Pregled bibliografske jedinice broj: 1280288
Pogreške i pristupi analizi i ispravljanju pogrešaka u nastavi stranih jezika
Pogreške i pristupi analizi i ispravljanju pogrešaka u nastavi stranih jezika // Učenje i poučavanje stranih jezika / Bagarić Medve, Vesna ; Pavičić Takač, Višnja (ur.).
Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku, 2023. str. 419-449
CROSBI ID: 1280288 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Pogreške i pristupi analizi i ispravljanju pogrešaka
u nastavi stranih jezika
(Errors and approaches to error analysis and
corrective feedback in second language teaching)
Autori
Gradečak, Tanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni
Knjiga
Učenje i poučavanje stranih jezika
Urednik/ci
Bagarić Medve, Vesna ; Pavičić Takač, Višnja
Izdavač
Filozofski fakultet u Osijeku
Grad
Osijek
Godina
2023
Raspon stranica
419-449
ISBN
978-953-314-191-6
Ključne riječi
analiza pogrešaka, ispravljanje pogrešaka, poučvanje stranih jezika
(error analysis, corrective feedback, second language teching)
Sažetak
Iako N. Ellis (2017:113) tvrdi kako su neurokognitivna istraživanja utvrdila da su implicitno i eksplicitno učenje i potom stečena znanja dva odvojena procesa s dvama odvojenim sustavima pohrane i prisjećanja, načelno se podrazumijeva da je otklon od danog i zadanog u oba sustava njihov sastavni dio i da su na taj način stvoreni oblici jednakovrijedni onima koji su u sustav uklopljeni jer ukazuju na mjesta u sustavu, bilo jezičnom, ili nekom drugom, koja se usporedbom s drugim dijelovima sustava i analizom njihove učestalosti ili inačica time bolje mogu razumjeti i naknadno promijeniti. Pogreške, naime, samom svojom naravi odudaranja od danog i zadanog, predstavljaju temelj dualizmu koji je potreban za bilo koju usporedbu i stvaranje zaključaka, te su tako idealan predmet proučavanja potreban za kreiranje modela i teorija o njihovim uzrocima, postupcima nastajanja, načelima prepoznavanja i metodama ispravljanja. Također je vrlo bitno uočiti da količina jezičnog unosa utječe na mehanizme usvajanja, tj. učenja jezika, pa su tako djeca koja usvajaju materinski jezik izložena puno većoj količini različitih jezičnih konstrukcija, čime su i pogreške neizbježne (Petrović 1997). Ta je količina unosa, međutim, dovoljna da djeca pri tome stvaraju samostalne zaključke o funkcioniranju jezičnog sustava, dolazi do samoispravljanja pa pomoć roditelja ili staratelja vrlo često i nije potrebna. Usporedimo li taj proces s procesom učenja stranog jezika, može se uočiti da su u prosjeku učenici stranog jezika izloženi manjoj količini jezičnog unosa te se proces ispravljanja pogrešnih pretpostavki najčešće događa uz intervenciju nastavnika. Činjenica je i da pogreške nisu uzrokovane samo kognitivnim procesima, već i vanjskim čimbenicima. Na primjer, nastavne metode i materijali mogu biti neprikladni ili neispravni, što stvara pogreške koje nemaju nikakve veze sa strategijama učenja jezika ili učenikovim hipotezama o naravi jezičnih konstrukcija. Utjecaj prvog jezika, također, sigurno se ne može odbaciti, kao ni drugi čimbenici kao što su uvjeti rada u učionici, psihičko stanje učenika i sl. Ovime dolazimo do dvije osnovne skupine implikacija proučavanja pogrešaka u kontekstu učenja i poučavanja stranih jezika, a to su teorijske, koje ćemo ukratko izložiti, te pedagoške, kojima ćemo posvetiti glavninu ovog poglavlja. Te se implikacije odnose na ono što Corder (1967) pri analizi pogrešaka uočava kao njihovu ulogu u poučavanju, istraživanju i učenju, gdje mi istraživački aspekt uklapamo u teorijske implikacije, a učenje i poučavanje u pedagoške. Nakon uvodnog povijesnog pregleda nastanka analize pogrešaka kao pristupa, dotaknut ćemo se same naravi pogreške, njezina razlikovanja od omaške dok će u drugom dijelu poglavlja biti više riječi o ulozi ispravljanja pogrešaka, tj. davanja povratne informacije o naravi pogreške i načinima njezina ispravljanja. Naravno, ta su dva aspekta primjene proučavanja pogrešaka u stalnoj interakciji i „hrane” jedan drugog jer se u procesu učenja i poučavanja konstantno stvara korpus oblika vrijednih proučavanja i teoretiziranja, a s druge strane teorije i različiti analitički modeli stvaraju obrasce i naputke kojima se učenje i poučavanje mogu (pre)usmjeravati i poboljšavati, što je, u konačnici, i cilj svakog obrazovnog procesa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija