ࡱ> 7 ^bjbjUU !7|7|9l h0h0h080<0 e11(111111ebgbgbgbgbgbgb$f hb11111bdW11edWdWdW111ebdW1ebdWdW ]^hQ_11 Js ^/h0F~1_Q_e0eA_.i0W4.iQ_dW  Dr.sc. JURAJ KAMENJARIN Fakultet prirodoslovno-matemati kih znanosti i odgojnih podru ja Sveu iliata u Splitu UZGOJ BILJA (Interna skripta) Split, 2002 UVOD Uzgoj bilja po inje joa u doba neolitika, najmlaeg razdoblja kamenog doba. Razvija se zemljoradnja i sto arstvo. ovjek, do tada lovac i sakuplja  hrane postaje proizvoa  hrane. Prestaje biti nomad, jer ga zemljoradnja ve~e uz sjedila ki na in ~ivota. }ivi u zemunicama, u kuama izgraenim na povraini zemlje i u sojenicama (kraj rijeka i jezera) a samo ponegdje u spiljama. Od kultiviranih biljaka poznavali su paenicu, ra~, lan, konoplju, mak, leu, graaak, mrkvu, je am i bob. Alat se izraivao od drva, kremena i kosti, a ~ito se ~elo primitivnim srpovima, izraenim od kremenih oatrica. Uzgoj hortikulturnog bilja vjerojatno zapo inje mnogo kasnije, razvojem alata i olakaavanjem obrade zemlje. Neke biljke su prvo uzgajane kao ukrasne vrste a tek se kasnije otkrila njihova prehrambena vrijednost. Npr. krumpir potje e iz Ju~ne Amerike s podru ja Anda. Potkraj XVI stoljea prenesen je u `panjolsku, a vjerojatno i Irsku, odakle se proairio u ostalu Europu. U po etku se uzgajao kao ukrasna biljka, ali se zbog porasta pu anstva, ratova i gladi po eo uzgajati i kao poljoprivredna kultura. Sve uzgojne biljke prvenstveno su rasle divlje u prirodi, a ovjek je tijekom svoje evolucije otkrivao jestive i ljekovite biljke a u doba neolitika po eo ih je i uzgajati. Od tada pa do danas ovjek neprekidno iz generacije u generaciju odabire najbolje vrste i sorte koje su esto nastajale i spontanim kri~anjima i mutacijama, te nastavljao njihov uzgoj otkrivajui ujedno na ine njihova uzgoja i razmno~avanja. Paralelno s tim po eo je s oplemenjivanjem biljaka, u po etku kri~anjem razli itih sorti a kasnije umjetno izazvanim mutacijama koje su uglavnom bile neuspjeane, a u zadnje vrijeme genetskim modifikacijama, ubacivanjem ~ivotinjskih gena u genski sustav (kromosome) biljke. Kako se odreenim istra~ivanjima ustanovilo, genetski modificirana hrana izaziva odreene alergoloake reakcije sa posljedicama. EKOLO`KI FAKTORI }ivotna aktivnost biljaka odvija se pod utjecajem vanjske sredine, pod kojom se podrazumijevaju klima, litoloaka podloga i tlo kao abiotski imbenici, te ~ivotinje i ovjek kao biotski imbenici. Ekoloaki imbenici su u prirodi dinami ni, promjenjivi i uzajamno povezani. Za razliku od prirodnih ekosustava, ovjek neprekidno utje e na biljne zajednice uzgojnih biljaka koje koristi za podmirenje svojih potreba, kao i na zemljiate, mijenjajui ih i prilagoavajui ih svojoj potrebi. Sun eva energija Sunce je osnovni izvor energije za sve fizi ke i kemijske procese i pojave u prirodi, a samim time i izvor ~ivota na Zemlji. Sun evu energiju koja u ogromnim koli inama dospijeva na Zemlju biljke koriste tijekom itavog svog ~ivota. Kako sun eva energija ne dospijeva na Zemlju svugdje podjednako, to je i njeno djelovanje na biljke razli ito ato ovisi o sastavu spektra, inteziteta i trajanja sun eva zra enja. Spektar sun eva zra enja sastoji se od tri dijela; ultraljubi astog (kratkovalnog) zra enja, vidljivog dijela spektra (svjetlost) i infracrvenog (dugovalnog) zra enja. Ultaraljubi asto zra enje iznosi samo 1-3% ukupnog sun eva zra enja. Iako utjecaj tih zraka joa nije dovoljno prou en, ipak se zna da one imaju velik bioloaki utjecaj. Ultraljubi aste zrake usporavaju rast biljka, zbog ega biljke br~e rastu nou nego danju. Ali, su i korisne jer pod njihovim utjecajem ugibaju mnogi atetni mikroorganizmi, zemlja se dezinficira, te se na taj na in smanjuje airenje biljnih bolesti na poljoprivrednim kulturama. Svjetlost ima najvei i najneposredniji utjecaj na ~ivot biljaka. Pod utjecajem svjetla u biljkama se obavlja fotosinteza koja je slo~en proces u kome biljke svjetlosnu energiju pretvaraju u kemijsku tj. dolazi do sinteze anorganskih tvari u organske. Intezitet fotosinteze ovisi o velikom broju vanjskih i unutarnjih faktora. Unutarnji faktori su unutraanja graa lista, koli ina i raspored kloroplasta, prisutnost odreenih enzima, starost liaa, zdravstveno stanje i starost biljke& Vanjski faktori su koncetracija CO2 u prizemnom sloju zraka, vla~nost tla, temperatura zraka i ja ina svjetla. Na vanjske se faktore prilikom uzgoja biljaka mo~e djelovati a samim time i poja ati fotosinteza koja direktno djeluje na rast biljke. Bez CO2 je nemogua fotosinteza koja ak prestaje kad koncetracija CO2 padne na 0,008 %. Sa poveanjem CO2 poveava se i fotosinteza ali samo do odreene granice, iznad koje daljnje poveanje nema utjecaja na fotosintezu, a prevelika koncetracija ak djeluje fitotoksi no. Smanjenje vla~nosti tla dovodi i do smanjenja fotosinteze. Utjecaj vla~nosti tla ovisi o tome koliko su pojedine biljke osjetljive na suau. Sa poveanjem temperature zraka poveava se koli ina apsorbiranog CO2, a time i fotosinteza, ali samo do odreene temperaturne granice, poslije koje sa poveanjem temperature fotosinteza opada. Najoptimalnija temperatura za fotosintezu je izmeu 10 i 35 oC ali opet ovisno o vrsti biljke. Intezitet sun eva zra enja direktno djeluje na ~ivotnu aktivnost biljka. Nedovoljan intezitet zra enja nepovoljno djeluje ne samo na procese fotossinteze nego i na ope stanje biljaka. Pri nedostatku svjetlosti poveava se porast stabljike na ra un liaa, biljka se izdu~uje, a korijenov se sustav slabo razvija. Takve biljke nemaju dovoljno klorofila pa su blijedo zelenkasto~ute boje. U prirodi se to dogaa zasjenjivanjem. Drvee u veoj ili manjoj mjeri zasjenjuje druge biljke koje tada u veoj ili manjoj mjeri zaostaju u rastu, zakr~ljaju i daju male prinose. Intezitet sun evog zra enja utje e i na kvalitet plodova, npr. na koli inu aeera u gro~u, na koli inu akroba u krompiru& Prevelik intezitet takoer nepovoljno djeluje na biljke jer je praen visokom temperaturom lista, koja dovodi do raspadanja klorofila, liae ~uti i ugiba. Prema potrebi za razli itim intezitetom sun eve svjetlosti biljke se dijele na heliofite, koje zahtijevaju viae svjetlosti i na skiofite, koje zahtijevaju manje svjetlosti. Infracrveno zra enje ini najvei dio sun eve energije (50 - 60%). Djeluje na biljke posredno, toplinom. Padaline Padaline su jedan od najva~nijih meteoroloakih elemenata neophodnih za ~ivot biljke. Pored snadbijevanja vodom, padaline omoguavaju biljci i uzimanje hranjivih mineralnih tvari iz tla. Pod padalinama podrazumijevamo kiau, snijeg, tu u, rosu, mraz i maglu. Kiaa je obzirom na vlagu najva~niji i naju estaliji ekoloaki faktor u sredozemnom podru ju. Tu a izaziva mehani ke povrede biljaka, a ukoliko se radi o zeljastim biljkama mo~e ih, ovisno o intezitetu, potpuno uniatiti. Rosa nastaje kondezacijom vodene pare, talo~i se na horizontalnim povrainama, za vedre noi. Na travi i liau prizemnih biljaka kapljice se obi no sakupljaju u vee kapi. U tropskim i suptropskim podru jima rosa daje znatne koli ine oborina, ak do 3 mm na no. U naaem podru ju koli ina rose se kree od 0,1 do 0,3 mm na no. Mraz je oblik oborine kada temperatura u razini tla tijekom noi padne ispod 0oC, pa se rosa zamrzava u obliku ledenih kristalia oko biljnih dijelova i tla stvarajui tanju ili deblju ledenu naslagu, ato nepovoljno utjee na osjetljivije biljke, kao ato su krompir i raj ica, izazivajui njihovo ugibanje. Odreena koli ina vode u stanicama je neophodna za njihovu fizioloaku aktivnost. Za procjenjivanje opskrbljenosti biljaka vodom nije dovoljno znati ukupnu godianju koli inu padalina, ve i raspored padalina tijekom vegetacijskog perioda. Meutim opskrbljenost ovisi i o nizu drugih faktora kao ato su fizi ke osobine zemljiata, stanje njegove povraine, stupnju zasienosti tla vodom, intezitetu i trajanju padalina, nagiba zemljiata, vrste biljnog pokriva a i drugih faktora. S poveanjem inteziteta oborina, njihovo korisno djelovanje na biljke se smanjuje, jer se smanjuje koli ina apsorbirane vode u tlu. To je slu aj kod pljuskova, koji obi no ne traju dugo ali je intezitet oborina veliki, te tlo za to kratko vrijeme ne mo~e apsorbirati svu koli inu vode, ve ona brzo oti e, naro ito na strmim terenima, ujedno izazivajui eroziju tla. Kod dugotrajnijih padalina slabijeg inteziteta voda postupno prodire u zemljiate, pa je njihovo korisno djelovanje na biljke vee. Kiaovito vrijeme pospjeauje i pojavu biljnih bolesti. Voda koja na povrainu tla doe putem oborina naziva se povrainska voda. Jedan njen dio upije tlo i to je retenciona voda koje biljka koristi za svoj razvoj. Ostali dio vode koju tlo nije upilo prolazi kroz propusne slojeve tako dugo dok ne doe do nepropusnog sloja i tamo se zaustavi. To je donja (podzemna) voda koja je va~na za opskrbu stanovniatva pitkom vodom. Mjestimi no, takva voda mo~e prodrijeti i na povrainu u obliku izvora. Temperatura Osnovni fizioloaki procesi u biljkama odvijaju se samo u odreenim granicama temperature koje su omeene minimumom i maksimumom. Minimum predstavlja temperaturu pri kojoj se prekidaju ~ivotni procesi zbog nedostatka topline, a maksimum predstavlja temperaturu pri kojoj se ~ivotni procesi prekidaju zbog viaka topline. Optimum je temperatura pri kojoj se ~ivotni procesi najbr~e odvijaju. Minimum i maksimum su kriti ne to ke razvitka biljke. Kad temperatura pree bilo minimum bilo maksimum biljka viae nema uvjeta za ~ivot. Vrijednosti minimuma i maksimuma razli ite su za pojedine biljne vrste a i sorte. Ovisnost fotosinteze o temperaturi nije ista kod svih biljaka a takoer se mijenja i kod iste biljke u ovisnosti od drugih vanjskih faktora. Minimum temperature za fotosintezu je oko 0oC, iako se kod nekih termofilnih biljka fotosinteza naglo smanjuje pri 10 -12 oC, a prestaje pri temperaturi 3 -5 oC. Maksimum temperature je oko 45 - 50oC, kada dolazi do raspadanja klorofila i prestanka fotosinteze. Kod veine biljka proces fotosinteze te e relativno brzo u temperaturnim granicama od 10 - 35oC. Najvei broj vazdazelenih vrsta razvija se na temperaturi izmeu -5 do +35oC. Za naa dio Jadrana pokazalo se da srednji godianji minimum od +2oC predstavlja granicu izmeu vazdazelene i listopadne vegetacije. Utjecaj temperature zraka na rast biljka je najpovoljniji kada je temperatura u granicama optimuma. Meutim u prirodnim uvjetima to esto nije slu aj. U proljee i jesen ponekad se u naaim klimatskim prilikama temperatura spusti ispod nule. Oateenja biljaka nastaju zato ato voda u meustani nim prostorima prelazi u led. Ako niska temperatura dulje potraje poveava se zapremnina leda na ra un vode iz citoplazme. Pored toga kristali leda mehani ki oateuju citoplazmu, ime se njena struktura nepovratno uniatava i stanice ugibaju. Kriti ne temperature na neke kulture u vrijeme zimskog mirovanja (oC): VrstaSlabo oateenje Jako oateenje UginueLimun, naran a-4,-5-6,-7-8,-9Mandarina-7,-8-8,-10-11,-12Maslina, lovor-9,-10-12,-15-16,-20 Visoke temperature naruaavaju vodni re~im biljke, jer poveavaju transpiraciju i ote~avaju normalnu opskrbu biljke vodom. Ovakvi uvjeti mogu dovesti do uniatavanja klorofila i privremenog ~uenja liaa, a u vrijeme cvjetanja do nepotpunog opraaivanja. Razlog tome je ato pri visokim temperaturama opada turgor, polen se suai i postaje slabo aktivan, praanici se ne otvaraju i do opraaivanja ne dolazi. Visoke ljetne temperature mogu nanijeti atete mladicama, liau i plodovima voaka u obliku tzv. sun anih o~egotina (tamne okruglaste pjege sa sun ane strane, kod kojih je nekoliko slojeva stanica mrtvo). Vjetar Vjetar igra zna ajnu ulogu u ~ivotu biljaka, kako zbog korisnog, tako i joa viae zbog atetnog djelovanja. Pozitivna uloga ogleda se u tome ato je vjetar manje ja ine koristan u vrijeme cvjetanja anemofilnih biljaka, budui omoguuje rasprostiranje polena.. Utvreno je da su najpovoljniji uvjeti opraaivanja pri vjetru ja ine 2-3 m/s, dok se pri veim brzinama opraaivanje smanjuje.Kod biljaka koje se opraauju kukcima opraaivanje je takoer onemogueno pri jakom vjetru jer kukci tada ne mogu letjeti. Vjetar poveava isparavanje vode iz tla ato je povoljno u kiaovitom ali izuzetno nepovoljno u suanom razdoblju godine. Vjetar utje e i na stvaranje rose. Slab vjetar poveava koli inu rose, donosei nove koli ine vodene pare. Meutim, jak vjetar sprije ava nastajanje rose, jer ne dozvoljava vodenoj pari da se u dodiru sa zemljom ohladi. Direktne atete od vjetra nastaju zbog jakog pritiska vjetra na same biljke, a indirektne zbog toga ato vjetar poveava isparavanje sa zemljiata i biljaka. Pri brzini od 3 m/s suhi i vrui vjetar ubrzava isparavanje za 2-3 puta. U vrijeme cvjetanja suhi vjetar isuauje njuaku tu ka, ime je onemogueno ljepljenje polena za njuaku a samim time i oplodnja. U suanim periodima jak vjetar odnosi sitne estice tla, ime dolazi do erozije. Jak vjetar osim ato sni~ava temperatura, usporava porast mladih sadnica, kida pupoljke i lomi grane. BIOKLIMA Skup klimatoloakih parametara koji zajedni ki utje u na razvitak ~ivih bia naziva se bioklima. Istra~ivanja su pokazala da izoterma srednjih minimalnih temperatura od + 2oC odreuje u naaem primorju granicu izmeu vazdazelene i listopadne vegetacije. `umska vegetacija sredozemnog dijela Hrvatske mo~e se podijeliti na dva vegetacijska pojasa koji se opet mogu razdijeliti u zone: Mediteransko-litoralni pojas Stenomediteranska vegetacijska zona Eumediteranska vegetacijska zona Submediteranska vegetacijska zona Mediteransko-montani pojas Hemimediteranska vegetacijska zona Epimediteranska vegetacijska zona Poznavanje razdiobe vegetacije na pojaseve i zone zna ajno je zbog odabira vrsta i sorti koje se ~ele uzgajati na odreenom podru ju. Stenomediteranska vegetacijska zona se odlikuje subhumidnom klimom za koju je karakteristi no da je srednji minimum najhladnijeg mjeseca iznad 6oC i ukupna godianja koli ina oborina manja od 1000 mm. Period suae i ~ege traje oko tri ljetna mjeseca. Karakteristi ne vrste ove vazdazelene vegetacije su tralja - Pistacia lentiscus, divlja maslina - Olea sylvestris, roga  - Ceratonia siliqua, drvenasta mlje ika - Euphorbia dendroides, mirta - Myrtus communis, gluha uaa - Juniperus phoenicea, alepski bor - Pinus halepensis...Vegetacija ove zone uglavnom je razvijena u obliku viae ili ni~e makije. Eumediteranska vegetacijska zona je karakterizirana neato vla~nijom, humidnijom klimom sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca izmeu 4-6oC, a ukupna godianja koli ina oborina prelazi 1000 mm. Najva~niji pokazatelj ove zone je esmina - Quercus ilex. Submediteranska vegetacijska zona je karakterizirana joa vla~nijom, perhumidnijom klimom sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca ispod +2oC i s ukupnom godianjom koli inom oborina iznad 1200 mm. Karakteristi ni za ovu zonu su listopadni hrastovi, dub - Quercus virgiliana i hrast medunac - Q. pubescens. Hemimediteranska vegetacijska zona karakterizirana je srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca izmeu 2-4oC s ukupnom godianjom koli inom oborina iznad 1200 mm, a pojava snije~nog pokriva a nije rijetkost. Ova zona razvija se na naaim otocima u visinskom rasponu od 400-600 m/nm. Od biljnih vrsta zna ajne su esmina - Quercus ilex koji se tu nalazi na svojoj ekoloakoj granici i dalmatinski crni bor - Pinus dalamatica koji je u svome optimumu. Epimediteranska vegetacijska zona karakterizirana je srednjim minimumom od +2oC, a ukupna godianja koli ina oborina je oko 1400 mm, sa poveanom vla~noau zraka, bez ljetne suae. Snije~ni pokriva  je est ali se na tlu ne zadr~ava du~e vrijeme. Ova zona, razvijena u sjevernojadranskom primorju, ako i u unutraanjem dijelu jadranskog zalea, u visinskom rasponu 300-800 m/nm predstavlja vertiklanu granicu mediteranske regije odnosno Mediterana. Karakteristi ne su vrste hrast medunac - Quercus pubescens i crni grab - Ostrya carpinifolia. TLO Tla mogu biti klimazonalna ukoliko su nastala pod utjecajem klime ili antropogena ukoliko su nastala pod utjecajem ovjeka. Tlo slu~i kao izvor hranjivih tvari i vode, a svojim fizi kim, kemijskim i bioloakim osobinama neposredno utje e na produktivnost biljne proizvodnje. U profilu tla (okomita strana iskopa) uo avaju se uglavnom tri horizonta (sloja ). A - horizont je humusni ili akumulacijski horizont. Ovaj sloj je najtamniji zbog najvee koli ine humusa. On se mo~e razdijeliti opet na A0 koji predstavlja napola razgraeno otpalo liae i drugi organski materijal. A1 je homogen i predstavlja osnovicu A - horizonta. U B - horizontu dolazi do transformacije mati nog supstrata i bez humusa je. C - horizont je mati ni supstrat tj. materijal koji je nastao troaenjem stijene i poslu~io kao osnovica za stvaranje tla. To je ona litoloaka podloga koja se na povraini troai. Postoje dvije skupine stijena - silikatne i karbonatne, pa prema tome stvaraju dvije skupine tala - silikatna i karbonatna tla. Karbonatne stijene mogu biti vapnenci koji su izgraeni od istog kalcij - karbonata i dolomiti, sastavljeni od kalcijsko-magnezijskog karbonata. Ako magnezija ima mnogo, na njima se stvara izuzetno humusno tlo pH tla. Tla mogu biti neutralna, bazi na ili kisela. Karbonatna i dolomitna tla su u pravilu bazi na do neutralana a silikatna tla mogu biti bazi na ili kisela. Organski dio tla, iako iznosi uglavnom 1-3% i na eae ne prelazi 10%, jedan je od najva~nijih sastojaka tla te ima velik utjecaj na plodnost tla i ishranu biljaka. Organske tvari , porijeklom od uginulih biljnih i ~ivotinjskih organizama, u airem smislu, nazivaju se humus. Humus se u tlu stvara razlaganjem uginule organske tvari mikrobioloakim putem i sintezom novih organskih tvari, opet radom mikroorganizama. Mineralni dio tla sastoji se od minerala graenih od razli itih kemijskih elemenata. To je osnovni sastojak tla, koji obi no iznosi preko 90%. Minerali su glavni izvor hrane za biljke, pod uvjetom da su biogeni elementi u pristupa nom, tj. fizioloaki aktivnom obliku, te ih biljke pomou korijena mogu primati. Kemijske elemente, biljke uzimaju u obliku soli osim kisika i vodika koji se uzimaju vodom. Neophodni su oni elementi bez kojih biljka nije u stanju obaviti svoj ~ivotni ciklus, a korisni su oni bez kojih biljka mo~e normalno rasti ali njihovo prisustvo djeluje povoljno na rast. Neophodni su ugljik, kisik, vodik, duaik, fosfor, kalij, kalcij, sumpor, ~eljezo, magnezij. Nazivaju se joa i makroelementi jer je njihov postotak u biljci vei od 0,1%. Neophodni su i mikroelementi, iji je postotak u biljci manji od 0,1%, a to su bor, mangan, cink, bakar, molibden i kobalt. Korisni su elementi natrij, klor i silicij. Bioloake osobine tla Utjecaj veih ~ivotinja kao ato su miaevi, crvi, gliste& povoljan je stoga ato oni buae, kopaju, sitne, mijeaaju i premjeataju zemlju, kopaju hodnike i na taj na in znatno utje u na zra ne i vodne osobine tla. Pored toga, obogauju zemljiate organskim tvarima, jer tijekom ~ivota uvla e u tlo organske tvari kojima se hrane, a kad uginu, njihova tijela se takoer raspadaju u organsku tvar prihvatljivu za biljke. Kiane gliste su najva~niji predstavnik makrofaune i njihov broj varira od nekoliko stotina do nekoliko milijuna po hektaru zemljiata. Uzimaju razli ite organske tvari s povraine tla i odvla e je u dublje slojeve, a iz njih iznose na povrainu estice tla. Njihova aktivnost obavlja se u sloju od oko 50 cm. Ipak, najvei zna aj imaju mikroorganizmi s trostrukom ulogom; sudjeluju u razlaganju organske tvari, u sintezi novih kemijskih spojeva i svojim uginuem obogauju zemljiate. Saprofitske bakterije i gljive razla~u organske tvari sve do mineralnih sastojaka iz kojih su i bile izgraene, a pri tome razvija se toplina. Pri razlaganju, najprije se organska tvar pretvara u humus, koji se dalje razla~e do najjednoastavnijih (mineralnih) tvari. Druga va~na skupina su kemosintetske bakterije i to fiksatori duaika koji ~ive slobodno u tlu i ve~u atmosferski duaik te svojim ugibanjem ostavljaju u tlu duaik u obliku kakvom ga mo~e upotrijebiti biljka. Postoje i bakterije koje ~ive u kvr~icama korijenja biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae), te ve~u atmosferski duaik. Nitrifikatori su bakterije koje obavljaju oksidaciju duaika u nitrate, najpovoljniji oblik duaika za ishranu biljaka. Meutim, u tlu ima i atetnih mikroorganizama, koji ometaju stvaranje biljne hrane ili je uniatavaju. To su denitrifikatori koji razgrauju nitrate te bakterije i virusi koji izazivaju razli ite biljne bolesti. RAZMNO}AVANJE BILJA Vegetativno razmno~avanje je o~iljavanje vegetativnih dijelova biljaka (korijen, stabljika, list). Na ovaj na in proizvedene sadnice prenose u potpunosti svoje osobine na potomstvo. Razmno~avanje diobom grma predstavlja najjednostavniji oblik vegetativnog ra~mno~avanja. Uvjet je da biljka raste grmoliko s viae izdanaka iz korijena i da ima veliku izbojnu snagu. Grm se dijeli na vei broj dijelova, pri emu je va~no da svaki ima 2-3 pupoljka tj. izboja i odgovarajui dio korijenja. Razmno~avanje se obavlja u periodu mirovanja biljke. Najnepovoljniji period je period cvjetanja i plodonoaenja. Za biljne vrste koje cvjetaju u jesen, diobu je najbolje obaviti u proljee. Dioba se obavlja ru no, no~em ili nekim drugim sli nim alatom. Na taj na in dobiveni dijelovi mati ne biljke sade se na stalno mjesto, na gredice ili u kontejnere, te uz redovite mjere njege izrastu u biljke normalnih osobina. Na ovaj na in razmno~ava se npr. bo~ur - Paeonia sp., metvica - Mentha sp., mati njak - Melissa sp. Razmno~avanje rizomima. Biljke s zadebljalom podzemnom stabljikom - rizomom, razmno~avaju se njegovom diobom, uz uvjet da svaki dio ima dva do tri pupa. Prerezi se suae na zraku nekoliko sati ili se zapraae aktivnim ugljenom te se sade u zemlju. Dioba se takoer obavlja u periodu mirovanja biljke. Na ovaj na in razmno~avaju se npr. perunika - Iris sp., kana - Canna sp. Razmno~avanje gomoljima. Gomolji su zadebljali podzemni dijelovi stabljike u kojima su uskladiatene rezervne hranjive tvari. Slu~e za pre~ivljavanje nepovoljnog dijela godine, a i za vegetativno razmno~avanje. Gomolj kod krumpira - Solanum tuberosum sadr~i viae klica na razli itim dijelovima gomolja dok su kod gomoljaste begonije - Begonia tuberhybrida klice na gornjoj strani gomolja, te se stoga gomolj krumpira rasijeca na viae dijelova a kod begonije samo na dva, pazei da se ne oatete klice. Razmno~avanje lukovicama. Lukovice su takoer podzemna stabljika. Uz mati nu lukovicu, tijekom godine formira se viae manjih lukovica koje se mogu lako odijeliti i presaditi na drugo mjesto ali cvjetaju tek nakon nekoliko godina. Lukovica kod ljiljana - Lilium ima ljuske koje se u kasno ljeto mogu odvojiti i horizontalno polo~iti na zemlju i samo lagano nagrnuti. Lukovice imaju biljke iz porodice ljiljana - Liliaceae. Razmno~avanjem polo~enicama se obavlja na na in da se izdanak ili grana povije do zemlje te se dio prekrije zemljom, pazei da vrani dio ipak bude izvan zemlje. Dio koji se nalazi u zemlji potrebno je no~en lagano zasjei do jedne treine te u ranu utaknuti kamen i. Na taj na in pospjeauje se, na mjestu ozljede, stvaranje korijenja. Ovim na inom mogu se razmno~avati uglavnom sve vrste puzavica i grmolikih biljaka. Razmno~avanje nagrtanjem. Tijekom jeseni biljke se nagrnu zemljom u visini oko 15 -20 cm. Tijekom vegetacije slijedee godine, na nagrnutim se izdancima stvara adventivno korijenje. U jesen, biljka se dijeli na onoliko dijelova koliko je izdanaka stvorilo korijen. Ovaj na in se rijetko koristi a mogue ga je primjeniti kod niskih jastu astih trajnica ili kod npr. hortenzije - Hydrangea sp. Margotiranje je o~iljavanje vranih gran ica. koristi se uglavnom kod lon anica; fikusa - Ficus sp., zmajevca - Dracena sp. Na grani, neposredno ispod lisne peteljke zasijee se kora i dio drva. Rez se pravi koso u du~ini od 2 -3 cm. Da rana ne zaraste, u nju se postavi kamen i. Umjesto zarezivanja mo~e se i prstenovati kora. Dio grane koji je zasje en oblo~i se mahovinom ili tresetom sa malim dodatkom zemlje. Sve se navla~i i omota crnom plasti nom folijom (najilonom - vree za smee). Nakon mjesec do dva dana na ozlijeenom mjestu razvit e se korijenje, te se grana odsijee ispod plasti ne folije, folija se odmota i biljka zasadi. Razmno~avanje reznicama je najjednostavniji i naj eai na in razmno~avanja. Reznice su dijelovi biljke koji slu~e za dobivanje novih biljaka, a mogu biti korijen, stabljika ili list. Reznice stabljike su dijelovi stabljike duljine do 10 cm sa ili bez vranog pupa. U svakom slu aju reznice moraju imati najmanje dva pupa (lista). Prema stupnju odrvenjelosti mogu biti zelene, poluzrele i zrele (drvenaste). Reznice se uzimaju sa zdravih i dobro razvijenih biljaka. Reznica se otkida oatim no~em nekoliko milimetara ispod baze lista. Donji list na reznici se skida . Ukoliko na reznici postoji cvjetni pup, neophodno ga je skinuti. Iako se u svoj literaturi navodi da se reznice stavljaju u pijesak, perlit, ili u smjesu pijeska i treseta, o~iljavanje se jednako dobro mo~e obaviti i u obi noj zemlji za cvijee. Prilikom sadnje reznica treba paziti da se sama reznica ne ozlijedi ili mo~da ne okrene naopako. Sadnja se obavlja dosta plitko, dovoljno je samo 2-3 cm. Ujedno, potrebno je osigurati i visoku vla~nost zraka, za koju se mogu upotrijebiti plasti ne vreice. Kao sredstvo za o~iljavanje mo~e se koristiti i voda, tako ato se reznice urone jednom treinom u vodu. To je pogodno za afri ke ljubi ice - Saintpaulia sp. filodendrona - Philodendron sp. i sl. Za lisne reznice koristi se list a tehnika uzgoja se razlikuje od biljke do biljke. Kod afri ke ljubi ice otkine se itav list, te se jedan do dva centimetra utakne u zemlju ili u vodu. Kod begonija - Begonia sp. lisna peteljka se skrati na 2 - 3 cm duljine te se itava utakne u zemlju, a plojka lista se polo~i na zemlju te se na nju stavi par kamen ia da plojka prilegne u zemlju. Ujedno, potrebno je lisne ~ile prerezati neposredno prije mjesta grananja i na svakom takvom mjestu razvit e se nova biljka. Kod sablji - Sansevieria sp. list se nare~e na dijelove duljine 5 -10 cm te se svaki zasebno utisne u zemlju 2 cm duboko. Reznice od korijenja se rijetko upotrebljavaju zbog dugog i prealo~enog postupka. Razmno~avanje cijepljenjem je postupak kojim se dio jedne biljke; pup ili gran ica (plemka); prenosi i spaja s drugom biljkom (podloga), s kojom kasnije srasta i dalje se razvija. Koristi se za razmno~avanje u cilju prenoaenja sortnih osobina. U hortikulturi se koristi uglavnom za razmno~avanje ru~a i akacija (mimoza). Podloge se mogu uzgojiti vegetativno i generativno, a mogu se upotrijebiti i srodne biljke koje spontano rastu u prirodi.(npr. na divlju kruaku - Pirus amygdaliformis mo~e se cijepiti domaa kruaka - Pirus communis, na raaeljku - Prunus mahaleb mo~e se cijepiti treanja - Prunus avium& ). Da bi cijepljenje bilo uspjeano, potrebni su odreeni uvjeti kao ato su podudarnost (srodnost) izmeu plemke i podloge, dodirna povraina plemke i podloge, svojstva plemke i podloge, vrijeme i na in cijepljenja, te ekoloaki inioci za vrijeme i poslije cijepljenja. Srodnost (podudarnost, afinitet, kompatibilnost) izmeu podloge i plemke je osnovni uvjet na normalno sraatavanje. Najbli~a je srodnost kod razli itih sorti iste vrste. Te~e je cijepljenje izmeu vrsta, zato ato je botani ka sronost udaljenija, ali je ipak mogua (npr. kruaka na dunju, limun na poncirus, limun na gorku naran u& ) Dodirna povraina presjeka mora biti ato vea kako bi se kambij obiju povraina ato viae poklopio. Presjeci trebaju biti ato glatkiji jer je u tom slu aju dio oateenog tkiva manji, pa je i sraatavanje br~e. Osim za o enje na budni i spavajui pup, najpovoljniji period za cijepljenje je sije anj -velja a, jer tada po inje bubrenje pupa i br~i rast kambija. Temperatura od 0oC sprije ava, a visoka temperatura smanjuje uspijeh cijepljenja. Najpovoljnija temperatura je od 18 do 25 oC a vla~nost od 75 - 85 %. Naj eai na ini cijepljenja: Okuliranje se provodi kada se kora lako odvaja od drva, a to je u lipnju, te krajem kolovoza i po etkom rujna. U lipnju se provodi okuliranje na budni pup. Obavlja se obi no iznad same zemlje, otprilike na 3 - 5 cm. Izabere se mjesto s glatkom korom i kora zasije e u obliku slova T. Na mjestu gdje se spajaju poprije ni i uzdu~ni presjek, kora se lagano, specijalnim no~iem, odvoji od drva. S plemke se skine pup s dijelom kore te se podvu e pod koru zasje enu na podlozi. Odmah nakon toga, mjesto srastanja se vezuje, te se podloga skrauje na 10 -12 cm iznad mjesta cijepljenja. Poslije dva tjedna podloga se skrauje na 0,5 cm iznad mjesta cijepljenja, da bi se pup mogao razviti u mladicu. Sve ostale mladice koje se razvijaju iz podloge, neophodno je skidati. Krajem kolovoza i po etkom rujna obavlja se okuliranje spavajuim pupom. Tehnika cijepljenja je potpuno ista, samo ato se skraivanje podloge obavlja tek kad doe vrijeme za zimsku rezidbu. Pod normalnim uvjetima, pupovi se do proljea slijedee godine ne razvijaju. Cijepljenje gran icama mo~e biti spajanje obi no spajanje englesko spajanje spajanje sa strane sedlasto spajanje sa strane pod koru: sa cijepanjem kore bez cijepanja kore priljubljivanje Razmno~avanje vrije~ama. Neke biljke, npr. jagoda - Fragaria vesca sposobne su stvarati vrije~e koje se u dodirom sa zemljom zakorjenjuju. Nakon zakorjenjivanja dovoljno ih je odvojiti od mati ne biljke i posebno zasaditi. Generativno razmno~avanje je razmno~avanje sjemenom, meutim na ovaj nain biljke ne prenose na potomstvo svoja tipi na svojstva, jer dolazi do izmjene genetskog materijala s drugim biljkama, ato je u prirodnim uvjetima izuzetno povoljno, budui se novonastale biljke lakae prilagoavaju promijenjenim ekoloakim uvjetima. Ipak, za dobivanje novih sorti uglavnom je neophodno kri~anje s pripadnicima iste vrste ali razli itih morfoloakih zna ajki. Samooplodne biljke opraauju, tj. oplouju same sebe i kako nema izmjene genetskog materijala s drugim biljkama, njihova vitalnost slabi, kr~ljaju i s vremenom ugibaju. Sjetva se mo~e obaviti na viae na ina: Sjetva rasipanjem je naj eae koriatena metoda. Sjeme se uzme u ruku i trljanjem palca i ka~iprsta sjeme se ravnomjerno rasporeuje po povraini zemlje. Ukoliko je sjeme jako sitno, radi lakae i ravnomjernije sjetve, mijeaa se sa pijeskom u omjeru 1 : 5. Ovako izmijeaano sjeme s pijeskom stavlja se na presavijeni papir i blagim pokretima ruku ravnomjerno prosipa s papira i rasporeuje po zemlji. Ukoliko se radi na malim povrainama sjeme se prekrije zemljom u visini 0,5 - 1 cm, u ovisnosti o veli ini sjemena; a ukoliko se radi na velikim povrainama tada se zemlja lagano pograblja, te se na taj na in sjeme izmijeaa sa zemljom. Sjetva u brazde ili redove se obavlja na taj na in da se na povraini zemlje naprave brazde duboke koliko duboko ~elimo posijati sjeme, te se u brazde pojedina no ili rasipanjem posije sjeme a zemlja poravna. Za pravljenje brazda mogu se koristiti maaklini, moti ica ili specijali kalupi. Sjetva u kuice koristi se za neke povrtne kulture kao ato je bob - Faba sativa na taj na in da se na mjestu sjetve napravi jama duboka do 10 cm (ovisno o veli ini sjemena), te se nekoliko sjemenki postavi u jamu koja se tada zatrpa zemljom. Poslije sjetve obavi se zalijevanje. Kako je biljkama za nicanje i zakorijenjivanje potrebna visoka vla~nost, zalijevanje se mora esto obavljati, pazei da se ne pretjera, budui velika koli ina vode u tlu mo~e izazvati razvoj mikroorganizama i truljenje sjemenki. Mlade, tek isklijale biljke nazivaju se klijanci. Veoma su nje~ne i osjetljive na svjetlost, vlagu i temperaturu. Kada biljke izrastu toliko da se meusobno dodiruju, a to je obi no faza kad razviju dva lista, pristupa se pikiranju. To je rasaivanje mladih biljaka, pri emu svaka biljka mora dobiti dovoljno prostora za svoj razvoj. Naro ito je va~no ato ovakve biljke imaju bolje razgranat korjenov sustav ato je preduvjet da izrastu u kvalitetnu biljku, koja e bolje podnositi eventualnu suau i koja e obilnije cvjetati. Pikiranje se obalja u male posudice zapremine oko 2 dl, za ato su prikladne aaice od jogurta kojima obvezno treba probuaiti dno kako bi se omoguimo oticanje suviane vode. Zemlja u kojoj se nalaze mlade biljke obvezno se prije pikiranja mora dobro natopiti vodom. Biljke se zatim oprezno upaju uz lagano protresanje zemlje kako bi is upana biljka na svom korijenu zadr~ala odreenu koli inu zemlje. Takva biljka prenosi se u lon ie ( aaice od jogurta) te normalno zasadi. Daljnja njega sastoji se u odr~avanju vlage, temperature i svjetla. Kada biljke prerastu lon i presauju se na otvoreno ili u vee lonce. LJEKOVITE I ZA INSKE BILJKE Zahvaljujui svom geografskom polo~aju, naaa zemlja obuhvaa podru je veoma bogato razli itim vrstama biljaka (oko 4000 vrsta). Mnoge od njih upotrebljavala je, a i upotrebljava joa i danas pu ka, ali i znanstvena medicina za lije enje. Tako je s vremenom postao pojam ljekovitog bilja, tj. bilja koje, primjenjeno u slu aju bolesti lije i, u slu aju opasnosti od bolesti atiti organizam i sprije ava oboljenje a kod zapuatenih, kroni nih bolesti olakaava i poboljaava stanje. Pojmove ljekovite i za inske biljke, teako je razlu iti jer su sve za inske ujedno i ljekovite biljke, a neke su uz to i poljoprivredne kulture. Npr. eanjak, crveni luk, perain su i poljoprivredne kulture i za inske i ljekovite biljke. Ujedno i mnoge biljke koje se koriste u hortikulturne (ukrasne svrhe) su i ljekovite, npr. eukaliptus. Ni u kojem slu aju se ne smije pretjerivati s upotrebom ljekovitih biljka, budui u velikim koli inama izazivaju razli ite poremeaje. Na~alost, farmaceutska industrija se uglavnom bavi istra~ivanjima utjecaja ljekovitog bilja na razli ite bolesti, ali ne istra~uje ato se dogaa pri upotrebi velike doze. Svaka kutija nekog lijeka sadr~i i uputstvo za uporabu, gdje se nalazi i opis poremeaja koji nastaje uzimanjem prevelike doze, ato ne piae ni na jednoj vreici ili kutiji biljnog aja ili pripravka. Naime, openito gledajui, razlika izmeu lijeka i otrova je samo u koli ini. Stoga pri uzimanju biljnih pripravaka preba prii s oprezom, s manjim dozama du~e vrijeme, pogotovu ato biljni lijekovi djeluju sporije ali esto efikasnije. Biljke se moraju brati kroz jutro, za vrijeme sun anog (suhog) vremena, nakon ato ispari rosa. Prilikom branja treba paziti da se ubrani dio ne nagnje i. Mogu se napraviti razli iti biljni pripravci. Suaenjem u hladu dobiva se aj. Ulje se proizvodi namakanjem biljaka u maslinovom ulju, 30 - 40 dana. Mast se proizvodi laganim zagrijavanjem biljaka u masti. Vino se proizvodi namakanjem u vinu. Za izradu tinktura, biljke se nama u u alkoholu (70 - 75 %), a za izradu tonika u 35 - 40 % - tnom alkoholu. Liker se pripravlja na na in da se biljke mo e u alhoholu (45 %) uz dodatak aeera. Veina biljnih ajeva kuha se na taj na in da se biljka namo i u vreloj prokuhanoj vodi. Ni u kojem slu aju se biljka ne smije kuhati. Voni ajevi (marelica, jagoda, banana& ) osim biljaka sadr~e i sintetski proizveden arome. Agava - Agavae americana L. je viaegodianja biljka bez stabljike, velikih, mesnatih listova (oko 1m dugih) skupljenih u prizemnu rozetu. Cvjetna stabljika visoka do 7 m javlja se tek nakon dvadesetak godina nakon ega biljka ugiba, ali tijekom ~ivota stvara itav niz izdanaka koji se mogu zasebno rasaivati. Uvezena je iz Ju~ne Amerike, ali se kod nas udomaila, te se javlja subpontano. Mo~e se uzgajati na bilo kakvom osun anom zemljiatu, pa ak i u pukotinama stijena, pod uvjetom da tlo nije pretjerano vla~no. Na otocima Hvaru i Pagu iz listova izvla e niti koje se koriste za izradu ipki Tijekom itave godine, ali ipak najbolje u kasno proljee i po etkom ljeta, bere se liae. Svje~i sok pomijeaan sa malo meda lije i teaki kaaalj. Poma~e i kod tuberkuloze. List, istu en da omekaa, polo~en na ranu ili opeklinu, smanjuje bol i ubrzava zacjeljivanje. Suhi prah agave uzima se u minimalnim dozama, jednom dnevno, ali ne dulje od tri dana. Arti oka - Cynara scolymus L. je viaegodianja biljka s rizomom. Uzgaja se ne zbog plodova, ve zbog cvjetnih pupova koji su jestivi. Razmno~ava se sjemenom direktno na mjesto uzgoja, ali mnogo uspjeanije vegetativno, diobom biljke u rujnu i po etkom listopada. Zahtijeva osun ana plodna tla. Nije previae zahtijevna prema vlazi. Liae se sabire nakon ato sazru cvjetne glavice, u lipnju i srpnju. Gorke tvari iz liaa (a i korijena) poti u jetru na izlu ivanje ~ui. aj od liaa lijei giht, djeluje diureti no, odstranjuje ureu iz krvi, lije i od ~utice i ciroze jetre. Bijeli sljez - Althea officinalis L. je viaegodianja zeljasta biljka koja se uzgaja zbog korijena, liaa i cvjetova. Svi ovi dijelovi sadr~e sluzave tvari, kojih ipak ima najviae u korijenu (35%). Uzgaja se na osun anim plodnim i dubokim tlima a potrebno je osigurati navodnjavanje. Razmno~ava se sjemenom, direktno na stalno mjesto, rasadom i vegetativno diobom korjena. Bere se korijen, list i cvijet. Korijen se vadi u prvoj ili drugoj godini, u jesen. Liae se bere 2 -3 puta. U prvoj godini ~ivota ne treba obrati svo liae, ve samo do jedne treine, dok se u drugoj mo~e brati viae puta i u veoj mjeri. Korijen se za lijek nama e u mlakoj vodi. Koristi se protiv upala sluznica mokranih, splonih, dianih i probavnih organa. Bosiljak (murtila) - Ocymum basilicum L. - jednogodianja biljka koja se uzgaja zbog listova, plodova i eteri nog ulja (0,4 -0,8%), koje se upotrebljava u kulinarstvu i farmaciji. Uzgaja se u posudama koje se ljeti stavljaju na prozor, jer svojim mirisom tjera komarce ili na osu anim, plodnim zemljiatima uz dovoljnu koli inu vlage u tlu. Razmno~ava se isklju ivo sjemenom, najbolje sjetvom u brazde direktno na mjesto uzgoja. Bere se u srpnju i kolovozu kada i cvate. Za lijek se upotrebljava itavi nadzemni dio biljke. Mo~e se upotrijebiti kao konzervans jer uniatava mikroorganizme. aj od liaa ubla~ava gr eve u ~elucu, smiruje ~ivce, sni~ava visoku temperaturu, olakaava mokrenje, popravlja raspolo~enje, poja ava tek i probavu, smanjuje mu ninu i nadutost, poti e krvotok i poja ava spolni nagon. Crveni luk (kapula) - Allium cepa L. je lukovi asta biljka koja se uzgaja zbog svojih lukovica koje se uptrebljavaju u kulinarstvu, a ujedno su i ljekovite. Razmno~ava se generativno i vegetativno sadnjom malih lukovica. Sije se ljeti, a sadnja lukovica se obavlja pred kraj zime i u po etku proljea. Zahtijeva osun ano, rastresito, plodno tlo, umjerene vla~nosti. Zrele lukovice vade se ljeti kad nadzemna stabljika uvene. Ja a rad crijeva, sni~ava krvni tlak airenjem krvnih ~ila, uklanja nesanicu, poveava intelektualni rad i olakaava kaaljanje. eanjak, bijeli luk - Allium sativum L. je trajnica s lukovicom koja se sastoji od manjih lukovica, tako da se razmno~ava diobom lukovica. Sadi se u dugoj polovini studenog i prvoj polovici prosinca. Bere se slijedee godine u srpnju i kolovozu kada nadzemna stabljika ugine, te se ostavi desetak dana na suncu da se prosuai. Sadr~i sna~ne baktericidne tvari, kao i itav niz drugih ljekovitih tvari te se prakti ki uputrebljava protiv svih bolesti. Oslobaa organizam masnih i vapnenih naslaga, poboljaava razmjenu materija u tijelu, te elasti nost krvnih ~ila, sprije ava infarkt, sklerozu i stvaranje tumora. Prestaje aum u glavi, poboljaava se vid, a organizam se pomlauje. Najbolje ga je upotrebljavati svje~eg, termi ki neobraenog. Ipak, na tr~iatu se danas nailazi i na eanjak u prahu i kapsulama, koje se takoer mogu upotrebljavati. Interesantan je recept koji je navodno, pronaen zapisan na glinenim plo icama, u ruaevinama nekog hrama na Tibetu: Priprema lijeka: Dobro o ititi i oprati 350g bijelog luka, nasjei ga i dobro zgnje iti drvenim tu kom. Staviti to u 300g 96% - tnog etanola, vrsto zatvoriti posudu i uvati je 10 dana na prohladnom mjestu. Procijediti kroz vrstu tkaninu i ostatak dobro iscijediti. Za 2 - 3 dana po eti s lije enjem uzimajui ovu tekuinu sa 50g mlijeka na sobnoj temperaturi u kapima po slijedeoj shemi: DANIDORU AKRU AKVE ERA1.1232.4563.7894.1011125.1314156.1514137.1211108.9879.65410.32111.151515 Poslije nastaviti s uzimanjem lijeka 3 X dnevno po 25 kapi, dok se ne potroai cijeli sadr~aj. Preporu uje se lije enje ponoviti nakon 5 godina. uvarkua - Sempervivum sp. je zeljasta trajnica, prizemnih listova skupljenih u rozetu, koja raste na osun anim terenima na podlozi s vapnenastim tlom. Zalijevanje treba biti dosta oskudno. Prakti ki ne zahtijeva nikakvu njegu pa se prije dosta sadila po krovovima kua vjerujui da atiti kuu od zlih sila. Odatle joj i naziv uvarkua. Razmno~ava se uglavnom vegetativno, mladim izdancima. Kao lijek upotrebljava se suaena, u obliku masti ili svje~i sok. Svje~i sok se upotrebljava za odstranjivanje sun anih pjega na ko~i a mogu se mazati i bradavice. U slu aju upale uha dobro je nakapati svje~i sok u sluani kanal. Mast se nanosi na prignje ene rane i otekline. ajem se ispire grlo kod upale krajnika. Gospina trava (trava Sv. Ivana) - Hypericum veronense Schrank. je zeljasta trajnica koja se uzgaja zbog vranih gran ica u cvatu. Razmno~ava se sjemenom. Tra~i plodno tlo, tako da se esto nae na zapuatenim okopavinama. aj od liaa i cvjetova sprije ava skupljanje sluzi u pluima, lijei od kamenca i upale bubrega i mokranog mjehura, ubla~uje iaijas. Ja a mokrani mjehur i sprje ava nono mokrenje u krevet. Mnogo se viae upotrebljava ulje koje se pripravlja na na in da se u istu staklenku stave cvjetni pupovi i preliju maslinovim uljem, te se ostavi na toplom mjestu 40 dana, uz povrmeno mijeaanje. Lije i opekotine i rane koje teako zarastaju. U inak je bolji ako se ulje pomijeaa s uljem od nevena. Ne smije se koristiti kao zaatita pri sun anju jer stvara pjege na ko~i, ali efikasno lije i opekotine od sunca. Kadulja - Salvia officinalis L. je viaegodianja ljekovita i za inska biljka. Uzgaja se zbog liaa koje ima 0,5 - 2,6 % eteri nog ulja. Biljka se koristi u kulinarstvu te u farmaciji za proizvodnju odreenih ljekova i za aromatiziranje zubnih pasta (smiruje upalne procese). Kadulja je biljka toplog i suhog podneblja te je u naaim krajevima prili no rasprostranjena, tako da je njen uzgoj opravdan isklju ivo na okunicama za podmirenje obiteljskih potreba, a ujedno je i dekorativnog izgleda. U pogledu zemljiata nema neke velike zahtjeve, bitno je da je zemlja ocjedita i osun ana. Mo~e se razmno~avati sjemenom koje dozrijeva krajem lipnja i u srpnju, ali se mo~e razmno~avati i vegetativo, dijeljenjem grma, reznicama, ili ato je najjednostavnije ukoliko je za potrebe okunice, presadnjom mlae biljke direktno iz prirodnog staniata u vrt. Bere se nakon cvatnje, kad razvije nove izdanke, a to je u kolovozu i u rujnu. Beru se vrani dijelovi i liae, pazei da se itava biljka ne pobere, kako bi slijedee godine mogla nastaviti rast. Upotrebljava se kao aj za grgljanje i ispiranje desni. Smiruje bolove i gr eve u ~elucu. Proaek u kojem je namo ena kadulja koristi se protiv razdra~enosti i br~i oporavak poslije preboljele bolesti. Ponekad mo~e nadomjestiti antibiotike, a njen med se cijeni viae od ostalih vrsta meda. Prah cvijeta kadulje (uz pelin) je sastavni dio poznatog torinskog vermuta. Kamilica - Chamomilla recutita (L.) Rauschert je jednogodianja ljekovita biljka koja se uzgaja zbog cvjetnih glavica i eteri nog ulja (0,2 - 1,1 %) koje se upotrebljava u medicini, farmaciji, kozmeti koj i kemijskoj industriji. Kako je morfoloaki sli na sa srodnim rodovima (npr. jarmen - Anthemis) mo~e se razlikovati po karakteristi nom mirisu i po aupljem cvjetiatu. Samonikla se susree na ruderalnim staniatima, a za uzgoj odgovara joj obi na, vrtna, nagnojena zemlja. Sije s se u jesen ili u proljee. I u jednom i u drugom slu aju sjetvu treba obaviti ato ranije - u rujnu ili velja i. Sjetva se obavlja u redove ili rasipanjem. Sije se plitko. }etva (skidanje cvjetnih glavica) obavlja se u doba cvatnje (travanj - svibanj) ru no ili specijalnim ealjevima. Berbu treba obavljati po sun anom i suhom vremenu. Treba paziti da se otkine ato kraa cvjetna stapka. aj od kamilice openito umiruje bolove, a novoroen adi se daje protiv gr eva u trbuhu, u nedostatku maj ina mlijeka, a upotrebljava se protiv nekih ko~nih bolesti i za ginekoloaka ispiranja. Pije se i protiv upalnih procesa. Djeluje smirujue na organizam, olakaava probavu i odstranjuje nadimanje. Ako se aj pije u prevelikoj koli ini ili koncetraciji, javlja se mu nina i povraanje. Koroma  - Foeniculum vulgare Mill. je viaegodianja biljka koja se uzgaja zbog lista i eteri nog ulja. U medicini se koristi kao sredstvo za popravljanje mirisa, za ajeve i ja anje apetita. Ekstrakt se koristi za proizvodnju bombona a sjemenke se dodaju kruhu. Za uzgoj mu je ipak potrebo dublje, plodno tlo, pa se u prirodi uglavnom razvija na zapuatenim poljoprivrednim povrainama. Nije osjetljiv na nedostatak vlage budui je sposoban svojim zadebljalim dubokim korijenom crpiti vodu iz dubljih slojeva tla. Razmno~ava se uglavnom sjemenom. Bere se u tehnoloakoj zrelosti koju je teako odrediti budui sjemenke ne sazrijevaju istodobno. Ipak smatra se da je najpovoljnije vrijeme kad veina plodova po ne prelaziti iz zelene u blijedo~utu boju. Ako se poslije suaenja plodovi sme~uraju, to je znak da su plodovi brani prerano. Samljeveno sjeme uzeto poslije jela poveava koli inu mlijeka kod dojilja, smiruje kaaalj. aj daje novoroen adi u slu aju gr eva probavnog sustava. Lavanda - Lavandula sp. je viaegodianja ljekovita biljka. Uzgaja se zbog cvijeta i eteri nog ulja (3%) koje se upotrebljava u farmaciji a sami cvjetovi koriste kao zaatita robe od moljaca. Lavanda ima velike potrebe za toplinom i svjetloau. `to je biljka osun anija, sadr~i veu koli inu eteri nog ulja. Potrebe za kvalitetom zemljiata su izuzetno skromne. Mo~e uspijevati na bilo kakvom zemljiatu, uz uvjet da ima vapna. Kisela i zemljiata s visokom podzemnom vodom ne odgovaraju joj. Razmno~avati se mo~e sjemenom i vegetativno. Sijati se mo~e direktno na uzgojno zemljiate ili u rasad. Razmno~avanje zelenim reznicama obavlja se u jesen. Berba cvatova obavlja se ru no (srpom) u doba pune cvatnje tako da se oberu cvatovi zajedno s desetak centimetara dugom stabljikom. Cvate u lipnju i srpnju. Ulje, (5 kapi na zli icu aeera) upotrebljava se za smirivanje migrene, glavobolje, uzrujanosti i vrtoglavice. Uklanja nesvjesticu, ~elu ane smetnje, loau probave, vjetrove, gr eve maternice i crijeva. Za smirivanje kaalja upotrebljava se aj ili se inhalira ulje. Lucerna - Medicago sativa L. je zeljasta trajnica koja se razmno~ava uglavnom sjemenom. Koristi se kao sto na hrana, a osim toga poboljaava plodnost tla obogaujui tlo duaikom kojeg stvaraju bakterije na korijenu. Za lije enje koristi se kuhana ili svje~i sok, a mo~e se upotrijebiti i aj. Koristi se za poboljaanje opeg stanja organizma, a lije i giht i reumu te pospjeauje izlu ivanje ~ui Ljubica - Viola sp. je zeljasta trajnica koja se uzgaja zbog cvijeta, lista i korijena. Cvijet je najljekovitiji. Cvate od o~ujka do svibnja. Korijen se bere na po etku proljea, a list ljeti. Razmno~ava se sjemenom direktno na mjesto uzgoja ili presadnjom vrije~a. Zahtijeva plodno, poluvla~no tlo i polusjenu. Cvijet lije i upalu grla, duanika, bronhija, krajnika. Lije i joa i nesanicu, astmu, tuberkulozu, nadimanje, giht, stimulira znojenje i poti e na povraanje. Maj ina duaica - Thymus sp. je viaegodianja polugrmolika biljka koja se uzgaja radi lista i nadzemnih, zeljastih djelova stabljike u kojima se nalazi eteri no ulje koje se koristi za lje enje gljivi nih ko~nih oboljenja, prehrambenoj industriji i industriji parfema. Nije zahtijevna prema tlu i vlazi ali tra~i osun an polo~aj. Mo~e se razmno~avati sjemenom i vegetativno dijeljenjem grma i reznicama. Cvjetne glavice beru se no~em ili srpom i to samo jedanput godianje u svibnju ili lipnju. Ulazi u sastav razli itih sredstava protiv kaanja, zubnih voda i pasta. Svi industrijski sirupi i med protiv kaalja smjese su ekstrakta ili ulja maj ine duaice. Lije i od ~elu anih smetnji, upale krajnika, dianih puteva, mokranog mjehura i bubrega. Mati njak - Melisa officinalis L. je viaegodianja zeljasta biljka koja se uzgaja zbog liaa i eteri nog ulja (0,1 - 0,3 %). Skromnih je uzgojinih potreba pa stoga raste svugdje gdje su tla plodna i umjerene vla~nosti. Razmno~ava se sjemenom i vegetativno, razdjeljivanjem grma i izdancima, koje se mo~e obaviti u proljee ili jesen. Sabire se koanjom tri puta godianje, neposredno pred cvatnju, 3 - 4 cm iznad zemlje. Suae se samo vrani dijelovi i liae. Umiruje, stiaava boli u ~elucu, sprje ava nesvjesticu, ja a pamenje, stiaava ubrzani rad srca, smanjuje povraanje i mu nine kod trudnica, lije i od depresije. Metvica - Mentha piperita L. je viaegodianja biljka koja se uzgaja zbog liaa, cijele nadzemne mase i eteri nog ulja kojeg u suhom liau ima 2 -4 %, a u suhoj nadzemnoj masi 1 -2 %. Glavni sastojak ulja je mentol (50 -70%). Ima plitak korijen iz kojega izbijaju izdanci koji se ukorjenjuju. Nadzemna stabljika je jednogodianja, uspravna i razgranata. Ne treba je uzgajati ukoliko se ne mo~e osigurati navodnjavanje budui ima velike zahtjeve za vodom. Najbolje joj odgovaraju duboka i plodna tla. Mo~e se razmno~avati sjemenom, ali je mnogo jednostavnije vegetativno, izdancima i rizomima. Sadnja se obavlja u proljee ili jesen, tako ato se tek izvaeni rizom ili izdanak odmah posadi nastalno mjesto. Beru se nadzemne stabljike kad se otvore cvjetovi u donjem dijelu cvata jer tada biljka ima najveu koli inu eteri nog ulja. Uglavnom se kosi ru no 5 cm iznad zemlje. Prireuje se kao aj u slu aju probavnih smetnji, gr eva crijeva, ~u nih i bubre~nih bolova uzrokovanih kamencem. Mo~e se koristiti kao kupka i stavljati u jastuke za spavanje. Nekad se u veim koli inama upotrebljavala kao sredstvo za poba aj i povraanje. Neven - Calendula officinalis L. je viaegodianja zeljasta biljka koja se esto uzgaja po okunicama u dekorativne svrhe. Razmno~ava se sijanjem u rasad ili direktno na mjesto uzgoja, a mo~e se uzgojiti i vegetativno. Zahtijeva plodno, osun ano tlo s dosta vla~nosti. Sije se u proljee a biljke cvatu u jesen i slijedee proljee kad se i sakupljaju cvjetne glavice. Beru se samo naran aste glavice budui su ~ute slabo ljekovite. Blagi je antibiotik i mo~e se koristiti za vanjsku i unutarnju primjenu. Zbog sadr~aja vitamina A, sastavni je dio mnogih krema za njegu ko~e. Mo~e se koristiti kao aj, ali je mnogo vea upotreba u obliku ulja. Ulje se radi na na in da se rastrgane cvjetne glavice stave u istu staklenku i preliju maslinovim uljem. Staklenka se zatvori i ostavi na toplom mjestu mjesec dana uz povremeno mijeaanje. Ima antivirusno djelovanje te se mo~e koristiti za lije enje herpesa. Joa je bolji u inak ukoliko se ulje nevena pomijeaa s uljem od gospine trave. Pelin - Artemisia absinthium L. je viaegodianja grmolika biljka koja se uzgaja zbog liaa, cvjetnih pupova i eteri nog ulja (0,9%). Koristi se u medicini, veterini i za proizvodnju likera, pelinkovca, ija je proivodnja i distribucija u velikom broju zemalja zabranjena jer velika koli ina pelina (pelinkovca) izaziva oateenje jetre. Nije zahtjevan prema zemljiatu i vlazi ali ipak mu najbolje odgovaraju tla zapuatenih poljoprivrednih kultura. Razmno~ava se sjemenom u proljee, ili odrvenjelim reznicama i izdancima u jesen. Bere se tek druge godine u doba cvatnje. Upotrebljava se za ja anje, poticanje teka, reguliranje probave, protiv nadutosti i glista. U slu aju du~e ili prevelike uporabe javlja se povraanje, glavobolja, zbunjenost i nesvjestica uz oateenje jetre. Perain -Petroselinum hortense Hoffm. je dvogodianja biljka koja se uzgaja zbog korijena, lista i ploda. Svi dijelovi sadr~avaju eteri no ulje kojeg ima najviae u plodovima (3 -7%) i u korijenu (0,1%). Koristi se uglavnom u kulinarstvu a ulje se primjenjuje u prehrambenoj industriji i industriji parfema. Uzgaja se na dubokim i rastresitim zemljiatima, za proizvodnju liaa kao jednogodianja, a za proizvodnju korijena i ploda kao dvogodianja biljka. Postoje dvije osnove sorte - liaar i korjenaa. U prve je korijen slabo a u druge jako razvijen. Potrebna mu je velika koli ina hranjivih tvari putem mineralnih gnjojiva. Razmno~ava se sjemenom koja se mo~e obavljati od proljea do kasnog ljeta. Sjemenke jako sporo klijaju, teko da je za nicanje potrebno 30 - 40 dana. Berba liaa se zapo inje kad biljka razvije desetak listova i bere se u viae navrata. Berba korijena obavlja se u jesen ili zimu iste godine ili u rano proljee slijedee godine, u svakom slu aju prije razvijanja cvjetne stabljike. Za eteri no ulje biljke se kose druge godine, u vrijeme formiranja plodova. Otklanja nadutost od plinova, olakaava mokrenje, umiruje ~ivce i ubla~ava bolove. Jak je diuretik pa se koristi za izlu ivanje suviane vode iz tijela. Oblozi smiruju upalu i otvrdnue dojki, limfnih ~lijezda, kao i u slu aju uboda kukaca. Rusoma a - Capsella rubella Reut. je jednogodianja biljka koja se prakti ki ne uzgaja budui je dosta rasprostranjena kao ruderalna i korovna biljka. Nije zahtjevna prema vlazi, tlu i suncu. Biljka bez korjena sabire se u doba i prije cvatnje. aj se koristi protiv reume, pijeska mokranog mjehura i bubrega, protiv groznice, ubrzanog pulsa i niskog tlaka sa slabim radom srca. Vanjska nagnje enja i rane ispiru se ajem te rane brzo zacjeljuju. Zgruaava krv, pa uamrkani aj zaustavlja krvarenje iz nosa. Ruta - Ruta graveolens L. je viaegodianja grmolika biljka koja raste samoniklo u naaem podru ju, a i uzgaja se po vrtovima. Zahtijeva osun ane polo~aje, a prema tlu nije osobito zatijevna. Razmno~ava se sjemenom, direktno na mjesto uzgoja ili rasadom. Upotrebljava se cijela biljka ili samo liae. Za vrijeme branja treba navui rukavice da se ne pojavi osip i mjehuri koji uzrokuju bol. Biljka je ljekovita ali joa viae i otrovna. Listovi, sitno narezani, mogu se dodavati salatama ili se mo~e spremati aj. Lije i lupanje srca i upalu grla. Izaziva ubrzani protok krvi u donjem dijelu trbuha, te se ne smije koristiti u vrijeme mjese nice i trudnoe. Mnoge su ~ene izgubile ~ivot pokuaavajui rutom izazvati poba aj. Na otocima, pripravlja se rakija aromatizirana rutom, na na in da se u bocu obi ne lozova e ubaci gran ica rute. Pripravci rute trebali bi se uzimati uz kontrolu lije nika. Ru~marin - Rosmarinus officinalis L. je grm koji spontano raste na ju~nim, toplim obrocima naaih otoka. Mo~e se razmno~avati sjemenom ali je mnogo prakti nije reznicama u jesen ili rano proljee. Bere se u doba cvatnje i koristi se cvijet i list. Osuaene biljke treba uvati dobro zatvorene, budui eteri no ulje brzo hlapi. Mogu se raditi kupke koje osvje~uju i lije e ko~ne bolesti za koje se mogu pripravljati i oblozi. Dobar je lijek kod probavnih smetnji, nadutosti trbuha, nervoze ~eluca i crijeva te tvrde stolice. Upotrebljava se i kod anemije te psihi kog i fizi kog umora. Selen - Apium graveolens L. je dvogodianja biljka koja se uzgaja zbog korijena i lista Koristi se uglavnom u kulinarstvu a ulje se primjenjuje u prehrambenoj industriji. Uzgaja se na dubokim i rastresitim zemljiatima, za proizvodnju liaa kao jednogodianja, a za proizvodnju korijena kao dvogodianja biljka. Postoje dvije osnove sorte - liaar i korjenaa. U prve je korijen slabo a u druge jako razvijen. Potrebna mu je velika koli ina hranjivih tvari putem stajskog gnjojiva. Razmno~ava se sjemenom koja se mo~e obavljati od proljea do kasnog ljeta. Berba liaa se zapo inje kad biljka razvije desetak listova i bere se u viae navrata. Berba korijena obavlja se u jesen ili zimu iste godine ili u rano proljee slijedee godine, u svakom slu aju prije razvijanja cvjetne stabljike. Mo~e se uptrebljavati i kao lijek, jer je diuretik (uvjereni da smanjuje debljinu, gojazni ljudi ga esto konzumiraju u prevelikoj koli ini iako ne djeluje na masne stanice ve omoguava izbacivanje suviane vode iz tijela, ime se posti~e "mraavljenje"). Otvara apetit i pospjeauje probavu. Vrisak - Satureja montana L. je viaegodianja grmolika biljka koja se uzgaja zbog liaa. Kako je airoko rasprostranjena u naaem podru ju pa je nalazimo i u pukotinama okomitih stijena, ali i u okviru travnjaka, njen uzgoj je opravdan isklju ivo na okunicama za potrebe domainstva. Eteri no ulje kojeg u biljci ima 2% koristi se u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Mo~e se uzgajati na svim zemljiatima osim na kiselim i s visokom podzemnom vodom. Razmno~ava se uglavnom sjetvom na stalno mjesto. Bere se (kosi) no~em, srpom ili akarama krajem lipnja i po etkom srpnja, jer je tada najvea koli ina eteri nog ulja. Upotrebljava se protiv gr eva u ~elucu i crijevima, te protiv proljeva. POVRE Osnovu uzgoja povra predstavlja priprema tla i gnojenje. Priprema tla sastoji se u jesenskom dubokom oranju i proljetnom usitnjavanju zemlje (frezanju). Ipak za potrebe kuanstva gdje se uzgaja koli ina dovoljna za jednu obitelj i gdje se kultura biljaka smjenjuje jedna za drugom, duboko jesensko oranje ne se mo~e postii. Naime, jesen i zimu, u naaem podneblju, pre~ivljavaju mnoge vrste kao ato su kupusnja e, eanjak, perain, selen, blitva, salata, apinat i bob. Prakti ki je nemogue duboko orati na malim povrainama i izbjegavati ve zasaene kulture. Ipak mo~e se vrt duboko prekopati "perunom", alatom sli nim vilama. Takvo zemljiate potrebno prepustiti mirovanju najmanje mjesec dana a tada se mo~e usitnjavati (frezati). Prilikom frezanja potrebno je u tlo unijeti bar polovicu gnjojiva, stajskog ili mineralnog. Drugu polovicu stajskog dobro je dodavati u obliku gnjojnice. Priprema se na na in da se zreli stajski gnjoj potopi u vodu (limenu ili plasti nu ba vu) i nakon tjedan dana ( uz svakodnevno mijeaanje - npr. grabljama) mo~e se koristiti tako da se odreena koli ina ulije u tlo uz biljku i biljka odmah, obilato zalije. Kako je stajski gnjoj ipak teako nabaviti na tr~iatu a i razvija neugodne mirise ukoliko nije zreo, koristi se i mineralno gnjojivo koje se sastoji uglavnom od tri osnovana elementa. Ti elementi su duaik, fosfor i kalij, u obliku kemijskih spojeva prihvatljivih za biljku. esto se ozna avaju kao NPK gnjojivo. Obilna ishrana duaikom potencira vegetativni rast a posljedica je kasniji prekid vegetacije, slabije sazrijevanje tkiva i neotpornost prema niskim temperaturama. Ukoliko viaak duaika nije u ravnote~i s druga dva elementa, izaziva opadanje cvjetova, kaanjenje sazrijevanja i trule~ plodova. Nedostatak usporava razvoj izdanaka, liae je sitnije i svjetlije boje, biljka se slabo grana, plodovi otpadaju odmah nakon ato se zametnu, poja ava se osjetljivost prema bolestima i niskim temperaturama. Plodovi su sitniji. Fosfor poti e cvjetanje i ranije sazrijevanje plodova. Nedostatak kalija izaziva opadanje cvjetnih i lisnih pupova, a listovi su sitniji. U te~im slu ajevima liae se suai i opada od vrha prema po etku grane. Dolazi do opadanja plodova, slabije se formira sjeme, plodovi izgledaju nezrelo i nemaju karakteristi nu aromu. esto su dosta slatki ali im je koenzistencija spu~vasta. Kako na tr~iatu postoji samo odreeni broj kombinacija NPK gnjojiva, npr. 15:15:15, 7:20:30, a biljke ipak tra~e neke druge kombinacije, mogue je te omjere ispraviti tako da se u npr. NPK 15:15:15 doda urea koja sadr~i isklju ivo duaik ili kalijeva sol. Brojevi u kombinacijama predstavljaju postotak odreenog elementa u gnjojivu. Balancana - Solanum melanogena L. Uspjeano se uzgaja samo na plodnim, dubokim, humusnim tlima. Razmno~ava se isklju ivo rasadom u zatvorenim prostorima tijekom druge polovice velja e i prve polovice o~ujka. Kako presaivanje ne podnosi dobro, najbolje je sjemenke direktno posijati u plasti ne posudice. Na otvoreno presauje se u drugoj polovini travnja, jer mlade biljke ne podnose temperature ispod 5 - 6 oC. Sade se u redove razmaka 70 cm, a razmak meu biljkama u redovima trebao bi biti 40 cm. Tra~i dosta vla~nosti, kako u tlu, tako i u zraku, pa bi navodnjavanje trebalo redovito obavljati. Biljke je potrebno dognjojavati stajnjakom ili NPK 15 : 20 : 15. Bob - Faba sativa L. Bob je Euroazijskog porijekla. Velike vruine i suaa drasti no smanjuju prinose, tako da se bob treba sijati ve u prosincu. Tlo treba biti osun ano, nagnjojeno stajnjakom ili NPK 10 : 30 : 20. Sije se u redove ili u kuice ato je mnogo raaireniji na in uzgoja. U redove razmaka 60 cm sjemenke se siju u razmaku od 7 - 8 cm. Kod sjetve u kuice, u iskopane jamice stavi se 7 - 8 sjemenki te se nagrne zemljom. Poslije nicanja obavlja se okopavanje i nagrtanje, budui se bob obi no ne zalijeva. Kad biljke razviju 3 - 4 praljena cvjetova vrani dijelovi se otkidaju kako bi se omogu io razvoj plodova. Otkidanje vrakova obavlja se ru no, slamanjem, ili akarama. ukoliko se radi ru no, po~eljno je na rukama imati rukavice kako bi se sprije ilo crnjenje ko~e. Bob sadr~ava velike koli ine organskih kiselina (do 7 %), najviae limunske. Mlado zrno sadr~i 6 % bjelan evina, 2 % aeera, 6,5 % akroba, 0,82 % minerala, 1,5 % celuloze te velike koli ine vitamina A, B1, B2, C i folne kiseline. aj ili sok od cvijeta koristi se kod lumbaga, pijelonefritisa i bubre~nih kamenaca. Cikla - Beta vulgaris L. subsp. rapa f. rubra Za uzgoj tra~i rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 10. U po etnim fazama razvoja tra~i dosta vlage pa zalijevanje treba biti u estalo. Kasnije dobro podnosi zasuaivanje, mnogo bolje nego pretjeranu koli inu vode. Tek nikle biljke podnose mrazeve i do - 4 oC, a odrasle do - 6 oC. Visoke temperature izazivaju porast lisne mase na ra un korijena koji se ina e koristi za jelo. Sije se direktno na otvoreno, rasipanjem sjemena ili sijanjenm u brazde razmaka 15 - 20 cm. Kako iz jedne sjemenke nikne viae biljaka, neophodno je prorjeivanje. Sije se od sredine velja e do kraja travnja. Sirovi sok koji se mo~e dobiti ili cijeenjem u sokovniku ili ribanjem pa procjeivanjem kroz istu platnenu krpu, obnavlja eritrocite, lije i leukemiju, smanjuje tumorske stanice te smanjuje oateenja tkiva od radioaktivnosti i rengenskih zra enja. Dinja (cata) - Cucumis melo L. Kulturne sorte dinje nastale su u predjelima Male Azije, Irana i Indije. Uzgaja se na tlima bogatim humusom, na sun anim polo~ajima. Sjemenke klijaju pri 15 oC, a optimum razvitka je od 25 - 35 oC. Tra~i vrlo vla~no zemljiate, naro ito u periodu cvjetanja, kada biljke ina e imaju intezivan porast. Zalijevanje bi trebalo obustaviti u fazi dozrijevanja plodova. Dobro podnosi ljetni suhi zrak. Visoki sadr~aj aeera, ukus i aromati nost upravo ovisi o visokoj temperaturi, suhom zraku i intezivnoj insolaciji. Razmno~ava se isklju ivo sjemenom koje se sije u plasti ne aaice tijekom velja e u zatvorenim prostorima. Ipak eae se sije po etkom travnja na otvoreno u kuice. U dobro pripremljeno tlo iskopaju se jamice i u njih posije 6 -7 sjemenki, te se prekriju zemljom i zaliju. Nakon nicanja, u kuicama se ostave 2 biljke. Razmak meu kuicama trebao bi biti 1 x 1,5 m. Osim okopavanja i prihranjivanja stajskim ili mineralnim (NPK 10 : 15 : 10) gnjojivom, njega se sastoji i u orezivanju vrha kad biljka razvije 4 - 5 listova. Iz pazuaaca listova javljaju se ogranci koje opet treba orezati nakon 4 - 5 listova. Sadr~i velike koli ine aeera (6 -12 %). Bjelan evina ima malo, svega 0,7 -1,2 %. Graaak - Pisum sativum L. Potje e iz planinskih predjela Jugozapadne Azije. Dobro uspijeva u podru ju hladne i vla~ne klime. U naaem podneblju dobro uspijeva pogotovo ako se posije pri kraju zime. Optimalne temperature za rast i plodonoaenje su 9 - 24 oC. Treba ga sijati tijekom sije nja i velja e kako bi svoj razvoj zavraio prije ljetnjih vruina. Pri temperaturi od 4,5 oC zaustavlja se rast. Optimalana temperatura nicanja je 25 oC a minimalna 3 - 4 oC. Dobro uspijeva jedino na osun anim polo~ajima. Zasjenjenost utje e na izdu~ivanje itave stabljike, poleganje biljaka i propadanje donjih mahuna, slabu ispunjenost mahuna zrnom. Korijen je dosta plitak i teako podnosi suau tako da je neophodno navodnjavanje kod kasnijeg sijanja. Tlo treba biti pognjojeno stajnjakom ili mineralnim NPK 10 : 30 : 20. Postoje sorte niskog i visokog rasta, a u naaem podneblju se uglavnom siju niske sorte jer ranije zavraavaju svoj ciklus, a i zbog prakti nosti. Sije se u redove razmaka 60 cm, a razmak meu sjemenkama treba biti 3 - 4 cm. Poslije nicanja treba obaviti okopavanje, nagrtanje i stavljanje potpornja, naj eae od grana alepskog bora. Iako se ovo odnosi na niske sorte, potporanj je neophodan budui bi biljke polegle zbog te~ine samih plodova. Mlade biljke mogu izdr~ati i temperature od -7 oC, pa je sijanje mogue i u prosincu. Kako ipak dosta biljaka strada od atetnika, razmak meu sjemenkama treba biti manji. Sadr~i velike koli ine vitamina C, provitamina A, B1, B2 i folne kiseline. Sadr~ava takoer i velike koli ine kalija i ~eljeza te oko 10 % bjelan evina. Krastavac - Cucumis sativus L. Najbolje uspijeva na dubokim tlima koja su bogata humusom, tj, dobro nagnjojena, stajskim gnjojivom ili NPK 9 : 12 : 9. Razmno~ava se sjemenom, za rasad, u zatvorenim prostorima u drugoj polovici velja e ili na otvoreno u drugoj polovici travnja. Kako dobro ne podnosi rasaivanje, rasad se sadi direktno u plasti ne posudice. Na otvoreno mo~e se sijati ili presaivati u redove ili kuice. Kuice bi trebale biti razmaka 1,2 x 0,8 m; a u svakoj kuici po 3 -5 biljaka. Kod sjetve u redove, obi no se naprave dva reda razmaka 1 m , a biljke u redovima bi trebale biti razmaknute 15 -20 cm. Ukoliko se direktno sije na otvoreno, sijanje se obavi neato guae, pa se biljke poslije nicanja razrijede. Kako krastavac lako oboljeva od virusnih bolesti iji se uzro nici ina e nalaze u zemlji, po~eljno je da list ne dodiruje zemlju. Stoga je dobro ne dopustiti biljci da pu~e po zemlji. To se posti~e postavljanjem armaturne mre~e 15 - 20 cm iznad zemlje i vezivanjem stabljika s gornje strane mre~e. Drugi na in je postavljanje kolaca uz biljke, pri emu se obi no spajaju po dva reda tako da se kolci jednog reda nagnu prema nagnutim kolcima drugog reda. Vrhovi kolaca se pove~u radi stabilnosti. Takoer, razapne se konop po kolcima svakih 20 cm, te se stabljike pove~u za konop. Nakon razvijenih 5 listova potrebno je otkidati vrh. Biljka e razviti bo ne ogranke kojima takoer nakon petog lista treba otkidati vrh. Zahtijeva redovito zalijevanje, prihranu gnjojivima i poluzasjenjen polo~aj Krompir - Solanum tuberosum L. Tlo treba biti osun ano, duboko uzorano, usitnjeno i dobro nagnjojeno, najbolje stajnjakom a mo~e i s NPK 10 : 10 :20. Ako se pretjera s duaikom, biti e veliki vegetativni prirast, ali e gomolja biti malo. Zahtijeva prili nu vla~nost u tlu ali ne pretjeranu.Sjemenom se razmno~ava isklju ivo za dobivanje novih sorti a u poljoprivrednoj proizvodnji razmno~ava se reznicama gomolja. Reznice gomolja sade se u brazde razmaka 60 - 70 cm a razmak meu gomoljima 25 - 30 cm. Nagrnu se zemljom (4 - 5 cm) pazei da tako nagrnuti krompir opet ostane u brazdama. Okopavanje se obavlja dva puta, prvi put kad biljke izrastu 10 - 15 cm, pri emu se brazde, tl. tlo poravnaju. Tako se ujedno obavi i nagrtanje. Drugo nagrtanje obavi se kad biljke izrastu 30 - 35 cm. Nagrtanje je obvezno budui se gomolji stvaraju na stabljici koja raste iznad posaenog gomolja. Daljnja nagrtanja i okopavanja se ne bi trebala obavljati jer krompir zasjeni tlo i onemogui razvoj korijena. Ujedno osjetljiv je prema virusnim bolestima koje se lako prenose s zara~ene na zdravu biljku, pa bi kretanje meu krompirom trebalo biti ato manje. Sadi se na otvoreno u prvoj polovici o~ujka. Gomolje za sadnju treba nabaviti u prvoj polovici sije nja te ih staviti u plitke sanduke u jednom sloju, na svijetlo mjesto. U ovom slu aju iz gomolja izbijaju kratke vrste klice, nakon sadnje brzo izbije iz zemlje, ranije sazrije i prinosi su vei Ukoliko se krompir dr~i u mraku, iz gomolja izbijaju duge klice koje se lako lome, a prinos krompira je manji. U slu aju da se posadi nenaklijali krompir, on kasnije izbija iz zemlje, vegetacija se produ~ava a prinosi su manji. Mladi krompir mo~e se proizvoditi i u jesen ali nema dovoljnu koli inu aeera. Za ovu sadnju, mogu se koristiti gomolji iz proljetne sadnje, tako da se oni stave naklijavati na sjenovito tlo, prekriju se slamom visine 10 cm i svakodnevno se polijevaju vodom. im se pojave klice veli ine 1 cm gomolji se sade u brazde. Kupus - Brassica oleracea L. Kupus je kultura hladnijeg i vla~nijeg podru ja. U naaem podneblju se ipak mo~e uspjeano uzgajati ali ne kao proljetna ve jesenska kultura. Proljetne kulture se ipak mogu uzgajati ali zrelost se javlja tek u ljeto kada visoke temperature i suhi zrak izazivaju pucanje glavica. Za jesenski uzgoj, sije se u drugoj polovici lipnja direktno na otvoreno. Tlo treba biti prekopano i zagnjojeno, najbolje stajskim gnjojem a mo~e se upotrijebiti i mineralno, NPK 10 : 15 : 12. Rasad je po~eljno prekriti mre~om kako bi se sprije io napad leptira kupusara. Potrebno je i svakodnevo zalijevanje budui kupus ima velike zahtjeve za vlagom. Uzgaja se na osun anim polo~ajima. Rasad se ne okopava ve se upa korov, a same biljke kupusa se moraju razrijediti kako bi imale dovoljno prostora za rast. Ukoliko postoji mogunost zalijevanja presauje se u prvoj polovini kolovoza. Kasnije presaivnje rezultira stvaranjem manjih glavica. Rasauje se u jamice razmaka 80 x 80 cm, koje je potrebo zaliti prije i odmah nakon presaivanja. Ukoliko se zalijevaju samo jamice, dok se biljke ne ukorijene (5 - 6 dana), biljke e polegnuti na zemlju usljed velikih vruina. Da bi se to sprije ilo i ubrzalo zakorijenjivanje, biljke se samo jednom zaliju u jamice a slijedeih nekoliko dana se itava povraina zemlje oroaava (prskalicom) 4 - 5 puta dnevo, tako da povraina zemlje ni u jednom trenutku ne bude suha. To se obavlja, kako u jutro i nave er, tako i tijekom cijelog dana, ak i za vrijeme najvee vruine. Uroaak vode je isti kao i kod klasi no zalijevanja, ali ovom postupkom se srije ava poleganje stabljika. Njega presaenog kupusa sastoji se od redovitog okopavanja i gnjojenja. Kupus sadr~i velike koli ine vitamina C, kalcija, mlije ne kiseline i sumpornih spojeva. Lije i sluznicu probavnih organa, osobito ~eluca, te od ireva na ~elucu i dvanaestercu. Antiseptik je. Listovi kupusa stavljaju se na opekotine, rane i ireve. Vrlo bliski srodnici glavatog (bijelog) kupusa su kelj (ricasti, kovr avi kupus), raatika (raaika), cvjeta a (kaul, kavul), brokuli i prokulice. Uzgoj je sli an kao i kod glavatog kupusa. Ipak prokulicama ne odgovara naae podneblje, budui ih treba sijati u proljee, presaivati tijekom lipnja, odr~avati na ~ivotu itavo ljeto, da bi se "plodovi" ubrali tek u kasnu jesen. Tijekom ljeta, visoke temperature djeluju nepovoljno na razvitak biljke, u estali je napad atetnika a samim time i uporaba zaatitnih sredstava. Mogue je i sijanje u lipnju, ali su prinosi izuzetno niski. Lubenica (dinja) - Colocynthis citrulus (L.) Fritsch Porijeklom je iz sredianjih i ju~nih dijelova Afrike. Uspjeano se mo~e uzgajati u naaem podneblju jer sjeme klija pri 14 oC i biljka se normalno razvija na temperaturama 22 - 30 oC. Temperature iznad 40 oC i ispod 12 oC nepovoljno utje u narazvoj, pogotovo na oplodnju. Uzgaja se na osun anim tlima koja bi trebala biti duboko uzorana, usitnjena i nagnjojena, stajskim gnjojivom ili mineralnim NPK 10 : 15 :10. Nedovoljna koli ina svjetla smanjuje koli inu aeera u plodovima. Razmno~ava se isklju ivo sjemenom koje je prije sijanja po~eljno namo iti 4 -5 sati u vodi radi lakaeg klijanja. Za rasad, sije se krajem velja e u zatvorenim prostorima. Osjetljiva je na presaivanje pa je najbolje odmah posijati u plasti ne posudice. Na otvoreno, sije se po etkom travnja. Sije se po 6 - 8 sjemenki u kuice na razmak1,5 x 1,5 m. Nakon nicanja ostave se samo dvije biljke, a ostale se is upaju. Lubenica je u biti kserofit, ato zna i da dobro podnosi suau. Korijen je sna~no razvijen i dopire do 1m duboko, dok se bo no korijenje razvija i do 2m du~ine. Korijenove dla ice imaju veliku mo sisanja tako da iz tla izvlae vodu koje druge biljke ne mogu. U vla~nom zemljiatu biljke razvijaju slab korijenov sustav. Upravo ne znajui za kserofitnost, mnogi izbjegavaju uzgajati lubenice na okunicama, smatrajui da ih treba previae zalijevati, ato i u ine ali im se tada pojavi trule~ plodova, plodovi su sitniji i bezukusni jer imaju manju koli inu aeera. Ipak lubenice je potrebno zalijevati ukoliko je du~i suani period i za vrijeme dok su biljke male, dok joa nisu dobro zakorijenjene. Najvei problem je prepoznati zrele plodove. Postoje ipak neki znaci kao ato su: tup zvuk pri lupkanju prstima, biljedo~uta boja i hrapavost kore koja nalije~e na zemlju, povraina ploda dobije sjaj od bjeli aste voatane prevlake. Dobar je diuretik, a pored velike koli ine veeg broja vitamina, sadrzi i velike koli ine folne kiseline. Mahune (fa~olet) - Phaseolus vulgaris L. Mahune su u stvari samo odreene sorte obi nog graha (fa~ol). Porijeklom je iz Srednje Amerike (Peru, Meksiko). Za uzgoj tlo kao i kod svih povrtnih kultura mora biti ocjedito i bogato humusom. Ima velike potrebe za vlagom i tempereturom jer izmrzava ve na - 1oC. Sjeme klija na temperaturi iznad 10oC, a biljke najbolje rastu na termeraturi od 18 - 25oC. Temperature iznad 30oC, naro ito ako je zrak suh, ometaju zametanje plodova. Prohladno i vla~no vrijeme izaziva poremeaje u rastu i omoguuje stvaranje bolesti. Razmno~ava se isklju ivo generativo u dobro nagnjojeno i rahlo tlo. Najbolji je stajski gnjoj ali se mo~e upotrijebiti i mineralno NPK 4 : 12 : 10. U naaem podneblju uglavnom se uzgajaju niske sorte iako je mogu i uzgoj visokih sorti ali se zbog neprakti nosti izbjegava. Sjeme se sije tijekom travnja, u redove razmaka 50 - 60 cm. Razmak meu sjemenkama treba biti najmanje 5 - 6 cm, budui da guaa sadnja onemoguuje prozra ivanje biljaka i pospjeauje razvoj bolesti. Njega nakon nicanja sastoji se od okopavanja i gnjojenja. Sijati se mo~e i u prvoj polovini kolovoza. Sadr~ava znatne koli ine vitamina B i C te 2,5 % bjelan evina, 3% aeera, 1,2 % akroba te 1 % celuloze. Mrkva - Daucus carota L. Dosta je otporna na niske temperature. Sjeme klija ve na 3 - 4 oC, tek nikle biljke izdr~avaju i do - 4 oC. Visoke temperatue nepovoljno djeluju na rast i razvitak korijena. Ima velike potrebe za vlagom, naro ito u prvim fazama razvoja, dok se biljke ne ukorijene. Ne podnosi suau, naro ito ako je prate visoke temperature. Takoer, ne podnosi ni zasjenjivanje. Tlo treba biti plodno, duboko, nagnjojeno i bez kamenja, tako da joj najbolje odgovaraju pjeskovita tla. Osim stajnjaka, mo~e se upotrijebiti i NPK 8 : 15 : 15. Sije se direktno na otvoreno, rasijavanjem ili u brazde od o~ujka do svibnja ili po etkom kolovoza. Paprika - Capsicum annuum L. Za uzgoj su najpogodnija laka, ocjedita tla, bogata humusnim tvarima. Najbolje je upotrijebiti stajsko gnjojivo, a mo~e i mineralno, NPK 12 : 15 : 15. Razmno~ava se uglavnom generativno, rasadom kojeg je potrebno uzgojiti i pikirati u zatvorenim prostorima. Rasauje se na otvoreno, u jamice razmaka 50 x 50 cm, u drugoj polovici travnja. Osim zalijevanja i gnjojenja, njega se sastoji i od redovitog okopavanja kako bi se uniatili korovi i prozra io korijen. Za nicanje sjemena potrebna je temperatura iznad 15oC. Najoptimalnija temperatura za rast je izmeu 20 -30 oC. Ugiba na temperaturi od -0,3oC. Ima visoke zahtjeve prema sun evoj svjetlosti, pa je treba uzgajati na osun anim polo~ajima. Takoer ima velike zahtjeve i prema vlazi u tlu pa je neophodno esto zalijevanje. U nedostatku vode stvaraju se sitni deformirani plodovi a na njihovom se vrhu javlja trule~. Niska vla~nost zraka izaziva izaziva opadanje cvjetova i zametnutih plodova. Uzgoj u naaem podneblju opravdan je isklju ivo za obiteljske potrebe. Bere se kad dosegne tehnoloaku zrelost tj. kad plodovi dosegnu svoju punu veli inu, dobiju karakteristi ni sjaj i postanu tvrdi, ali prije nego potpuno po~ute. Naime napovoljniji je period kad je paprika ~utozelene boje. Bere se pa~ljivo, budui se stabljika vrlo lako lomi. Nakon ~utozelene boje javlja se crvena boja ato je znak botani ke zrelosti. Sadr~ava velike koli ine vitamina B, B1, B2 i provitamina A (karotena). Po nekim istra~ivanjima, paprikom se mo~e lije iti alkoholizam i narkomanija. U pu koj medicini se upotrebljavala za lije enje delirija kod alkoholi ara. Izvana se upotrebljava kao tinktura za lije enje reume, neuralgije i lumbaga, utrljavanjem u ko~u kako bi se stvorila hipermija tj. bolje prokrvljenje tkiva. Kod ko~nih bolesti i opadanja kose, ko~a se ma~e odvarom pazei da ne dospije u o i. Poriluk - Allium porrum L. Poriluk za svoj uzgoj tra~i neato ni~e temperature te se uzgaja uglavom kao jesenska i zimska kultura. Najviae mu odgovara temperatura od 15 - 20 oC. Dobro podnosi temperature i do - 10 oC. Uzgaja se sijanjem na otvoreno tijekom o~ujka, a presauje se krajem lipnja i po etkom srpnja. Sjemenjke sporo klijaju i mlade biljke sporo rastu pa je najvei problem korov. Presauje se na razmak 20 x 20 cm. U tijeku cijele vegetacije neophodno je zalijevanje, budui da nedostatak vode makar i trenuta an izaziva spor rast i niske prinose. Trazi osun ane polo~aje, rahlo i nagnjojeno tlo, stajskim ili mineralinim (NPK 8 :10 : 8) gnjojivom. Skuhani poriluk trebao bi se odmah pojesti. Ni u kojem slu aju se ne smije podgrijavati zbog prelaska nitrata u kancerogene nitrite. ak se poriluk ne bi smio koristiti alo nije potpuno svje~. Raj ica - Solanum lycopersicum L. Mo~e se uzgajati na svim zemljiatima ali najpogodnija su propusna, ocjedita tla, bogata humusom. Tlo treba biti duboko uzorano i pognojeno. Najbolje je gnojiti stajnjakom, ali mo~e se upotrijebiti i mineralno gnojivo NPK u omjeru 15 - 20 - 15. Polovinu gnojiva dobro je zaorati prije sadnje, a drugu dodati tijekom vegetacijskog perioda. Vea koli ina duaika potencira vegetativni rast, ali ukoliko nije u ravnote~i s drugim elementima izaziva opadanje cvjetova, kasnije sazrijevanje i trule~ plodova. Fosfor utje e na poveanje prinosa i ranije sazrijevanje. Razmno~ava se sjetvom u zatvorenim ili zaatienim prostorima uz obavezno pikiranje. Mo~e se razmnozavati i vegetativno reznicama zaperaka. Zaperci su ogranci koji se razvijaju iz pazuaaca listova. Za normalan razvoj biljke zahtijevaju temperaturu od 18 - 25oC. Na temperaturama ispod 15oC izostaje cvjetanje, a ispod 9oC zaustavlja se rast. Ugiba na -1,5oC. Najbolje uspijeva na osun anim polo~ajima. Na otvoreno rasauje se od sredine do kraja travnja, obi no u dva reda razmaka 80 cm. Razmak meu raj icama u redovima je 50 cm. Prilikom rasaivanja dobro je stabljike ukopati neato dublje ili ih polei u zemlju budui e se na tim dijelovima stabljike razviti korijen. Oko stabljike potrebno je napraviti udubljenje u zemlji kako voda prilikom zalijevanja ne bi otjecala. Sa sjeverne strane stabljike u zemlju se ubode kolac pazei da se ne oateti korijen ili ukopana stabljika. Stabljiku je porebno vezati za kolac i vezivati svakih 15 cm prilikom rasta. Iz pazuaaca listova javljaju se zaperci koje je potrebno uklanjati istim oatrim no~em ili rukama. Na taj na in bolje je zametanje i sazrijevanje plodova koji su ujedno i vei. Nakon razvijenih 5 - 6 cvatova, vrh biljke se odre~e. Postoje sorte koje nije potrebno vezivati za kolac i kod kojih nije potrebno uklanjanje zaperaka. Za naae podneblje posebno je zna ajna sorta koja nema znanstveno ime nego je narod zove "mala poma" ili "poljarica". ak se ni sjeme ne mo~e nabaviti u trgovini nego direktno od uzgajiva a. Sjeme se mo~e sakupiti i iz plodova tako da se zreli plodovi prstima zgnje e i iscijedi sjeme sa sokom. U cjedilu se sjeme ispere te se nakon toga suai i sprema do proljea. Nedostatak ove sorte je u veli ini budui najvei promjer ne prelazi 3 - 4 cm, a esto se nau plodovi veliki samo 1,5 cm. Prednosti su ato se sjeme direktno sije u kuice tijekom velja e, na ovoreno. Nije potrebno ni zalijevanje, ni skidanje zaperaka, ni vezivanje za kolac. Ipak potrebno je okopavanje u cilju uniatavanja korova. U biti, plodovi se ne mogu koristiti jedino za salatu i to je jedini nedostatak. Meutim plodovi imaju veliku koli inu "mesa" u odnosu na druge sorte te se mogu koristiti za pravljenje juha, aarae i koncetrata (konaerve). Mogu se i zamrzavati. Raj ica je antibiotik, bakteriostatik i fungicid. Sok daje izdr~ljivost i otpornost prema bolestima. Preporu a se osobito kod preboljelih virusnih bolesti (gripa, meningitis). poma~e i kod bolesti jetre, reume i gihta. Raj ice bi se trebale koristiti potpuno zrele (crvene) budui u zelenima ima nekih akodljivih kiselina. Raj ica se uspjeano mo~e cijepiti na krompir, tako da biljka u tlu stvara gomolje krompira na na stabljici plodove raj ice. Meutim plodovi krompira su otrovni kao i stabljika raj ice, pa su u ovom slu aju i plodovi raj ice i gomolji krompira otrovni. Rotkvica - Raphanus sativus L. Za ishranu se upotrebljava odebljali korijen, kao salata ili liae. Tra~i osun ano ili polusjenovito rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 15. Gnjojiva se unose u tlo isklju ivo pred sjetvu, budui da zta berbu dospijeva nakon 30 - 40 dana. Pretjerana ishrana duaikom izaziva aupljikavost korijena. Zalijevanje treba biti redovito, budui da obilno zalijevanje i nakon kraeh suanog perioda izaziva uzdu~no pucanje korijena. Sije se na otvoreno, rasijavanjem od kraja sije nja pa do po etka travnja ili u manjoj mjeri u drugoj polovini rujna i prvoj polovini listopada. Visoke ljetne temperature izazivaju razvijanje cvjetova bez stvaranja odebljalog korijena. U narodnoj medicini koristi se za lije enje kaalja i bolesti jetre. Salata - Lactuca sativa L. Uspijeva na gotovo svim tlima, osun anim ili poluzasjenjenim. Uzgaja se sijanjem na otvoreno po etkom o~ujka za proljetni ili tijekom kolovoza za zimski uzgoj. Zahtijeva dobro nagnjojeno tlo stajnjakom ili mineralnim gnjojivom NPK 10 : 10 : 5. Presauje se kad biljke narastu desetak cm, pri emu se glavni korijen skrati tako da bi se potaklo razvijanje bo nog korijenja, a smanji se i lisna masa kako bi se smanjenjem transpiracije olakaalo zakorjenjivanje. Presauje se na razmake 20 x 20 ili 30 x 30 cm u ovisnosti o sorti. S okopavanjem, kod zimskog uzgoja, trebalo bi prestati po etkom studenog kako bi se omoguio razvoj korova koji biljku ipak atiti od niskih zimskih temperatura. Proljetni uzgoj je dosta osjetljiv budui da biljke vrlo brzo razvijaju cvjetove bez formiranja glavice. `pinat - Optimalna temperatura za njegov uzgoj je od 12 - 14 oC, tako da se uglavnom uzgaja kao jesenska i zimska kultura. Ima kratak period od nicanja do tehnoloake zrelosti tj. do formiranja lisne rozete (30 - 35 dana). Kod proljetnog uzgoja ak i prije formiranja lisne rozete, zbog poviaenih temperatura, razvijaju se cvjetovi. Kod zimskog uzgoja, cvjetovi se formiraju u kasno proljee, otprilike u isto vrijeme kao i kod zimskog uzgoja. Za zimski uzgoj sije se na otvoreno u drugoj polovici kolovoza i tijekom rujna. Zahtijeva plodna tla i osrednju vla~nost. Mo~e se upotrijebiti i mineralno gnjojivo NPK 15 : 15 : 15. Kako sadr~ava velike koli ine nitratia, trebalo bi ga jesti odmah nakon kuhanja, bez podgrijavanja, kako bi se sprije io prelazak nitrata u kancerogene nitrite. Tikvica - Lagenaria vulgaris Sr. Zahtijeva duboka plodna tla, djelomi no zasjenjena. Najpovoljnije je gnjojenje stajnjakom ali se mo~e uptrijebiti i mineralno NPK 12 : 18 : 16. Mo~e se uzgojiti u plasti nim posudicama sijanjem po etkom o~ujka te presadnjom ili direktnim sijanjem na otvoreno po etkom travnja Sije se ili presauje u kuice razmaka 0,8 x 0, 8 m, po jedna biljka. Posije se neato viae sjemena te se biljke nakon nicanja progule. Plodovi se beru kad postanu dugi 12 - 20 cm budui da prerasli plodovi gube svoja svojstva. Blitva - Beta vulgaris L. je dvogodianja biljka koja se uzgaja zbog lisne mase. Za uzgoj tra~i rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 10. Tra~i dosta vlage pa zalijevanje treba biti u estalo. Biljke podnose mrazeve i do - 4 oC. Sije se direktno na otvoreno, rasipanjem sjemena ili sijanjem u brazde razmaka 15 - 20 cm. Kako iz jedne sjemenke nikne viae biljaka, neophodno je prorjeivanje. Mo~e se i presaivati na razmak 10 x 10 cm. Ipak viae se prakticira rasipanje sjemena a kasnije se biljke prorijede pogotovu ato iz jedne sjemenke nikne viae biljaka. Sije se od sredine velja e do polovine lipnja te od polovine kolovoza do kraja rujna. Mo~e se sijati u viae navrata kako bi stalno dospijevala mlada blitva. Tra~i osun ane polo~aje iako bi je za ljetni uzgoj trebalo sijati u polusjeni, npr. ispod kroanji stabala. Jagoda - Fragaria sp. je viaegodianja biljka koja tra~i rahla plodna zemljiata gnjojena stajnjakom ili NPK 15 : 15 : 15. Treba je uzgajati na osun anim ili poluzasjenjenim polo~ajima. Postoji itav niz sorti koji se razlikuju po veli ini ploda, koli ini aeera u plodovima, ukusu i vremenu dozrijevanja. Za potrebe okunica najbolje su se pokazale mjese arke koje plodonose od kraja travnja pa sve do prvih mrazeva. Plodovi su relativno maleni ali su ukusni. Razmno~ava se vrije~ama koje moraju biti dobro ukorijenjene. Biljke stare tri godine treba ukloniti s uzgojne povraine, budui im je rodnost izuzetno smanjena. U biti, rasaena jagoda dat e puni rod tek slijedee godine i godine koja slijedi iza. U meuvremenu razvijati e se vrije~e koje nije potrebno uklanjati. Treu godinu izvade se sve trogodianje biljke a nastave se uzgajati biljke razvijene iz vrije~a. Plodovi mogu istruniti ukoliko su u kontaktu s vla~nim tlom. Zato se prakticira uzgoj na crnim plasti nim folijama ato se nije pokazalo kao sretno rjeaenje. Time se ote~ava zalijevanje a vjetar esto mo~e podignuti foliju. Ujedno dolazi i do pregrijavanja tla a samim time i korijena. Postoje i prsteni s mre~icom unutar koji se zasade jagode tako da plodovi sazrijevaju na mre~ici iznad tla. VOE Za neke biljke je teako odrediti je li je voe ili povre. To je jednim dijelom ipak subjektivan pristup. Npr. jagoda i lubenica su u biti voe ali kako se uzgajaju na na in kao i svako drugo povre mogu se smatrati i povrem. ajota (jedna vrsta tikvica) smatra se povrem iako ima puzavu razgranjenu stabljiku i do 10 m, te se esto uzgaja kao "odrina" tj. slu~i za zasjenjivanje terasa. Za maslinu bi se moglo rei da nije ni voe ni povre. U biti, maslina je uljarica. Povre sigurno nije, a ne bi se mogla smatrati ni pravim voem jer se plodovi ne jedu svje~i ve konzervirani. Ne mo~emo definirati ni povre po tome je li se jedu sirovi ili obraeni jer ako bi se voem smatrale one biljke iji se plodovi jedu sve~i, u tom slu aju bi i krastavci bili voe. Mi emo se dr~ati razdiobe po obliku stabljike tj. ako je stabljika zeljasta, nazvat emo biljku povrem, a ukoliko je drvenasta nazvat emo je voem. Ova razdioba je prakti na iz prostog razloga ato je lakae govoriti o opim uvjetima uzgoja. U uzgoju voa postoji itav niz sorti tako da je prakti ki nemogue na jednom mjestu opisati sve sorte svog voa. Openito, ukoliko se uzgaja samo po jedno stablo na okunici, treba zasaditi samooplodne sorte kojih ina e ima jako malo. Ukoliko se sadi viae stabala mogu se posaditi stabla samo jedne sorte ali je neophodno posaditi i opraaivaa. ak su i samooplodne biljke rodnije ako se uz njih posadi i opraaiva. Najbolje je ipak posaditi viae razli itih sorti ali prilikom izbora treba paziti da se te sorte mogu meusobno opraaivati. Treba izbjegavati sorte koje sazrijevaju u kasno ljeto i jesen jer su openito prilagoene kontinentalnim podru jima. U naaem podru ju je nemogue osigurati takve uvjete, pa se plodovi esto zametnu i opadnu, tijekom ljeta na plodovima se jave o~egotine, zbog kratkotrajne suae biljka odbaci podove koji tek ato nisu sazreli& Sadnja se obavlja u stanju vegetacijskog mirovanja tj. od prosinca do velja e. Po~eljno je saditi ato ranije kako bi biljka tijeko zime razvila barem dio korijenovog sustava. Iskopaju se jame, ato vee i dublje to bolje, ali ipak ne vee od 1 x 1 m. Gornji dio tla (horizont A) se prilikom kopanja odla~e na jednu, a donji dio tla (horizont B) na dugu stranu. Prilikom sadnje, u jamu se ubaci horizont A, stavi se biljka i preko korijena se nabaci horizont B pomijeaan sa gnjojivom. Zemlja se dobro nagazi oko korijenovog sustava, te se zalije. Treba paziti da se stabljika ne posadi dublje nego ato je bila posaena u uzgajaliatu. Takoer, potrebno je stabljiku skratiti na 60 - 70 cm iznad zemlje. U vrijeme vegetacijskog mirovanja, potrebno je obaviti rezidbu kako bi se biljka omlaivala, odstranile izroene grane i razrijedila kroanja. Rezidbu nije uputno obavljati prije kraja sije nja budui biljke ina e dijelom stradaju od zimskih hladnoa, a pokazalo se da orezane biljke ja e stradaju nego neorezane. Neke biljke su izuzetak, kao npr. badem koji cvjeta u sije nju pa ga treba orezati u prosincu, maslina koja se orezuje tek krajem velja e. Po neki autorima treanja se uope ne smije orezivati. Gnjojidba se obavlja uglavnom stajskim gnjojivom koje se rasprostre oko biljke i plitko ukopa u tlo (frezanjem). Smatra se da je korijenov sustav razvijen jednako kao i nadzemni dio biljke, tako da se po kroanji mo~emo orijentirati koliko daleko od debla treba rasuti gnjojivo. Nije potrebno svake godine dodavati stajnjak, budui je njegova iskoristivost u prvoj godini oko 50 %, drugoj daljnjih 30% a ostatak se utroai u treoj i etvrtoj godini. Stoga se stajnjak mo~e dodavati svake druge ili tree godine. Zemlja se mo~e frezati kako bi se uniatili korovi. Ipak to se mo~e izbjei koaenjem trave. Danas se prakti ki viae i ne upotrebljavaju zamorne ru ne kose, ve popularni "trimeri" kojima iskusni radnik mo~e pokosti 1000m2 za dva sata. Pokoaena trava se ne odnosi sa zemljiata nego se ostavlja na tlu. Time se zasjenjuje tlo i sprije ava isparavanje vode iz tla. Pokoaena trava trune i stvara organsku masu u tlu. Jedini je problem ato se korijenje razvija plitko, ali i to se mo~e rijeaiti tako da se tlo u mladom vonjaku obrauje motokultivatorom a kad biljke nakon 5 - 6 godina razviju jak korijenov sustav po ne se s koanjom trave. Postoji i mogunost okopavanja oko voaka i koaenje meuprostora. Badem - Prunus communis (L.)Fritsch Tra~i karbonatna tla prema ijoj stukturi nije izbirljiv. Teba ga uzgajati na vjetrozaatienim plo~ajima zbog rane cvatnje (u sije nju). Upravo zbog toga treba saditi kasnocvatue sorte. Razvija dubok korijenov sustav pa zalijevanje nije potrebno. Bere se kad zeleni ovoj ploda pukne po aavu. Odvoji se taj zeleni ovoj od sjemenke koje se potom suae na suncu tjedan dana. Breskva - Prunus persica (L.)Batsch i marelica (barakokula) - Prunus armeniaca L. Uvjeti uzgoja breskve i marelice su prakti ki isti. Zahtijevaju osun ana plodna i duboka tla umerene vla~nosti. Kako su plodovi breskve dosta krupni s velikom koli inom vode, tako bi joj trebalao osigurati navodnjavanje tijekom ljeta. Nektarina je u bisti samo jedna od sorti breskve. Marelica mnogo bolje podnosi zasuaivanje od breskve. Na tr~iatu se javlja itav niz sorti tako da se plodovi prakti ki mogu nai od lipnja do polovine rujna. Sorte koje dozrijevaju istodobno, opet se razlikuju po okusu. Rezidba se mora obavljati svake godine. Citrusi (agrumi) Agrumi su skupni naziv za skupinu suptropskih biljaka roda Citrus, Poncirus i Fortunella. Tu pripadaju gorka naran a (Citrus aurantium L.), slatka naran a (Citrus sinensis (L.)Osbeck.), mandarina (Citrus reticulata Blanco), grejfrut (Citrus paradisi Macf.), limun (Citrus limon (L.) Burm.), etrun (Citrus medica L.), limeta (Citrus aurantifolia (Christm.)Swingle), bergamota (Citrus bergamota L.) fortunela (Fortunella marginata Swingle) i poncirus (Poncirus trifoliata L.). Klementina je kri~anac gorke naran e i mandarine (Citrus aurantium x reticulata). Gorka naran a, bergamota i poncirus nisu jestivi. Bergamota se uzgaja za dobivanje eteri nog ulja koje se koristi u industriji parfema. Najosjetljivija je na niske temperature. Poncirus se koristi kao podloga na koju se cijepe ostale vrste. Meutim kako su svi citrusi vazdazeleni a poncitus listopadan, velika su oateenja pri niskim zimskim temperaturama budui da korijen poncirus miruje a cijepljeni citus ipak transpirira. Zbog toga se u zadnje vrijeme kao podloga sve viae koristi gorka naran a koja se mjestimi no uzgaja i kao ukrasna vrsta. etrun i limun su sli nog izgleda i ljudi ih esto ne raspoznaju. Razlika je u tome ato plodovi etruna imaju jako debelu koru i mogu narasti i do kilograma te~ine. Koli ina soka je ista ili ak i manja nego kod obi nog limuna. Limuni mjese ari trebali bi se uzgajati na podru jima gdje se temperatura zimi ne spuata ispod 0oC. Neobrani zreli limuni mogu se ostaviti na stablu gdje e ponovo pozelenjeti i ponovo po~utjeti tj. sazrijeti slijedee godine. U naaem podru ju mogu se uzgajati sve navedene vrste uz odreenu zimsku zaatitu. Osjetljive su na niske temperatue pogotovo ako su praene suhim vjetrovima kada dolazi do defoliacije. Zbog toga se zimi stabla prekrivaju specijalnim mre~ama kako bi se smanjio nepovoljan utjecaj vjetra. Rezidba se obavlja nakon skidanja mre~a, a manjim dijelom tijekom ljeta. Ni u kojem slu aju rezidba se ne smije obavljati tijekom jeseni ili zime. Zahtijevaju duboka plodna, nagnjojena tla, umjerene vla~nosti. Neophodno im je osigurati navodnjavanje. Za du~u uptrebu, sok se mo~e sa uvati zamrzavanjem. Meutim, u tom slu aju mijenja okus. Kako se ukus ne bi mijenjao, u iscijeeni sok doda se odreena koli ina aeera (ovisno o okusu) i zamrzne se bez dodavanja vode. Jabuka - Malus domestica L. i kruaka - Pirus domestica Med. Jabuke i kruake koje se pojavljuju itave godine na tr~iatu, ne mogu se uzgojiti u naaem podru ju, budui im visoke ljetne temperature, jaka insolacija i nedostatak vode izaziva o~egotine na plodovima ili njihovo odbacivanje. Sa dobrim uspjehom mogu se uzgojiti rane sorte koje su sitnijih plodova ali nisu niata manje ukusni od kasnih. Rezidba se obavlja svake godine. Maslina - Olea europaea L. Mediteranska klima se joa ozna uje kao i "klima masline" ato dovoljno govori o raairenosti ove vrste. Mo~e do~ivjeti i viae od 1500 godina, ato nam dokazuje maslina u Kaatel `tafiliu, zaatiena Zakonom o zaatiti prirode. Tra~i osun ane polo~aje, po mogunosti zaatiene od sjevernih vjetrova. Rasprostranjena je itavim priobalnim dijelom Hrvatske, ali nadmorska visina u kojoj je uspjeaan uzgoj iznosi u Istri 200m/nm a u Konavlima 400m/nm. Uzgoj je mogu i na veim nadmorskim visinama ali ukoliko nisu zaatiena od hladnih prodora, velika su oateenja stabala, a prinosi su maleni ili nikakvi. Ima ogromnu izbojnu mo iz debla i korijena, tako da se nakon po~ara omlauje. Razmno~ava se vegetativno izbojcima iz korijena ili sjemenom ali u tom slu aju biljke treba cijepiti. Na tr~iatu se uglavnom prodaju cijepljene biljke uzgojene iz sjemena ije napredovanje je zbog slabog korijenovog sustava izrazito sporo ukoliko se ne mo~e osigurati redovito zalijevanje. Ukoliko se razmno~ava izbojcima iz korijenja (tijekom sije nja i velja e), tada se izaberu najdublji izdanci te se s njiima otpila (motornom pilom) i dio korijena (10-15 kg). Takva "reznica" zasadi se direktno na mjesto uzgoja ili u npr. najilon vreu za smee. Na jesen iste godine biljka se zasadi na stalno mjesto. Izdanci koji izbijaju iz zemlje mogu se cijepiti i slijedee ili nakon nekoliko godina, na opisani na in, odvojiti od mati ne biljke. Postoji itav niz sorti, ali ukoliko se ne mo~e osigurati navodnjavanje uzgoj treba ograni iti na domae, izuzetno dobre sotre kao ato su oblica, levatinka i eventualno lastovka koja baa dobro i ne podnosi niske temperature. Kako su srpanj i kolovoz u naaem podru ju izuzetno suani jedino ove tri sorte mogu podnijeti to razdoblje bez odbacivanja ploda. Plod se sme~ura ali ne otpada. Dolaskom kasnoljetnih kiaa plod poprima svoju normalnu veli inu. Na dublim tlima vjerojatno bi i ostale sorte podnijele to razdoblje ali planta~ni maslinik na plodnom tlu nije u tradiciji, ve se maslina sadila ili uz rub polja ili na kamenitom terenu gdje druge voke ne uspijevaju. Gnjojenje maslina na kamenitim terenima obavlja se u jame (rupe) koje se iskopaju na viae mjesta oko stabla i u njih se stavi gnjojivo i zatrpa zemljom. Uglavnom se uzgaja zbog izuzetno kvalitetnog ulja koje sni~ava koli inu "loaeg" kolesterola. Bere se po mogunosti selektivno jer je ulje od zelenih maslina trpko a od potpuno zrelih bljutavo i lako pokvarljivo. Trebalo bi je brati kad na plodovima nestane zelene boje te se pojavi crvenoljubi asta. To je ulje najukusnije i najkvalitetnije ali ga se dobije neato manje nego od potuno zrelih plodova. U tradicionalnom uzgoju, maslina se orezuje paralelno s branjem plodova, ato je pogreano. Maslina ima pupove koji se u naaem podru ju tek polovinom velja e diferenciraju u cvjetne pupove i pupove iz kojih e se razviti gran ica. Rezidba bi se trebala obaviti nakon diferencijacije pupova, tj. krajem velja e. Ako se ore~e ranije, biljka e razviti uglavnom pupove iz kojih se razvijaju nove gran ice, dok e cvjetova biti jako malo, a samim time biti e i jako malo plodova. aj od liaa masline normalizira krvni tlak. Smokva - Ficus carica L. Otpornija je na niske temperature od masline ali zahtijeva ipak neato dublja i plodnija tla jer e na loaim tlima tijekom ljeta odbaciti list ukoliko joj se ne osigura navodnjavanje. Na tlima koja se navodnjavaju razvija plitak korijenov sustav, pa ukoliko se navodnjavanje obustavi dolazi do uvenua itave biljke. Razmno~ava se vegetativno reznicama vranih gran ica. Postoji itav niz sorti koje mo~emo grupirati na jedno i dvorotke. Dvorotke imaju dva termina sazrijevanja plodova, prvi u lipnju ( "petrova e" - uz blagdan Sv.Petra) a drugi krajem kolovoza. Jednorotke sazrijevaju u drugoj polovini srpnja, tijekom kolovoza i po etkom rujna. Njih opet mo~emo razdvojiti u dvije grupe, one pogodne za svje~u upotrebu i suaenje i one pogodne isklju ivo za svje~u upotrebu. Kako smokva sadr~i veliku koli inu vode i dosta je osjetljiva na nagnje enja pri branju najpovoljnije bi bilo u kutije staviti red smokava, na njih sloj smokvinog liaa, ponovo sloj smokava, pa sloj liaa i tako do vrha kutije. Za suaenje, plodovi se beru kad se objese na grani, jer je tada u njima najvea koli ina aeera. Od 5 kg sje~ih smokava dobije se 1 kg suhih. Plodovi se mogu suaiti na suncu s tim da treba osigurati zaatitu od muaica. Takvi plodovi su tamnosmee iil crne boje i nepovoljni su za prodaju. Tek ubrane plodove trebalo bi sumporati na na in da se u neku zatvorenu komoru (npr. ~eljeznu naftnu ba vu od 200 l) poslo~e letvarice sa smokvama a na vrhu se zapali elementarni sumpor i ba va dobro zatvori. Nako dva sata ba va se otvori i pusti vjetriti. Letvarice sa smokvama se izvade i stave na sun ano mjesto na suaenje. Nije potrebno atitititi ih od muaica. Prilikom suaenja, smokve se okreu jednom dnevno i lagano palcem i ka~iprstom stiskaju kako bi poprimile lijep oblik. Nakon ato se osuae, potrebno ih je oprati, najbolje umakanjem u vruu morsku vodu. Potrebno ih je suaiti joa dan, dva, uz zaatitu od muaica. Ukusnije su kad se peru u morskoj vodi. Od suhih smokava koje nisu za jelo, mo~e se praviti rakija smokova a tako da se u veliku ba vu airokog otvora stave suhe smokve a po kilogramu smokava doda se dvije litre vode. Na otprilike 100 l "dropa" dodaju se dvije kesice suhog vinskog kvasca ("Vrelko"). Nakon dan - dva dolazi do alkoholnog vrenja pri emu se od aeera iz smokava stvara alkohol i CO2 zbog kojeg smokve isplivaju na povrainu. Zbog toga je potrebno svakodnevo drop izmijeaati. Kad smokve potonui na dno ba ve, alkoholno vrenje je zavraeno te se mo~e destilirati ("pei") ili se ba va treba dobro zatvoriti. Treanja - Prunus avium L. Treanja predstavlja privredno va~nu vonu vrstu. Korijenov sustav je jak i mo~e crpiti vodu iz dubljih slojeva tla. Ukoliko se mladi vonjak previae navodnjava, razviti e se plitak korjenov sustav i navodnjavanja e trebati obavljati svake godine. Kako su sorte uglavnom samoneoplodne, prilikom zasada treba posaditi viae sorti, pazei da se meusobno mogu opraaivati. Kod planta~nog uzgoja treanja do~ivi pedesetak godina, za razliku od samostojeeg uzgoja kad mo~e do~ivjeti i sto godina. Razmno~ava se cijepljenjem, uglavnom na raaelku - Prunus mahaleb L. Prema tlu nije suviae zahtjevna iako najbolju rodnost posti~e na vapnenim dubokim, rastresitim zemljiatima umjerene vla~nosti. Tijekom 4 - 5 godina nakon sadnje treanja se orezuje radi formiranja kroanje. U vrijeme rodnosti orezivanje se svodi na prorjeivanje kroanje i uklanjanje polomljenih, oateenih i bolesnih grana. Tr~iana cijena plodova je dosta visoka pa treba saditi ne samo sorte koje se meusobno opraauju ve i sorte koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja plodova. Pogotovu zbog toga ato je branje dosta naporno jer je selektivno (plodovi jednog stabla ne sazrijevaju istodobno) i plodove treba brati s peteljkom. Rane sorte imaju izrazito veliku cijenu ali su dosta neukusne zbog nedostatne koli ine aeera u plodovima. Za tr~iate se beru plodovi svjetlocrvene boje iako su najukusniji kad poprime tamnocrvenu boju. U zadnje vrijeme na tr~iatu se pojavljuju sadnice apanjolskih patuljastih treaanja koje ne narastu viae od 2 - 3 m. Kako se sade guae nego obine treanje, urod je po jedinici povraine skoro pa isti. Takoer olakaana je i berba. Veliki nedostatak je u tome ato im treba osigurati navodnjavanje a osim toga sazrijevaju kasnije od najkasnijih obi nih treaanja, kada ina e na tr~iatu ima drugog voa tako da im je tr~iana cijena dosta niska. Vinova loza - Vitis vinifera L. Vinova loza mo~e rasti na svim zemljiatima osim ako su pretjerano vla~na, kisela ili slana. Vapnena zemljiata su izuzetno pogodna jer povoljno utje u na kvalitet gro~a i vina. Zemljiata moraju biti dobro osun ana kako bi se loza poslije kiae brzo osuaila, emu potpoma~u i blagi vjetrovi. Jaki vjetrovi izazivaju lom naro ito mladih zelenih izdanaka. Velika koli ina vlage u tlu ili zraku izaziva razvoj bolesti, naj eae pepelnice (luga) i peronospore. Od navedenih bolesti loza se atiti fungicidima, uglavnom na bazi sumpora ili elementarnim sumporom. Takoer, koristi se i bordoaka juha ( 1 % - tna vodena otopina smjese modre galice i gaaenog vapna omjera 1 : 1). Modra galica djeluje fungicidno a gaaeno vapno neutralizira kiselost otopine. Protiv osa se ne treba boriti jer su korisni kukci budui da iz napuklih boba isisavaju sok. Uvrije~eno je mialjenje da ose probijaju bobe i isisavaju sok. Do puknua boba dolazi uslijed oboljenja pepelnicom ili ukoliko nakon du~eg suanog razdoblja padne vea koli ina kiae. Razmno~ava se vegetativno cijepljenjem na podloge otporne na bolesti uzrokovane atetnicima iz tla. Postoji itav niz stolnih i vinskih sorti, kao i sotri pogodnih za suaenje, pa je i rezidba, tj. oblikovanje trsa prilagoeno samim sortama. Sadi se u redove koji bi trebali biti orjentirani sjever - jug kako bi obe strane reda bile osun ane - isto na strana kroz jutro, a zapadna strana poslijepodne. Redovi se trebaju poduprijeti kolcima i ~icom za koju se vezuju mladi izdanci. Na po etku izdanka treba ukloniti bo ne ogranke ("opliti") kako bi grozdovi imali dovoljno sunca a ujedno se tako loza priprema za zimsku rezidbu. Kad izdanci razviju 16 - 18 listova, vrani dio izdanka se otkida kako bi izdanak odrvenio ("sazrio") prije zime. U suprotnom loza troai snagu tj. aeer za svoj rast koji prestaje kod prvih mrazeva. Ti mrazevi izazivaju oateenje vranih nezrelih dijelova a loza se dodatno iscrpljuje. U pravilu vinograd se ne navodnjava jer velika koli ina vode u tlu smanjuje koli inu aeera u gro~u a ujedno izaziva i pojavu bolesti. Da bi loza dobro podnijela suano razdoblje korjenov sustav mora biti dubok. To se posti~e tako da se nakon orezivanja u sije nju, odre~e i povrainski korijen. Tako se omoguuje dubokom korijenju da se nesmetano razvija. U suprotnom, loza bi razvila plitko korijenje i nakon nekoliko godina uvela u suanom periodu. Za proizvodnju vina, gro~e se bere kad je najvea koli ina aeera u njemu. Ne bi se smjelo prati jer se pranjem uklanjaju bakterije, izaziva i alkoholnog vrenja. Gro~e se samelje ("masti"), po mogunosti samo bobe bez peteljki jer peteljke izazivaju trpkost vina. `eera se mo~e dodati samo u slu aju da je godina bila kiana pa je koli ina aeera mala. Voda se ne bi smjela dodavati. Vrenje se mo~e potaknuti dodavanjem bakterija alkoholnog vrenja. Kod proizvodnje bijelog vina moat ("mast") se mora procijediti ("turnjati") najkasnije trei dan. Kod prizvodnje crnog vina, cijeenje se obavlja najkasnije sedmi dan. U suprotnom se javlja trpkost vina. Nakon cijeenja ostaje drop koji se mo~e upotrijebiti za prizvodnju rakije lozova e. Opol se proizvodi od crnog gro~a na na in da se moat procijedi odmah nakon mljevenja gro~a. Proaek, danas, na~alost nije proaek, jer se prozvodi od crnog vina tako da se u moat doda odreena koli ina aeera. To je u biti slatko crno vino. Pravi proaek se proizvodi od suhog gro~a. Gro~e se suai tako da se otkida itav izdanak sa zrelim gro~em i stavi suaiti na sjenovito prozra no mjesto. `ljiva - Prunus domestica L. Zahtijeva duboka rahla plodna tla umjerene vla~nosti. Ukoliko nije mogue zalijevanje opravdan je uzgoj samo ranih sorti. Orezivanje je potrebno svake godine. Uglavnom je samoneoplodna. Vianja - Prunus cerasus L. Vianja ima airoki areal rasprostranjenosti i veoma je cijenjeno voe iji se plodovi koriste za proizvodnju sokova, alkoholnih pia (Amaro), mermelada, kola a i za svje~u uporabu. Na~alost zbog niske otkupne cijene, voari ovu kulturu zamjenjuju drugim, rentabilnijim. Zahtijeva osun ana plodna tla s umjerenom vla~noau. Kao i kod treanje, orezivanje se obavlja samo u prvim godinama a nakon toga samo po potrebi. postoji itav niz sorti koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja i okusu, ali za naae podru je najbolja se pokazala maraska koja se uzgaja od Zadra do Makarske. Jedinstvena je u svijetu po kvaliteti i tehnoloakoj vrijednosti ploda, a poznata je kao glavna sirovina za proizvodnju uvenog likera Maraskino. Bere se kad plodovi poprime tamnocrvenu boju. U odnosu na treanju, berba je olakaana time ato se plodovi beru bez peteljki. Sok se pripravlja tako da se u staklene boce na kilogram viaanja doda kilogram aeera i jedan narezani limun. Boce se zatvore i ostave na sun anom mjestu sve dok se ne otopi itav aeer. Sok se procijedi a vianje se prebace u druge staklenke i takve spreme za zimnicu ili izradu kola a. Nije potrebno dodavati konzervanse budui visoka koli ina aeera u plodovina ne dozvoljava razvoj gljivica i bakterija. HORTIKULTURA Hortikultura je uzgoj ukrasnog bilja. Prakti ki je nemogue ak niti nabrojati sve biljke koje bi se mogle uzgajati u naaem podneblju. esto se neopravdano introduciraju strane tropske ili suptropske vrste koje su lijepe za vidjeti ali im je uzgoj ote~an. Npr. mogu se uzgajati banane, kamforovac, cimetovac& ali banane nee dozrijeti, zimi su prakti ki bez lista, iz kamforovca neemo proizvoditi kamfor jer se sinteti ki proizvodi, kora cimetovca nije armomati na kao kora cimetovca uzgojenog u njegovoj domovini. S druge strane forsira se i uzgoj kontinentalnih biljaka kao npr. tise, smeke i jele, koje opet stradavaju tijekom ljeta. U svakom slu aju ne mo~e se osporiti ljepota naaih autohonih vrsta, masline, esmine, alepskog bora, empresa, planike, mirte, lemprike, zelenike& Njihov uzgoj je jako jednostavan jer ne tra~e nikakvu njegu. Svjedoci smo bacanja novaca u pripremi travnjaka engleskog tipa. Ti travnjaci tra~e svakodnevno zalijevanje i koanju u vrlo kratkim intervalima. To se mo~e i omoguiti ali se ne mo~e sprijeiti razvitak autohtonih travnih vrsta. Tako s vremenom engleski travnjak zaraauje raznim autohtonim vrstama. Najjednostavnije rjeaenje za izradu travnjaka je priprema zemljiata koje se mora usitniti i dobro poravnati. Daljnji uzgoj sastoji se u omoguavanju rasta autohtonih vrsta i njihovom redovitom koanjom. Kroz dvije godine razviti e se travnjak jednako lijep kao i "engleski". ALTERNATIVNE METODE UZGOJA BILJA Mnoge stare narodne izreke i iskustva o utjecaju Mjeseca i drugih planeta na poljoprivredne kulture prenosili su se usmeno s koljena na koljeno. Poljoprivrednici su stoljeima vjerovali u njih, vjerojatno stoga ato su sa zvijezdama, pogotovo Mjesecom imali dobrih iskustava. Utjecaj zvijezda na vegetaciju joa treba istra~ivati. Neki istra~iva i su uvjereni da tu o nekom praznovjeru ne mo~e biti govora, kao ato nije praznovjerje injenica da su plima i oseka posljedica utjecaja Mjeseca. U vrtu svatko mo~e eksperimentirati i stvarati vlastite zaklju ke. Najbolji, najto niji rezultati mogu se postii ako se eksperimentira i opa~a na slijedei na in: za vrijeme rasta Mjeseca pogodno je sijati ili saditi bilje koje je svojim veim dijelom nad zemljom, to je vrijeme kada treba zasijavati bilje i povre od kojih se jedu oni dijelovi koji se nalaze iznad zemlje: kupus, raj ice, graaak& Najpovoljnije je vrijeme tog razdoblja (rasta Mjeseca) dva dana prije punog mjeseca. za vrijeme smanjivanja Mjeseca zasijava se povre pd kojeg se za hranu upotrebljava dio koji raste pod zemljom: mrkva, krompir, cikla& Najpovoljnije vrijeme je dva dana nakon punog Mjeseca. Radi utvrivanja datuma zasijavanja, treba nabaviti kalendar koji to no pokazuje mijene s obzirom na mladi Mjesec ili na puni Mjesec. Dvaput mjese no putanja Mjeseca presijeca putanju Sunca: to su lunarni vorovi koji su vrlo nepovoljni za poljoprivredne radove osobito tijekom etiri sata prije i etiri sata poslije presijecanja putanja. PAGE 1 PAGE 35  d|J| !!$$&&''X'Z'H*J*++<3N3333 444;; I&I\O^OOOBPDPPPQQlRnRRR2X4XX^d^jj oRo,p.pxqqqqqrDrlrrrrrs&sssttCJH*mHsHCJH*mHsH6CJmHsH6>*CJmHsH CJmHsH CJ mHsH CJmHsHO0 DFHJL$a$$a$b^^LNPRTVXZ\^`bd|~ 4$a$$a$J ,3444V6=EI I I&IMQzSWWXJXjX $$Ifa$$a$$`a$jXXXXXXXXXXX{{{{{{ $$Ifa$ $$Ifa$h$$Ifl\:,,"Z 4 la $$Ifa$ XX YYY"Y*Y4YY\YdYlYvY~YYYYPGGGGGG $$Ifa$ $$Ifa$$$Ifl4֞:N 3X vo[K4 laYYYR^V^X^f^<_d0iYTTTTTTTT$a$$$Ifl4֞:N 3X vo[K4 la 0iBiDi!l"l?lcllllllmm osux{$`a$$^a$$ & Fa$$ & Fa$$a$$a$tuuuuvvwwwxx^xxxzz@{`{{{0|2|dƒƃ`bht̊ .Xƣ6h(<VhΫR`tZ~&Ntp|µ :6м$R6>*CJmHsHCJH*mHsHCJH*mHsH6CJmHsH CJmHsHUh.£ģ4r"&h|$a$$`a$$a$ >LtH`Jf&:\`!!!!d''''----2.2L2R2>?2?DDDEJ K8K*CJmHsHCJH*mHsH CJmHsH6CJmHsHPP0Pfh&^r $hh^h`ha$$ & Fa$$ & Fa$$`a$$ & Fa$$a$p  Vd$&!!2#$$h`ha$$h`ha$$`a$$a$$b'd'(*--.1224V79<<<<<< $$Ifa$$a$$a$$`a$<<<<<<<<<<<== ====(((4 $$Ifa$h$$Ifl\</ 4 la== =&=,=.=4=:=@=F=H=N=T=Z=`=b=h=444h$$Ifl\</ 4 la $$Ifa$h=n=t=z=|=============((,h$$Ifl\</ 4 la $$Ifa$==========>>BDD8zzz$`a$$a$$a$h$$Ifl\</ 4 la $$Ifa$DBFJJ$MOQVVWY[__adXfggiXklmooqrrr$a$$`a$ooppss&svvv||||P^$4`fґܑ ".<Pt4@bf.BDrα.@bh rv:<CJH*mHsHCJH*mHsH CJmHsH56CJmHsH5CJmHsHTrrstvvxyz|||v}2~NPІ"$БґpJ$`a$468:<24,,.,.$a$$a$$`a$pr~tvx xDz|~8  l n ~$`a$$a$< 2LRJL~n    4:.."/p>r>v>>>@@@@dAfAAAHH,H4HHHIIM*MHMNMTQVQQQRRZX\XbXdX[[[[]CJH*mHsHCJH*mHsH56CJmHsH5CJmHsH CJmHsHUjN(B*...266;r=F>H>J>L>N>B.GHHMMPRLU X $  \ @a$$`a$$a$ X[[`hbjblbgh6j~x{|| xz`ړܓbd4HJ$`a$$a$]]d]f]lbbbbiiNiPiiiii|}4}:}  <BxޏړdvNP&D\L`|8X Ff.Ll Llv6CJmHsH56CJmHsH5CJmHsH CJmHsHCJH*mHsHTJNRVZ\bdfjlvxv^$FJ46$a$$a$02$b~N;`;;;==.=6=b^d^p^r^t^v^x^|^~^^^^^^^^ȽȽ0JmHnHu0J j0JU6CJmHsHCJH*mHsH56CJmHsH5CJmHsHCJH*mHsH CJmHsH6|~j:$` ~')j2J;L;$`a$$a$L;<<t@BGGG G GG(G*G*LMNRPRRRRRTnVW:Z[[\\$^a$$ & Fa$$a$$a$\\b^x^z^|^^^^^^&`#$$a$  0/ =!"#$% i0@0 Normal_HmH sH tH<A@< Default Paragraph Font,@, Header  !&)@& Page NumberVGnopqrstuvwxyz{|}~MNO`as I J \ eefo+ """"$&'))**%*5*J*V*W*f*j*m*q*t*x*{*|******************)-+-,-3--0222!4"4?4c44444455578:;======B]CDHNOOOOOOPSLUAWXZ\^R_cfYfghikkzlm0mmm0p;q/1V2#3G:;<<J???BB8EEEGG9K:KN,P-P/P1P3P5P6P9P:P;P=P>PCPDPCS7TWWZR\S^aabbd"e#ecgQkkmFnGnoopruxlzH|u|v|~8ˈǍȍڒ=Bv/01RSg?%69FRSW000000000000000000000000000000000                  00000000000000000000000000000000000000000000000000000000@@@@  0@@0@0 to<]^LjXX7@7W7Y7x7z788F8G88899F9G999::7:8:F;G;`;a;;;;;F<G<F=G=======F?G?9@:@F@G@BB]C^CnCpCEEFEGEFFGFHHHHFMGMNOOOOOPPFPHPPPPPSSSSSSSS8U;UKUMUFVGVVVAWBW[W\WFXGXXXYYZZZZ\\#\$\y\{\\\^^^^F_G_R_S_FbHbdceccccc`dadFeGeeeffYfZfggBhChrhthhhhhiikkkkzl{lmm;q/\/]/_/`/L1M1L8M8<<<<<<??????BBLDNDLEMEEEEEGG H HHH9K:KOKPK"N#N,P>PCPEPLPMPCSDS7T8TWWWZXZR\S\S^T^0_1_L_M_``aa*a,a6a7aQaRabbbbbbbcdddd"e$e4e5eVeWevexeeeeeeeee f f.f/fJfLfVfXfmfnfffffff g gSgTg`gdgQkRkllQmRmkmlmFnHn`nannnooppQzRzu|w|||||Q}R}~~QRQR89QTQRLjȈQRǍɍڒےQR=>QSQRQRțɛ˛̛BCvw/1QTgh?@89CFQTWFGmLO_ar s H K [ ] dedfnp*+ """"$$&&''))**$*%*4*;*I*N*U*W*e*f*i*j*l*m*p*q*s*t*w*x*z*|*****************************(-,-2-4---~002222 4"4>4?4b4c44444444455557788::;;====BB\C^CDDHHNOOOOOPPSSKUMU@WBWXXZZ\\^^Q_S_ccffXfZfgghhiikkkkyl{lmm/m0mmmmm/p0p:q/11U2V2"3#3F:G:;;<<I?J???BB7E8EEEGG8K:KNN+P>PBPEPBSDS6T8TWWVZXZQ\S\R^T^aabbdd!e$ebgdgPkRkjmlmEnHnoopprruuxxkzlzG|H|t|w|~~~79~ʈˈƍɍْے<>ACuw.1QTfh>@$%5689CFQTW89CDTWJuraj Kamenjarin?C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.asdJuraj Kamenjarin?C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.asdJuraj Kamenjarin?C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.asdJuraj Kamenjarin*C:\My Documents\UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.docJuraj Kamenjarin*C:\My Documents\UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.docJuraj Kamenjarin?C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.asdJuraj Kamenjarin?C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.asdJuraj Kamenjarin3C:\Moji dokumenti\Radovi\UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.docNo Name3C:\Moji dokumenti\Radovi\UZGOJ SREDOZEMOG BILJA.docNo Name:C:\Moji dokumenti\Radovi\Uzgoj bilja - interna skripta.doc/6,.h. R2!"@  q 88^8`o(.hh^h`o()^`o(-hh^h`o(.hh^h`o(./R2 q"@h.**%*5*J*V*W*f*j*m*q*t*x*{*|*****************͚XY^flstwy{}~œŜƜɜ˜͜ϜМӜ՜לٜڜޜ89TW@K&*-4567:<EX\hmp"'2:?EHKbefgpVPPP,P6PPPXP^P@PnPpPrPxP|PPPPPPP$P2P4PBPVP`PdPpPPPPPPPPPPPPPP(P0PHPRPhPxPPPPPPPPPP PPP2P@PLPTPZUnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1h%y%y!&>a!0dq2UZGOJ SREDOZEMNIH KULTURAJuraj KamenjarinNo Name Oh+'0  8 D P \hpxUZGOJ SREDOZEMNIH KULTURA0ZGOJuraj Kamenjarin KUuraNormalaNo Name2 NMicrosoft Word 9.0U@@yK@,2s@,2s>a ՜.+,0 hp|  PMF UZGOJ SREDOZEMNIH KULTURA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     Root Entry F6Ks 1Table.iWordDocument!SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool6Ks6Ks  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q