Naslov
Ivan Milčetić o Nikoli Tommaseu
(Ivan Milčetić on Nikola Tommaseo)

Autori
Maštrović, Tihomil

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik o Ivanu Milčetiću - književnom povjesničaru, filologu i etnologu. Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Ivanu Milčetiću. Hrvatski književni povjesničari, sv. 7. / Maštrović, Tihomil - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2002, 81-88 + Summary

Skup
Znanstveni skup o Ivanu Milčetiću Varaždin - Malinska

Mjesto i datum
Varaždin, Hrvatska, 19.04.2001. - 20.04.2001

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Ivan Milčetić; Nikola Tommaseo; hrvatska književnost; hrvatski jezik; filologija
(Ivan Milčetić; Nikola Tommaseo; croatian literature; croatian language; philology)

Sažetak
Ivan Milčetić spada među one filologe koji su o stvarima svoga znanstvenoga interesa zaključivali samostalno, pa i onda kad su njihove znanstvene prosudbe bile u protimbi s općeprihvaćenim ocjenama. ta je odlika, dakako, Milčetića dovodila do mnogih polemika, pri čemu su polemički osvrti njegovih oponenata ponekad bili i nefilološki intonirani, kakav je bio npr. slučaj s polemikom o Nikoli Tommaseu. Ona se povela nakon novog izdanja godine 1888. Tommaseovih Iskrica s Milčetićevom uvodnom studijom o piscu. Milčetić smatra Tommaseov opus dijelom hrvatske kulturne baštine. Analizirajući Tommaseovo poznavanje hrvatskoga jezika, uzimajući u obzir ne samo Iskrice već i ostale njegove hrvatske spise, utvrđuje da je glasoviti Šibenčanin "pisao prilično dobro hrvatski". Ne želeći politički diskurs unositi u filološku raspravu, Milčetić je svojom studijom izazvao mnoge polemičke odgovore od koji su najzapaženiji bili onaj Dinka Politea u Obzoru godine 1888., te kerubina Šegvića u Vijencu godine 1902. Tommaseu se zamjera što nije volio hrvatsko ime, premda Milčetić upozorava da ono nije bilo uvijek u Dalmaciji u Tommaseovio doba razvidno, pa niti kod nekih drugih neupitno hrvatski orijentiranih kultirnih i javnih ličnosti, sve tamo do pojave Mihovila Pavlinovića. Milčetić ne prihvaća niti interpretaciju dalmatinskoga Srbina Marka Cara da su Tommaseu imena Slaven i Ilir značila Srbin. Tommaseo je naprosto umjesto hrvatski, ističe Milčetić, koristio pridjev slavenski. U zbrci etnografskih pojmova koji vladaše u nas otprilike do godine 1860., smatra Milčetić, ne možemo očekivati od Tommasea da će u tuđini imati bistrije poglede nego naši Ilirci, "kojima su mutili istinu slavisti Dobrovski, Šafarik i Kopitar, onda Vuk". Tommaseovu opoziciju prema narodnjačkoj težnji za ujedinjenjem Dalmacije i Hrvatske tuzmačio je njgovim nepoznavanjem prilika. U svakom slučaju, u sagledavanju hrvatske kulturne povjesnice, ovog uglednog intelektualca, neraskidivo povezanog sa svojim užim zavičajem - Dalmacijom, ne bi trebalo zaobilaziti i prešućivati. Osim spomenutoga predgovora Iskricama Milčetić je o Nikoli Tommmaseu pisao u više navrata, i to u: Smoti dalmatinskoj (1896.), Hrvatskom kolu (1905.) i Savremeniku (1906.)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA