Naslov
Hrvatska glazbena historiografija i slavonski lekcionari
(Croatian Music Historiography and Slavonian Lectionaries)

Autori
Doliner, Gorana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
VI. Požeške orguljaške večeri

Mjesto i datum
Požega, Hrvatska, 09.10.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Hrvatska; Slavonija; glazba; historiografija; lekcionari
(Croatia; Slavonija; music; historiography; lectionaries)

Sažetak
Slavonski lekcionari postaju važni liturgijski priručnici nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti (1699. godine). Epistole i Evangjelja ... (1740) franjevca Nikole Kesića, zatim franjevca Emerika Pavića (1764) kao i Evangjelistar iliricki ... franjevca Marjana Lanosovića(1794), tri su važna izvora, sva tri naslonjena na znameniti (više puta pretiskivani lekcionar Ivana Bandulavića (od 1613. godine → ). Pjevanje se, na primjer, spominje u predgovorima, popratnim tekstovima, te, dakako u rubrikama, kako je to učinjeno u posebno bogatim riječkim lekcionarima, gotovo misalima. Spominjanje pjesme Poslan anđel Gabriel, pjevanja po običaju Blagdana gdje nema orgulja, pjevanja pjesama da bi se ispunila šutnja ... i drugih sličnih napomena ima više u ovim, ali i drugim lekcionarima. Ovi su lekcionari također povezani s Bandulavićem, Kneževićem i drugim priređivačima koji stvaraju spone sa slavonskim lekcionarima. Knežević je, koliko je poznato, jedini imao i notne zapise (kojih danas više nema). Hrvatska glazbena historiografija izravno ne prikazuje slavonske lekcionare niti raspravlja o pojedinim pitanjima koja su sadržana u toj posebnoj problematici, implicite, no neizravno, posebne teme nalaze odjeka, poput glazbenog nazivlja. Hrvatski glazbeni historiografi javljaju se svojim studijama u prvim glazbenim časopisima ("Sv. Cecilija", 1877.-1878. ; 1883.-1884. ; 1907.→ "Gusle", 1892. ; "Glazba" 1893.). Miroslav Cugšvert u prvom broju, 1877. godine piše da će Sv. Cecilija "donašati članke, razprave, raznice, oglase i viesti domaće i strane o obretih i književnosti glasbe i pjevanja u obće, a osobito pjevanja crkvenoga". Međutim, 1883. s "trećim tečajem" urednik Cugšvert ostvaruje, kako vele, praktičniji smjer, odnosno mnogo više glazbenih primjera. Glazbeni časopisi "Gusle" (urednici Vjekoslav Klaić i Vjenceslav Novak) i "Glazba", "List za crkvenu i svjetsku glazbu i dramatsku umjetnost" (urednik Vjenceslav Novak) premalo pišu o liturgijskoj glazbi. U posebnim djelima poput Povijesti glazbe Vjenceslava Novaka (ca 1900, rkp. ; tiskano 1994. u Croatici, 40-41 ; priredila S. Majer-Bobetko) ili Kajdopisu u Slavena Franje Ks. Kuhača (u rukopisu) ozbiljnije se obraća pažnja pitanjima koralnih pjevanja. Potpuniji prinosi ostvaraju se u radu liturgičara i povjesničara, a događaju se istovremeno, no postupno ulaze u razmatranja glazbenih pisaca (radovi Tkalčića, Račkog, Fanceva, Milčetića, Kniewalda i drugih, te stranih istraživača). Naslovljenim radom želi se raspraviti naznačeno historiografsko pitanje stvarnim uvidom u prinos i razumijevanje liturgijske glazbe, napose lekcijskog pjevanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA