Pregled bibliografske jedinice broj: 135090
Odnos razine leukocitnih biljega u ispirku čeljusnih sinusa i stupnja bronhalne hiperreaktivnosti u bolesnika s kroničnim sinuitisom
Odnos razine leukocitnih biljega u ispirku čeljusnih sinusa i stupnja bronhalne hiperreaktivnosti u bolesnika s kroničnim sinuitisom, 2003., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 135090 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Odnos razine leukocitnih biljega u ispirku čeljusnih sinusa i stupnja bronhalne hiperreaktivnosti u bolesnika s kroničnim sinuitisom
(RELATION BETWEEN CELLULAR MARKERS IN SINUS FLUID AND LEVEL OF BRONCHIAL HYPERREACTIVITY IN PATIENTS WITH CHRONIC RHINOSINUSITIS.)
Autori
Vagić, Davor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
13.02
Godina
2003
Stranica
112
Mentor
Kalogjera, Livije
Ključne riječi
stanični biljezi; ispirak sinusa; bronhalna hiperreaktivnost
(cellular markers; sinus lavage; bronchial hyperreactivity)
Sažetak
Povezanost astme i kroničnog rinosinuitisa poznata je dulje vrijeme. Istraživanje je proučavalo utjecaj endosinusne terapije kroničnog rinosinuitisa na donje dišne putove. Kod 18 ispitanika s blažom do srednje jakom astmom ili bronhalnom preosjetljivošću, koji su imali i kronični rinosinuitis, učinjena je sinusoskopija čeljusnih sinusa i endosinusno terapija sa 4 mg deksametazona i 20 mg gentamicina tijekom 5 dana. Ispirak sinusa i serum uzeti su prije terapije i neposredno nakon terapije, a tijekom sinusoskopije učinjen je i mikrobiološki obrisak sinusa. Eozinofilni kationski protein (ECP), triptaze i mijeloperoksidaza (MPO) analizirani su prije i poslije liječenja. ECP i triptaze bili su značajno viši prije terapije, dok MPO nije bio značajno povišen. ECP i triptaze značajno padaju nakon terapije u serumu i u ispirku. MPO ne pokazuje značajne promjene nakon terapije. Značajnu povezanost staničnih biljega u serumu nalazimo prije liječenja, ali ne i nakon liječenja. ECP, uglavnom korišten u procjeni astme, najviše je smanjen nakon terapije u serumu, dok su triptaze najviše pale u ispirku. Endosinusna terapija, korištena u ovom radu, značajno smanjuje aktivaciju eozinofila i mastocita na lokalnoj i sistemskoj razini. FEV 1 nakon endosinusne terapije značajno raste, što pokazuje pozitivan utjecaj ove terapije na donje dišne puteve.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
