Naslov
Djeca u dramskome prostoru Euripidovih tragedija
(Children in the Dramatic Space of Euripides’ Tragedies)

Autori
Hajdarević ; Sabira

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Nova promišljanja o djetinjstvu II, Dijete i prostor, knjižica sažetaka / - , 2023, 84-85

Skup
Nova promišljanja o djetinjstvu II, Dijete i prostor (Rethinking Childhood II, Child and Space)

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 01.06.2023. - 03.06.2023

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
Euripid ; djeca ; grčka tragedija ; pathos ; roditeljstvo
(Euripides ; children ; Greek tragedy ; pathos ; parenthood)

Sažetak
Prikazi i spomeni djece iznimno su važni u cijelome Euripidovu opusu. Dječje likove susrećemo u nekolicini tragedija (Andromaha, Alkestida, Hekaba, Heraklo, Heraklova djeca, Ifigenija u Aulidi, Medeja i Trojanke), dječje sudbine su u centru pažnje u mnogim dramama, a odrasli protagonisti učestalo komentiraju radosti, teškoće i opasnosti roditeljstva. Autor dramatski osvjetljava dualnost položaja djece – njihovo sadašnje postojanje i trenutna ranjivost njihovih malenih tijela suprotstavljeni su ideji njihova budućeg potencijala (tj. njihova odrastanja do pune životne snage). Djecu se u spomenutim tragedijama gotovo uvijek ubija te je autorov fokus redovito na pathosu koji proizlazi iz neispunjenja spomenutoga potencijala i iz prekida linearne transformacije tih likova od onoga što su trenutno (djeca) do onoga što su mogli postati (odrasli). Ovim istraživanjem izdvojit će se narativne prednosti Euripidova uključenja a) dječjih likova, b) spomena djece te c) stavova o roditeljstvu u tragedije. Analizirat će se jezik dječjega govora te jezik kojim im se protagonisti obraćaju, odredit će se identitet i spol njihovih ubojica, precizirat će se svrhe i načini njihova smaknuća, usporedit će se tretman dječaka i djevojčica, kao i pojedinaca i skupina djece. Osim toga, ponudit će se (i detaljno kontekstualizirati) pregled stavova protagonista o roditeljstvu. Pažljiva tekstualna analiza bit će upotpunjena digitalnom pretragom grčkih originala uz pomoć ključnih riječi (npr. osobnih imena djece, termina παῖς (pais) i τέκνον (teknon) te njihovih izvedenica). Rezultati istraživanja proširit će naše poznavanje Euripidove narativne tehnike i oblikovanja zapleta, koji se često vrte upravo oko sudbine dječjih likova. Prezentirat će se dijapazon varijacija: Euripid varira spol ili broj djece u dramama, njihove govorne, pjevane i tihe uloge, spol i identitete njihovih ubojica, načine ubojstava i motivaciju za njih, a naročito su šarolike svrhe njihovih likvidacija (osveta, žrtva bogovima, pogubljenje budućeg osvetnika i sl.). Neki od tih elemenata, naravno, potječu iz mita (ali sam Euripid birao je koje će mitološke priče iskoristiti, a koje ne). Međutim, autor je rado i modificirao mitove, a izdvojit će se pojedini elementi koji se smatraju njegovim originalnim doprinosom. Istraživanje je pokazalo da motiv umorstva djece predstavlja okosnicu nekolicine sačuvanih Euripidovih tragedija. One su „tragične“ upravo zbog prikaza dječjih sudbina u njima, a činjenica da su ubojice djece gotovo redovito članovi njihovih obitelji znatno povećava literarnu vrijednost samih drama. Aristotel smatra da je izazivanje „sažaljenja i straha“ svrha tragedije (Poetika, 6). Stav je autora ovoga rada da potresna umorstva nevine i ranjive djece u Euripidovim tragedijama predstavljaju potpuno ispunjenje te svrhe jer likvidacije nemoćnih (u literarnom djelu, ali i u antičkoj i našoj stvarnosti) izazivaju kudikamo jaču emocionalnu reakciju no ubojstva odraslih.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA