Naslov
Planiranje venskog pristupa kod hematoloških bolesnika – teorija vs praksa
(Planning of venous access in hematological patients - theory vs practice)

Autori
Pomper, Ljiljana ; Frančić, Emilija ; Kondres, Kristina ; Zatezalo, Viktor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik radova 2. kongresa KroMreže HMST / Pompre, Ljiljana ; Družinić, Vesna - Zagreb : KroMreža HMST, 2022, 54-55

ISBN
978-953-50306-0-7

Skup
2. Kongres KroMreže HMST s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 21.10.2022. - 23.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
venski pristup ; hematološki bolesnik ; proaktivna procjena
(venous access ; hematological patient ; proactive assessment)

Sažetak
U današnje vrijeme postoje smjernice za održavanje zdravlja krvnih žila kao alat za pomoć zdravstvenim djelatnicima u odabiru najprikladnijeg venskog pristupa za bolesnike kojima je potrebna intravenska terapija. Smjernice također imaju za cilj odabrati najmanje invazivan kateter za vaskularni pristup koji će imati najmanji broj zamjena, najmanju stopu komplikacija, a ispunit će sve potrebe ordinirane terapije i očekivanja bolesnika. Kod osoba oboljelih od hematoloških bolesti, liječenje najčešće zahtijeva primjenu perifernih ili centralnih venskih katetera (eng. CVC, Mideline, PICC, PIVC, Tunnelled CVC, PORT). Smjernice pomažu u odabiru prikladnog i pravovremenog venskog pristupa. Također, smjernice služe i za identifikaciju bolesnika s otežanim venskim pristupom. Sama priroda hematološke bolesti ali i način liječenja, povećavaju rizik za komplikacije vezane uz venski kateter. Nadalje, proaktivna procjena obuhvaća karakteristike bolesnika, propisanu terapiju (karakteristike lijekova) i trajanje terapije. Provedeno je istraživanje unutar Zavoda za hematologiju kroz pet dana u rujnu 2022. godine, a uključeni ispitanici nalazili su se u Odjelu hematologije i Sterilnim jedinicama. U istraživanju je sudjelovalo 33 ispitanika ; 52 % ispitanika muškog spola i 48 % ispitanika ženskog spola. Ciljevi istraživanja bili su: 1. utvrditi najčešći odabir venskog puta ovisno o karakteristikama bolesnika, predviđenom trajanju terapije i karakteristikama lijeka ; 2. utvrditi komplikacije postavljenog venskog katetera. Za potrebe istraživanja koristili smo mjerne instrumente: 1) DIVA ljestvicu, koja se sastoji od 5 varijabli za identifikaciju bolesnika s otežanim venskim pristupom ; 2) ljestvicu za očuvanje zdravlja perifernih vena, koja se također sastoji od 5 varijabli (VHP) ; 3) vizualnu ljestvicu, koja se sastoji od 6 varijabli koje opisuju razine rizika za flebitis i tromboflebitis (VIPS) ; 4) evaluacijsku listu za trajno praćenje postupaka, koja se nalazi unutar bolničkog informacijskog sustava. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 48 žena i 52 % muškaraca. Centralni venski pristup imalo je 15 ispitanika što iznosi 45, 5 % - od toga 7 imalo je od ranije implantiran PORT s izlazištem u potključnoj veni, a u 8 ispitanika je u istraživanom periodu postavljen centralni venski kateter u nutarnjoj vratnoj veni. Periferni venski pristup je imalo 45, 5 % ispitanika i to najčešće vene šake, zatim podlaktice, a iznimno lakatna vena te je najčešće primjenjivana 22 G kanila. 9 % ispitanika nije imalo otvoreni venski pristup. Centralni venski kateteri su planirani prema karakteristikama lijekova i trajanju terapije. Periferni pristup je planiran kod intermitentne terapije, infuzije, transfuzije i kod kratkotrajne primjene citostatika. Kod 2 ispitanika koji su imali periferni venski pristup procijenjen je prvi stupanj na VIP ljestvici (VIPS) = blaga bol i crvenilo. Upotrebom DIVA ljestvice procijenjeno je da tri i više rizičnih čimbenika za otežani periferni venski pristup ima 8 ispitanika od toga 4 ispitanika su dobila centralni venski kateter zbog procjene ali i zbog vrste liječenja (kemoterapija i imunoterapija), a kod 4 ispitanika nije bio potreban centralni venski pristup zbog intermitentne terapije. Prema VHP ljestvici rezultati pokazuju da kod ispitanika koji zahtijevaju periferni venski pristup nije bilo potrebno ultrazvučno navođenje, ali kod 7 ispitanika su bile dostupne samo jedna do dvije periferne vene 3/5 bodova na VHP ljestvici. Zaključci: Rezultati upućuju na dobro planiranje venskog pristupa uz primjenu proaktivne procjene. Nadalje, nužno je istaknuti da dobiveni rezultati su produkt stalne edukacije svih zdravstvenih djelatnika unutar radilišta. U prilog tome govori i podatak o komplikacijama koje su minimalne i ne narušavaju kvalitetu života bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA