Naslov
Ogledalo romantizma Petra Preradovića
(Petar Preradović’s Mirror Of Romanticism)

Autori
Protrka Štimec, Marina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Dani Hvarskog kazališta: Hrvatski narodni preporod i njegovo naslijeđe / - , 2022, 251-265

Skup
Dani Hvarskog kazališta: Hrvatski narodni preporod i njegovo naslijeđe

Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska, 12.05.2022. - 14.05.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Petar Preradović ; romantizam ; emocije ; autoreferencijalnost ; stvaralaštvo ; autorstvo
(Petar Preradović ; Romanticism ; emotions ; self-referentiality ; creativity ; authorship)

Sažetak
Autoreferencijalnim postupcima u poeziji Petar Preradović temu pjevanja/pjesništva predstavlja kao sinegdohu umjetničkog stvaranja, odnosno kao povlašteni način bivanja i manifestiranja ljudskog postojanja. Nasuprot stereotipnom podređivanju poetike razdoblja romantizma politici nacionalnog preporoda čiji se angažman tumači kao isključivo usmjeren kolektivnim identitarnim politikama i optimističnom zagovaranju buđenja nacionalne svijesti u radu se pokazuje kako Preradović ovime funkcionira ne tek kao „najizrazitiji pjesnik novog pokreta, glasnik i propovjednik njegovih vidika i planova te pjesnik slavenstva“ (Barac) nego prije svega kao pjesnik romantičarskog senzibiliteta, okrenut pitanjima slobode stvaralaštva, etičkog, ontološkog i ekonomskog položaja umjetnika kao posrednika među svjetovima i figure otvorene najdubljim i najsnažnijim emotivnim registrima. Metaforika stvaralaštva u njegovim pjesmama obuhvaća simbolički instrument (gusle), ali i imaginarna bića koja posreduju i štite stvaralački proces. Tu su najčešće vila ili ptica (sokol) kao instance ovjeravanja i refleksije pjevanja (pjesništva), povlaštenog načina kazivanja istine usklađene s ljepotom i smislom univerzuma. Umjetnik je u ovoj konstelaciji pjesnik-prorok ili bard koji posreduje među svjetovima, „među zemljom i međ nebom“ što ga čini otvorenim najdubljim i najsuptilnijim ljudskim osjećajima i stanjima. Time, obrnuto od stereotipne predodžbe o Preradoviću koja je u kolektivnom imaginariju najčešće povezana s predodžbom pjesništva isključivo svijetlih i optimističnih tonova, ovdje nam se pokazuje kao autentični pjesnik romantizma, zainteresiran podjednako i za ponore i patnju. Ona (patnja) je dijelom uvjetovana i stvaralačkom pozicijom koja je autorova povlaštena tema u iskazivanju senzibiliteta i autorefleksije pri čemu postaje vidljivo da je njegova potraga za identitetom prije svega književna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

Napomena
Using auto-referential procedures in his poetry, Petar Preradović presents the topic of poetry as a synecdoche of artistic creation, a privileged manner of being and manifesting human existence. Contrary to the stereotypical subordination of poetics in the period of Romanticism to the policy of the National Revival as an engagement focused on collective identity policies and an optimistic advocacy of raising national consciousness, this paper demonstrates how Preradović functions not as “the most prominent poet of the new movement, herald and preacher of his horizons and plans and as a poet of Slavism” (Barac) but first and foremost as a poet of romantic sensibility, devoted to issues of freedom of creation, the ethical, ontological and economic position of the artist as an intermediary between the worlds and a figure open to the most profound and strongest emotional registers. The imagery of creation in his poems features a symbolic instrument (gusle - one-stringed Balkan folk fiddle) and imaginary beings that act as intermediaries and protect the process of creation. Most frequently, one encounters a fairy or a bird (falcon) as instances of verification and reflection of poetry, of this privileged manner of telling the truth congruent with beauty and the meaning of the universe. In this constellation, the artist is a poet-prophet or bard who mediates between the worlds, “between heaven and earth”, opening him to the most profound and subtle human feelings and conditions. Thereby, contrary to the stereotypical concept of a poet who uses collective imagery and exclusively bright and optimistic tones, Preradović demonstrates an authentic sensibility of Romanticism and auto-reflection in which the search for identity is primarily literary

POVEZANOST RADA