ࡱ>  Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0m@@6R,j@T0h mL 0Microsoft Office0Templates=LM8@1NE ՜.+,D՜.+,D hp|   a']  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048776-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}s=LM8@1NEZdenka Janekovi Rmer Priznanje krune svetog Stjepana - izazov dubrova ke diplomacije Kralj Ludovik I An~uvinac je sredinom 14. stoljea doaao u priliku proairiti vlast na Dalmaciju koju je smatrao svojim nasljeem, temeljem davnih ugovora izmeu dalmatinskih gradova i Kolomana. Izlazak Ugarske na more i mleta ki poraz doveli su i Dubrovnik u situaciju koja je zahtijevala politi ke promjene. Odlu ujui o novom usmjerenju vanjske politike, dubrova ka vlada je bila svjesna prednosti pregovara ke pozicije Dubrovnika koji nikada nije bio pod vlaau ugarskih kraljeva. Osim toga, iako mleta ki grad, nije bio izravno uvu en u ratne sukobe s ugarskom vojskom. Njegov zemljopisni polo~aj na krajnjem jugu Dalmacije, s Bosnom i Srbijom u zaleu, u toj je situaciji takoer donosio prednosti, jer su obje strane bile svjesne da bi ga teako vojno osvojile i joa te~e branile. S druge strane, kralj Ludovik je ~elio itavu Dalmaciju koja se teritorijalno naslanjala na njegove zemlje i pru~ala mu mogunost pomorskog sna~enja dr~ave. U Zadru je, bez imalo volje za popuatanje, zahtijevao od Venecije da se odrekne pretenzija na Dalmaciju, od Kvarnera do Dra a, te da se u mirovnom ugovoru poimence navedu svi gradovi i otoci kao podanici ugarske krune. Zadarski mir, sklopljen 18. II. 1358, ispunio je sve zahtjeve kralja Ludovika i uklju io u ugarsku dr~avu itavu Dalmaciju. Kralj je smatrao da mu pripada i Dubrovnik, pod jednakim uvjetima kao i ostali dalmatinski gradovi, jer je dio Dalmacije. Na tome je inzistirao upravo zato ato ugarska kruna nikada nije vladala Dubrovnikom, te je svoje pravo nasljea na taj grad mogao temeljiti jedino putem prava na Dalmaciju. Dubrovnik je uaao u ugarsko-hrvatsku dr~avu kao dio Dalmacije, a ne kao corpus separatum, ali je, zahvaljujui umjeanosti svojih diplomata, u tom prevratu proaao bolje od ostalih dalmatinskih gradova. Nakon dugotrajne i vjeato voene diplomatske akcije, dubrova ki su poslanici uspjeli sklopiti posebni ugovor s kraljem, tzv. Viaegradski ugovor, koji je polo~io temelje autonomije i opeg procvata njihovog grada. Vrata ugarskom utjecaju u Dubrovniku otvorena su stjecanjem Stona 1333. godine. Tada se Dubrovnik teritorijalno spojio s Dalmacijom, te je uskoro bio uvu en u borbe izmeu Venecije i Ugarske za vlast nad stonskim podru jem, koje je bilo vjekovni strateaki klju  Republike. Mle anima nije odgovaralo dubrova ko gospodstvo na Peljeacu, Mljetu, Lastovu i Elafitima, a gospodarski uspon samo je poja avao napetosti izmeu opine i politi kog srediata u Veneciji. Na vijest o obnovljenom ratu izmeu Venecije i Ugarske 1356. godine, u dubrova kom Velikom vijeu pojavili su se glasovi koji su zagovarali politi ke promjene. Nosioci nove politike potegli su raspravu o autonomnom biranju kneza, a od Venecije su tra~ili gospodarske ustupke u zamjenu za odanost i vojnu pomo. Budui da Venecija nije dovoljno popuatala, a Ludovik je odnosio prevagu na bojiatima u Italiji i Dalmaciji, meu vlastelom je sve viae sna~ila ideja o promjeni suvereniteta. Zagovornici nove politi ke opcije smatrali su da kralj ne bi krnjio dubrova ke posjede i prava kada bi grad dobrovoljno priznao njegovu vlast. U zapisnicima vijea o ituje se sve ja i otpor prema mleta koj vlasti, kroz bojkot sjednica, ali i izravne, pa ak i uvredljive istupe protiv kneza. Stroge kazne protiv onih koji su napadali kneza "ne asnim i sramotnim rije ima" pokazuju da je veina joa uvijek vidjela interes Dubrovnika na strani Venecije, ali je jasno da je oporba brzo ja ala. Uskoro se izdvojila jasno definirana skupina ugledne vlastele koji su otvoreno razmialjali o priznanju ugarske krune i svim koristima koje bi Dubrovniku donio teritorijalni kontinuitet s Dalmacijom i Hrvatskom, te zaatita ugarskog kralja. Osim toga, Ludovikova vojna nadmo dala im je misliti da drugog rjeaenja i nema, jer oslabljena mleta ka dr~ava viae nije niti mogla braniti njihovo podru je od kraljevske i banske vojske. Glavni pobornici priznanja ugarske krune bili su Marin Gozze i Lovro Volcassio. Gozze je bio iskusni diplomat, jer su iza njega bila mnoga poslanstva u Srbiju i Bosnu, te slu~ba na srpskome dvoru. Bio je u dobrim vezama s kraljem Ludovikom joa od 1356. kada je posredovao u ugarsko-mleta kim odnosima, molei mir u ime Mle ana. Tada se je raspravljalo prije svega o Zadru, ali je sam Marin Gozze, koji je bio u osobitoj kraljevoj milosti, pripremao teren za buduu sudbinu Dubrovnika. Iako su vanjsku politiku vodila svjetovna vlastela u Velikom vijeu i Vijeu umoljenih, izuzetnu ulogu meu ugarskim pristalicama imao je i nadbiskup, Ilija Saracha. Autoritetom duhovnog pastira i diplomatskim iskustvom koje je stekao posredujui izmeu dubrova ke vlade i papinske kurije, uvelike je utjecao na tijek i ishod poslani ke misije u Ugarskoj. Za dubrova ku je vladu karakteristi no da nikad nije dopuatala mijeaanje crkvene vlasti u svjetovnu politiku, no nadbiskup Saracha je u~ivao toliko povjerenje da je izabran meu etvoricu poslanika koji su iali Ludoviku 1358. Iako su okolnosti pod kojima je mleta ki knez Marko Superanzio napustio grad prili no mutne, sigurno je da je kasnija pri a kroni ara o prijateljskom rastanku punom razumijevanja prili no uljepaana, za potrebe novih odnosa izmeu Venecije i Dubrovnika, od 15. stoljea nadalje. Zapisnici vijea svjedo e da je knez otiaao iz grada tako ~urno da nije niti ponio sve stvari, ve su mu ih Dubrov ani naknadno poslali u Veneciju. Osim toga, ve po etkom velja e, dok je knez joa bio u gradu, otpo eli su raspravu o ponudi kraljeva izaslanika i odlu ili otpraviti poslanike u Ugarsku. Istodobno su diplomatski pripremali teren u Srbiji i Bosni kojima nikako nije odgovarao veliki politi ki preokret u Dubrovniku. }elei dobiti na vremenu i prikriti svoje namjere, odaslali su poslanike i u Veneciju. Tu je misiju vodio Jakov Menze, jedan od onih koji su formulirali dubrova ke zahtjeve za pregovore s ugarskim kraljem. Dubrova ka vanjska politika iala je korak ispred zbivanja, jer nisu ekali Zadarski mir da bi uspostavili odnose s kraljem i rijeaili svoj odnos s Mle anima. Temeljem toga, kasnije su imali bolju pregovara ku poziciju na dvoru. Osim toga, brzim reagiranjem sprije ili su strana ko razdvajanje vlastele i pobune pu ana koje su potresale dalmatinske gradove. Puna dva mjeseca u vijeu se raspravljalo o dubrova kom polaziatu u predstojeim pregovorima. Imenovano je posebno povjerenstvo petnaestorice najuglednije vlastele koji su u najveoj tajnosti sastavljali naputak za poslanike. Ukoliko bi s bilo kime razgovarali o sadr~aju upute, slijedila bi im globa od 1000 dukata, koliko je u to doba vrijedila pristojna kamena kua. Budui da Dubrovnik nije imao prethodnih ugovora s Ugarskom niti je bio obuhvaen Zadarskim mirom, vlada je smatrala da mo~e razgovarati o druga ijim uvjetima od onih koje su prihvatili ostali dalmatinski gradovi. Uputa poslanicima izglasana u vijeu 11. travnja 1358. o ituje ravnopravan pregovara ki polo~aj koji su Dubrov ani zauzeli. Izaslanici su dobili ovlaatenje i nalog priznati ugarskog kralja za prirodnog gospodara Dubrovnika i ponuditi mu vojnu pomo, ali isto tako i tra~iti gospodarsku, vojnu i politi ku autonomiju grada i proairenje teritorija na Slansko primorje i srednjedalmatinske otoke. S tim uputama i s prijetnjom smrtne kazne za prekora enje ovlaatenja, krenuli su poslanici Petar Ragnina, ivo Bona, ivo Gondola i ivo Crieua, zajedno s nadbiskupom Ilijom Sarachom, te pratnjom od 50-ak ljudi put Viaegrada. Svi su oni bili ve prokuaani diplomati ije se mialjenje atovalo. Ragnina i Gondola bili su i prvi rektori izabrani nakon odlaska mleta kog kneza, ato zna i da su bili meu prvim zagovornicima prougarske opcije. U njihovoj pratnji bili su kancelar, sveenik i ra unovoa, te brojni sluge. Dr~ava ih je sjajno opremila za put, kako bi ostavili ato bolji dojam na dvoru. Pred kralja su trebali izai u novim, sve anim odijelima od purpura i kadife, opaivenim hermelinom. Momci iz njihove pratnje takoer su dobili nove haljine i obuu, u boji po izboru poslanika. Kraljicama, kralju i dvorjanicima su nosili bogate darove, meu kojima, kao osobitu po ast, pet sokolova. Za svaki slu aj, odobrena im je i dodatna svota novca za kupovinu poslastica, na dar kraljevim dvorjanima. U Viaegradu se ovo poslanstvo suo ilo sa samosvjesnim kraljem koji je, temeljem vojnih pobjeda i prava nasljea, postavio uvjete koji su se kosili s o ekivanjima Dubrov ana. Dubrova ki su poslanici bili spremni na kompromis u svim pitanjima, osim kad se radilo o izboru kneza. Kralj je htio sam postavljati kneza u Dubrovniku, kao ato je to inio u drugim dalmatinskim gradovima, a to je za Dubrov ane bilo neprihvatljivo. Poslanici su ostali kod svojih uputa, ne htijui niti pristati na kraljeve uvjete niti otii u Dubrovnik neobavljena posla. Pred kraljem su se pravdali strahom od kazne, ako se vrate protivno mandatu kojeg su dobili od vlade. Sporazum je brzo postignut, jer je Ludovik bio svjestan da bi teako obranio tu krajnju ju~nu to ku svoje dr~ave, pa je smatrao boljim rjeaenjem pridobiti Dubrov ane povlasticama. To je dovelo do ugovora koji je sadr~ao sve bitne to ke dubrova kih zahtjeva i utemeljio budue odnose Dubrovnika i krune svetog Stjepana, odnosno zacrtao put integracije Dubrovnika s Hrvatskom. U sve anoj ispravi izdanoj u Viaegradu 27. svibnja 1358. stajalo je, izmeu ostaloga, da e Dubrov ani sami birati kneza, a kralj e ga samo potvrditi. Priznato im je pravo na Slansko primorje koje su tra~ili, a rijeaeni su i teritorijalni sporovi s Lastovljanima koji su se htjeli odvojiti od Dubrovnika i sklopiti zaseban ugovor s Ludovikom. Kralj, njegovi dvorjanici, crkveni velikodostojnici i dubrova ki poslanici sve ano su se zakleli na ugovor 27. svibnja, ali je on, na inzistiranje poslanika, po eo vrijediti tek nakon ato je prihvaen u dubrova kom Velikom vijeu, 18. srpnja 1358. U diplomatskoj komunikaciji to je zna ilo da se radi o ugovoru dviju ravnopravnih strana, a ne o naredbi vladara. Diplomatska akcija time nije bila zavrena, jer je jo ostalo nerazrijeenih teritorijalnih pitanja i, iznad svega, pitanje izbora kneza. Pregovore oko toga nastavili su iskusni diplomati Marin Gozze i Lovro Volcassio, koji su ostali na dvoru sve dok kralj nije odustao i od potvrivanja dubrova kog rektora i dao Dubrov anima potpunu slobodu u tom pitanju. Ostao je jedino kod zahtjeva da izabrani knez ne smije biti Mle anin niti itko od kraljevih neprijatelja, a to i nije bilo nikakvo stvarno ograni enje, jer dubrova koj vlasteli nije bilo niti na kraj pameti birati bilo koga izvan vlastitoga kruga. Poslanici su ishodili joa i pravo slobodne trgovine s Raakom, ak i u vrijeme sukoba s ugarskim kraljem, ato je bio vitalni gospodarski interes Dubrovnika. U gradu je na vijest o ovom diplomatskom uspjehu zavladalo takvo veselje da su, protivno statutu, vijenici dopustili poslanicima da za sebe osobno tra~e od kralja otoke ju~no od Kor ule, te podru je oko Omiaa. Nominalna kraljevska vlast donijela je, uz sve prednosti i bojazan da e se poremetiti druatveni odnosi i poredak u gradu. Nasuprot seniorsko-vazalskoj hijerarhiji koju je podrazumijevala kraljevska vlast, dubrova ko je plemstvo temeljilo svoj druatveni polo~aj na porijeklu i pravu na upravljanje gradom koje se realiziralo lanstvom u Velikom vijeu, zatvorenom za sve osim vlasteoskog kruga. Zbog toga je dodjeljivanje asti i vlasti pojedincima moglo ugroziti samu koncepciju dubrova ke vlasteoske uprave, dovraenu upravo u prvoj polovici 14. stoljea. Strah od uplitanja kraljevske vlasti u dubrova ku druatvenu hijerarhiju, ve definiranu dominacijom vlastele nad pu anima i ravnopravnoau sve vlastele u natjecanju za vlast, o ituje se i u odredbi koju je Veliko vijee izglasalo u vrijeme pregovora s Ludovikom. Pod prijetnjom smrtne kazne i oduzimanja dobara, zabranjeno je svim Dubrov anima tra~iti i primiti od kralja ili nekog drugog, bilo kakvu milost, slu~bu, vlast ili posjed na dubrova kom podru ju i izvan njega. Nisu smjeli primiti niti ispravu suprotnu dubrova kim obi ajima i zakonima. Pravo podjele posjeda i slu~bi za dubrova ke je graane i vlastelu imalo samo Veliko vijee, ato je u odredbi izri ito naglaaeno. Ovo prijetee osiguranje gradske autonomije i vlasteoskog monopola unoaenjem u statut dobilo je snagu zakona koji je vrijedio za sve graane, no ono se prije svega odnosilo na poslanike u Ugarsku. Odreda uglednici i bogataai, oni su svakako bili osobe od povjerenja, ali je, s druge strane, upravo va~nost njihove misije izazivala sumnju. Kralj je imao ovlasti uzdii te ljude u ast viteatva ili ak dvorjaniatva, dati im posjede, pa ak i nametnuti ih za vladare gradu u ije su ime doali pregovarati. Senatori su bili svjedoci zbivanja u dalmatinskim gradovima, gdje je kralj postavljao svoje ljude, oduzimao im pravo izbora kneza, nametao im vlast bana i time oduzimao velik dio autonomije. Osobna mo poslanika, proizaala iz njihova ugleda i veza mogla je, u sprezi s kraljevskim autoritetom, ugroziti dubrova ku autonomiju, temeljenu na posve druk ijoj tradiciji i druatvenim odnosima. Znamenito geslo "Obliti privatorum publica curate", iako uklesano kao podsjetnik iznad vrata vijenice, nije uvijek bilo pred o ima pojedinaca. Nasuprot deklariranom vlasteoskom idealu opeg dobra, privatni je interes nerijetko prevagnuo. Zbog toga se dubrova ka vlada svim sredstvima suprotstavljala ne samo zloupotrebi poslani kog polo~aja i utjecaja i koristi koja bi proizlazila iz te slu~be, ve i bilo kakvoj inicijativi poslanika u vezi s misijom. Iz kasnije perspektive, godina 1358. bila je ishodiana to ka prave autonomije Dubrovnika i njegova svekolikog procvata, no tada kada je grad stajao na prekretnici i kada se, u neizvjesnosti krojila njegova budunost, iza vrata Senata postupalo se odlu no, ali krajnje oprezno, korak po korak. Ondje se krojila vanjska politika i vukli su se konci svih diplomatskih akcija, a poslanici su morali biti samo izvraitelji odredbi izglasanih u vijeu i nisu mogli samostalno nastupati niti u najmanjim stvarima. Vijee umoljenih je odlu ivalo kada e otii i kada e se vratiti, s kime e razgovarati, kakve e darove nositi, s kojim e zahtjevima nastupiti, koliko smiju ili ne smiju popustiti. Poslanicima je bilo prepuateno samo zaodjenuti zahtjeve svoje vlade u slatke, kiene ili laskave rije i koje e ih dovesti do cilja. Jedan od vinovnika povoljnoga ugovora s Ugarskom, Marin Gozze, bio je povjerljiva osoba kralja Ludovika. Osobni utjecaj koji je stekao na kraljevu dvoru bio je na korist Dubrovnika, ali je istodobno budio sumnji avost vlade od moguih Marinovih vlastohlepnih ambicija koje bi mogao ostvariti kraljevom voljom. Kad im je kralj po etkom 1361. poslao privilegij kojeg je ishodio Gozze, odgovorili su mu prili no hrabrim i otvorenim pismom, u kojem odri u pravo svome graaninu da na svoju ruku razgovara s kraljem o dubrova kim unutraanjim pitanjima. Ispri avajui se lijepim rije ima zbog svoje preuzetnosti, senatori ipak jasno poru uju kralju da prema njihovim uredbama, po kojima su sa uvali svoj grad, ugovore ne sklapa jedan graanin, ve samo svi zajedno, u vijeima. Marina su pozvali da u roku od tjedan dana doe pred vijee opravdati svoj postupak i doka~e da se nije htio nametnuti za tiranina. Kralj je odgovorio pismom kojim uvjerava vladu da Marin nije inio niata protiv asti dubrova ke opine kojoj je odan. Gozze je u toj prilici iskoristio kraljevu naklonost, jer se nije odazvao pozivu dubrova kog vijea, nego je tu~io vladu hrvatsko-dalmatinskom banu, ime je samo potvrdio strahove vlastele. Kasnije je Marin Gozze ponovo postao poslanikom dubrova ke opine, a biran je i za suca, te zapovjednika vojske. Rasprave o njegovim ambicijama su utihnule, ali sumnje su ostale, jer dubrova kim vijenicima nije bila va~na samo korist grada nego i poativanje na ela jednakosti i zajedni kog odlu ivanja sve vlastele. I kasnije, kad su mnogi Dubrov ani postali kraljevi vitezovi i dvorjanici, u zapisnicima vijea i poslani kim uputama mnogo se puta ponavlja upozorenje da poslanik ne smije tra~iti od kralja milost ili slu~bu za sebe, ve mora izvraiti zadau koja mu je povjerena kao opunomoeniku dubrova ke opine. U tu svrhu mora "o itovati i upregnuti sav svoj um kako bi rje itoau obranio ast i sa uvao svoju zemlje, nastupajui kao njezin poslanik, a ne kao kraljev pouzdanik." Vlada je rado koristila usluge svojih graana koji su imali utjecaj na dvoru za pregovore, prenoaenje informacija i sastavljanje poslani kih uputa. Oni su ak poslali neka vrsta stalnih poslanika, u vrijeme dok su prvenstvo u diplomaciji joa uvijek imali oratori izabrani u Senatu. No, s druge strane, stalno su bili izlo~eni sumnji i nadzoru i morali su uvijek iznova dokazivati svoju odanost Dubrovniku. Svaka diplomatska akcija izvedena na svoju ruku, bez znanja i odobrenja dubrova kih vijea, bila je strogo ka~njena, neovisno o tome je li ishod bio povoljan ili nepovoljan. Dogaalo se da poslanik koji je morao djelovati brzo i zato nije mogao obaviti konzultaciju dobije pohvalu i nagradu zbog koristi koju je donio gradu, a potom kaznu zbog svoje preuzetnosti. Strogim nadzorom ponaaanja i djelovanja poslanika Dubrov ani su uspjeli sa uvati ugled te slu~be i toliko va~nu ravnote~u vlasti. Na ela poslani ke slu~be postavljena u 14. stoljeu ostala su vrijediti do kraja Republike. An~uvinska vlast u Dalmaciji otvorila je razdoblje integracije i procvata. Dalmatinski gradovi koje je mleta ka vlast vrednovala samo kao svoja politi ka i strateaka uporiata, razvijali su se pod ugarskom vlaau u skladu sa svojim prirodnim mogunostima. Politi ko povezivanje s s Hrvatskom i Ugarskom, potaklo je njihov gospodarski rast i uklju ilo ih u europske tijekove ja e nego ikada prije. Dubrovnik je postigao joa i viae, budui da nije inkorporiran u ugarsko kraljevstvo na potpuno isti na in kao ostali dalmatinski gradovi. Pregovori koje je Ludovik I zapo eo s povlaatene i nadmone pozicije, okon ani su ugovorom koji je Dubrov anima osigurao daleko viae autonomije nego ato su prije imali, proairenje teritorija i zaatitu kraljeva suvereniteta. Ludovik je pokuaavao sna~nije utjecati na prilike u Dubrovniku i doista zavladati njime, no nakon njegove smrti, u vrijeme dinasti ke krize i poslije, za kraljevanja Sigismunda i drugih kraljeva, grad je uglavnom vladao sam sobom. Odnosi grada i krune bili su u toj mjeri skladni da su dubrova ki kroni ari reinterpretirali po etak ugarskog suvereniteta, podr~avajui uvjerenje da su Dubrov ani iz suate odanosti prionuli uz ugarskog kralja i prelazei preko injenice da je Ludovik nakon Zadarskog mira bio u nadmonoj poziciji koju je valjalo priznati. No, bez obzira na taj redizajn vlastite proalosti, stoji tvrdnja da su Dubrov ani okon ali presudnu diplomatsku akciju izuzetno povoljno po sebe. Ugarske kraljeve priznavali su svojim prirodnim gospodarima, pjevali im laude na Bo~i, Uskrs i svetoga Vlaha i isticali ugarski grb i kraljevsku zastavu kao znakove suvereniteta, ali su zapravo vladali sami, tako da se od 1358. godine mo~e govoriti o samostalnome Dubrovniku, to jest o republici. Kralj je u pobjedni kom zanosu istakao poniznost dubrova kih poslanika koji su ga na koljenima molili da primi Dubrovnik meu gradove krune. Ta poslani ka poniznost bila je zapravo diplomatska u inkovitost koja je postigla ne samo taj cilj, nego je sa uvala Dubrova ku Republiku joa mnogo stoljea nakon propasti ugarskog kraljevstva. Izvori i literatura: Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, ed.N. Nodilo, MSHSM, XIV, Scriptores I, Zagreb 1883, 165-301. Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. N. Nodilo, MSHSM, 25, Zagreb 1893. Diversis, Filip de, Opis Dubrovnika, Dubrovnik 1983. (Diversis de Quartigianis, Ph. de, Situs aedificorum politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii ad ipsius senatum descriptio, ed. Vitaliano Brunelli, Programma dell'I. R. Ginnasio Superiore in Zara 23, 1879/80, 3-54; 24, 1880/81, 3-48; 25, 1881/82, 3-36. Foreti, Vinko, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Starine 50, 1960, 251-278. Foreti, Vinko, Povijest Dubrovnika do 1808, I dio, Od osnutka do 1526, MH Zagreb 1980. Gel i, Josip, Monumenta Ragusina, Libri reformationum, MSHSM, vol. XIII, tom II, Zagreb 1882; vol. XXVII, tom III, Zagreb 1895; vol. XXVIII, tom IV, Zagreb 1896; vol. XXIX, tom V, Zagreb 1897. Gelcich, Josip - Thallczy, Lajos, Diplomatarium relationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest, 1887. Gruber, Dane, Borba Ludovika I s Mle anima za Dalmaciju (1348-1358), Rad 152, 1903, 32-161. Gruber, Dane, Dalmacija za Ludovika I (1358-1382). I. dio (1358-1367), Rad 166, 1906, 164-215; II. dio, Rad 168, 1907, 163-240. Kreki, Bariaa, Vuk Bobaljevi, Zbornik radova SAN XLIX, Vizantoloaki institut 4, Beograd 1956, 116-140. Krizman, Bogdan, O dubrova koj diplomaciji, `K, Zagreb 1951. Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272 MHJSM, vol. IX, Zagreb 1904. Lucius, Ivan, Povijesna svjedo anstva o Trogiru, Split 1979. Ljubi, `ime, Listine o odnoaajih izmeu ju~noga slavenstva i Mleta ke republike, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Zagreb 1868-1878, sv. II, III, V. Matkovi, Petar, Spomenici za dubrova ku povijest u vrijeme ugarsko-hrvatske zaatite, Starine JAZU I, Zagreb 1869. Medini, Milorad, Dubrovnik Gu etia, SAN, Posebna izdanja, knjiga 210, Odelenje druatvenih nauka, knjiga 9, Beograd 1953. Novak, Grga, Comes, potestas, prior, consul, rector, capitaneus i miles grada Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L, 1928-29, Split 1932, 227-273. Raukar, Tomislav, Komunalna druatva u Dalmaciji u XIV stoljeu, Historijski zbornik XXXIII-XXXIV, 139-209. Smi iklas Tadija, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, svesci IX, II-XVII, Zagreb 1904-1981. Povijesni arhiv Dubrovnik XXVII.1, Lettere di Levante III, Acta Consilii Rogatorum Sa~etak Pobjedom u ratu s Mle anima ugarski kralj Ludovik I proairio je sredinom 14. stoljea svoju dr~avu na obalu Jadrana i pripojio dalmatinske gradove prirodnom hrvatskom zaleu. Ta velika politi ka promjena na Jadranu stavila je pred dubrova ku vladu zadau koju je trebalo vrlo promialjeno rijeaiti. Kao i u drugim slu ajevima, njihovo je najja e oru~je bila diplomatska umjeanost pomou koje su ostvarili najveu moguu korist za grad uz najmanje sukoba sa zainteresiranim stranama. U pregovorima koje su zapo eli u vrlo povoljnom trenutku, ne ekajui krajnji ishod rata koji bi ih doveo pred gotov in, dubrova ki senatori su postavili nekoliko temeljnih ciljeva od kojih uglavnom nisu odstupili. Prvi cilj bio je ui u novu politi ku zajednicu kao corpus separatum, ne zato ato Dubrov ani ne bi osjeali pripadnost Dalmaciji, ve zato da bi sa uvali autonomiju i osobite druatvene odnose unutar monarhije. Druga va~na stvar bila je sa uvati pravo trgovine u Srbiji i Bosni, unato  njihovim sukobima s ugarskim kraljem. Tree ato su htjeli postii bilo je priznanje prava na proairenje teritorija. Dugotrajni pregovori zavraili su ugovorom u Viaegradu, 27. V. 1358. koji je Dubrov anima zajam io sve ato su tra~ili. Doduae, Dubrovnik je mogao ui u hrvatsko-ugarsku dr~avu jedino kao dio Dalmacije, jer je kralj na tome temeljio svoje legitimno pravo, ali je de facto ostvario potpunu autonomiju. Godinom 1358. po elo je razdoblje samostalnosti Dubrovnika, unato  nominalnoj vlasti ugarskih kraljeva koju su priznavali do propasti hrvatsko-ugarske dr~ave 1526. godine. Diplomatski uzusi postavljeni u toj prilici ostali su vrijediti do kraja Republike, kao njezino temeljno, ako ne i jedino oru~je. Zdenka Janekovi Rmer Priznanje krune svetog Stjepana - izazov dubrova ke diplomacije Kralj Ludovik I An~uvinac je sredinom 14. stoljea doaao u priliku proairiti vlast na Dalmaciju koju je smatrao svojim nasljeem, temeljem davnih ugovora izmeu dalmatinskih gradova i Kolomana. Izlazak Ugarske na more i mleta ki poraz doveli su i Dubrovnik u situaciju koja je zahtijevala politi ke promjene. Odlu ujui o novom usmjerenju vanjske politike, dubrova ka vlada je bila svjesna prednosti pregovara ke pozicije Dubrovnika koji nikada nije bio pod vlaau ugarskih kraljeva, a zbog njegova zemljopisnog polo~aja na na krajnjem jugu Dalmacije, obje su strane bile svjesne da bi ga teako vojno osvojile i joa te~e branile. Dubrovnik je valjalo pridobiti, a ne osvojiti. Ugarsko - mleta ki rat zavraio je mirom u Zadru, sklopljenim 18. II. 1358, kojim je Dalmacija uala u hrvatsko-ugarsku dr~avu. U tu je zajednicu posebnim, Viaegradskim ugovorom, uaao i Dubrovnik, pod povoljnijim uvjetima od ostalih dalmatinskih gradova. Ti su dogaaji, kao ato je poznato, bili presudni za kasnije integrativne procese u hrvatskim zemljama. Vrata ugarskom utjecaju u Dubrovniku otvorena su stjecanjem Stona 1333. godine. Tada se Dubrovnik teritorijalno spojio s Dalmacijom, te je uskoro bio uvu en u borbe izmeu Venecije i Ugarske za vlast nad stonskim podru jem, koje je bilo vjekovni strateaki klju  Republike. Sredinom stoljea, na vijest o obnovljenim sukobima izmeu Venecije i Ugarske, oja ali su glasovi koji su tra~ili politi ke promjene. Uskoro se izdvojila jasno definirana skupina ugledne vlastele koji su otvoreno razmialjali o priznanju ugarske krune i svim koristima koje bi Dubrovniku donio teritorijalni kontinuitet s Dalmacijom i Hrvatskom, te zaatita ugarskog kralja. Glavni pobornici priznanja ugarske krune bili su Marin Gozze i Lovro Volcassio. Iako su vanjsku politiku vodila svjetovna vlastela u Velikom vijeu i Vijeu umoljenih, izuzetnu ulogu meu ugarskim pristalicama imao je i nadbiskup, Ilija Saracha. Autoritetom duhovnog pastira i diplomatskim iskustvom koje je stekao posredujui izmeu dubrova ke vlade i papinske kurije, uvelike je utjecao na tijek i ishod poslani ke misije u Ugarskoj. Misija je po ela prije samog odlaska poslanika u Ugarsku, pripremanjem terena u Srbiji i Bosni kojima nikako nije odgovarao veliki politi ki preokret u Dubrovniku, te, dakako, u Veneciji. Dubrova ka vanjska politika iala je korak ispred zbivanja, jer nisu ekali Zadarski mir da bi uspostavili odnose s kraljem i rijeaili svoj odnos s Mle anima. Temeljem toga, kasnije su imali bolju pregovara ku poziciju na dvoru. Osim toga, brzim reagiranjem sprije ili su strana ko razdvajanje vlastele i pobune pu ana koje su potresale dalmatinske gradove. Puna dva mjeseca u vijeu se raspravljalo o dubrova kom polaziatu u predstojeim pregovorima. Imenovano je posebno povjerenstvo petnaestorice najuglednije vlastele koji su u najveoj tajnosti sastavljali naputak za poslanike. Ukoliko bi s bilo kime razgovarali o sadr~aju upute, slijedila bi im globa od 1000 dukata, koliko je u to doba vrijedila pristojna kamena kua. Budui da Dubrovnik nije imao prethodnih ugovora s Ugarskom niti je bio obuhvaen Zadarskim mirom, vlada je smatrala da mo~e razgovarati o druga ijim uvjetima od onih koje su prihvatili ostali dalmatinski gradovi. Uputa poslanicima izglasana u vijeu 11. travnja 1358. o ituje ravnopravan pregovara ki polo~aj koji su Dubrov ani zauzeli. Izaslanici su dobili ovlaatenje i nalog priznati ugarskog kralja za prirodnog gospodara Dubrovnika i ponuditi mu vojnu pomo, ali isto tako i tra~iti gospodarsku, vojnu i politi ku autonomiju grada i proairenje teritorija na Slansko primorje i srednjedalmatinske otoke. S tim uputama i s prijetnjom smrtne kazne za prekora enje ovlaatenja, krenuli su poslanici Petar Ragnina, ivo Bona, ivo Gondola i ivo Crieua, zajedno s nadbiskupom Ilijom Sarachom, te pratnjom od 50-ak ljudi put Viaegrada. Svi su oni bili ve prokuaani diplomati ije se mialjenje atovalo. Ragnina i Gondola bili su i prvi rektori izabrani nakon odlaska mleta kog kneza, ato zna i da su bili meu prvim zagovornicima prougarske opcije. Pregovori sa samosvjesnim kraljem koji je, temeljem vojnih pobjeda i prava nasljea postavljao svoje uvjete nisu bili laki, ali su zavraeni uspjeano. Viaegradski ugovor od 27. V. 1358. sadr~ao je sve bitne to ke dubrova kih teritorijalnih i politi kih zahtjeva i utemeljio budue odnose Dubrovnika i krune svetog Stjepana, odnosno zacrtao put integracije Dubrovnika s Hrvatskom. Na ovom mjestu valja posebno upozoriti na odnos dubrova ke vlade prema vlastitim poslanicima, vinovnicima tog velikog diplomatskog uspjeha. Naime, osobna mo poslanika, proizaala iz njihova ugleda i veza mogla je, u sprezi s kraljevskim autoritetom, ugroziti dubrova ku autonomiju, proizaalu iz posve druga ije tradicije i druatvenih odnosa. Zakonom je zabranjeno tra~iti i primiti od kralja ili nekog drugog, bilo kakvu milost, slu~bu, vlast ili posjed na dubrova kom podru ju i izvan njega. Takoer je bila zabranjena bilo kakva osobna inicijativa poslanika. Konci diplomatskih akcija vukli su se u Senatu, a poslanici su morali biti samo izvraitelji mandata. Vijee umoljenih je odlu ivalo kada e otii i kada e se vratiti, s kime e razgovarati, kakve e darove nositi, s kojim e zahtjevima nastupiti, koliko smiju ili ne smiju popustiti. Poslanicima je bilo prepuateno samo zaodjenuti zahtjeve svoje vlade u slatke, kiene ili laskave rije i koje e ih dovesti do cilja. O tome rje ito govori slu aj Marina Gozze, zbog ije je moi vlada uala u izravni sukob s kraljem. Ispri avajui se lijepim rije ima zbog svoje preuzetnosti, hrabro i otvoreno su napisali kralju da njihove pregovore vode vijea, a ne jedan graanin: "quia non fiunt tractamenta nostre terre ab uno cive, sed a multis civibus in nostris consiliis ordinatis". Gu etieve intervencije na dvoru zapravo su iale u prilog dubrova koj politici, ali su bile previae samostalne, izvan nadzora vlade, a to u Dubrovniku nije bilo dopuateno. Mnogo se puta u izvorima napominje da je poslanik slu~benik Republike, a ne "familiaris" bilo kojeg stranog vladara. Takva na ela poslani ke slu~be bila su i u kasnijim stoljeima jedan od temelja djelotvornosti dubrova ke diplomacije, ali i opstojnosti Republike. Dogaalo se da poslanik koji je morao djelovati brzo i zato nije mogao obaviti konzultaciju dobije pohvalu i nagradu zbog koristi koju je donio gradu, a potom kaznu zbog svoje preuzetnosti. Na kraju valja napomenuti da je an~uvinska vlast u Dalmaciji otvorila je razdoblje integracije i procvata. Dalmatinski gradovi koje je mleta ka vlast vrednovala samo kao svoja politi ka i strateaka uporiata, razvijali su se pod ugarskom vlaau u skladu sa svojim prirodnim mogunostima. Politi ko povezivanje s Hrvatskom i Ugarskom, potaklo je njihov gospodarski rast i uklju ilo ih u europske tijekove ja e nego ikada prije. Dubrovnik je u toj diplomatskoj akciji osigurao svoju autonomiju, tako da se od 1358. mo~e govoriti o Dubrova koj Republici. Tome treba pridodati i injenicu da je ulaskom u hrvatsko-ugarsku dr~avu definitivno odredio svoju pripadnost, a to je imalo bitne posljedice u procesu integracije hrvatskih zemalja. Diplomatska u inkovitost koja se o itovala u toj i u mnogim kasnijim prilikama, sa uvala je tu Republiku joa mnogo stoljea nakon propasti ugarskog kraljevstva.  Gruber, Borba Ludovika I, 32-161.  Foreti, Godina 1358, 251. Ljubi, Listine I, 369; V, 319, 334-336. Gruber, Borba Ludovika I, 139-143, 151, 156-160.  Foreti, Povijest Dubrovnika I, 132. Isti, Godina 1358, 251.  Gruber, Dalmacija, 169-178.  Farlati spominje da su Dubrov ani ve 1349. poslali poslanstvo Ludoviku i estitali mu na pobjedi u Napulju. Osim toga, u zapisnicima Malog vijea iz 1350. sa uvana je odluka kojom se Dioniziju, barunu ugarskoga kralja, dodjeljuje dubrova ko graanstvo. Medini, Dubrovnik Gu etia, 45. Monumenta Ragusina II, 114.  Medini, Dubrovnik Gu etia, 19-39. Monumenta Ragusina II, 155, 168.  "... Mate Menzii de Menze.. dixit in dicto maiori consilio, in arengera, aliqua verba non honesta et contra honorem domini comitis... et est dignus punicione." Monumenta Ragusina II, 198.  Gruber, Borba Ludovika I, 142-143.  Gruber, Dalmacija, 168-170. Monumenta Ragusina II, 208, 213.  Ljubi, Listine V, 277-283.  Monumenta Ragusina II, 338; V, 331-332. Codex diplomaticus IX, 274; X, 323; XIII, 137, 139, 181. Medini, Dubrovnik Gu etia, 40-46.  Resti, 136. Monumenta Ragusina II 207-208, 210-211, 219, 234, 244. Gruber, Dalmacija, 171, 180-181. Isti, Borba Ludovika I, 84-86.  Monumenta Ragusina II, 208-212, 210, 213.  Monumenta Ragusina II, 197, 202, 205, 209, 217; III, 193; IV, 111.  Monumenta Ragusina II, 209, 211, 215-218. Gruber, Dalmacija, 172.  Foreti, Godina 1358, 252-256, 262. Monumenta Ragusina III, 229-230. Diplomatarium, 3-8. Matkovi, Spomenici, 141-142. Resti, 137.  Monumenta Ragusina II, 229-230.  Monumenta Ragusina II, 210, 214, 233-234, 236-237, 256. Diplomatarium, 8, 15. Listine II, 2-3. Gruber, Dalmacija, 185.  Liber statutorum, VIII, 99. 5. III. 1358. Monumenta Ragusina II, 211.  Novak, Comes, 246-249. Lucius, Povijesna svjedo anstva, 837-866.  Foreti, Povijest Dubrovnika I, 137.  Vidi: Krizman, O dubrova koj diplomaciji, 29-35. Diplomatarium, passim. Lettere di Levante, passim.  "..quod est contra nostros ordines, per quos conservamus nos sub vostro dominio et cotidie ampliamus; quia non fiunt tractamenta nostre terre ab uno cive, sed a multis civibus in nostris consiliis ordinatis." Monumenta Ragusina III, 68, 70, 71-72. Diplomatarium, 17-19. Gruber, Dalmacija, 211-213, 222.  Monumenta Ragusina III, 81, 109-110, 114. Diplomatarium, 24-25. Foreti, Povijest Dubrovnika I, 316. Gruber, Dalmacija II, 7.  "...loquendo ut ambassiator noster, et non ut familiaris eiusdem domini nostri." Monumenta Ragusina IV, 159-161.  Monumenta Ragusina IV, 119, 122, 158, 161, 178, 184, 204, 255. Diplomatarium, 68, 75-79. Krizman, O dubrova koj diplomaciji, 9.  Kreki, Vuk Bobaljevi, 132, 133. PAD, Lett. Lev. XVI, 184. Cons. Rog. XIV, 204'; XV, 37-37', 43', 48.  Raukar, Komunalna druatva, 139-209.  Ragnina, 230-231. Diversis, Opis Dubrovnika, III, V, 47. Resti, 137-138.  Foreti, Povijest Dubrovnika I, 138. Matkovi, Spomenici, 148-154.  Diplomatarium, 21. 8:PRxz\^""&&L+N+>5@5<<X@Z@DDrOtO$R%RhYjYcchh6j|jnntt({*{v~x~ƒȉʉΕЕHJ?~!<ΞPnȡr*D*H :6CJhnH j0JCJU CJhnH \.0TV"P+D5D'RnYpYt ~Prd $d .0TV"P+D5D'RnYpYt ~Pr**v ب̩Ԭ֬ B|ں ^tn4.:D&~RApVZ, x            ar**v ب̩Ԭ֬ B|ں ^tn$d d :ب̩:n 46.0:<DF&(~RTABprtVXZ\, . x z       CJOJQJhnH j0JCJU6CJhnH  CJhnH Xn4.:D&~RApVZd Z, x                   ( @ X Z \ " "&`#$d    ( * 6 8 < > @ B N P T V X Z \ " " ""hnH 0JmH0J j0JU CJhnH $@P/ =!"#$% PAGE 16 PAGE 17  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r a(< . R w_t,` %$'*/25I8;{= @;A$CE'IJ4LC $4z8^A7{"&Me Z 4 y     ^A7"e  C               Kk'0L8@G8LRU\ en7wC=;v    ddo :  rnZ   Istvn Rmer*C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOMAC.DOC@yyhGyy(  !"#$%&'@(@)@*@+@,@-@.@/@0@1@2@3@4@5@6@7@8@9@:@;@<@=@>@?@@@A@B@C@D@E@F@G@H@I@J@K@L@N@O@P@Q@R@T@U@V@W@X@Y@Z@[@\@]@^@_@`@a@b@c@d@e@f@g@h@i@j@k@l@m@n@o@p@q@r@s@t@u@v@w@x@y@z@{@|J}J~JJJӂӃӄCPPPP P PPPPPPPPPP P"P$P&P(P*P,P.P0P2P4P6P8P:P<P>P@PBPDPFPHPJPLPNPPP@PTPVPXPZP\P^P`PbPdPfPhPjPlPnPpPrPtPvPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPP8@PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPPPP@PPP GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hK3FK3FNd3!d.{?Zdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn Rmer 1413 ""$d  Istvn Rmer [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Numbera(< . R w_t,` %$'*/25I8;{= @;A$CE'IJ4Leh $4z8^A7{"&Me Z 4 y eh ''*\\\K]]]^*_M`k``+bbcccddeff gsggg)h>h?h@hAhBhChOhPhQh]h^h_h`hahbhchfh@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @ @@@@@@@@@@@@@@  "$': "rnZ "" Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer*C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOMAC.DOC Istvn Rmer4C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Diplomacija - 1358.DOC Istvn Rmer4C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Diplomacija - 1358.DOC@\\SZ\\G CJmH nHF$d G CJmH nH 0hh  !"#$%&'@(@)@*@+@,@-@.@/@0@1@2@3@4@5@6@7@8@9@:@;@<@=@>@?@@@A@B@C@D@E@F@G@H@I@J@K@L@N@O@P@Q@R@T@U@V@W@X@Y@Z@[@\\\\\J]J^J_T`TaTbTcTdefg>h?hChHhJhKhMhNhOhPhQhVhXhYh[h\h]h^hchdheh@AAA A AAA@AAAAAA @"A$A&A(@*A,A.A0A2@4A6A8A:A<A>A@AB@DAFAHAJALANAP@@ATAV@XAZA\A^A`AbAdAfAhAjAlAnApAr@tAvAxAzA|A~@AAAA@AAAAAAA@@8@@@@@@@@AAAAAA@AںA@ @@@@@@@@@@@@@@ @"@ A( A2 A6 A"A< @> @ @ A@ AJ AN A"AT @V @ @ @ "@ GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hK3F6=Jh mL'!d]\Zdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn RmerG $ bjbjَ &\ %]/u 8-, (;======$ "a0ae0;  ;~;;Y ϛ0 ;Root Entry FS$g ϛ0@1Table#WordDocument&SummaryInformation(0h mL ՜.+,D՜.+,D hp|   a']  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048776-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi4tvMicrosoft Word 8.0m@@6R,j@TDocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@dz4j@pGjNd ՜.+,D՜.+,D hp|   a3.{  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048776-D60C-11D2-82C0-88BA7BD17E10}$@P/ =!"#$% PAGE 16 PAGE 17 Z, x                   ( @ X Z \ &`#$d    ( * 6 8 < > @ B N P T V X Z \ 0JmH0J j0JU CJhnH  [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph Font6*@6Endnote ReferenceH*8&@8Footnote ReferenceH*,@,Header  9r , @",Footer  9r &)@1& Page Numbera(< . R w_t,` %$'*/25I8;{= @;A$CE'IJ4L[ $4z8^A7{"&Me Z 4 y [ ''*%vyz{ |C}a}}!̀Z ~iڄ569EFGST\@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@@@@  "$': \ rnZ\  Unknown Istvn Rmer '!! Istvn Rmer*C:\My Documents\Zdenka\Radovi\DIPLOMAC.DOC Istvn Rmer4C:\My Documents\Zdenka\Radovi\Diplomacija - 1358.DOC@e 0hh0  !"#$%&'@(@)@*@+@,@-@.@/@0@1@2@3@4@5@6@7@8@9@:@;@<@=@>@?@@@A@B@C@D@E@F@G@H@I@J@K@L@N@O@P@Q@R@T@U@V@W@X@Y@Z@[@\@]@^@_@`@a@b@c@d@e@f@g@h@i@j@k@l@m@n@o@p@q@r@s@t@u@v@w@x@yyy@z@{@|J}J~JJJӂӃӄ459>@ACDEFGLNOQRSTYZ[@AAA A AAA@AAAAAA @"A$A&A(@*A,A.A0A2@4A6A8A:A<A>A@AB@DAFAHAJALANAP@@ATAV@XAZA\A^A`AbAdAfAhAjAlAnApAr@tAvAxAzA|A~@AAAA@AAAAAAA@@8@@@@@@@@AAAAAA@AAA@AAAAAA@AAAA@A@AAAAAA@AAAA@ @@@@@@@@@@@@@@ @& @ A( A2 A6 A8 A< @> @ @ A@ AJ AN AP AT @V @ @ @X @ GTimes New Roman5Symbol3& ArialC1Letter Gothic#hK3FHL3FNd3!d.{Zdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer Istvn Rmer```````_xh(X(=34<<<<<<<<4xh(X(=3 GggggggggGxh(X(=3 G  bjbjَ "y %]F8 $ll($F<00  GjRoot Entry FS$g Gj@1Table/WordDocument"SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjj0Tablen GjNd ՜.+,D՜.+,D hp|   a3.{  Zdenka Janekovi Rmer Title 6> _PID_GUIDAN{54048776-D60C-11D2-82C0-88  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0t  0 < HT\dlZdenka Janekovi Rmerden Istvn RmervistvNormalR Istvn Rmervi3tvMicrosoft Word 8.0m@@dz4j@pBA7BD17E10}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~