Naslov
Pharia, rimsko naselje na otoku Hvaru
(Pharia, Roman settlement at the Island of Hvar)

Autori
Tarbušković, Vinko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Odjel za arheologiju

Mjesto
Zadar

Datum
Podatak o recenziji nije dostupan

Godina
2013

Stranica
104

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Klasična arheologija ; antička povijest ; grčka kolonizacija ; Pharos ; rimski period ; Pharia
(Classical archaeology ; Ancient history ; Greek colonization ; Pharos ; Roman period ; Pharia)

Sažetak
Na otoku Hvaru možemo ustanoviti kontinuitet razvoja života i kulture kroz čitavu povijest. On se sagledava u svim područjima ljudskog razvoja, pa tako i na području koje se odnosi na naše proučavanje, počevši od kraja II. ilirskog rata 219./218. g. pr. Kr., pa do III. stoljeća po Kristu. Vidimo da grad nije prestao funkcionirati kada je na njega kročila noga rimskog vojnika u II. ilirskom ratu. Prema povijesnom izvoru navodi se rušenje bedema Farosa, ali ono nije značilo ujedno i gašenje života u njemu. Štoviše, Rimljani su u savezništvu sa Farosom, a dokaz tome je sazivanje gradskog vijeća i obnovu veza grada koji se našao u krizi s „maticom domovinom“ u Parosu, o čemu nam svjedoči farska psefizma s kraja 3. st. pr. Krista. Čak se navodi savezništvo i prijateljstvo s Rimom. Farosu je priznat status žrtve Demetrijeve kratkotrajne tiranije te se obnavljaju veze grčkih kolonija, Epidamna, Apolonije, Ise i Farosa, koje su prekinute ilirskim ratovima. Osim Farske psefizme, koja ipak govori o obnovi grada ali i statusu Farosa u novim okolnostima, svjedoci obnove grada su lokalna keramička produkcija i kovnica novca koja produžava svoj radni vijek kroz 2. i 1. st. pr. Krista. To je jasan pokazatelj da se u Farosu nastavljaju život i njegova gospodarska djelatnost. Otok Hvar i naselje u Farosu za to su bili više nego povoljni, s obzirom da su prirodne karakteristike upućivale na sigurnost starogradske luke i polja koje je bilo u zaleđu. Kako sam već u prethodnom razmatranju napomenuo, nedostatak povijesnih izvora nadomjestit će nam arheologija koja nam može popuniti tu veliku povijesnu prazninu. Kada proučavamo povijest otoka Hvara u vremenu od kraja 3. st. pr. Krista pa do 3. st. poslije Kr., moramo to staviti u širi kontekst povijesnih zbivanja na obali i okolnim otocima. Na otoku Hvaru pronašla se dosta velika količina novca dinasta Baleja, od čega je sigurno veliki broj kovan u kovnici Farosa, ali ipak nemamo dokaza da se njegova vlast protezala i nad otokom. Poslije toga, kroz 2./1. st. pr. Kr. imamo relativno dobro opisane ratove između Rimljana i Delmata ali se Faros nigdje izrijekom ne spominje, za razliku od Ise. Isa je ovdje direktno involvirana, jer su njeni posjedi na kopnu, Tragurion i Epetion, bili ugroženi. Time su neposredno ugroženi i interesi Rima, zbog čega je i došlo do rimske vojne intervencije. Jedina vijest koja se možda može povezati sa otokom je za vrijeme građanskih ratova, kada je došlo do sukoba Cezarovih i Pompejevih snaga u poznatoj pomorskoj bitci kod Tauride, za koju neki autori smatraju da se nalazila u hvarskom akvatoriju. Izuzev toga, nikakve druge vijesti nemamo osim Plinijevog spomena cum oppido Faria. Mnogi znanstvenici i danas raspravljaju o čemu je tu točno riječ, bez da je itko dao decidirani zaključak. Neki u tome vide municipalitet rimske Farije, dok drugi tvrde kako je Farija bila prefektura Salone. Pobornici davanja municipaliteta rimskoj Fariji temelje svoje zaključke na analizi natpisa koji je pronađen u Kupinoviku pokraj Dola, koji spominje skupštinu grada. Svakako, dok se ne pronađe još jedan natpis, koji će ovu dvojbu riješiti, ne možemo dati konačan zaključak. Ja bih nadodao, da u prilog ovome ide i obiman arheološki materijal koji je pronađen prilikom istraživanja u Starom Gradu i okolici, kao i onaj materijal koji je poznat od prije, sakupljen od brojnih arheologa amatera kroz 19. i 20. stoljeće. Po tom materijalu vidimo da je život u rimskoj Fariji bio intenzivan, i da se on nije samo odvijao u gradu nego u polju i diljem otoka gdje su teren i obradiva zemlja to dopuštali. Takav bogat život, zasvjedočen je disperzijom arheološkog materijala. Posebno je zanimljivo starogradsko polje, koje je svojim nastavkom života, kao i adaptacijom striga – parcela iz grčkog perioda, dokazalo kontinuitet življenja na otoku. Osim mjernog prilagođavanja parcela, u polju se grade i vile rustike, koje nam daju obilje materijala, i svjedoče o intenzivnoj gospodarskoj djelatnosti u njemu. Otok Hvar se u potpunosti inkorporirao u rimski način života, ako ne u 1. st. pr. Kr., onda svakako od vremena cara Augusta, kada imamo potpunu potvrdu rimske dominacije što se tiče urbanizma rimske Farije i arheološkog materijala koji je pronađen. Takvo stanje na otoku potrajat će sve do 4./5. stoljeća kada i otok Hvar osjeti promjene koje su se počele događati na kopnu, a tiču se sve češćih provala Barbara u Rimsko carstvo, te njegovo polagano rastakanje u stalnim krizama koje je ono proživljavalo. Kasna antika navijestit će nove odnose na otoku, koji će označiti ponovno jačanje gradine na mjestu današnjeg grada Hvara, ali to je predmet proučavanja za jednu drugu radnju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA