Naslov
Hepatitis C - terapijske mogućnosti
(Hepatitis C - therapeutic options)

Autori
Smoljan, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.09

Godina
2017

Stranica
67

Mentor
Turčić, Petra

Ključne riječi
hepatitis C ; farmakoterapija
(hepatitis C ; pharmacotherapy)

Sažetak
Hepatitis je upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica (hepatocita), a može biti akutni i kronični. Upalu jetre mogu uzrokovati različiti uzročnici kao što su bakterije, virusi, alkohol, toksini pa čak i lijekovi. Od virusnih hepatitisa razlikujemo A, B, C, D, E... Svi ovi hepatitisi razlikuju se po načinima prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u kroničnu upalu i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre. Razlikuju se također i u postupcima liječenja. Hepatitis C uzrokuje virus hepatitisa C (HCV). To je RNA virus, koji postoji u 6 glavnih varijacija označenih od 1 do 6, a to su tzv. genotipovi. Prenosi se inficiranom krvlju. Prema procjenama, u svijetu je oko 150 milijuna ljudi zaraženo s HCV-om, a globalna prevalencija iznosi oko 2, 2 %. Infekciju HCV-om možemo kategorizirati u dva stupnja. Prvi stupanj predstavlja akutna, a drugi stupanj kronična infekcija. Akutni stadij predstavlja razdoblje prvih 6 mjeseci infekcije, te može biti bez primjetnih simptoma. Manji broj ljudi inficiranih s HCV-om prirodno izbacuju virus iz tijela tijekom prvih 6 mjeseci, dok u većine će doći do razvoja kronične infekcije. I kronična infekcija može biti bez simptoma, i to dugo vremena. Često se događa da i kad se iskažu simptomi kao što su umor, depresija, nesanica, problemi s kožom, bol i probavne smetnje, osobe ni ne pomisle na hepatitis, jer svim ovim simptomima mogu biti i drugi uzroci. Hepatitis C ako se ne liječi može dovesti do ciroze jetre, karcinoma jetre i do smrti. Vrlo važno ga je i čim prije dijagnosticirati, utvrditi genotip virusa, te procijeniti oštećenje jetre (kako bi se moglo započeti s adekvatnom terapijom), a pri tome se koriste različite dijagnostičke metode. Liječenje se može provoditi interferonom, ribavirinom, te direktnim antivirusnim lijekovima (DAA-ovima), tj. njihovim kombinacijama. Do 2011. godine, standard liječenja je bila kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina (tzv.dvojna terapija). Nakon toga, dvojna terapija proširena je dodavanjem DAA-ova, te je omogućena primjena trojne terapije. Primjenom trojne terapije ostvareni su veliki pomaci u postotku izlječenja, odnosno postizanju održivog virološkog odgovora (SVR-a), koji predstavlja osnovni cilj terapije. Danas je dostupna i tzv. bezinterferonska terapija. Uvođenjem DAA-ova u terapiju omogućen je SVR i preko 90 %. Vrlo važna je i adherencija bolesnika kod liječenja hepatitisa C, jer viša adherencija kod primijenjenog režima je povezana s višim HCV virološkim odgovorom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA