Naslov
Definicija cerebralne paralize
(Definition of cerebral palsy)

Autori
Pospiš, Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Prvi hrvatski simpozij o cerebralnoj paralizi : zbornik radova / Pospiš, Miroslav - Zagreb : Savez za cerebralnu i dječju paralizu, 1996, 9-10

ISBN
953-96878-0-2

Skup
Prvi hrvatski simpozij o cerebralnoj paralizi - "Cerebralna paraliza-multidisciplinarni pristup"

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 03.06.1996. - 05.06.1996

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
Definicija ; cerebralna paraliza
(Definition ; cerebral paralysis)

Sažetak
Najčešće upotrebaljavana definicija cerebralne paralize je da je to "grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili lezijom nezrelog mozga" (Bax, 1964). Prema Ellenbergu i Nelsonu (1981) cerebralna paraliza je kronični poremećaj karakteriziran aberantnom kontrolom pokreta ili položaja, pojavljauje se rano u životu i nije rezultat prepoznatijive progresivne bolesti. Nacionalni informacijski centar za djecu i mladež s hendikepom u Washingtonu (1991) definira cerebralnu paralizu: "Stanje je uzrokovano oštećenjem mozga, obično se pojavljuje prije, za vrijeme ili kratko poslije poroda. "Cerebralno" se odnosi na mozak i "paraliza" na poremećaje pokreta ili položaja. Nije ni progresivna ni prenosiva. Takoder nije "izlječiva", premda edukacija, terapija i primijenjena tehnologija mogu pomoći osobama s cerebralnom paralizom da vode produktivan život. To nije bolest i nikada se ne može označiti kao takva. Može biti blaga do teška." Kuban i Leviton (1994) govore o cerebralnoj paralizi kao o kompleksu simptoma, prije nego o specifičnoj bolesti. Najsuvremenija definicija je Mutcha i suradnika (1992), prema kojoj je cerebralna paraliza "kišobran termin koji pokriva grupu, neprogresivnih, ali često promjenjivih, sindroma motornog oštećenja, uzrokovanih lezijama ili anomalijama mozga u ranim stadijima njegovog razvoja." Postneonatalni dogadaji kao meningoencefalitis, trauma ili okluzija cerebralne arterije ili vene odgovorni su za 12 do 21 % svih slučajeva cerebralne paralize (Nelson, Ellenberg, 1978, Blair, Stanley, 1982, Pharoah i sur., 1989, Emond i sur., 1989). Meclutim predlaže se i novi termin za cerebralnu paralizu i to "centralni motorni deficit", vjerujući da bi bio razumljiviji termin (Schleichkorn, 1993). Ceerebralna paraliza se klasificira prema zahvaćenosti ekstremiteta (monoplegija, hemiplegija, diplegija, i kvadriplegija)-i karakteristikama neurološke disfunkcije (spastiča, hipotonična, diskinetična, ataksična, ataksična/diskinetična). Kliničke manifestacije se razlikuju u odnosu na gestacijsku dob kod rodenja, kronološku dob, rasprostranjenost lezija i nazočne bolesti (Kuban i Leviton, 1994). S cerebralnom paralizom često su udruženi i drugi neurološki ponnećaji. Oko jedne trečine sve djece s cerebralnom paralizom ima epilepsiju ; prevalencija onih s hemiplegijom je oko 50%. Značajan broj onih bez kognitivnih oštećenja ima vizualno-nnotorne poteškoće ili druge poteškoće učenja. Poput epilepsije, ekstrapiramidalne abnormalnosti i teška kognitivna oštećenja su češća izmedu onih s kvadriplegijom u odnosu na one s hemiplegijom ili diplegijom (Grether i sur., 1992).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA