WPC 2BPZCourier 10cpi3|x(x6X@8X@Fujitsu DX2200 (Type F)FUDXTYF.PRS0x  @!X@USUK 3'3'Standard6&6&Standard DX2200 (Type F)d= 29;?K Z=3|xCourier 10cpiCourier 6cpiCourier 5cpiCourier 10cpi ItalicFujitsu DX2200 (Type F)FUDXTYF.PRS0x  @!X@2w XF`USUK 3'3'Standard6&6&Standard DX2200 (Type F)d= к=?xxx x6X@8X@|?7 6X@9X@?/36X@9X@6?xxx *Lx6NhMXH2 ?  a NEKE ZNACAJKE ORNITOFAUNA a IZ SPILJA VINDIJE I VELIKE PECINE a$VESNA MALEZ  ?x  aHrvatska akademija znanosti i umjetnosti  aZAVOD ZA PALEONTOLOGIJU I GEOLOGIJU KVARTARA I aAnte Kovacica 5/II, ZAGREB qa'UVOD Na podrucju sjeverozapadne Hrvatske nalazi se vise vrlo znacajnih spiljskih nalazista koji su tijekom pleistocena bili pogodni za prebivanje paleolitskim lovcima, te raznim zivotinjama. Tako su na sirem ivaneckom podrucju poznata i dobro istrazena dva vrlo znacajna lokaliteta spilja Vindija kod Donje Voce i Velika pecina kod Goranca, smjestene na istocnom dijelu Ravne gore, u cijim su spiljskim sedimentima sakupljeni brojni paleontoloski nalazi. Postojanje obiju nalazista poznato je vec od pocetka stoljeca ali su se sustavna znanstvena istrazivanja pocela provoditi zadnjih 40desetak godina pod rukovodstvom ivancanina dr. Mirka Maleza. Spilja Vindija lezi 9,5 km sjeverozapadno od Ivanca (zracne udaljenosti), odnosno 2 km zapadno od sela Donja Voca, a ulaz joj je na jugozapadnoj strani Kriznjakova vrha na 275 m apsolutne visine. Spilja je formirana u debelo uslojenim litotamnijskim vapnencima iznad tranzgresivne granice prema trijaskim glinenim skriljcima i dolomitima, a postanak je vezan uz neotektonske pokrete u srednjem pliocenu (MALEZ et al., 1984). Stvorena je supljina koja se postupno prosirivala erozivnim i korozivnim procesima i morfoloski oblikovala u izduzenu podzemnu dvoranu (duljine 50 m, najvece sirine 28 m i %a)1+p-p-p-Ԍvisine iznad 10 m). Kvartarne naslage talozene su u podzemni spiljski prostor od mindelriskog interglacijala (MindelRiss) sve do gornjeg holocena. Pleistocenski kompleks naslaga debeo je vise od 12 m, a stratigrafski je rasclanjen na 14 jasno odijeljenih stratuma. Naslage se sastoje od natalozenog raznog autohtonog i alohtonog materijala koji potjece iz raznih izvora: od raspadanja maticne stijene (produkt je krsje razlicitih velicina), naplavljenog raznovrsnog materijala iz sire okolice, vjetrom napuhanog prapora, te organskog i anorganskog materijala iz blizine ulaznog dijela spilje. Znatan dio alohtonog materijala u spilju su donijeli i dovukli ljudi i zivotinje kojima je ona sluzila kao povremeno skloniste (MALEZ, M., 1974, 1983, 1988). Na istocnoj strani doline Velika Sutinska, koja presijeca trup Ravne gore, i kojom tece potok Zarovnica, nalazi se Velika pecina ciji ulaz u spilju lezi na 428 m apsolutne visine. Postanak spilje predisponirali su tektonski pokreti koji su uzrokovali ispucanost i zdrobljenost trijaskih dolomiticnih vapnenaca sto je olaksalo erozivno i korozivno djelovanje vode, te nastanak podzemnih dvorana. Unutrasnjost spilje je jednostavna, od ulaza se silazi u prvu dvoranu nepravilnog oblika koja je dugacka 18 m sirine 14 m, dok visina varira od ulaznog dijela gdje je 3 m pa prema unutrasnjosti na svega 1,30 m. Od prve dvorane nastavlja se na desno druga manja dvorana cija duljina iznosi 10 m, sirina 8 m a najveca visina preko 4 m. Velika pecina ispunjena je kvartarnim naslagama autohtonog i alohtonog porijekla, koje nije svuda jednake debljine, ovisno o morfologiji dna spilje. Sedimenti su talozeni od riskovirmskog (RissWurm) interglacijala do danasnjice ili holocena, a najveca debljina im je oko 12 metara (MALEZ, M., 1974, 1983, 1986). %a)2+p-p-p-Ԍ U obje spilje Vindiji i Velikoj pecini pleistocenske naslage sadrzavaju vrlo bogati paleontoloski materijal, a osobito su znacajni nalazi skeletnih ostataka fosilnih ljudi, brojna ognjista, predmeti kamenog i kostanog oruda, te brojni osteoloski i odontoloski ostaci raznih pleistocenskih zivotinja. Najbrojniji su fosilni ostaci vrste Ursus spelaeus pecinskog medvjeda (vise od 90%) te vazne lovne zivotinje paleolitskih lovaca (MALEZ, M., 1983). aPALEOORNITOLOSKI DIO Fosilni pticji ostaci iz Velike pecine sabrani su u humusnom kompleksu naslaga A, B, C natalozenih u starijem holocenu (MALEZ, M., 1975; MALEZ, V., 1984). Avifaunski materijal iz spilje Vindije sakupljen je u gotovo svim stratumima od najstarijeg interglacijala Mindel/Riss pa sve do danasnjice. Zbog usporedbe obiju ornitofauna upotrebljen je avifaunski materijal sabran iz stratuma A, B, D i E vindijskog nalazista iste kasnoglacijalne starosti (MALEZ, V., 1988). Ornitoloski ostaci iz obje spilje pruzaju zanimljive podatke na osnovi kojih je moguce rekonstruirati paleoklimatske prilike, postojanje odredenih biotopa u okolici svakog nalazista, kao i uvid u jedan dio prehrane paleolitskih lovaca (Tablica 2). U taksonomskom pogledu sveukupno je zastupljeno 23 porodice sa 56 vrsta ptica, od kojih u Vindiji nalazimo 12 porodica s 30 vrsta, a u Velikoj pecini odredeno je 21 porodica sa 40 vrsta (Sl. 1.). a&Sl. 1. %a)3+p-p-p-Ԍ Od znacajnijih porodica zastupljene su patke (Anatidae), sokolovke (Falconidae), kokoske (Phasianidae), liske (Rallidae), vivci (Charadriidae), galebovi (Laridae), golubovi (Columbidae), sove (Strigidae), djetlovi (Picidae), seve (Alaudidae), lastavice (Hirundinidae), pliske (Motacillidae), svracci (Laniidae), kugare (Bombycillidae), muharice (Muscicapidae), drozdovi (Turdidae), sjenice (Paridae), brgljezi (Sittidae), strnadice (Emberizidae), zebe (Fringillidae), vrapci (Ploceidae), cvorci (Sturnidae), te vrane (Corvidae) (Tablica 1.). TABLICA 1. ZASTUPLJENOST PTICJIH PORODICA U VINDIJI I VELIKOJ PECINI (prikazano u postocima) PORODICA VINDIJA VELIKA PECINA % % ANATIDAE 10,O 7,5 FALCONIDAE 13,33 PHASIANIDAE 23,33 10,0 RALLIDAE 2,5 CHARADRIIDAE 3,33 2,5 LARIDAE 2,5 COLUMBIDAE 3,33 STRIGIDAE 6,66 5,0 PICIDAE 7,5 ALAUDIDAE 5,0 HIRUNDIDAE 2,5 MOTACILLIDAE 3,33 2,5 LANIIDAE 2,5 BOMBYCILLIDAE 2,5 MUSCICAPIDAE 5,0 TURDIDAE 3,33 10,0 PARIDAE 2,5 SITTIDAE 2,5 EMBERIZIDAE 6,66 5,0 FRINGILLIDAE 6,66 10,0 PLOCEIDAE 2,5 STURNIDAE 3,33 2,5 CORVIDAE 16,66 7,5  Zanimljivo je, da iako se obje spilje nalaze na maloj zracnoj udaljenosti u njihovim avifaunama nalazimo samo 13 zajednickih pricjih vrsta. Tri vrste zastupaju porodicu %a)4,p-p-p-Ԍkokosaka veliki tetrijeb ili gluhan (Tetrao urogallus), mali tetrijeb ili rusevac (Lyrurus tetrix) i fazan (Phasianus colchicus), tri su iz porodice vrana sojka krestalica (Garrulus glandarius), svraka (Pica pica) i zlogodna cavka (Corvus monedula), te dvije vrste iz porodice sova sumska sova (Strix aluco) i sumska usara (Asio otus). Ostalih sest porodica zastupljene su sa po jednom vrstom, i to vivci s sumskom sljukom (Scolopax rusticola), pliske s prugastom cipicom (Anthus trivialis), drozdovi s crnim kosom (Turdus merula), strnadice s strnadicom zutovoljkom (Emberiza citrinella), zebe s batokljunom (Coccothraustes coccothraustes), te cvorci s cvorkom (Sturnus vulgaris). Obje vrste tetrijeba, veliki i mali, danas vise ne zive u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a njihova prisutnost u Vindiji i Velikoj pecini upucuje na to da su nase krajeve naseljavali jos pocetkom holocena. aPALEOKLIMATSKA I PALEOEKOLOSKA RAZMATRANJA Neke ptice su vrlo znacajan indikator za hladnu klimu gornjeg pleistocena, a pojedine rijetke zaostale predstavnike nalazimo i u kasnom glacijalu (Sl. 2., Tablica 2). a$Sl. 2. Tako su u Vindiji predstavnici tundre dvije vrste pataka patka divlja ili patka gluhara (Anas platyrhynchos) i patka lastarka (Anas acuta) sto u postocima iznosi 6,6% od utvrdenih ptica. I tri vrste divlja guska (Anser anser), guska glogovnjaca (Anser fabalis) i zimovka (Pyrrhula pyrrhula) iz Velike pecine zive u podrucjima tundre (7,5%). Ptice znacajne za borealnu klimatsku zonu takoder su u manjim postocima zastupljene na oba nalazista (Vindija 13,3%; %a)5+p-p-p-ԌVelika pecina 7,5%), a to su patka pupcanica (Anas querquedula), mocvarna snjezna jarebica (Lagopus lagopus), mali galeb (Larus minutus), kugara (Bombycilla garrulus), drozd bravenjak (Turdus pilaris) te kreja (Nucifraga caryocatactes). Jos dvije vrste alpska snjezna jarebica (Lagopus mutus) i alpska cavka (Pyrrhocorax pyrrhocorax), predstavnici su nesto hladnije visokoalpske klimatske zone. Sve te vrste upucuju na hladniju klimu a njihovi danasnji areali rasprostranjenosti pomaknuti su u sjevernije predjele Evrope, te samo povremeno neke od njih, za vrijeme vrlo hladnih i jakih zima, dolijecu u nasa sjevernija podrucja. Navesti cemo primjere danasnjih areala rasprostranjenosti samo nekih pticjih vrsta:  ? ԩ Lagopus lagopus (LINNE) mocvarna snjezna jarebica ili sjeverna snjeznica (Sl. 3.) ciji danasnji areal rasprostranjenosti obuhvaca mocvarna podrucja, pustare s vrbama i brezama sjeverne Skandinavije, Finske, sjeverni dio bivseg SSSRa (GARMS et al., 1981, str. 81; HARRISON, C., 1982, str. 108; VOOUS, K.H., 1962, karta 110). a&Sl. 3.  ?X ԩ Lagopus mutus (MONTIN) alpska snjezna jarebica ili alpska snjeznica (Sl. 4.) koja danas nastanjuje stjenovite obronke iznad granice suma u zapadnoj i sjevernoj Skandinaviji, sjeveru bivseg SSSRa, na Islandu, Skotskoj te podrucju Alpa (GARMS et al., 1981, str. 81; HARRISON, C., 1982, str. 107; VOOUS, K.H., 1962, karta 111). a&Sl. 4.  ?$ ԩ Bombycilla garrulus (LINNE) kugara svilorepa (Sl. 5.) nastanjuje guste crnogoricne sume te rubove mocvara s brezama u podrucju tundre najsjevernije Evrope (sjever Skandinavije, Finske i bivseg SSSRa), te podrucje tajgi sjeverne Azije %a)6+p-p-p-Ԍ(GARMS et al., 1981, str. 212; HARRISON, C., 1982, str. 210; VOOUS, K.H., 1962, karta 282). Za hladnijih zima cesto u najezdi dolijece u zapadne predjele Evrope, a katkad i do sjevernijih krajeva Hrvatske. a&Sl. 5.  ? ԩ Turdus pilaris (LINNE) drozd bravenjak (Sl. 6.) ciji danasnji areal rasprostranjenosti obuhvaca sjever Svedske, Finske, Norveske, srednji i sjeverni dio bivseg SSSRa, sjever Svicarske i Njemacke (GARMS et al., 1981, str. 189; HARRISON, C., 1982, str. 259; VOOUS, K.H., 1962, karta 211). a&Sl. 6.  ?  ԩ Nucifraga caryocatactes (LINNE) crna kreja (Sl. 7.) gnijezdi u planinskim crnogoricnim sumama juzne Skandinavije i Finske, u srednjem dijelu bivseg SSSRa, u Njemackom sredogorju, Alpama, Karpatima, te u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka (GARMS et al., 1981, str. 215; VOOUS, K.H., 1962, karta 417). a&Sl. 7.  ? ԩ Pyrrhocorax pyrrhocorax (LINNE) alpska cavka ili crvenokljuna galica (Sl. 8.) danas naseljava strme stjenovite planine i strme obale u Velikoj Britaniji, Pirinejima, Bretanji, na jugu Francuske, srednjoj i juznoj Italiji, na Sardiniji, Siciliji, jugu Grcke, jugu Balkana i bivseg SSSRa (GARMS et al., 1981, 217; HARRISON, C., 1982, str. 313; VOOUS, K.H., 1962, karta 416). a&Sl. 8. Najbrojniji su ostaci ptica koje danas naseljavaju umjerenu klimatsku zonu, tako je u Vindiji nadeno 22 vrste (73,3%), a u Velikoj pecini 32 vrste (80,0%). Jedino divlji golub ili golub pecinar (Columba livia) iz vindijskih naslaga, te strnadica brkasica (Emberiza cirlus) iz Velike pecine pripadaju mediteranskom klimatskom podrucju. 5a'7 +p-p-p-Ԍ a$TABLICA 2. Geografski polozaj spilja Vindije i Velike pecine vrlo je povoljan, jer se na sirem podrucju nalaze prostrane nizine rijeka Bednje i Drave, s brojnim pritocima. Ta su vodena podrucja naseljavale vrste iz porodice pataka (Anatidae), lisaka (Rallidae) i galebova (Laridae), sto izrazeno u postocima iznosi 13,3% u Vindiji, a 12,5% u Velikoj pecini. Znacajni avifaunski predstavnici obitavali su na otvorenim nizinskim podrucjima uz doline oko spomenutih rijeka, kao i po livadama, te sumskim cistinama oko spilja. Tako u obje spilje nalazimo gotovo u istim postocima (u Vindiji 13,3%, u Velikoj pecini 15,0%) ove pticje vrste: mocvarna snjezna jarebica (Lagopus lagopus), seva kruncica (Galerida cristata), smedoglavi batic (Saxicola rubetra), drozd bravenjak (Turdus pilaris), strnadica zutovoljka (Emberiza citrinella) i strnadica brkasica (Emberiza cirlus). Od vrsta koje nastanjuju stjenovite predjele znacajne su alpska snjezna jarebica (Lagopus mutus), divlji golub ili golub pecinar (Columba livia), pecinska lastavica (Hirundo rustica), planinski kos (Turdus torquatus), te alpska cavka ili crvenokljuna galica (Pyyrhocorax pyyrhocorax), a one su u obje spilje zastupljene u najmanjem postotku (Vindija 6,6%; Velika pecina 10,0%). Najveci postotak u obje ornitofaune (u Vindiji 40%, a u Velikoj pecini 45%) cine sumske vrste koje naseljavaju bogate mijesane sume. Na osnovi proucavanja avifaunskih ostataka moze se zakljuciti da su u siroj okolici spilje Vindije i Velike pecine za vrijeme kasnog glacijala postojali razni ekosustavi, koji su ujednaceno rasprostranjeni oko obiju spilja (Sl. 9.; Tablica 2.). a&Sl. 9. a(10 +p-p-p-Ԍ Akumulacija pticjih kostiju u naslagama Vindije i Velike pecine potjecu najvecim dijelom kao ostatak lovackog plijena paleolitskih ljudi (u Vindiji 11 pticjih vrsta ili 36,66%; u Velikoj pecini 9 pticjih vrsta ili 22,5%). Lovne ptice znacajne za prehranu (Tablica 2.; P = Prehrana) paleolitskih lovaca bile su ove vrste: iz porodice pataka (Anatidae) guska glogovnjaca (Anser fabalis), divlja guska (Anser anser), divlja patka (Anas platyrhynchos), patka pupcanica (Anas querquedula), patka lastarka (Anas acuta), patka krzulja (Anas crecca); iz porodice kokosaka (Phasianidae) mocvarna snjezna jarebica (Lagopus lagopus), alpska snjezna jarebica (Lagopus mutus), veliki tetrijeb (Tetrao urogallus), mali tetrijeb (Lyrurus tetrix), ljestarka (Tetrastes bonasia), fazan (Phasianus colchicus) i divlja kokos (Gallus gallus); iz porodice lisaka (Rallidae) crna liska (Fulica atra), te iz porodice vivaka (Charadriidae) sumska sljuka (Scolopax rusticola). a(11+ p-p-p-Ԍ a$LITERATURA Garms, H. & Borm, L., 1981, Fauna Evrope. Mlad. knj., 1550, Ljubljana. Harrison, C., 1982, An Atlas of the Birds of the Western Palaearctic. Wil. Collins and Co., 1320, Glasgow. Malez, M., 1974, Noviji rezultati istrazivanja paleolitika u Velikoj pecini, Veternici i Sandalji. Arheol. rad. i raspr., 7, 744, Zagreb. Malez, M., 1975, Ornitofauna iz kvartarnih naslaga Velike pecine na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Larus, 2628, 4554, Zagreb. Malez, M., 1983, Razvoj kvartara, fosilnog covjeka i njegovih materijalnih kultura na tlu sjeverne Hrvatske. Varazdinski zbornik 1181.1981, 129 144, Varazdin. Malez, M., 1986, Kvartarni sisavci (Mammalia) iz Velike pecine na Ravnoj gori (SR Hrvatska, Jugoslavija). Radovi Zavoda za znanstv. rad JAZU, 1, 33 139, Varazdin. Malez, M., Simunic, A. & Simunic, Al., 1984, Geoloski, sedimentoloski i paleoklimatski odnosi spilje Vindije i blize okolice. Rad JAZU, 411/20, 231264, Zagreb. Malez, V., 1984, Ornitofauna starijeg holocena iz Velike pecine na Ravnoj gori (SZ Hrvatska, Jugoslavija). Rad JAZU, 411/20, 265297, Zagreb. Malez, V., 1988, Pleistocenska ornitofauna iz spilje Vindije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Radovi Zavoda za znanstv. rad JAZU, 2, 31203, Varazdin. a(12+ p-p-p-ԌMalezBacic, V., 1975, Gornjopleistocenske ornitofaune iz pecina sjeverozapadne Hrvatske. Rad JAZU, 371/17, 317324, Zagreb. Voous, K. H., 1962, Die Vogelwelt Europas und ihre Verbreitung. Verl. Paul Parey, 1284, Hamburg und Berlin. a(13+ p-p-p-Ԍ