Naslov
Barokno slikarstvo u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda
(Baroque Pinting in the Franciscan Province of St Ciril and Method)

Autori
Repanić-Braun, Mirjana

Prevoditelji
Baričević, Doris

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Institut za povijest umjetnosti ; Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Grad
Zagreb

Godina
2004

Stranica
324

ISBN
953-6106-51-5

Ključne riječi
Manirizam; barok; slikarstvo; kontinentalna Hrvatska; Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
(Mannerism; Baroque; Painting; Continental Croatia; St Ciril and Method Province)

Sažetak
Slikarstvo 17. i 18. stoljeća u crkvama i samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda važan je segment hrvatske i srednjoeuropske kulturnoumjetničke baštine. U njegovim oscilirajućim likovnim vrijednostima i raznorodnim stilskim ishodištima sadržane su ujedno temeljne odrednice korpusa baroknoga slikarstva na širem području sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije. Sastavljen od importiranih djela, radova domaćih i gostujućih umjetnika, samoukih i akademskih slikara, djela slikara pavlina, te skromnih ali važnih opusa franjevačkih slikara laika, koji su donosili u naše krajeve utjecaje štajerskoga, tirolskoga i bavarskoga slikarstva, taj korpus nedvojbeno pripada i šarolikoj, stilski heterogenoj i eklektičnoj likovnoj panorami srednjoeuropskoga slikarstva. Kada je riječ o stilskim obilježjima, njihova heterogenost proizlazi ponajprije iz povijesnih okolnosti koje su prethodile nastanku današnje provincije 1900. godine iz dijelova triju bivših, manjih provincija, od kojih je svaka, ovisno o širem kontekstu teritorijalnoga smještaja, bila usmjerena prema drugome umjetničkom središtu. Pobližom analizom podrijetla autora, sačuvanih djela i njihovih formalno-stilskih obilježja profiliraju se dva međusobno diferencirana kruga kulturnoumjetničkih utjecaja – prevladavajući utjecaj štajerskog, tirolskog i talijanskog slikarstva u samostanima unutar djelokruga nekadašnje Hrvatsko-Kranjske provincije sv. Križa i Provincje sv. Ladislava, te prevladavajući utjecaj Bečke likovne akademije i njezinih epigona u Budimu i Pećuhu u samostanima slavonske Provincije sv. Ivana Kapistrana. Sačuvani spomenici ne pružaju cjelovitu sliku izvornoga likovnog krajolika franjevačke Provincije, jer mnoge su slike tijekom stoljeća zamijenjene novima. Pozamašan korpus od preko petsto štafelajnih i zidnih prikaza dostatan je za procjenu posebnosti i zajedničkih stilskih značajki unutar pojedinih razdoblja, unatoč raznolikosti provenijencija i reproduktivnome karakteru većine djela. Sumarno se odčitavaju: prevladavajuća stilska obilježja srednjoeuropskoga manirizma u 17. stoljeću, ubrzano kretanje od Tascinog tenebrizma prema tirolskom i štajerskom baroku i rokokou kroz prvu polovinu 18. i kasnobarokni manirizam i klasicizam druge polovine stoljeća. Zajednički nazivnik obaju baroknih stoljeća čini dakako izrazita receptivnost sredine. Korpus spomenika baroknoga slikarstva podjednako značajno obilježavaju i radovi domaćih i udomaćenih slikara poput franjevca laika Izaije Gassera, pavlinskoga slikara Tirolca Ivana Krstitelja Rangera, varaždinskog slikara Blasiusa Gruebera ili kasnobaroknoga slikara Paulusa Antoniusa Sensera, koji je iznašao dovoljno prostora za vlastite vizije sakralnih tema unutar zadanih stilskih smjernica kasnobaroknog klasicizma Bečke akademije, pod utjecajem koje se očigledno formirao.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA