Naslov
Starčević i glagoljica
(Ante Starčević (1823–1896) and the Croatian Glagolitic Script)

Autori
Galović, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Ante Starčević, lik – djelo – historiografija. Znanstvena manifestacija i skup s međunarodnim sudjelovanjem. Program rada / Sažeci izlaganja / Šimetin Šegvić, Filip ; Šimetin Šegvić, Nikolina ; Trutanić, Jure - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2023, 19-20

Skup
Ante Starčević, lik – djelo – historiografija. Znanstvena manifestacija i skup s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.05.2023. - 26.05.2023

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Ante Starčević (1823. – 1896, ), hrvatska glagoljica, Istarski razvod
(Ante Starčević (1823–1896), Croatian Glagolitic Script, The Istrian Book of Boundaries (Istrian Demarcation))

Sažetak
Manje je poznata činjenica da je Istarski razvod – taj iznimno važan srednjovjekovni pravni spomenik u kojemu se temeljem pravnoga postupka opisuju i određuju sporne međe i granice („termene i kunfine“) posjeda pojedinih istarskih seoskih „komuna“ (općina) koje su bile sporne, a prostirale se između tadašnjih feudalnih gospodara Pazinske knežije, Akvilejskoga patrijarha/Oglejske Patrijaršije i Mletačke Republike – prvi u historiografiji objavio upravo dr. Ante Starčević (1823. – 1896.). Učinio je to u Arkivu za povêstnicu jugoslavensku (knj. II.) 1852. godine, pod uredništvom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga i u izdanju Družtva za jugoslavensku povêstnicu i starine u Zagrebu, transliteriravši pritom izvorni glagoljički tekst u latinicu i opremivši izdanje svojim predgovorom, povijesno-filološko-pravnim i topografskim bilješkama te jednim listom faksimila izvornika. Prijepis je učinio na temelju primjerka Istarskoga razvoda koji je u svome vlasništvu imao dr. Ljudevit Gaj, a potonji mu ga je ne samo ustupio (to je tzv. Kršanski prijepis Levca Križanića – kanonik žminski i tinanski – iz 1546. koji se sada čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom: R 3677) već ga i poticao na rad. Bilo je to uoči neoapsolutizma u Hrvatskoj. Starčević je objavio Istarski razvod pod naslovom „Razvod istrianski od god. 1325.“ u odjeljku Arkiva naslovljenom „Povêstnica pravoznanstvena“, u kojemu su svoje mjesto našli i drugi važni hrvatski pravni spomenici – statuti i razvodi („Statut otoka Krka“, „Razvod medjah od Mosčenicah i Kožlaka“, „List od konfini med Bakrani, Grobnićani i Tersaćani“ i dr.). Jer konstatira Starčević: „Spomenik ovaj nije samo zato zlamenit, što se iz njega jasno vidi, da je kod otacah naših, jezik hervatski bio sasvim služben, a ne samo služben nego i diplomatički, – još onda, kad mnogi zapadni narodi nisu ni mislili, da bi svoj na to veličanstveno mesto uzneli (…).“ U izlaganju će se naglasak staviti na okolnosti izdavanja Istarskoga razvoda, egdotička načela, Starčevićevo školovanje i njegovu percepciju hrvatskoga glagoljaštva. O važnosti hrvatske povijesti u životu i djelovanju Ante Starčevića, a napose njezina srednjovjekovnog razdoblja u kojemu važno mjesto zauzima Istarski razvod, vjerno svjedoči i činjenica da je u svojoj oporuci upravo određena financijska sredstva namijenio „družtvu Cirila i Metoda u Istrii (…), družtvu za izkapanje davninah u Kninu (…), družtvu za hervatsku poviest u Splitu (…)“, tj. Družbi sv. Ćirila i Metoda za Istru, Hrvatskom starinarskom društvu/Kninskom starinarskom društvu i „Bihaću“, hrvatskom društvu za istraživanje domaće povijesti u Splitu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest

POVEZANOST RADA