Naslov
Groteska između ekspresionizma i Neue Sachlichkeita. Donald E. Gordon i ambivalencije moderniteta
(Grotesque Between Expressionism and Neue Sachlichkeit. Donald E. Gordon and Ambivalences of Modernity)

Autori
Ramljak Purgar, Mirela

Izvornik
New theories (2718-3297) 2 (2021); 70-103

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Donald. E. Gordon, ekspresionizam, groteska, Neue Sachlichkeit, Oto Dix, Georg Grosz
(Donald. E. Gordon, expressionism, grotesque, Neue Sachlichkeit , Oto Dix, Georg Grosz)

Sažetak
U članku polazimo od pretpostavke da je za njemački ekspresionizam paradigmatsko stanje ono između akcije i reakcije. Prema teoriji koju je ponudio američki teoretičar Donald E. Gordon, načini izražavanja u njemačkom ekspresionizmu su “rektivni” jer posjeduju obilježja zadržavanja prošloga i zastupanja dolazećeg. Tom ćemo se načelu prikloniti i u raspravi o Neue Sachlichkeitu, pravcu koji se nastavlja na ekspresionizam. Prema nekim njemačkim teoretičarima, jedna od inačica ekspresionizma – “Velegradski ekspresionizam” – nastaje djelovanjem ekspresionističkih umjetnika u novim ambijentima velikih gradova dvadesetih godina prošlog stoljeća što otvara mogućnosti i novog tumačenje Neue Sachlichkeita. Teza koju ovdje zastupamo je sljedeća: temeljem uvida u navedenu ekspresionističku ambivalenciju, i Neue Sachlichkeit zadržava ambivalentnost spram svog izvora, tj. “akcije” – umjetnosti ekspresionizma. U takvom tumačenju poslužili smo se teorijom groteske, koja svojim ambivalencijama između ironičnog, sablasnog, satiričnog, ružnog, nadrealističkog i apsurdnog pomiče granice u sagledavanju dvaju naizgled odvojenih “stilova” umjetnosti. Pored toga što se očito radi o kategoriji koja svojim strukturalno-estetskim implikacijama dotiče “egzistenciju” ekspresionizma, čini nam se da, sus¬ljedno načinu na koji Gordon definira ekspresionizam (naime, konstituiranjem forme kao posljedice sadržaja, pa je ikonografija ujedno registar potencijalnih formalnih “reakcija”), groteska kao “reaktivni” instrument i izražajna konstanta objedinjuje ekspresionizam i Neue Sachlichkeit. Kao što i sam Gordon pokazuje, prostori između “granica” ostavljaju mjesta za različita preciziranja: stoga i groteska, pojam koji treba primjenjivati polazeći od ideje, a ne od neke njezine “esencije” (analogno Gordonovom pristupu ekspresionizmu), ne postoji kao gotov proizvod, već se kontekstualiziranjem precizira. Na taj način, pojam groteske moguće je shvatiti kao estetsku i strukturalnu kategoriju koja posreduje smisao svojim specifičnim položajem na horizontu očekivanja, a neki je autori definiraju upravo s aspekta podsvjesnog, “slike” i “književnog djela”. Dva pripadnika Neue Sachlichkeita, Otto Dix i Georg Grosz, pritom su stigli do “duše rugobe” ; prvi transparentnim zidovima, “futurističkim simultanitetom” i karikaturom, a drugi satiričko-ironičnim montiranjem zbivanja unutar slike u dva područja zbilje – groteskom i sredstvima klasičnog slikarstva. Njemački teoretičar Paul Vogt analizira Dixovu “strast za ružnim”, naslućujući u njoj manje destrukcije no kod Grosza, a nama se ovdje nametnula paralela karikature prvog i montiranja različitih područja zbilje do groteske drugog upravo s Gordonovim ikonografskim “reaktivnim principima”: principom karikature i principom kontradiktornog suprotstavljanja dviju ideja. Međutim, Dixov Portret umjetnikovih roditelja – u Gordonovoj varijanti ekspresionističko djelo – u ovom članku je paradigma svjetonazora Neue Sachlichkeita.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA