Naslov
Ante Starčević u enciklopedici Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1823 - 1950 - 2023)
(Ante Starčević within encyclopedias of the Miroslav Krleža Lexicographic Institute (1823 - 1950 - 2023))

Urednik/ci
Hameršak, Filip ; Jermen, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, antologija, pregledna

Izdavač
Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Grad
Zagreb

Godina
2023

Stranica
41

ISBN
978-953-268-069-0

Ključne riječi
Ante Starčević, Hrvatska, Austro-Ugarska, Miroslav Krleža, Antun Gustav Matoš, Jaroslav Šidak, Ivo Banac, Mihela Melem Hajdarović, Stjepan Matković, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, biografija, bibliografija
(Ante Starčević, Croatia, Austria-Hungary, Miroslav Krleža, Antun Gustav Matoš, Jaroslav Šidak, Ivo Banac, Mihela Melem Hajdarović, Stjepan Matković, Miroslav Krleža Lexicographic Institute, biography, bibliography)

Sažetak
Pri izmaku prve četvrtine 21. stoljeća napunilo se dvije stotine godina od rođenja političara i publicista Ante Starčevića, najmlađega od četverice hrvatskih javnih pregalaca koji su svojim djelovanjem zacijelo ponajviše obilježili znatan dio 19. stoljeća. Istovjetne obljetnice Ljudevita Gaja (2009), Ivana Mažuranića (2014) i Josipa Jurja Strossmayera (2015) obilježene su proteklih godina u većem ili manjem opsegu, katkad u znaku novih interpretacija, a i činjenica u svezi s njihovim djelovanjem. Najmanji zajednički nazivnik za svu četvericu bio bi nastojanje oko izgradnje moderne hrvatske nacije, uz optiranje – više ili manje uvjetovano – za različite mehanizme i paradigmatske sklopove, od kojih su neki u bitnome odredili i zbivanja 20. stoljeća, zaključno s posljednjim desetljećem. Nadovezujući se, nepovezano, ali i u sukobu, više ili manje cijenjeni od suvremenika i nasljednika, s užim ili širim krugovima sljedbenika i štovatelja, katkad i pomalo zaboravljeni ili čak potisnuti u promjenjivim političkim i svjetonazorskim okolnostima, naraštajima rođenima u 21. stoljeću po svoj prilici ni Gaj ili Mažuranić, ni Strossmayer ili Starčević ne znače mnogo. Pa ipak, među njima, jedini je Starčević, primjerice, uznosito spominjan tijekom prvih sjednica i 1942. u Hrvatskom državnom saboru NDH i 1943. u Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnoga oslobođenja Hrvatske, za Hrvatskoga proljeća te opet na početku 1990-ih kao jedno od triju ishodišta (uz republikanski seljački pokret Stjepana Radića i nacionalno svjesne komuniste) stranke koja je na prvim demokratskim izborima dobila većinu glasova. Također, od navedenoga četverolista, jedini je Starčević dugotrajno imponirao mladima svojom beskompromisnom osobnošću, i to ne samo desnima nego u stanovitoj mjeri i lijevima, uključujući utemeljitelja Leksikografskoga zavoda Miroslava Krležu, koji ga je barem 1933. nazvao i »najlucidnijom našom glavom«. Kontekst nakon 1945. bio je, dakako, znatno drukčiji, no pod Krležinim nadzorom Starčević je povoljno intonirane članke dobio u Enciklopediji Leksikografskoga zavoda 1964. te, znatno opsežniji, donekle s drukčijih polazišta, mjestimično i kritičan, u Enciklopediji Jugoslavije 1971. Ne računajući ponovljenu ili krajnje sažetu leksikonsku obradbu, članci o Starčeviću objavljeni su i u Krležijani 1999., Hrvatskoj enciklopediji 2008., Hrvatskoj književnoj enciklopediji 2012., Leksikonu Antuna Gustava Matoša 2015. te u mrežnoj inačici Hrvatskoga biografskoga leksikona 2023. Neki od tih članaka potpisani su, neki nisu, no na svima su, uz neposrednoga autora ili autoricu, radili i članovi uredništava, Jezične redakcije odnosno Službe korekture, jer dobra enciklopedija ili leksikon nužno su zajednički pothvat, a onda, barem na stanovit način, i izraz šire zajednice. Zajednički pothvat bio je i Bibliografski katalog periodike, izveden u Leksikografskom zavodu 1950- ih, u kojem je među 2 200 000 bibliografskih jedinica evidentirano i približno 200 Starčevićevih te više od 1200 onih o njem. Okupivši navedenih sedam tekstova, knjižica koju čitate sadržava, dakle, najnoviju biobibliografsku sintezu o Starčeviću, ali i starije prinose, koji mu pristupaju iz različitih perspektiva, te – na ovitku – ne sasvim nasumičan odabir kartica iz Bibliografskoga kataloga, od kojih bi neke mogle biti novost i boljim poznavateljima. Obilježavajući obljetnicu, knjižica nas stoga, s jedne strane, uvodi u razmatranja o Starčevićevoj povijesnoj ulozi, njegovu današnjem i sutrašnjem značenju, ali, s druge strane, i u promišljanja o tom kako iscrtati prihvatljive granice interpretacije njegova mnogostrukoga djela. Aktualne odgovore na to i slična pitanja, vjerujem, dat će 25. i 26. svibnja 2023. i znanstveni skup Ante Starčević: lik – djelo – historiografija, u temeljnoj organizaciji Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te suorganizaciji Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije toga fakulteta, Hrvatskoga državnoga arhiva, Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Odjela za povijest Matice hrvatske, Odsjeka za povijest i Znanstvenoga zavoda Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (PROSLOV FILIPA HAMERŠAKA, str. 3)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti, Povijest, Povijest umjetnosti, Književnost, Kroatologija

Napomena
Bibliofilsko izdanje otisnuto u 100 primjeraka u
povodu 200. obljetnice rođenja Ante Starčevića (23.
svibnja 2023).

POVEZANOST RADA