Pregled bibliografske jedinice broj: 133501
Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi
Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi // Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse / Rosić, Vladimir (ur.).
Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2002. str. 56-63 (plenarno, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 133501 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi
(Postmodern Paradigms of Pedagogical Theory and Practice)
Autori
Previšić, Vlatko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse
/ Rosić, Vladimir - Rijeka : Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2002, 56-63
Skup
Međunarodni znanstveni kolokvij "Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse"
Mjesto i datum
Crikvenica, Hrvatska, 18.04.2002. - 19.04.2002
Vrsta sudjelovanja
Plenarno
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
postmoderna; paradigma; pedagogijska teorija i pedagoška praksa; kurikulum
(postmodernism; paradigm; pedagogical theory and pedagogic practice; curriculum)
Sažetak
U pristupu temi autor zapravo polazi "s kraja postmoderne" u hrvatskoj pedagogijskoj teoriji i odgojnoj praksi konstatacijom da je ona i u tome relativno "spori učenik". Pritom je praksa svakako davala više poticaja, nego su je slijedile teorijske interpretacije i objašnjenja. Zadržana u sustavu ideološkog jednoumlja i traženja "originalne socijalističke samoupravne pedagogije" naša je odgojna znanost ostala izvan tijekova višestruke glaobalizacije, kulturnog pluralizma, multikulturalizma, medijske povezanosti, kompjutorske (među)ovisnosti i svakovrsnog tehnološkog razvojnog buma što se događao u postmodernoj filozofiji, sociologiji, umjetnosti, kulturi i jednom općem znanstvenom i misaonom diskursu. Ili nova epoha i zabluda ; stara dilema i nedoumice, nova povijest ili strategija zaborava ; legitimnost i(li) dekonstrukcija postojećeg, sve su to provokativne sintagme postmoderne na koje treba i pedagoški odgovoriti. U otvorenom društvu koje ruši svakojake barijere traže se nazivnici zajedničkog funkcioniranja. Znanostima se otvaraju širine njihove istinske univerzalnosti. Otvorenom društvu treba slobodan odgoj ; aktivna i stvaralačka nastava i permanentno obrazovanje. Danas se sve više prakticira u teoriji i praksi odgoja shvaćanje da "govoriti o pedagogiji i odgoju znači govoriti o svemu" (J.Paul), često i svačemu, ne vodeći računa o tome da sloboda i otvorenost u društveno-humanističkim znanostima ne smije nikada izgubiti svoju osnovnu orijentaciju. Koja područja, polja, teorije, koncepti i praksa pedagogije i odgoj participirajućih znanosti, danas prevladavaju? Ako pođemo od toga da je cjelokupna postmoderna stvarnost jedan znanstveni konstrukt, onda je razumljiva heterogenost životne prakse kao svojevrsni izazov suvremenoj pedagogijskoj teoriji i praksi na pragu novih društvenih prelomnica. Novi filozofski, sociološki, antropološki i kulturološki pristupi životnoj stvarnosti dodaju pedagoškoj teoriji i praksi još i Aristotelovu poeziju smisla, svrhe i cilja.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Pedagogija
POVEZANOST RADA