Naslov
Obilježja pučke popijevke u Splitu u prvoj polovini 20. stoljeća
(Characteristics of Folk Songs in Split in the First Half of the 20th Century)

Autori
Balić, Vito

Izvornik
Bašćinski glasi : južnohrvatski etnomuzikološki godišnjak (1330-1128) 12 (2016); 115-169

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
pučke popijevke ; popijevka ; glazbene prakse ; uzajamno djelovanje ; Split ; analiza
(folk songs ; Lied ; musical practices ; interaction ; Split, analysis)

Sažetak
Rad se temelji na glazbeno-teorijskoj analizi notnih zapisa pučkih popijevki različitih glazbenih praksi. Analitičkim se postupkom nastoje prepoznati i odrediti njihova obilježja i definirati nazivlje. Izabrane su grupe sličnih napjeva kako bi se mogle uočiti razlike u postupcima oblikovanja, iz kojih se prepoznaju uzajamni utjecaji pučke, umjetničke i zabavne glazbe, različiti regionalni utjecaji, interpretiraju značenja i otkrivaju mogućnosti određivanja specifično lokalnog obilježja. U opisu „dalmatinskih gradskih zborova” Ljudevita Kube prepoznat je model prakse pučkog pjevanja koji je poslužio u povezivanju analize zapisa popijevki i razumijevanja prožimanja glazbenog stvaralaštva između različitih praksi. Pomoću tog modela prepoznaju se određene melodijske značajke i specifičan slog u kojemu se iz melodijskog primata razvija nesamostalno paralelno i parafono vođenje dionica u polaganom harmonijskom ritmu. U uzajamnom djelovanju triju glazbenih praksi preko glazbene vrste popijevke u Splitu u prvoj polovini 20. stoljeća moguće je prepoznati sličnost s razvojem Lieda u srednjoeuropskom prostoru tijekom 19. stoljeća. Ekonomski rast Splita, veća lokalna samouprava, pobjeda narodnjaka krajem 19. stoljeća u gradskoj općini i afirmacija svih slojeva građanstva sigurno su doprinijeli jačanju nacionalne i lokalne samosvijesti. Dio toga je očito bila i glazba čije je značenje svakako poraslo podizanjem javnih glazbenih institucija. Popijevka, koja se estetički određuje kao jednostavna, bez ukrašavanja, popularna, lako razumljiva i naivna, kratka i jezgrovita, i koja se od Herdera objašnjava kao temelj nacionalne, pa i lokalne kulture, poslužila je u povezivanju i prožimanju različitih glazbenih praksi i izgradnji svijesti o zajedničkoj pripadnosti njihovih društvenih skupina. U tom okviru odvija se uzajamno glazbeno djelovanje između kolektivnoga pučkog i individualnoga umjetničkog stvaralaštva, kao i između pojedinih skladatelja (J. Hatze, J. Gotovac, I. Tijardović), pa u tom procesu dolazi do prepoznavanja specifično lokalnih melodijskih značajki i specifičnog sloga unutar užih i širih kulturnih područja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Znanost o umjetnosti, Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA