodnije i blagotvornije sredstvo za njen slobodni opstanak i ostvarenje njenih ciljeva. Blago onim narodima, koji, meu prvima, svojom pa~njom budu po astili onakve misli i zakone kakvi se ovdje izla~u, jer e ih onaj budui, razvijeniji umjetni organizam, ijem ozbiljenju budu slu~ili, uistinu nagraditi za njihove ~rtve. Hobbes, Lock, Montesquieu, Grotius, Spinoza, Rousseau i drugi mislioci koji su postavili teorijske temelje graanskog druatva, nisu se mogli pozivati na volju ili rije i nekakvog bo~anstva, kao njihovi veliki prethodnici, ali oni su tvrdnjom; da je ovjekovo prirodno i neotuivo pravo da ~ivi u takvom druatvu kao ato je graansko, doista podstaknuli i pokrenuli ljude na njegovo ozbiljavanje. Ja, danas, mogu rei da bi sve ~rtve - koje su, od po etka ovjekovog postojanja, bile prinesene napretku - bile besmislene kad se ne bi ozbiljio i onaj gore spomenuti, viai oblik umjetnog organizma, druatva i civilizacije uope. Rad na njegovom ozbiljavanju okrunit e smislom cijelu ljudsku povijest i sve patnje kojima je ona obilato protkana. *** Vjerujem da e velik broj itatelja ovdje opet htjeti postaviti pitanje: U emu je razlika izmeu Platonovih, Morusovih ili pak Marxovih zamisli i onih koje su iznijete u ovom tekstu ? O tome sam neato ve rekao, ali mislim da se to mo~e dopuniti sljedeim rije ima. Spomenute zamisli ranijih mislilaca, a posebice Marxova zamisao komunisti kog druatva, bile su zamialjene kao ciljevi razvoja druatva, dok je logokracija, sa svim njenim elementima samo sredstvo za daljnji, postpovijesni, evolutivni razvoj i sredstvo za ostvarenje ciljeva vrste. Logokratsko druatvo je samo jedan stupanj u razvoju umjetnog organizma i sredstvo za daljnje razvijanje umjetnog bia. Ono ne treba biti savraeno, nego samo dovoljno funkcionalno tj. svrsishodno. Ve sam rekao da je ~ivi organizam i sredstvo i cilj vlastitog opstanka, dok je umjetni samo sredstvo. Stoga, kod zamialjanja ili projektiranja druatva (umjetnog organizma) i ne treba te~iti za ne im ato e biti savraeno i vje no, jer ono, po svojoj naravi, mora biti prolazno, tj. mora se moi istroaiti i nestati u procesu svoje transformacije u cilj radi kojega postoji. Pored toga, svi oni mislioci - po ev od Platona, pa do Marxa - smatrali da su sloboda, mir, pravda i moralnost ciljevi ljudskog djelovanja, ili povijesnog i druatvenog razvoja. Ovdje se, naprotiv, polazi od pretpostavke da su to klju na i neophodna sredstva pomou kojih se ostvaruju povijesni ciljevi i ciljevi vrste. Vraamo se u sadaanjost i na lokalnu razinu. Trebamo se, naime, joa pozabaviti demistifikacijom onog famoznog Zvonimirovog prokletstva, za kojeg smo rekli da je samo jedan lokalni, Hrvatski na in pojavljivanja prepreka daljnjem razvoju ljudske civilizacije. *** Anatomija  prokletstva Sjeverni i isto ni dio Hrvatske spada u krug zemalja koje imaju slavenski neoneolitski mentalitet. Ju~ni, primorski dijelovi Hrvatske su regije u kojem glavnu rije  ima greko-romansko-neoanti ki mentalitet, a sporadi no i islamsko-neoanti ki. Neolitskom, potroaa kom mentalitetu stran je svaki istinski produktivan rad, a onaj kojeg tu mo~ete zatei namjenjen je isklju ivo goloj potroanji i sticanju sredstava za kupovinu Zapadnih proizvoda. Nije to nikakva rijetkost ili iznimka, nego pravilo, da neoneoliani imaju praznu glavu, ~eludac i kesu, ali im pred kuom stoji zadnji model Mercedesa ili BMW-a. Naai neoneoli ani imaju mo~da bolje i viae computora nego Ameri ani, ali im ne slu~e za rad, nego za aminku i zabavu. Neoanti ki mentalitet je neato slo~eniji. Najbolji kriti ki opisi druatvenih odnosa unutar anti kog mentalitetnog sklopa ne poti u ni od Platona, ni od Aristotela, nego od Ezopa. Klju ne druatvene subjekte anti kog druatva on je predstavio lavom, lisicom i magarcom. Najviai cilj tih subjekata jest: osvojiti vlast podjarmljivanjem drugoga (doi u polo~aj onog gospodara kojeg je Hegel opisao u Fenomenologiji), a to se radi, ili silom, kao ato ini lav, ili lukavstvom, kako radi lisica. Magarac nije ni jak ni lukav, stoga on uvijek biva izigran, pa mu ne preostaje niata drugo nego da rinta. On simbolizira namagar eno pu anstvo. Od ostalih subjekata, zna ajnije mjesto tog nemirnog zemaljskog zodijaka zauzima majmun. ini se da on predstavlja intelektualce, umjetnike i openito kreativne ljude. Suvremena Dalmacija je karikatura ovog Ezopovog karikiranja anti kog druatva. Tu je vlast - ste ena silom ili prevarom - isto ato i ast, rad sramota, a kreativnost: i ludost i sramota, a i svojevrsna izdaja.  Ova sredina - kako je primjetio veliki Hrvatski pjesnik A.G: Matoa - mo~e oprostiti sve osim darovitosti , a to evidentno nije situacija iz koje bi mogao proizii nekakav civilizacijski razvoj ili napredak. Neoanti ki gospodari, neo-padrones nikako ne ~ele razvijati, tj kapitalizirati svoja gospodarstva, jer bi onda morali biti njegovi sluge - sluge svog kapitala. Stoga se ovdje gospodstvo - ono jedino ka emu se doista te~i - ostvaruje se samo kao puki privid ili karikatura, gospodstva, jer ovi "gospodari" nemaju nad ime gospodariti. Tako svoju neiskorjenjivu ~elju za gospodovanjem zadovoljavaju uspostavljanjem nekakvog zloudnog, bolesnog patriarhalnog odnosa - postaju, naime, bijednim tiranima nad svojim ~enama i djecom. Pored svega ovoga, Hrvatska je, jednim dijelom svoje granice neposredno su eljena sa zemljama Zapadne civilizacije. No, umjesto da su ti dijelovi Hrvatske podlo~ni utjecajima Zapada, baa se u njima razvija naj~eai otpor Zapadu. Ali on nije otvoren, nego jako dobro skriven. Ti su dijelovi Hrvatske, a kasnije i cijela zemlja, primali samo vanjske, nebitne aspekte Zapadne, odnosno Evropske civilizacije, i to radi toga da bi se ispod te zapadnja ke vanjatine, tj. maske lakae i komotnije o uvao neolitski mentalitet. Odatle se u Hrvatskoj razvila pseudokultura ili kultura licemjerja. To se naro ito dobro vidi po hrvatskom katolicizmu. Baa zato ato su u duai ostali pogani, Hrvati se u svakoj prilici histeri no trude prikazati veim katolicima ak i od samog Pape. Ako to nekoga mo~e utjeaiti, ta pseudokultura razvila se i kod drugih neoneolitskih naroda koje je Zapad direktno  ugro~avao svojom progresivnoau. Kako se manifestira ta pseudokultura? Manifestira se, prije svega kao favoriziranje onih oblika umjetnog bia koje je povijesni razvoj ve prevladao i koji su stoga postali sterilni. To je prije svega umjetnost. No ni ona ne smije biti originalna i ~iva. Ovdje se dopuata i cijeni tek epigonstvo zapadne umjetnosti. Iznimka je jedino takozvana "naivna umjetnost". To je zapravo umjetnost koja glorificira neolitsku i neoneolitsku civilizaciju i stoga joj je dopuaten opstanak u svoj njenoj ljepoti i ~ivosti, koja je zaista udesna. Znanost je danas jedan od najpropulzivnijih elemenata umjetnog bia, pa ovdje nikako nije dobrodoala. Tu mogu opstati samo oni elementi znanosti koji su pouzdano zastarjeli. Univerziteti, znanstveni i znanstvenotehnoloaki instituti ne postoje zato da bi airili i odr~avali znanost, nego zato da bi suzbijali njeno airenje i djelovanje, i to tako da se bave onim njenim zastarjelim elementima, ili pak tako da vulgariziraju i obezvrijeuju one novije koji su joa uvijek opasni zbog svoje upotrebljivosti i plodnosti. Jasno, sve se to radi iza maske borbe za airenje i unapreivanje znanosti, jer sramota je otvoreno se boriti protiv nje i progresa do kojeg dovodi njena "normalna" tj. produktivna upotreba. Upravo iz tog razloga, znanstveni su instituti i univerziteti idealni druatveni subjekti za suzbijanje napretka i airenja znanosti. Ono famozno Zvonimirovo prokletstvo zapravo je udru~ena mo neoneolitskog i neoanti kog mentaliteta sa vrlo loaim i atetnim momentima pseudokulture. Oni opstruiraju svaki pokuaaj napretka i pretvaraju ga u njegovu suprotnost. Otpor napretku opet je, dakako skriven iza licemjernih fraza o tome kako mi jako ~elimo napredak, kako hoemo u Europu, ili u 21. stoljee itd. Ovdje moram naro ito naglasiti da ono  prokletstvo ne dr~i u bijedi i zaostalosti samo Hrvate, nego i ostale narode koji pripadaju neoneolitskoj i neoanti koj civilizaciji. Zapadnjaci se lako mogu osvjedo iti u istinitost toga. Dovoljno je samo da svoje napore i goleme sume novca izdane za pomo ovim zemljama usporede sa postignutim rezultatima. Ha ha ha?! I slabost mo~e vladati svijetom. Vlast joj se ne zasniva na nareenjima, nego na moljakanju pomoi. Tim moljakanjem, ona se postavlja kao teret - balast koji isisava snagu jakima, podmee nogu brzima, a dobrotvore pretvara u zaatitnike onog ato je loae, i u krajnjoj liniji zlo. Ako se ne udovoljava njenom moljakanju, poziva se na humanost, moral i tzv. ljudska prava. Iako nikad nee biti izgraeno nekakvo idealno druatvo, mislim da je ipak bolje, uporno i razumno otklanjati slabosti loaih ili zaostalih druatava ili re~ima, nego, do u beskraj, onim prividnim pomaganjem, ubla~avati trenutne posljedice njihove loae naravi. Ali, vraamo se glavnoj temi. Jasno, Hrvatska se, isto kao ni ostale zemlje neoneolitske i neoanti ke civilizacije, ne sastoji isklju ivo od elemenata nazadnog neoneolitskog i neoanti kog svjetonazora, ali oni naveliko prevladavaju nad onim progresivnima i kreativnima, pa dovode na vlast isklju ivo ljude i timove koji su nazadni na ovaj ili onaj na in. Odatle zaostalost i bijeda uaminkana nevjerojatno velikim brojem fraza o ljubavi prema napretku, kulturi, Europi, 21. stoljeu etc. etc. Svojevremeno je G.B. Vico, otac moderne filozofije povijesti, govorio da je Napoletanska kraljevina "mrtvi kutak povijesti" i da se tu ne mo~e ukorijeniti niti razviti nikakva napredna ideja. Hrvatska i ostale Balkanske zemlje su to isto, ali u puno znatnijoj mjeri. U predgovoru "Balkanskom proro anstvu" pokazao sam da se, slu ajnim sticajem okolnosti, Balkan oduvijek nalazio izmedju dvije ili tri razli ite civilizacije. Danas se nalazi izmedju Evropsko -Zapadne, zatim, Slavensko-neoneloitske i Greko-Romansko-islamsko-neoanti ke. Ni jedna od njih nikada nije imala neki ozbiljniji interes za zaposjedanjem Balkana, ali ni drugima nije dozvoljavala njegovo zaposjedanje, a niti neki vei kulturni utjecaj na Balkanska podru ja i zemlje, pa je zbog toga Balkan ostao podru je bez civilizacijskog identiteta i podru je kojeg povijesne tendencije i zbivanja ne mogu uznemiriti. Povijest se mo~e zbivati na cijelom planetu, ali na Balkanu, "sretnim" sticajem okolnosti, ovjek mo~e mirno ~ivjeti, vrlo zgodno izoliran od patnji, rizika, briga i odgovornosti kojima je optereen povijesnotvorni svijet. Tu osobitost Balkana uo io je ve Dioklecian i tu se povukao kad viae nije mogao gledati kako povijesni procesi obezvrijeuju njegove reforme i razaraju Rimsko carstvo. Kao bogatom patriciju, tu, podno Biokova, bilo mu je dostupno sve to je tadanja civilizacija mogla proizvesti, a od same civilizacije i brige o njoj nije bilo ni traga. Kad su ga, nakon abdikacije prijatelji pozivali i molili da ponovo preuzme vlast, odgovorio im je da ga oni nikad ne bi molili tako neato kad bi znali kakav je mir naaao u toj Delmatskoj zabiti i kako velik i so an kupus uspijeva uzgojiti. Danaanji Balkanci imaju upravo taj, kasni, defetisti ki Dioklecijanov, mentalitet. i veoma vole specifi ni mir tog podru ja, udoban ~ivot ato ga omoguuju produkti svjetske civilizacije, i sloboda od same civilizacije, te sloboda od povijesnotvornih problema i briga. Sklonost takvom ~ivotu lako je razumjeti, jer povijesnost je ovjekova najvea i najte~a briga. Osim toga, tokom nekoliko tisua godina Balkanci su se jako navikli na takav, nepovijesni i antipovijesni na in ~ivota. Nose ga duboko u krvi ili genima i nastoje ga zadr~ati svim silama i lukavstvima kojima raspola~u, pa je gotovo nevjerojatno da e ih itko ikada moi nagovoriti, na nekakvu povijesnotvornu avanturu. Na to ih, ini se, ne mo~e natjerati ni bijeda na koju su osueni zbog takvog na ina ~ivota, i koja im je, kako sam ve viae puta rekao, klju no sredstvo za odr~avanje antipovijesnog mentaliteta. U povijesnost i progres se ovdje malko investira tek onda kad, kako sam takoer ve rekao, investiranje napora u podnoaenje bijede postane nepodnoaljivo veliko i teako. Ali, zaato bi Balkanci uope morali mijenjati na in svog ~ivljenja? Svrha ove rasprave nije to da nekog prinudi na promjenu njegovog na ina ~ivljenja, nego da uka~e na mogunosti i puteve daljnjeg razvoja civilizacije. I ja bih - poput ostalih ljudi kojima je stalo do ostvarenja ljudskih ciljeva - ~elio da se taj razvoj i napredak ostvare u ato veoj i airoj mjeri. No ako Hrvatska, Balkan i nekoliko sli nih, malih podru ja na ovom planetu ne budu sudjelovali u njemu, to nikako nee moi ugroziti ostvarivanje ciljeva vrste do kojih je ovdje stalo. I u nekom, moguem, puno razvijenijem svijetu nego ato je ovaj naa, svijetu koji bi u velikoj mjeri ostvario svoje ciljeve, zasigurno bi postojala zaostala i nerazvijena podru ja, jer ne mo~e sve biti jednako razvijeno i jednako dobro, niti je ikada, igdje tako bilo. I u prirodi koja je, barem za sada, savraenija i bolje uredjena od ljudskog svijeta, postoje: bolji i loaiji - oni koji uspijevaju i oni koji propadaju. Stoga, ni od ljudi ili naroda ne mo~emo zahtjevati da baa svi budu uspjeani ili napredni. U ljudskom svijetu, civilizacijsko je napredovanje uvjet opstanka. No to ne zna i da imamo pravo nekoga siliti na napredak. Dovoljno je pokazati mogunosti i puteve napretka, a njima e se kretati oni kojima uistinu bude stalo do napretka i opstanka. A povijesna selekcija, ije se djelovanje nikako ne mo~e suspendirati, ionako e eliminirati one koji budu htjeli nazad ili se ne budu dovoljno brzo opametili. Ta je, povijesna ili umjetna selekcija uvjet opstanka ljudske vrste, i jedan od neophodnih instrumenata ostvarivanja njenih ciljeva, pa se njenoj oatrici ne mo~e izbjei. Istina, zaostalost i izoliranost Balkana i sli nih, manjih, neva~nih djelova svijeta, mo~e smetati razvijenim zemljama i onemoguavati ili ote~avati funkcioniranje svjetske zajednice pa se ona, htjela, ne htjela mora baviti njima i tjerati ih putem napretka i razvoja. No ve sam gore napomenuo da bi ta prisila na razvitak, ili tzv. "pomo" trebala imati sasvim druga iji karakter i metodiku. Mogue perspektive U onom diskursu ve sam pretkazao da daljnji razvoj civilizacije ukazuje na to da narode ija je kultura utemeljena prvenstveno u potroaa kom, neoneolitskom svjetonazoru ipak eka jedna velika renesansa, a mo~da ak i zenit njihova razvitka, i to, kako sam ve napomenuo, zato ato e umjetnom biu biti potrebni takvi narodi i takva populacija uope, koja e mu svojom degustacijom i potroanjom njegovih proizvoda odreivati daljnji pravac razvoja. No, da bi se tako, u punoj mjeri mogli okoristiti djelatnoau umjetnog bia, ti se narodi moraju odrei svoje dobro skrivene mr~nje prema njemu i civilizaciji koja ga je stvorila, i dati neki presudno va~an element njegovom razvoju. O svemu ovome naairoko sam govorio i u knjizi Apokalipsa. Tu sam pokazao da su narodi koji su, otkrili neki novi, va~an element umjetnog bia ili umjetnog organizma i koristili ga u svojoj ekonomskoj, druatvenoj i politi koj praksi, da su, dakle, ti narodi stekli prednost pred ostalima, obogatili se, podigli svoju kulturnu razinu i postali takozvanim svjetskopovijesnim narodima. Bogatstvo, mo i ugled bili su pravedna nagrada za njihov doprinos razvoju umjetnog bia, tj. ostvarivanju povijesnih ciljeva i ciljeva ljudske vrste. Bijeda i zaostalost nagrade su za antipovijesnu djelatnost. Dosadaanje iskustvo, premda je kratko i malo, ipak dosta jasno ukazuje na to da su napred izneseni zakoni - oni po kojima se kapital pretvara u umjetnog privatnog vlasnika - jedan od najneophodnijih novih elemenata umjetnog bia, bez kojih ono, ne samo da se nee moi dalje razvijati, nego nee viae moi ni funkcionirati. Primjena tih zakona u ekonomskoj i politi koj praksi jest onaj doprinos razvoju umjetnog bia i umjetnog organizma po kojem e neki narod (ili narodi) stei prednost pred drugima i biti nagraeni blagostanjem, ugledom, moi sigurnim opstankom i svime ostalim ka emu narodi te~e. Pripadnici neoneolitske civilizacije nisu sudjelovali u razvoju umjetnog bia i stoga su, kao ato je poznato, vrlo zaostali. No primjenom ovih zakona u svojim dr~avama, oni bi mu dodali onaj klju ni element koji je neophodan za njegovo funkcioniranje i daljnji razvoj. Time bi stekli status povlaatenih korisnika tvorevine kojoj je ~rtvovano svekoliko dosadaanje ljudsko postojanje. Taj narod lako bi mogli biti Rusi. Ne samo zato ato su skloni rafinirati i produhovljavati svoju potroanju, ato ima presudnu va~nost, nego i po tome ato su u razdoblju komunizma pokazali da znadu vrlo dobro rukovati tehni kim, tj. tehnoloakim aspektima umjetnog bia. I premda su ga oni, poput ostalih neoneoli ana, zloupotrebili, tj. upotrijebili u svrhu spre avanja napretka u bitnim stvarima, ipak su, ak i pomou te zloupotrebe stvorili, do sada najvee politi ko carstvo na ovom planetu. Za svega tridesetak godina, veinu svojih neolitskih naroda, koji su znali samo za likove opanke i "Mariju Andrejevnu" (drveni plug), doveli su dotle da se mogu slu~iti nuklearnom tehnologijom i da prvi iskora e u svemir. No, tko zna, mo~da e se baa Rusi naj~eae i najdu~e opirati proairenju vlasti umjetnog bia, a ovi zakoni bit e u dogledno vrijeme  ponovo otkriveni negdje na Zapadu gdje je umjetno bie i stvoreno, tj. dovraeno, pa e tamo takoer biti uvedeni i u druatvenu praksu. Naaem itatelju koji je sklon beskrajnim i jalovim politi kim diskusijama mogu poru iti da o ovim zakonima ne treba mudrovati, niti se nadmudrivati s njima, nego se treba boriti za njihovu primjenu. To je produktivan na in bavljenja politikom. ini mi se veoma va~nim skrenuti pa~nju na jednu frazu koja se esto mogla uti u naaem, 20. stoljeu : da postoje razli iti putevi razvoja. Ova fraza slu~ila je tome da opravda antipovijesne tendencije i bezbrojne gluposti na podru ju svjetskog kulturnog, politi kog i druatvenog ~ivota, a nastala je u vrijeme kad je nestalo, ne samo suvislih shvaanja povijesnog razvoja, nego ak i vjere da takvo neato uope postoji. Nasuprot toj frazi iznosim tvrdnju: da razvoj civilizacije ima jedan specifi an i nezamjenjiv tok i zakonomjernost koja ga dosta vrsto odreuje. (Vidi moju knjigu Nacrt za kritiku dijalektike). Odstupanja od tog toka mogua su, pa ak i nu~na, u stanovitoj mjeri, ali ono ato doista te~i ka istinskim ciljevima povijesnog ili civilizacijskog razvoja, ili pak ciljevima vrste, morat e se, prije nego bude kasno, vratiti u onaj pravi tok, da bi ih postiglo, jer samo se jednim putem mo~e stii do njih. Ono ato previae zastrani, bit e izgubljeno. Uostalom, budunost i nije za svakoga, a povijest je, pored ve re enog, i ono Hegelovo  sudiate , i proces o iaenja ili oslobaanja ljudske vrste od onih njenih elemenata kojima nije mjesto u toj budunosti, ili koji svojom antipovijesnom djelatnoau ometaju njeno potpuno ozbiljenje, tako da ne treba niti ~aliti za onim ato propadne. Osvrt Eto, toliko u ovom  teorijskom dijelu, koji bi trebao ukazati na to da postoje dobri razlozi za borbu radi etabiliranja onih zakona. Obdarene e individue, nadam se, uvidjeti da je njihovo etabliranje onaj pravi i presudno va~an korak na putu ka ostvarenju ciljeva vrste - korak koji osmialjava ~ivot onoga koji ga u ini, a i cjelokupni dosadaanji povijesni razvoj, dok odustajanje od njega obesmialjava sve to. Problem kojeg oni zakoni mo~da nose sa sobom mogao bi biti u tome ato ideje na kojima se zasnivaju moraju najprije proi kroz akolske klupe i ud~benike. Ali nu~da, i u ovom slu aju, mo~e zaobii to pravilo. Niti Rousseauove ideje koje su bile neposredni teorijski temelj bur~oaske dr~ave, nisu prolazile kroz akolske klupe. Tra~i se, dakle, netko tko ima duha da uvidi njihovu fundamentalnu va~nost, te petlju da borbom za njihovu primjenu ostvari svoje vlastite, plemenite ciljeve i osmisli svoj ~ivot u najveoj mjeri. A sada neato o sudbini onih ljudi kod nas koji stvaraju ovakvu vrstu djela i onima koji se koriste njima kao sredstvom vlastitog druatvenog uspjeha. Neka to bude re eno jednom pri om. KNJI}ICA Nema tome tako davno kako je na ovom bijelom svijetu ~ivio jedan velik u enjak, kojemu se danas, voljom neke udne sudbine, ne zna pravo ime. Ima pisaca koji tvrde da se zvao Todor, ali veina smatra da mu je pravo ime bilo Simeon ili `imun. No to sada nije toliko va~no, jer ja vam ne kanim pri ati o njegovu imenu, nego o ~ivotu mu. Joa od rane mladosti, on se, sa nekim neuobi ajenim ~arom posveivao onim, takozvanim  umnim stvarima i nije mario ni za ato drugo. Nije da se nije razumio ni u ato drugo. Dapa e, nije bilo stvari koju on nije znao zadivljujue vjeato i lijepo napraviti, ali ono mozganje o dubokim tajnama, za koje je potreban potpuni mir i dokolica, vezialo mu je ruke, pa je na kraju ispadalo kao da i nije sposoban ni za ato osim za umovanje. Ve kao mladi otkrio je mnoge tajne, a u zreloj dobi zavlada njime silna strast da otkrije kako se stvara bogatstvo. - Ako mi to podje za rukom - mislio je - usreit u cijeli ljudski rod, a i sam u, zbog tako va~nog otkria, sigurno biti bogato nagradjen. I tako, mozgajui, i prou avajui ono ato je o tome ve bilo napisano, udubljivao se on u problem koji ga je bio zaokupio. Dugo vremena nije mislio ni o emu drugom osim o tome. ak i kad bi sjeo da neato pojede, misli o tim stvarima nisu ga ostavljale na miru, tako da je jeo i ne znajui da jede, a hodao i ne znajui da hoda, baa kao kakav mjese ar. I kad je spavao, sanjao je o tome, a kad bi se probudio, nastavljao je misliti o onome o emu je prestao sanjati. Prijatelji i poznanici nisu mogli razgovarati s njim, jer, ili ga nisu mogli prizvati iz tog njegovog svijeta u ovaj, ili su, pak, morali sluaati o stvarima o kojima je razmialjao. Zbog takva ponaaanja, jasno, stekao je glas udaka, izgubio prijatelje i postao nevoljnim usamljenikom. Nakon dugog niza godina, poka~e se da njegov udni posao ipak nije bio uzaludan. Doista je otkrio pravi, pravcati klju  stvaranja bogatstva. Kad je postao svjestan otkria i kad je provjerio njegovu istinitost i sagledao sav njegov zna aj i veli inu mu, nije se mogao na uditi tome da mu je neato takvo ipak poalo za rukom, jer to je bila jedna od onih velikih i va~nih stvari za kojima je tragao cijeli ljudski rod sve od svog postanka. Ubrzo nakon toga napisao je jednu knji~icu u kojoj je, na vrlo jasan i kratak na in izlo~io svoje otkrie. Smatrao je da du~an svoje ideje izlo~iti tako lijepo, jasno i pristupa no da ih mo~e razumjeti svako dijete. Nije ~alio truda ni vremena u tra~enju najboljih na ina izlaganja, i u tome je, na kraju veoma uspio. Potom je pisao ljudima za koje smatrao da bi ih moglo zanimati bogatstvo i bogaenje i obavjeatavao ih da e im drage volje prikazati svoje otkrie. Pisao je i vladarima i uvjeravao ih da e ih ono brzo u initi vrlo bogatima i monima, i to, ne samo njih, nego i cio njihov narod. Time je zavraio prvi dio njegovog ~ivotnog puta i otpo eo onaj drugi i puno druga iji. Mnogi su ga, naime, od tih kojima je bio pisao uskoro pozvali da im izlo~i svoje tajne. U enjak je po eo putovati i truditi se da svoje ideje prenese onima koji su ga pozivali. U tom novom poslu bio je nevjerojatno umjeaan. inilo se kao da bi on mogao uliti znanje i u drvenu glavu. Ali, avaj, avaj, kad bi njegovi sluaa i uvidjeli da im on ne tuma i kako bi se, na lak na in moglo stvarati zlato, niti im otkriva  trikove s kojima bi brzo i barem nakratko napunili blagajne, ili pak dobili kredite od bogatih dr~ava, a niti iata drugo nalik tim majstorijama, odmahivali bi rukom i govorili: - Mi smo mislili da ti znaa praviti zlato, ili neato...tako... A to... To ti je, brate, nauka. Nama to ne treba. Mislei da ne razumiju kako im on nudi baa ono ato oni tra~e i ato im treba, i da ne shvaaju kako im on pokazuje najlakai na in na koji to mogu postii, naa je u enjak ponovo prionuo na mozganje i dotjerivanje one svoje knji~ice i tako od nje napravio pravo malo remekdjelo. No ni ta dodatna objaanjenja, kad ih je izlagao svojim sluaa ima, nisu pomogla da ih uvjeri u vrijednost svojih otkria, niti da ih zainteresira za njih. Istini za volju, nailazio je povremeno i na bistre ljude, koji su brzo uvidjali njihovu veli anstvenost i zna aj, ali oni nisu imali nikakve vlasti niti utjecaja, pa mu nisu bili ni od kakve pomoi. Kako je po naravi bio vrlo uporan, nastavio je obilaziti druge u enjake, kue imunih ljudi i vladarske dvorove i stalno iznova pokuaavao, najjednostavnijim na inima i primjerima objaanjavati kako se s njegovim zamislima mogu, dosta brzo i dosta lako stvarati velika bogatstva. I uvijek se iznova, jednako kao i prvi put, udio tome da ga ne razumiju baa oni koji bi ga trebali razumjeti. Katkada bi na dvorovima, gdje je izlagao svoje u enje, izbijale prepirke izmedju njega i njegovih sluaa a Obi no bi mu govorili da se po njegovu jadnom stanju najbolje vidi da ta njegova teorija niata ne vrijedi, jer da vrijedi - govorili su - najprije bi njega samoga u inila bogatim. esto su mu govorili i to da su njegove ideje puka teorija, a da njima trebaju novci, i neka ih on, ako je pravi majstor, dobro providi s novcima, pa e onda vidjeti kako su oni dobri i sposobni gospodari. Prostoduani Simeon, `imun, ili kako li se ve, jadan, zvao odgovarao bi im da se svaka budala zna snai s novcima kad ih ima, i da ih zna troaiti, te da za to nikome ne treba nikakva poduka, a da je dobar gospodar samo onaj koji zna stvarati novce i svako drugo bogatstvo. Onima koji su se zadu~ivali, govorio je da svoju djecu bacaju u du~ni ko ropstvo, i da se sigurno ne bi zadu~ivali kad bi sami morali vraati svoje dugove. Od takvih odgovora nije atedio ni kraljeve. No kako je ~ivio u vrijeme prosvjeenih vladara, kad je u modi bilo strpljivo podnoaenje muaica u enih ljudi i umjetnika, nisu ga davali zatvoriti, iaibati ili pogubiti, nego bi ga u tivo udaljavali s dvora i onemoguavali mu da dodje opet. Prolazile su godine, a i desetljea. Naa je u enjak i dalje, s jednakom upornoau i s jednakim  uspjesima pokuaavao airiti svoje ideje. Smanjivala mu se jedino snaga i onaj jadni imetak s kojim je raspolagao. Na kraju nije viae imao ni ega osim odijela u kojem je hodao po svijetu, a u d~epu tog odijela onu svoju knji~icu, koju je uvao budnije i pa~ljivije nego sam ~ivot. Nadao se da e mu netko, kad tad, dati barem novce da ju atampa i tako svoje otkrie i svoju muku spasiti od zaborava. No zub vremena, koji nikad ne miruje progloe mu i to odijelo. Jednog dana, kroz proderani d~ep ispadne mu ona knji~ica i izgubi se. Kad je vidio da ju je izgubio, i da se viae ni po emu ne razlikuje od obi nog propalice, koji je na neki drugi, ugodniji na in proerdao sav svoj ~ivot, dodje mu da se ubije. Nije to u inio samo zato ato u blizini nije bilo nikakvog drveta o koje bi se objesio. Nikako, siromah, i ni u emu nije imao sree. Nakon toga, dugo je, bez iakve pameti i bez ikakve misli u glavi hodao tko zna kuda, dok nije vidio da se obreo u aumi pred kr mom  `umovite planine *, koja je bila na zlu glasu i za ijeg se gazdu pri alo da je bivai harambaaa i mnogostruki ubojica. Kako se smrkavalo i viae nije imao kud, zamoli on toga gazdu za preno iate i re e mu da ni eg nema, pa e mu noenje sutradan odraditi. No, u toj kr mi nije ostao samo sutradan. Gazda mu je ponudio da tamo ostane za stalno i da mu za uzvrat pere posudje, hrani svinje, isti, i radi ostale, sli ne poslove. U enjak nije imao kud, pa je pristao. A i da nije, bila bi mu ostala samo skitnja i prosja enje, pa mu je bilo ak i bolje i sigurnije da bude sudopera i svinjar. Vlasnik svratiata, tj. te kr me nije ga nimalo poatovao, iako je vidio da je u en i pametan i znao da je bio na mnogim dvorovima i razgovarao s kraljevima, Dapa e, baa zbog toga se joa viae sprdao s njim. Pred neato uglednijim gostima, kakvi su rijetko svraali, hvalio se da njegova kr ma nije makar kakva jazbina, jer je njegov sudopera i svinjar, ni manje ni viae nego jedan od naju enijih ljudi u cijelom kraljevstvu. A kad bi u kr mu navratili kakvi probisvjeti, vucibatine ili seljaci, i kad bi se napili, predstavljao bi im svog u enjaka i tra~io od njega da im pri a o svojoj knjizi i svojim idejama, i iz toga stvarao nevjerojatan, urnebesan cirkus i komediju. Znao je dobro iskoristiti Simeonovu pismenost i u enost. Tra~io je od njega da nepismenim ljudima piae molbe, pisma i predstavke i to je masno naplaivao. Simeonu nikad nije dao ni pare od tog honorara , posprdno  obrazla~ui svoj stav tvrdnjom: Da novac kvari ljude i da bi bila velika ateta i grijeh na njegovoj duai, ako bi on dozvolio da se pokvari tako dobar ovjek kao ato je Simeon. Vjerojatno se pitate zaato je Simeon podnosio svo to ruglo i poni~avanje. A, ato mu je drugo, onako starom i onemoalom joa ostalo? Tjeaio se mialju da sve to ima neki dublji i viai smisao kojeg on ne razumije i zahvaljivao Bogu i za nevolje, bijedu i sva poni~enja koja mu aalje. A i nadao se, siromah, da e se na kraju netko ipak sjetiti njegovih misli, razumjeti ih i doi po njega, pa ga ------------------------------------ "`umovite planine je naa prijevod Turskog izraza  Balkan . izbaviti iz te bijede. No to se nije desilo. Umro je u onoj kr mi. Ne zna se to no kako je umro, ali auakalo se da mu je - kad se razbolio i zanemoao - kr mar  pomogao da umre, pa ga skuhao u kotlu i njime nahranio svoje svinje. `uakalo se i to da on nije bio jedini ovjek kojem je kr mar tako  prekratio muke i  olakaao zadnje dane. Taj nije dopuatao da mu iata propadne i svako je zlo i sva iju nesreu znao iskoristiti i pretvoriti u svoju jadnu dobit. Takvu je, eto, nagradu, za svoje otkrie dobio naa u enjak, Todor, Simeon, `imun, a po nekima, ak i Smith. *** Ona njegova knji~ica, medjutim, proala je puno bolje . Naaao ju je neki dje ak, kad se vraao iz akole, i sa uvao. Kad je malo porastao, stao ju je itati. A kako je bio bistre glave, brzo je uvidio je da je vrlo korisna. Nikome niata nije govorio, nego je samo pomno u io iz nje. Porastavai joa malo, po eo je, vrlo obazrivo i oprezno, samo, onako, kao usput, ili slu ajno, ocu ukazivati na neke bolje na ine namicanja novca i ostalih dobara. I ne primjeujui da ga sin savjetuje i u i, otac ga posluaa i poslovi mu krenu puno bolje. Na kraju se, zahvaljujui sinovljevim savjetima, ak i obogati, a uvidjajui da je u maloga bistra glava, poaalje ga da u i" visoke nauke".  Mali se tu veoma iskazao, ali kako se viae zanimao za onu  prakti nu stranu ~ivota, nakon zavraenih nauka, posveti se trgovini i gospodarenju. Na tome je radio dan i no, i nije ~alio nikakvog truda. Nikakav mu posao nije bio te~ak, pa stoga i nije proalo puno vremena prije nego je postao najbogatiji ovjek u dr~avi. Ali on time nije bio nimalo zadovoljan. Vidio je da bi cijela dr~ava mogla biti bogatija i da bi svi ljudi mogli ~ivjeti bolje, pa je odlu io uzeti vlast u svoje ruke. To mu je i uspjelo - sli nim lukavstvima i spretnoau kao i onomad kad je zgospodario s ocem i pomogao mu da se obogati. A kad je doaao na vlast, tek se onda svojski dao na posao. Podizao je blagostanje i narod gdje se god moglo i dr~ava mu doista postade vrlo bogata i jaka. Da bi ju odr~ao takvom i da bi ju joa viae oja ao, naumi i druge ljude uputiti u umijee stvaranja bogatstva i to iz one iste knji~ice iz koje je i sam u io. Stoga ju dade atampati i raairiti medju narodom. Knji~ica postade vrlo glasovita i bi prevedena na mnoge jezike. Mnogi su u enjaci i dr~avnici u ili iz nje i na osnovu ideja onog sirotog u enjaka stvorili ovaj bogati svijet u kojem danas ~ivimo. Nikada se svijet nije tako udesno brzo podizao i bogatio, kao tada kad su ljudi iz nje u ili kako se stvara bogatstvo i blagostanje. O njoj je , s vremenom, bilo napisano cijelo brdo drugih knjiga. I danas se o njoj viae piae i govori nego o drugim knjigama. No moram vam rei da ona ni danas nije toliko cijenjena koliko stvarno vrijedi, i da i danas ima ljudi koji ne znaju za nju, niti za njenu nauku. A o onom nesretnom u enjaku ve je dje ak koji je bio naaao njegovu knji~icu, ali tek kad je bio postao vladarem, pokuaao neato saznati i napisati. No, ni on, a ni drugi nakon njega nisu uspjeli saznati puno viae od onog ato sam vam ja ispri ao na po etku pri e. Eto, toliko. Drugi put ispri at u vam neato ljepae i bolje. Opstanak ljudske vrste i ostvarenje njenih ciljeva ovisi o tome koliko se slu~i kreativnoau svojih pripadnika. Produkti kreativnosti su: civilizacija, blagostanje, srea i druge stvari ka kojima te~imo. Sve ato ovjek danas posjeduje proizialo je iz nje. Opstanak nekog naroda takoer ovisi o tome koliko se slu~i kreativnoau svojih pripadnika (a i pripadnika drugih naroda). Narodi koji se slu~e njome, vitalni su, bogati, ugledni i moni. Odbacuju ju narodi koji su suicidni. Oni su osueni na bijedu, izumiranje i nestanak. HRVATSKI TESTAMENT je kreativni in koji mo~e dati blagostanje i budunost svakom narodu koji ga bude poatovao i primjenjivao u svojoj praksi. Ko ga odbaci, osuen je na ... Shvatite to vrlo ozbiljno! fotografija Autor, Petar Bosni, Petrus - znanstvenik svjetskog glasa. Uspjeaan na viae znanstvenih podru ja. Samo na podru ju ekonomije objavio je nekoliko zanimljivih knjiga. Najvei evropski ekonomisti smatraju neke njegove zamisli "znanoau budunosti" ili ak "velikom sintezom ekonomske znanosti". PAGE 3 PAGE 69 (LNf N  B D  8H " z""""&&B&*'<'\*r*0F0h558l99:d;r;; <^<l<0ABA:BJBLBvBFG$H$JXJZJNNNRƾƾƾƾƾƾƾƾƾ5CJmHsH CJmHsH6B*CJph56B*CJph B*CJph B*CJ ph5B*CJ ph5B*CJphK(NPfh z DL:f! $ f`a$$`a$$a$uv!&(*+,,R.00F0h2V3h5t5v555l68l9z9:>?:BCE$`a$$`a$E.FFG$HHHHH$J&JZJNNNNPRhTV@Y\~]z^_labc$a$$`a$$`a$RRF{0|2|`|tąڅl̆(>&zʧڧh"0j4 "J&>z:TvxX ,.0NPr5B*CJ ph5B*CJ$ph5B*CJph B*CJph56B*CJph6B*CJph6>*B*CJphLc4dVfg6g ikop uvxyF{H{r{{0|2|4|^|V~j̄rև$a$$`a$&(<>jz™XНҝ&֥̩R $^`a$$`a$R `Vظl4^`btB".Nr$`a$$`a$L8x~.DZb \  * \  rF $ f`a$$`a$@PVfz.`p\n " t Zv**+<+,---@1T16|7CCEE[^[[]]x^^^^` `"`$`6CJ56:CJH* 56CJ6B*CJph56B*CJph>*B*CJph B*CJph5B*CJphJFH\^#%F*D/34d7f7z7|7v9`:j;;t>6??@AAZC$`a$ZC,D~GGGGxIJL$M4MQQQULUXXYYYYZ[]` $  `a$ $@ ^@ `a$$a$$`a$`` `$`&`dijkp.svttvxx y\z{{ց,҆ć $S]`Sa$ $mS]m`Sa$ܫ0 ^.@2к> RfHJLZ~ ,߽Ҧ6B*CJmHphsH56B*CJmHphsH6B*CJph56B*CJphB*CJmHphsH5B*CJmHphsH B*CJph5B*CJph6CJ 56:CJ 6:CJ<ćĒ4jh>``"2JޫN .$7`7a$$a$ $S]`Sa$к>@t&( JLXZ4$a$$7`7a$:t~ BZ(  F$S`Sa$$a$$7`7a$ $ b7`7a$:<\   H   @#J###H&N&&&0(8( ))**** +(+++77>>??CFC QLQLe|ezzzz{{F~Z~\2NPhҏ8żżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżżż5B*CJph B*CJph5B*CJmHphsHB*CJmHphsH6B*CJmHphsH56B*CJmHphsHJFHJX \ %&(,, -/ 22h467R?$^a$$7`7a$R?AEF:J *80bd~!!!###2$$%%.%$7`7a$$%.%>.X.002244D4B6~6<====@AdCvCEEpHHnWWWW\\^^i,j.j.X.000222*4D45@6B666666T7 $$If]a$ $7@&`7a$$a$$7`7a$T7V7X7778X $$If]a$k$$Ifl40!` 04 lal8888 8 88888 8$8n8aaaaaaaaaa $$If]a$$$Ifl4\/ !    04 lal $8.82868:8>8B8F8J8N8O8Q8S8U8W8Y8\8^8`8b8e8l8s8z88888tFf $$If]a$888888888888888899999!9&9-93999?9E9K9 $$If]a$K9P9U9Z9_9d9j9p9v9{99999999999999999999 $$If]a$999999::::: :&:,:2:8:=:B:H:N:T:Z:`:f:l:q:v:|:: $$If]a$::::::::::::::::::::::::;; ;;; $$If]a$;; ;);/;5;;;A;G;M;S;X;^;d;j;p;v;|;;;;;;;;;;;; $$If]a$;;;;;;;;;;;;; <<"<,<6<@<J<T<^<h<r<|<<<<< $$If]a$<<<<<<<===@@AXCZCvCtEvEEnHpHrHHH$`a$$7`7a$ $@ 7^@ `7a$$a$Ff[ $$If]a$HJL,SnWpWW~Z\\l\\R^bgivjdoooorppprBuZx$a$$7`7a$ $ !7`7a$Zxz~8 J`tv0ΟzXPdbV$a$$7`7a$VXhDhRTVXZ\^`bdfhjlnprtvxz|~$7`7a$hTV2<\xHplzpx`     %&%(%%)N*P*l*..////@0T0r115566H8N8V8n8~888888L9999;,;<6B*CJmHphsHB*CJmHphsH5B*CJmHphsH5B*CJph B*CJphP~z:<.F8  6$a$$7`7a$Nnx8$%%%&T'l'j))n*j.0p1r111699;; $ h7`7a$$a$$7`7a$;< =J>D&DFFFFILNNOOvQ~VY[`$eeiNm>p $7^`7a$$7`7a$ $ h7`7a$< ===L=Z===>>@@AABBCCCCCCD&DJDfDE*E>ERE^EpEEEF$F G GGGJ(JJJMMDOLOjbjjj8kJklln(n:nB*CJmHphsH5B*CJmHphsH\:nLnnnooooBqdqrrt uLuXuv w,zz|8|ށLօ܅:ܐ(H4Z0(jX &dСF\2DT<@BL>\ȼPjH6B*CJmHphsHB*CJmHphsH5B*CJmHphsHV>pty*z,zzzށL:N(X¢xܭl<>\$`a$ $ f7`7a$$7`7a$ĺ:ʼҿZ"H68hJ:z $ h7`7a$ $  7`7a$$7`7a$H@pr)6Nzr(Z|(tJ^vxVlnz6(:Pz RrxjB*CJUph5B*CJmHphsHB*CJmHphsHV  tX, >$$ $^`a$ $ h7`7a$$7`7a$ <Nb rx~Pbz~LNTVX`b R2*0RTx>T@   Lj:TŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸŸ5B*CJmHphsHB*CJmHphsHjB*CJUphjB*CJUphjF> CJUVmHnHu B*CJphHTVv0FHd.8":   H"Z"t""##<$$X&f&''F)^)**"++$,D,..3"3$343x;?BBBBBBJCVCDDpKKNNNNQRkkkkkk*B*CJmHphsH5B*CJmHphsHB*CJmHphsHV$-1 ::x;&=t>?hEHKL$NPvQTT T"TVW\2_` $ f7`7a$ $  7`7a$$7`7a$`&cdfg\hhj$k|mp~ruJxLxTxVxxynz $@ 7^@ `7a$$7`7a$ $ 7`7a$ $ f7`7a$ $ f`a$ : Ԑ$hܤhLB޹~":*$a$$7`7a$$8Lnx"8xr t*Rn2jnpBL      CCS8TxTTmmnnlq~qqrxrr>srsssuuuuu0JmHnHu0J j0JU5B*CJph B*CJph6B*CJmHphsH6B*CJph56B*CJph5B*CJmHphsHB*CJmHphsHA*,RJnp 4      Z $7]`7a$ $ 87`7a$$a$$7`7a$!#p$&))V-.15`;@?XBBEG`HMOPHQQ$  7]`7a$ $7]`7a$QSSTTTTU*XYYY^Xad ij*k:mmm$ 7]`7a$ $ S]a$ $7]`7a$$]a$$ S7]`7a$mmmmmos>stsvsxszs|sssssssuuuuvvvvv&`#$$7`7a$uvvvv v v vvvvv B*CJph0JmHnHu0J j0JU vvvv$7`7a$/ =!"#$%Y$$Ifl4֦S3 / +}]Y! 777770LLLL4 lal]$$Ifl4t֦S3 / +}]Y!777770LLLL4 lal8 Dd\ <  B  S A? b  %МuB렁~ nv %МuB렁PNG  IHDRQgAMA pHYsttfx IDATxrHa4ʞ < %++Q. "W+@X]: r#W FM +tzjh7rAV@У\(YDŽ!D 'Ni>7rFB3@Ц~ ~#2B}u6{?+B%UX]ȕ]?/-|ew+sCB%@bȕ)K*b%`+)Q[*&IbT ( j ?g\-`!T>P{ЪMEҳhH~u\)IE}\ȕk j<ԫlTj*EfH fCdJȕ$e ~vuAd%Ql,4Qx ~F\uraۊ&2U3^Qx  }䪁Pa rU@uP.;o/E^** M`NӁʦl#cP*{ _DE,4F,rmQٍ\ l*^`ALb<ג֫7O\cfK݊Je dɕPO&Zk9PIv<땯J|cl#r|rpiKS\9 m/_t9_y wz=?)s$k_q {@/ej+jw7['zsP鿁ܳ)H\a+GoqѲ;W~?_>Iia\9\y Uǖ=o؎QybXrUF&G+ejzKL_#+z=׻Sqa\-$j^/5k`&0]Ts5*kٳN8!_#.LԂnʗngnb xuxm:ޅS^"o.7gvȟz=ykqF.~\ ߇{$OrUhi89٤ܘ rU/O&Xث \N.h^8!\֯ pߊ| ?yBOH\ٽ.\Y_*tl!WB6w|X7og6z v}+sDnV\Ǥ$ަ\}`HkqFVԫXJvPx^%RL>eKTr#]њ)iv,6$J(Ȝ.;2r"_msusmv=*}L`CU|G<%Xx/[]t-VAkmb<쭒 l^u *W-;6PDvi` r%)bcI\?c;@I0PfTH\&] ъ4b+ 1ҥ-_7rbcv䊽* WmU0#Zie(\P4eq~kGbVPlqؠd0_bb.ȕu5/Zvc+@/6hQ1{dž` PȕK6%#r%-'cG/frZFk!,k$ZW* hy?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ S Root Entry  FM@Data WordDocument  ObjectPool:M_1044809363 F:aOle PIC LMETA Hi L\ <  FPBrushPBrushPBrush9q Oh+'0p      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~> }  }A (CompObj MObjInfoOle10Native XiOle10ItemName      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijlmnopqrstuvwxyz{|}~iBMh6(htt; tGnERN`ܝ*5FG*5+լE/TX WGh:Qq53624 +|nU:jHk.QkPtFB'a}rtRIjrAѫPkv??\!gfW@4-y Gy /o߿v@DmIENDB`1TableZSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8$CompObjk i0@0 Normal_HmH sH tH6A@6 Zadani font odlomka0 @0 Podno~je  9r *)@* Broj straniceBB@B Tijelo teksta$a$ 56B*CJ; '(wx   34" WuPQ)#46JC !h!!"h"i"r"s"##-#N%O%\%]%A&Y'4()*I,,=--.k//0+111235R68;::;;;;<<</<+=`>>?f@AAAWCCEHEEEEEE5FF=G[HJ,LLLLLMOPRqSrSvSwSSUVWXlZG[[\6]z]_F_/```abcGf:ghh!illllsm}mvnnopq?sssuuwyzzF|W|-}..9ۆEBVՏ#ؗd0ɛ:۞ʡˡ}Tզ֦PުߪQa߲y;PGMW.ʻӻ@y,eqj<8^-/Xp`B"ONB5Js~p4w b   6 m  ro P< ~!%#&#,#:##o(s)+,,-<-/K//00000012255i8T:=========B@C@N@BBB(D!E"E/E0E=EEEE#F$F1F GGGHHHHHHIIIIIIIIqJrJJKKKKKKKK1L2L3LZLLLLLiNjNkNlNwNxN|NNNNNNNNNNNNNNNNNOO OOOOO!O'O-O3O9O?OEOJOOOVO]OdOkOrOyOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOP PPPPP$P)P.P3P8P=PCPHPRPWP\PaPfPkPpPqPPPPP^Q_QkQ)T*T8TUUUUUeVfVtV_W`WmWcZZ[\;^_` aaaa3bcc@cAcOcdddddeeeXfYfgfff gghhhthj_l`lll.nprr?r@rv6x*y+y,ySyvyyy/{|wxjW݈37  "#0DERWXYː78ƗǗԗ64Oqrswz~šĚƚȚʚ͚ϚњӚ֚ݚ!(/6=DKRW\cjqxƛ˛Л՛ۛ  %*/49>DJPV\bhntyŜ˜ќלݜ $*05:?DINSX^chmrw|ĝɝϝ՝۝ !'-27>DKPUZ_dinw}ÞȞ͞Ҟמܞݞ[\e,+,:ʤˤ()9rsخI3#FGkӸԸ FҼ q5_`bGY-NOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdpbxxsA2@   \aefO[Z]^rs#mt(4*""##$$&%&''(()(`)+-w.17335L78:=====%@AKBE"FuHLJKMyORaSWWYZC[D[S[\\]^^ __`bcegi$j3kllmoAoqJrrrrs1ss uu*u+uv xyQz|}}}}~z{yDq.a8ߟY`>8 ~Ӵ7coʼ˼ϼмܽ.mopYi$Y)4)6B:;NJ%\]wxyz   v,l0PUE !"#2$$v'n((I))*****+0+,(-j--0Q13*55:6B77777778%:D:_:`:a:b:c:o:p:q:r:s:t:;;;;;;;;0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@@0@ R8$h<:nHT$uv>CHLPUaptuxz{!EcRFZC`ćFR?njʡJh@,.%T78$88K99:;;<HZxV~;>p$`*Qmvv?ABDEFGIJKMNOQRSTVWXYZ[\]^_`bcdefghijklmnoqrsvwy|}~v@u&u(u;: !!8@0( T}0 B S  ? &(./34:;CDHIPWY]^bcijnou   %&)*12;<BCEGMNSTVW^_`adfnovwyz  %'(*./14:;BCLMWX]^`aginoxz{|  !"(),-0167:;CDLMUV]^jkwy &'129:=>CDKLST_`abnp~ "*,1267;<>?CDLMUV\]_`efopyz{|     !'(1378:;?@IJMNQRUVYZhilmpqwy{}  "$)*,-12679:BCKLQRUV^_efstxy{|  #$()+,2389:;EFGHNOPT[]`acdghijuv}          & ' * + 9 : ? A E F O P U V [ \ ] ^ f g n o v w x y        ! & ' * + 0 1 6 7 ? A C E H I K L N O R S W X ^ _ a b d e j k t u x y       " # $ % ) * 0 1 4 5 < = > ? F G N O ^ _ f h i j o q y z       " $ % 0 1 3 4 ; = G H M N Y Z \ ] ^ _ f g i j o p r s w x      " $ & ) * / 0 4 5 7 8 ; < C D J K S T U V \ ] k l m n w x ~   #$'(./45>@BCEFJKPR]^_`hjmnuv}~%&()12<=GHIJSUYZ\]deijopy{~  '(.03478:;=>BCJKLMTUYZ^_abijqrwy}~!"#$,-79HIQRUWYZabdehi~!"$%-.89<=?@FGOPUV^_ijklruz{}   #$*.9:DEMNOPRTWX[\deoqvw{|~  NQUW\^abefmnwyz{|}   !'),.1278<=CDKLMNTUZ[dfmnqr{| "#$%)+./45:;BCJLOPSTXY]^denpuv{| !')+,24:;DEKLNOTUYZ_`fgnpuvxy  "#+-./5689;<>?HIMNRTVWYZabfhklpquv{|   &')*46:;@ANOTUZ\_`ghijst{|   !*+,-78?@ABGJLMQRTU\]cdlnrsuv{|()01789:ACDEMNY[cdhisuxyz{   ikpr{|    !"'(,.2367@AGHOPVW]^ !*+./89    %&          $ & + , 5 6 9 : G H T U ^ ` a c k m r s { } !!!! !!!!!!! !$!%!(!*!.!/!1!2!7!8!:!;!B!C!K!M!Q!R!f!h!l!m!t!u!!!!!!!!!!!"""""!"#"$"&"'"."/"5"6":";"H"I"J"K"S"T"X"Y"Z"["f"n"q"s"w"x"{"|""""""""""""""""""""""""""""""""""""""# # #######+#-#0#1#6#7#o#q#{#|###############N%O%U%V%[%^%d%e%%%%%,,, ,),*,,,-,0,1,:2<2C2D2L2M233333333446666::::;;;;;;;;;;;;;;<< < <<<"<#<&<'<.<0<7<8<@<A<I<K<P<Q<S<T<Y<Z<^<_<h<i<j<k<p<q<w<x<y<z<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<== = = ====="=(=+=2=3=7=8=@=B=D=F=J=K=T=V=Z=[=]=^=d=e=i=j=o=p=x=y=====================================>>> >>>>>%>&>*>+>/>1>2>3>5>6>8>9>;><>D>E>M>N>R>S>U>V>X>Y>]>`>f>g>m>n>s>t>v>w>z>{>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>?? ? ?????!?#?%?&?.?/?2?6???@?L?M?X?[?a?b?c?d?l?m?x?y?????????????????????????????????????????????@@@@@ @@@@@@@!@"@%@&@0@1@6@7@=@>@F@G@M@N@R@S@Z@[@d@h@o@p@v@w@}@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@A AAA#A$A*A+A4A6A?A@AFAGAQARAYAZAfAhAnAoAsAtAvAwAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAABBB BBBB B"B#B(B,B6B7B:B;BGBHBIBJBPBQBUBVBXBYBbBdBhBiBkBlBsBvBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCC C CCCCC!C"C$C%C+C,C-C.C9C:CECFCLCMCUCWC_CaCfChCqCsCwCxCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCDD D DDDDD'D(D)D*D-D/D2D6D8D9D>D?DEDFDHDLDPDQDWDYD[D\D`DaDgDhDqDsD~DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDEE E EEEEE E#E*E+E0E1E5E6E8E9E?E@EFEHEKELERESEYEZEbEcEfEgEjEkEmEnEvExE|E}EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFFF F F FFFFFFFF F"F#F'F)F+F,F3F5F9F=FAFBFDFEFGFHFMFNFSFTFVFWF\F]FaFcFfFgFiFjFoFpFsFtFvFwF}F~FFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFGGGG G GGGGGGG'G+G.G/G1G2G4G5G;G=GBGCGHGIGQGRGTGUGYGZGaGbGgGiGpGrGzG|GGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGHHHHHHHHHH!H"H,H-H4H5H6H7HH@HBHJHKHQHRHSHTHYH[HcHdHhHjHnHoHvHwH|H}HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHIII I I IIII I!I"I*I+I2I4I5I6I8I9IBICIIIJIRISI_IaIcIdIgIhIkInIqIrIsItIvIyI}I~IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIJJJ J JJJJJJJ&J'J4J6J>J?J@JAJJJKJSJUJYJZJ\J]JeJfJkJmJuJwJzJ{J}J~JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKKKKKKK"K$K'K-K2K3K6K7K;KM?M@MAMGMHMOMPMVM_MbMcMjMkMrMuM|M}MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNN N NNNNNNN'N(N/N1N8N9N;NQ?QAQBQIQJQKQLQRQSQ\Q]QcQdQpQqQxQyQ~QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQ R RRRRR#R$R0R1R8R9R>RCRKRLRQRYRZR[RbRcRhRiRtRvR~RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSS S SSSSSSSSS&S'S)S*S2S3SS?SESFSLSMSRSSSWSXS`SaScSdSoSrSuSwSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTTTTT T!T&T(T2T3T:T;T@TGTOTQTRTST^T_TfTgTrTsTtTuTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUU U UUUUUU!U%U&U+U,U2U3U;UULUQUVUWU^U_U`UaUhUiUqUrUyUzUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUV VVVV$V%V+V-V2V3V:V;VDVJVMVNVPVQVXVZVcVdVfVgVoVpVqVvV~VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVWWWWWWWWW W$W)W*W,W-W4W6W?W@WHWIWQWRWSWTWVWWW[W\WdWfWgWhWlWmWoWqWuWvWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWXXXXXX$X%X/X0X6X8X>X?XHXJXPXQXZX[XcXeXmXnXpXtXzX{XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXY Y YYYYY Y,Y-Y3Y5Y8Y9Y:Y;Y>Y?YFYJYOYPYRYSY[Y]YdYeYmYnYuYvYzY{YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYZZ Z Z Z ZZZZZ(Z)Z;ZCZFZGZJZKZOZPZUZVZXZYZ_Z`ZjZlZvZwZyZ{ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[[[[[[)[+[<[=[E[N[R[S[U[W[^[`[f[g[h[i[q[r[|[}[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[\\ \\\\\%\'\/\1\8\9\:\;\@\A\F\G\O\P\W\X\`\a\e\f\o\p\t\u\x\|\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\]]] ]]]]]]]]]"]#]%]&]/]0]4]6]?]@]G]H]N]R]T]U]Z][]b]c]k]l]m]n]x]z]}]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]^^ ^^^^^#^'^*^7^8^9^:^@^A^J^K^T^V^Y^Z^\^]^`^a^d^e^l^m^u^v^w^x^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^__ _ ______H_K_M_P_Q_R_S_V_W_Z_[_d_e_m_n_o_p_y_z_________________________________________```````` `!`$`%`&`'`-`/`6`7`;`<`?`@`E`G`J`K`M`N`U`V`]```c`d`e`f`l`m`z`|`````````````````````````````````````````aaaaaa$a&a'a(a*a+a-a/a7a8a@aBaFaGaOaPaXaYa^a`abacalamaqaraza{aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabb bbbb)b*b7b8bAbCbKbLbNbObVbWbbbcbpbqbzb}bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbcc c cccc!c)c*c+c,c6c7c=c>cEcFcGcHcOcPcZc[c`cbcncpcvcwcxcyccccccccccccccccccccccccccccccccccccccd d ddddddd!d"d%d&d+d,d9d:d;de?eFeGePeQeReSe\e]ecedepeqewexeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeffffff!f"f#f$f2f3f:f;f=f>fEfGfKfLfNfOf\f]fefgfqfsf|f}fffffffffffffffffffffffffffffffffffffggg g g ggggg$g%g.g/g8g:g>g?gAgBgFgGgPgQgUgYgagbgdgeghgigogpgxgzg{g|ggggggggggggggggggggggggggggggggggggghhh hhhhhhh h!h)h*h0h1hi?i@iAiBiHiIiQiRiXiYiaibihiiinioisitiviwiyiziiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijjjjjjj j'j(j*j+j.j/j;j=j?jAjHjIjOjPjZj[j\j]jkjljtjvjwjxj~jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkkkkkkkk%k&k(k*k1k2k;klAlBlDlElJlKlOlQl]l^lcldlllmlplql|l}lllllllllllllllllllllllllllmm m mmmmmmmm m'm(m.m0m4m6m7m8m=m>m@mAmHmJmMmOmXmYm_m`mhm}mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnn n nnnnnnnnn&n'n,n-n2n4n8n9n;nn?nKnLnSnTnVnWn]n^ngnhninjnlnmnonpntnvnyn{nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoooo o ooooooo#o$o&o'o+o,o-o.o2o3o5o6o8o9oAoBoFoGoMoNoRoSoXoYo_oaoooqooooooooooooooooooooooooooooooooooooooppp pppppp$p%p*p+p/p0p:pr?r@rArGrHrTrVrZr[r]r^rfrgrsrtr~rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr s ssssss s$s%s*s+s,s-s4s5sv?v@vCvDvJvKvSvUv`vavfvhvlvmvovpvxvyvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvw wwwww%w&w*w+w-w.w7w8w;w~@~B~D~E~K~L~U~W~a~b~h~i~p~q~y~{~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ !)*56DFJTaboprx "$()+/128:@AJLUVZ[^_cdmnst|}~€ɀʀ΀πՀր܀݀ "#)*+,01349:<=DGMNVW\]`aegknrsy{āŁ́΁ρЁցׁ܁݁ $&*+./:;EFHINOVX[\^_abfgqr|}‚Ƃǂɂʂ͂΂ԂՂۂ܂݂ނ$%,.5689<=CDHJNO]_cdkmqsz|Ãăǃȃ̓΃у҃كڃ݃ރ$%*.138;?@FGLMNOTU]^dejknoqrvw}„̄̈́΄τلڄ#$*+,-78ABCDQRZ[bdhiklyz|}ȅɅԅՅޅ߅$%0179>?ABJKQR[\_`egjkstyzʆˆ͆ΆԆՆ؆ۆ݆ކ $&)*,-2356<=HJMNST]^efhiklstz{ƇLJˇ̇Їчهڇ "#()12CENOZ[cdfjopxyˆĈň͈̈ӈԈڈۈ݈ވ #()/4789:BDHIKOWX^fhinost|}ȉʉˉ̉Љщ׉؉ډۉ "#$%.178@FIJLRTZbhrsz{ŠÊĊŊɊʊҊӊԊՊۊ܊ '(1389;<ACFGIJTUXZjktuvw~ŋƋȋɋЋы׋ً !"%&)*1279:;BCEFHISVZ[bclmoprvxyÌČnjȌόЌՌ׌ی܌  !'(35=>?@IJTUVWabjkmnst{}ƍǍʍ΍ԍՍ׍ݍ &'./015;>BGHOPXY`aklsuǎȎʎˎюҎ؎َߎ  "*.236789?ARSY[abdeklqx|}ďŏɏʏˏ̏ӏՏ܏ݏ &'*+01789:;<@AGHSUXYZ[abjkpqrs}~Ȑʐ͐ΐِؐڐېߐ %&-.0168<=@BDEKLRSVW\^fglmvz‘Ñ̑͑ϑБ֑בޑߑ #$*,0168=?GHKLPQWY\]`afgpqyzʒ˒ђҒܒޒ #&')*,-2389=>EFHILMTU[\^_dgklnotu|ȓɓӓԓܓ -./0<=CDPQRSZ[bcefijoprsxy|}ÔĔ˔̔єҔԔՔ  %&,-./2389DFIJNOUVZ[]^cdghlmqrst{|•Õ͕Εٕؕݕޕ "$'(+,-.89@AEFOPQR[\ghkltvz{ÖĖƖǖɖʖЖіӖԖږۖ "$1267ABIJKLQR[\cdhjmnopqrtuyz—ŗƗΗϗ֗ؗ !"*+/02378ABGHPQ[\bdhjmnz{Șɘʘ˘֘טߘ  "#*,89;<ABGHJKQRSTZ[abdeghqr|}~Ùę ȚɚҚԚؚٚ&'.0=>KLOPSTWX[\bchipquv{|VX^_iklmoprtyz$%01789:<=?@Y[_`͝Νԝ՝םٝ"$()cehinotuڞ۞-.23;<@BFGLMpquvxyǟȟɟ˟̟Ο֟؟ٟڟ $&*+./0168@ACDHIJKSUXY_aghop}àĠŠƠ̠͠ҠӠ֠נޠߠ  $%&'./68<=ABDEGHJKNOXYZ[abdeijrstuơɡˡ͡ΡСҡաסۡܡޡߡ!"#$+,0145>@HIKLNOUV]^_`gilmrs{|¢ŢƢТѢעآڢۢܢݢ-.9:CDEFGHPQWX]^`adejkop{}£ãʣ̣ңӣգ֣ݣޣ $%-/34:;ABDEJKQTZ[]^efhilmvxyz{|~ŤƤͤΤҤӤפؤڤۤߤ()9:FHLMOPZ[_`hist{}åĥȥɥ˥̥ԥեۥܥ  !*+,-67?AIJNOQRZ[deoqrsyz|}æĦŦƦ˦̦Ӧ֦ܦݦަߦ &'.078?AEFHINOSTUV]^`acdklqruv{}§çŧƧ˧̧Чѧէקާߧ  !%&'(,-12459:>?EFIJPQYZ_aefhimnqrxy}~èĨӨԨ֨רݨި !"%&)*,-56:<?@BCEGLNRSVWYZ^_abfhijmnqrtuz{~ƩǩΩЩөթک۩ܩݩ  $%'(/15689:;>?BCGHOPVW]^bcdeijklqrxy{|ªêƪǪ̪ͪժ֪ܪߪ %&*+/079ABEFNQVW\]_`deopz{ȫɫӫԫث٫߫ !#-./0?@OPYZcdfghinoqrz{ɬʬˬ̬Ԭլ٬ڬܬݬ !")*2345;<DEFGOPVWackluwxy}~ĭƭ̭ͭҭԭح٭ۭܭޭ߭ *+34cdkmwxǰɰ˰̰òIJ³ijȳɳѳҳسٳڳ۳߳δдմִڴ۴89=>ŵǵɵʵ#$12<=DEwy|~KMOPUVz{}~-./0ƽǽ˽̽нѽ'(*+˾̾׾ؾݾ߾+,01movw '()*}~2345@AEFKLNOUW_`dfZ\cdfg  '(./5689<=DEtuz{ #$,.34CDMNUV`ade_`deKLQR69;< !'( $%?AEFTVWX]^`acelmqrwxabcdijlmopsty{}vxyz  $%*+ !$%()+,359:?@DELNRSUVYZ`aklpquv{| &(*+-.23<=EGOPUVXYabikopuvz{ !*+26;<?@MNZ[_aijopuv{}HJMNSTVWYZ`aghlmpsvw|~cehjmnqruvyz  !#$(),-2378@AJKRSYZcehlopvz1 2 ; < > ? B D F H K L     78>@HI2356?@CDGHnostz|              !!!!""""#"$"*"+"+&,&/&1& ' '''''''!'"'&'''0'1'>'?'@'A'L'M'Y'['f'g'k'l'd*e*n*o*****++#;$;&;';8;9;A;B;[;\;];^;c;d;k;l;};~;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;====mKnK|K}K2LBLGLHLjNmNtNuNNNNNNNNNNOOOOO O O OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPPP PPPPPPPPP#P$P(P)P-P.P2P3P7P8P?FGIJNOUVXYbcdelmrsxy¯ïįůͯίٯگޯ߯  #%(),-/056<=ABKLMNXY^_fgijrs~°ðưǰΰϰӰհڰ۰߰  #$'(.08:=>ABIJLMOPSUVW_`iknovw}~ȱɱԱձֱױ    "$%()./3467EFLMPQZ\`aklqrz|òIJȲʲ̲ͲвѲӲԲݲ޲    !#$&'-.789:ABHIQSTUXY[\ijmnpqvw|}óʳ˳ճֳ׳س߳   !"$%./0135=>GINOTV^_abfgrswx}´̴δִش     !&'13679:>?NOQRZ[abhjpqrs{|_`novwxz{|FGMOVWbcpqtu}~@BMNOPVWZ[de   &'()12;<DFGHz{<=?@HIKLNO^`bcefnopq{|  !%&-.<=?@EFNOQRTUYZabfgpqxz|}    !%&3579;<  *+-.0145BDEFSTXZ]^fgkmqrtvwx !"*+24679:=>DFHJKLQRXZabfgijmnstz|"#+-/03489>?JLTUVW]`ghopqr~$%,-!"#45=>@A<=AB Pikl$%*+0156 +-2345<=!"/0<=EFHINOUV_`hiuxz{~.04578#$-.56<=CDTUZ[denpwx|}OPY[ef$%23;<=>CDPQXZ[\abmnqryzPQSTZ[J K T U ]_bcefrt{|QRTU!!"" " "H"I"Y"Z"$$$$$$$$$$ % %%%&&&&****,,,,,,,,,,,,,,,,,,.... / /////11116373?3@3B3C3R3S3X3Y3 5"5%5&5666666666666B7C7J7L7l9m9q9r9IBKBQBRBTBUBZB[B`BaBjBkBmBnBoBpBzB{BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCCCC C C CCCCC C!C$C%C)C+C/C0C2C3C7C8C:C;C=C>CHCICQCRCSCTCZC[CcCdChCiCkClCpCqC{C}CCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCDDD DDDDD(D)D-D.D5D6D?D@DHDIDMDODRDSD_D`DaDbDmDoDqDrD|D}DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDEE E E EEEEEEEEEE&E'E+E,E-E.E7E9E>E?EAEBEEEGEMENETEUEXEYE[E]EgEhEoEpErEsExEyE|E}EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFFFFFFFFF"F*F+F4F5F>F?FAFBFDFEFHFIFNFOFSFTFVFWFZF[FcFdFfFgFiFjFoFpFrFsFuFvFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFGGGG G GGGGGG G$G%G*G+G0G1G3G4G;GHIHJHPHQHWHXHYHZHfHgHnHoHtHuHHHHHHH.I/I8I9IIIKINIOIQISIXIYI]I^IRJSJTJUJLLLL5M6M@MAMMMMMMMMMMMMMNNNNRRRR'U(U)U*U2U3UYYYYYYZZZZZZZZZZV]W][]]]^^^^YaZa^a_abbbbbbcc c cccccccccccffffhhhhhhYhZhchehfhghmhnhhhhhhhhhxiyiiiiiiiiiii j jjjjj"j$j(j)j2j3jUkVkXkYkakbkgkhkkkkkkkkkkkllllllllllllllllllllooooooooooqqqqq q5q6q7q8qDqFqLqMqcueuguhujukurutuuuuuuuuuuuuuuuuu:v;v=v>vvvvvwwwwxxxx{{{{{{}}}}}}I~J~Q~S~T~U~opwx\^hixy#$)*02|}„˄̄ۄ܄ބ߄%&/089>?DFGHNPUV\^_`abhiopwx†ˆ͆ΆφІц׆؆݆ކyz}~ډۉ_anopqŠÊȊɊ׊؊   #$vyËċƋNj̋͋ϋЋ؋ًۋ܋ދߋ'()*45;<DEQRXY]^bcijmnpqtuz|ÌČˌ̌ьҌ׌،ތ  "%&-.3467<=>?EFOPQRXY_`cdlmopsu|}ȍɍˍ̍΍ύՍ֍ݍލ  #$-.12;<ADIJMNǎȎЎюߎacfg01:;CD-.@AEFPQTU[\   "#$%+,.0;=>?GIJKPQXYZ[`aghijqs|~Òʒ˒Ԓ֒ݒޒ%&()ɓʓ!(*./2378;<ABCDJKPQXYbcklqrwy{|ŔƔʔ˔ӔԔڔܔ}~YZ[\`aghjkqrxy~Ŗǖʖ̖ٖؖܖݖ  !"&(+,5678;<JLSTUVabijoqrs|~×ėɗ˗җӗ՗֗ۗܗ  !"$%+,:;<=KLWX\]abghpqrsz{}~˜Ƙǘɘ˘ҘӘܘݘ'(+.12459:@ABCLNOPRT[\cdhinortwx{|řƙǙș̙Ιљҙՙ֙ޙߙ   ()*+-.023467>?CDFGST[\acefoprsxyŚƚ͚֚̚ךޚߚ#$%&34?@ABDEGINPQRUV]^delmrs|}›Ûʛ˛ӛԛܛޛߛ!"#$,-78?AEFHIJKOPUVdfhjuw|}œĜŜǜȜ͜Μ՜֜ݜޜ  '(02459:>?GHOPUV[]abijnoxyƝǝНѝҝӝܝݝޝߝ "#%&)*1278BDHILMOPWX[\_afgmnwx|}žĞŞǞȞʞ˞ΞϞ֞מڞ۞!"$%./589:=>GHMNPQXYZ[abghklopwx̟͟Οϟ֟ןܟߟ   "./=>?@ST[\]^bcefoprsuv{| àĠРѠ٠ڠ   #$+-78>?CDMNOP[\cdkmopvwxyˡ͡Сѡܡޡ  '(+,5689EFIJPQY[\]_`ghmopq|~¢âǢȢ͢ϢҢӢբעܢݢ  *+23:;<=IJQRWY^_abhinoqrtuz{ʣˣУѣףأޣߣ'),-0178DEJKPQRSWXZ[]^ghqryz~¤ȤɤʤˤԤդؤ٤ݤޤ  !"#$%&,-4589;<>?EFKLTU_`cdghjkyz¥åťƥɥʥΥϥӥԥإ٥ݥޥ#%)*/089CEMNRSZ[\]ghmnqryzǦȦɦʦΦϦѦҦԦզڦۦ !()*+3489;<>?DEKLSTUV^_dejkpqvwxy{|~çħʧ̧Чѧ٧ۧ  !"$%'(*+1234<=DEOPVWYZacjknopqstz{ǨȨͨΨ֨רިߨ (*8:  bdlmtuªĪɪʪΪϪҪӪժ֪٪ڪުߪ   $%&'/0129:ABJKNOTUWX`aikmnpqst}~ūǫҫԫܫޫ"#'(-.34>?DEGHST\]abhijknowy~¬ĬŬƬǬˬ̬լ֬ڬ۬ '(0267;<DFMNPQXY`aefhiklpqyzƭǭɭʭϭЭح٭  '(+,019:BCKMRSUVXY^_ghoptuwxŮƮˮ̮ծ֮ܮݮ  !"*+,-56<>EFHIKLMNZ[\]ghopwy{}ïůʯ˯ӯԯٯگݯޯ   !()0178<>IKPQUVXYbdfglnpquvİṴ̋Ͱΰϰٰڰݰް  *+78<=>?ABHINOUV_`hjnoqrtu{}±ñıűѱұٱڱݱޱ߱   +,-.68<=EFKMQRTU[\abjkuv{}òŲDzȲʲ˲ѲҲ۲ܲ  "#)+-.013489=>CDFGWXYZbcijlmstxy{|óij̳ͳӳԳ׳سڳ۳ݳ޳  #$()+,./4678<=HIRTXYdejkstvw|~ŴƴѴӴ״ٴܴݴ  !"()*+35:<ACJLPTUVYZ^_abjkvwxyĵŵǵȵʵ˵еѵֵ׵޵ߵ  "#*+5789=>BCFGJKRSUV]^efnoy{~ŶǶ϶жҶӶڶ۶߶ !"%&()1245<=BCHIJKUVXYacefijopst·÷˷̷շַ׷ط޷߷  "#-./034679;<=BCGISTY[bclmqry{øĸȸɸѸҸڸ۸ܸݸ   &'./34=>DEJKLMSTYZ\]bciknoqrtuyzǹȹѹҹԹչܹݹ!"*+/023<=FGNOYZacghjkpqyz|}ºźƺɺʺ̺ͺպ׺ٺںܺݺ    "#%&/178CDEFOPUVXY`amoqsxz~Żƻϻлػٻڻۻ߻  "#+,57>?@AMNSUXY[\deqryz|}ȼ˼μмǽȽѽҽڽ۽348:    "*+01>?GHPQXY`am  )*,-78=>GHIJRS\]_`hiqr{} $%1278=>CDEFJKTUYZcehiklnotuwx{}ABGIPQ  !0234 #$VYcdmo{| "#'(*+126789BCEFJKNOSTZ[^_ikuwz{~  !"()*+249;CDLMPQWX^_`aginotuz{uvxyz{   '(2389BCHISTWXYZ\]bcgilmop"$/0249:?@CDQRVW]^fgklpqst}~ %&-.8:ABDEKLUV]^hjlmopwx  #$)*,->?HIQRVXZ[`aghlmwy{|   #$+-12679:<=FGLMTUVWacdeghlmoprswx|}    !"$%'(,-0167<=?@GHIJWX`befmnpqyz|}$%-.01;<DEFGNOWY\]deNOQSYZabef56=>{}]^fhmo!")*689:#$()68;<&)12:;"#+,36>?EFLMQRTU^`cd  #$1289:;@BEGXY^_efdfklpquwxycefgpqz|  !"+,12:;BCHJKLQRTU_`lmyz:;DEST\]67=>CD                    IJTUGHMN=>BCtuvwDEFGNO7 8 : ; C D q"r"s"t"V'X'a'b'h'i'}'~'''''**************++++ + +++!+"+#+$+(+)+.+0+2+3+6+7+++++++,,,,,,//00 00000000)5*5+5,50515777799999999y:{:::::;;;;;;;     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@   , 8 DPX`h Predgovor redpetrusoetr Normal.dotJacal.d3caMicrosoft Word 9.0@Ik@vMנ@@wi ՜.+,0 hp|   o] F  Predgovor Naslov  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q;;;;;petrus;C:\My Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 2.docpetrus;C:\My Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 1.docpetrus=C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Hrvatski testament 1.asdpetrus;C:\My Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 2.docpetrus;C:\My Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 1.docpetrus8E:\Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 1.docpetrus8E:\Documents\Druatvene znanosti\Hrvatski testament 1.docpetrusFC:\Documents and Settings\petrus\My Documents\Hrvatski testament 1.docpetrusFC:\Documents and Settings\petrus\My Documents\Hrvatski testament 1.docJacaC:\pozega\petrus\testament2.docC Jhh^h`5OJQJo(C lNwN|NNNNNNNNNNNOOOOO P=PpPqP4Oqrswz~֚\՛ >y$Xɝ>wܞݞ;;;@Canon S200 (Copy 2)LPT1:CJPDRV3WCanon S200Canon S200 (Copy 2)ˀ 4dhhhCJPDRV3WCanon S200> 4 4 dd4 4 H"Arial""Fhh#  <` dCanon S200 (Copy 2)ˀ 4dhhhCJPDRV3WCanon S200> 4 4 dd4 4 H"Arial""Fhh#  <` d(  !#()<=EHRU\`cdfklosuz~ #-/;@DFGHKLOqPqUqVq[q`qeqhqlqyq|qqqqqqqqqqqqqqq "#(.578=>KTVZ^`abceghijmqrtvwxz{~ !$*,59;;PPPP PPPP"P,P0P2P:P<PFPJPTPVP|P~PPPPPPP@PPPPPPPPPP P PPPPDP`PdPjPtPzPP@PPPPPPPPPPPPPP P*P,P2P6PJP^PbPzPPPPPPPPD@PPPPPPPPPPPPPP P.P4P6Pp@P<P\P^PjPnPpP@PtP@PPPPPPPPPPPPPPP*P.P>PDPFPPP\PjPnPpPzP|PPPPPPPP @PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P"P*P,P.P:P>PBPNPTP\P`PhPnPpPxPPPPPPPP @PPP PPBPHPTPXPjPrP @UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arialr&r&IRFwi]mr@8$0d F2 PredgovorpetrusJaca