Naslov
URBANIZAM HVARA – SREDNJOVJEKOVNI GRAD NA KASNOANTIČKIM TEMELJIMA
(THE URBANISM OF HVAR – A MEDIEVAL CITY ON LATE ROMAN FOUNDATIONS)

Autori
Jović Gazić, Vedrana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva svezak 34 / - , 2022, 231-244

Skup
HVARSKI ARHIPELAG I ARHEOLOGIJA DALMATINSKIH OTOKA: OD DINAMIČNE PROŠLOSTI DO KULTURNOG TURIZMA

Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska, 08.10.2019. - 10.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
Hvar, Lisina, urbanizam, kasna antika – srednji vijek
(Hvar, Lisina, Urbanism, Late Antiquity - Middle Ages)

Sažetak
Unatoč bogatim prirodnim resursima te iznimno povoljnom geostrateškom položaju otoka Hvara proces urbanizacije na tom prostoru dugo se zadržao tek na jednom dominantnom urbanom naselju, antičkom Farosu. O njegovom odnosu s Lisinom, naseljem na mjestu današnjega Hvara koje se kao grad prvi put neizravno spominje tek u 12. stoljeću, nema pouzdanih podataka, osim činjenice da ih je od najranijih dana povezivala hvarska luka. Osim važne uloge u održavanju gospodarske stabilnosti Farosa, luka je generirala proces intenzivnog razvoja naselja na istočnoj strani hvarske uvale koje u kasnoj antici, u 4. i 5. stoljeću, već ima vrlo prepoznatljivu prostornu strukturu i visok stupanj izgrađenosti, potvrđen u izvornim tragovima arhitekture stambene, fortifikacijske, gospodarske i kultne namjene. Upravno-pravni status Lisine nije poznat i zasad ga je nemoguće definirati, no specifične društveno-političke prilike kasne antike, od 3. do 6. stoljeća, nedvojbeno su pozitivno utjecale na njezin razvoj. U novijim istraživanjima počela se razotkrivati i dosad nepoznata prostorna situacija antičkoga naselja, čiji se životni intenzitet dosad potvrđivao tek u pokretnom materijalu. Ta je razvojna faza nedvojbeno pridonijela stabilnosti Lisine u kasnoj antici i naglom iskakanju u prostorno-urbanističkoj organizaciji. S obzirom na slojevitost hvarske poleogeneze koja sve jasnije dolazi na vidjelo, ni srednjovjekovnu urbanizaciju komune nije više moguće promatrati kao zaseban fenomen, smisleni graditeljski zahvat tipičan za srednjovjekovno urbanističko promišljanje. Činjenica je da se i ta faza sustavne izgradnje u mnogim elementima prilagođavala zatečenoj situaciji i zapravo pridonijela očuvanju kontinuiteta vrlo starih prostornih rješenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Arheologija

POVEZANOST RADA