Naslov
Perzijsko carstvo: upravljanje i prihodi
(Persian Empire: Admnistration and revenues)

Autori
Brakus, Bruno

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
09.07

Godina
2015

Stranica
84

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Perzijsko carstvo ; ekonomska povijest ; upravljanje
(Persian Empire ; Economic history ; Administration)

Sažetak
Ahemenidsko carstvo kao jedno od najvećih imperija u povijesti nastalo je u kratkom razdoblju od samo jedne generacije, koliko je trebalo da pod Kirom II od regionalne sile postane najveće carstvo do tada. Jedan od glavnih razloga uspjeha, odnosno trajnosti rezultata ahemenidske osvajačke politike je zadržavanje administrativnih, ekonomskih, kulturnih, vjerskih pa i političkih struktura u osvojenim zemljama. Time su Ahemenidi postajali baštinici prijašnjih carstava i ostalih država. Takvu situaciju pronalazimo u Elamu, od čije su civilizacije Ahemenidi preuzeli mnoge tehnike administrativne i fiskalne politike, te koja je dala neizbrisiv pečat ranom Perzijskom Carstvu pod Ahemenidima. Babilonija je sa svojim elaboriranim administrativnim sustavom također pružila Ahemenidima već postojeću administracijsku tradiciju koju su Perzijanci znali iskoristiti podredivši ju nadzoru satrapa, koji su bili spona između nižih razina upravljanja i središnje vlasti, odnosno samog vladara. Slična je situacija i s Egiptom gdje se za vrijeme perzijske uprave nastavljaju stare administrativne strukture u vidu noma, iako Ahemenidi uvode i svojevrsnu paralelnu perzijsku administraciju. U područijma bivše lidijske države također su djelomično iskorištene već postojeće administrativne tradicije. Iz svih izvora kojima raspolažemo da se isčitati da je Ahemenidsko carstvo bilo apsolutna monarhija u punom smislu riječi. Nema nikakvih naznaka da su se ahemenidski vladari oslanjali na nekakvo tijelo koje bi moglo ograničiti njihovu moć. Iako pojedini vladari iskazuju svoju privrženost vrhovnom bogu Ahura Mazdi, Mitri, Anahiti, te još nekim iranskim i neiranskim božanstvima, te iako su magi za koje se tvrdi da su imali svećeničke funkcije u perzijskom i medijskom društvu imali važnu ulogu na dvoru, nema nikakve potvrde da je vladareva moć bila ograničena ikakvim vjerskim autoritetom. Vladar je sa svojim dvorom predstavljao središnju vlast carstva koja je imala glavne rezidencije u Pasargadu, Perzepolisu, Ekbatani, Suzi i Babilonu, no koja je često bila u pokretu, pri čemu je vrijedilo pravilo da je sjedište carstva tamo gdje se nalazi vladar. Ahemenidi su da bi označili svoju univerzalnu vlast, odnosno pretenziju za njom, rabili titule poput Velikog Kralja, Kralja Kraljeva, Kralja zemalja, Kralja četiriju strana svijeta itd. Time su iskazivali svoju nadmoć kako nad svojim podložnicima tako i nad vladarima susjednih političkih zajednica. Da bi upravljali svojim golemim carstvom Ahemenidi su ga podijelili u velike administrativne jedinice pod upravom vladarevih povjerenika zvanih satrapi. Podijela carstva na administrativne jedinice zvane satrapija je primjenjivana od uspostave imperija, no sistematizacija satrapske administracije je usljedila tek pod Darijem I. Broj satrapija je varirao tokom vremena, te se može pretpostaviti postojanje između 20 i 30 satrapija pod Ahemenidskim carstvom. Da bi što učinkovitije upravljali dodijeljenim im područijma satrapi su na raspolaganju imali velika sredstava kako u vidu imanja povezanih s njihovom službom, kraljevskih imanja povjerenih im na upravu, te brojnih davanja kako kraljevskog, tako i satrapskog poreza. Velik dio poreza iz jedne satrapije je uobičajeno ostajao na teritoriju dotične satrapije gdje bi činio fondove iz kojih su se isplaćivali različiti troškovi satrapske i carske administracije. Vladar je s druge strane izravno dobivao godišnji tribut i darove koje su mu donosili predstavnici priznatih naroda unutar njegova carstva. Osim što je bio na čelu civilne administracije satrap je na raspolaganju imao i određene vojne snage, iako nije nužno postajao vojni zapovjednik, čak ni u situaciji kada se rat vodio na teritoriju njegove satrapije. Satrapi su morali sudjelovati u obrani carstva i svojih satrapija na bilo koji način u skladu s zapovijedima Velikog Kralja. Na raspolaganju su im bili vojni koloni iz raznih dijelova carstva koji su dobivali zemlju u zamjenu za vojnu službu i plaćanje davanja, zatim postrojbe koje su osiguravali vladari podložnih naroda, ili koje su na raspolaganje stavile razne hramske zajednice, vojnici unovačeni za plaću, kako strani tako i domaći. Kao pojačanje ovim postrojbama ali i kao svojevrsno osiguranje od pobuna satrapa, diljem satrapija su formirani garnizoni koji su izravno bili podređeni središnjoj vlasti. Satrapska je razina administracije bila monotipična za čitavo carstvo no niže razine, te eventualna viša razina nisu. Zbog velikog broja satrapija pojavio se problem njihova učinkovitog nadziranja, te se pojavila potreba za grupiranjem pojedinih satrapija u cjeline nad kojima je vlast imao od vladara opunomoćeni dužnosnik zvan karan. Ova je funkcija obično vezana uz zapovjedništvo nad vojnim snagama nekoliko satrapija, no iz izvora se može uvidjeti da su ovi dužnosnici nadzirali razne aspekte satrapske administracije. Dužnost karana nikada nije bila sasvim standardizirana, te je jednostavno predstavljala osobu kojoj je vladar povjerio nadzor nad nekoliko satrapija, ili područja sastavljenog od dijelova više satrapija. Satrapi su bili upravitelji najvećih administrativnih jedinica Ahemenidskog carstva, no Veliki Kralj je mogao dati nekoj osobi ovlasti koje su nadilazile one satrapske te tako stvoriti još viši sloj dužnosnika. Satrapije su se u pravilu dijelile na provincije koje su se na imperijalnom aramejskom nazivale medine. Njima su se na čelu nalazile fratarake, koji su predstavljali "satrape u malom", raspolagali su vlastitim administrativnim aparatom te bili odgovorni za održavanje reda i mira u svojim provincijama. Na ovoj razini nailazimo na politipičan administrativni ustroj, budući da su specifičnosti određenih područja zahtjevali prilagodbu administrativnog ustroja. Tako npr. imamo slučaj feničkih gradova-država koji su iako u sastavu carstva zadržali visoku autonomiju te vjerojatno nisu bili organizirani u provinciju. Osim toga Ahemenidi su provodili politiku zadržavanja članova lokalnih vladajućih struktura na njihovim položajima nakon osvajanja te je stoga carstvo bilo prepuno raznih dinasta, što je posebno bilo vidljivo u Maloj Aziji, gdje se pojavljuju razni lokalni vladari u Kariji, Likiji, Paflagoniji itd., čija bi se vlast mogla smatrati ekvivalentnom onoj fratarake u medini. Za upravitelja dijelova satrapije uvriježio se i grčki naziv hiparh, no tim se pojmom obuhvaćaju i fratarake i nasljedni dinasti, a ponekad čak i satrapi, stoga je često teško odrediti administrativnu razinu kojoj pojedini hiparh pripada. Na nižim administrativnim razinama politipičnost uprave je još izraženija. Iako imamo potvrde o upraviteljima podprovincija u sastavu medina, iz ostalih izvora da se zaključiti da su najniže administrativne razine u velikoj mjeri bile nasljeđene od prijašnjih državnih formacija. Za to najbolji primjer pruža satrapija Babilonija. Na ovom području s višetisućljetnom državnom tradicijom postojali su razni oblici lokalne uprave. Jedan od njih su bili i hramovi, koji su i u ahemenidskom razdoblju sačuvali velik društveni utjecaj u Mezopotamiji, te su predstavljali i svojevrsnu administrativnu jedinicu, koja je osim što je morala plaćati fiskalna davanja, morala održavati određen broj vojnika koji su u svakom trenutku trebali biti spremni na vojni pohod. Administracija Babilonije je pritom bila organizirana kroz satelitski odnos manjih naselja prema većim, što je odgovaralo tradicionalnoj organizaciji ovog područja. Pritom se kao primjer administrativnih razina ahemenidske vlasti u Babiloniji može uzeti postupak prikupljanja poreza među židovskim vojnim kolonima u području Borssipe. U ovom slučaju porez se prikuplja u selima oko gradića Al-Yahuda, gdje se nalaze židovski naseljenici, potom predstavnici zajednice nakon što su naturalna davanja uz pomoć određenih poslovnih grupacija zamijenili za srebro, prikupljeni porez šalju u Bit-Našar, odnosno u središte područja u kojem se nalazi Al-Yahud, potom upravitelj Bit-Našara, prikupljeni porez šalje višim instancijama vlasti u Borssipu, koja je mogla biti sjedište jedne provincije ili podprovincije. Potom se prikupljeni porez prosljeđuje u Babilon. U samom Babilonu se pritom nalazi sjedište dviju razina upravljanja, provincije ili podsatrapije, te same satrapije, čemu se može pridodati i uprava samog grada. Dakle ahemenidske su vlasti ovisno o potrebi mogle formirati i dodatne administrativne razine poput one podsatrapije koje nisu bile uobičajene u administrativnom ustrojstvu ali su zbog specifičnosti nekih satrapija bile potrebne u pojedinim područijma carstva. Ahemenidi nisu podložnim narodima nametali jezik, vjeru ili kulturu, njihov cilj je bio osigurati redovno plaćanje poreza i ostalih davanja, koji su osiguravali učinkovit rad administracije i održavanje hijerarhije na vrhu koje se nalazila visoka perzijska aristokracija na čelu s Velikim Kraljem. Da bi plaćali poreze podanici su morali i sami zarađivati, a da bi to pospješili perzijski su vladari provodili ekonomsku politiku usmjerenu na povećanje obradivih površina navodnjavanjem sušnih područja. Osim što su u Mezopotamiji održavali i proširivali već izgrađene sustave za navodnjavanje, Ahemenidi su proširili tehnike navodnjavanja diljem svog carstva, od Horezmije do Egipta. Perzijsko Carstvo je odgovorno i za širenje kovanog novca po golemom području Bliskog istoka i centralne Azije, iako ne treba precijenjivati njegovu ulogu u ekonomiji carstva. Složeni administrativni sustav kakav je obilježavao Perzijsko Carstvo pod Ahemenidima trošio je velike količine resursa samo na održavanje. Da bi spriječili pretjerano trošenje koje bi uskoro financijski iscrplo carstvo i dovelo do njegovog urušavanja, Ahemenidi su razvili izniman fiskalni konzervatizam kad je riječ o rashodima carskih riznica. Cilj ahemenidske fiskalne admnistracije je bio osigurati samoodrživost svake administrativne jedinice, te čak i pojedinih vojnih postrojbi koje su se financirale s dodjeljenih im imanja. S druge strane vladar je imao siguran prihod od tributa i darova koje je dobivao od podložnih naroda koji su upravo radi plaćanja carskih tributa bili podijeljeni u tzv. tributne nome, koje se nekada ne poklapaju s granicama satrapija. Težnja dvora je bila da što manje prikupljenog tributa napusti riznice Perzepolisa i ostalih prijestolnica. Mnogi su stoga smatrali da je sustavno skladištenje vrijednosti u carstvu naposljetku dovelo do nedostatka plemenitih metala na tržištu što se negativno odratilo na razvoj trgovine i ekonomije općenito. Iako je većina tributa zaista "deponirana" u carske riznice bez namjere ponovnog puštanja u optjecaj, treba imati na umu da je tribut predstavljao samo manji dio davanja koja su podanici carstva plaćali u obliku poreza i ostalih davanja koja su se slijevala u razne riznice diljem carstva, iz kojih su se potom ta sredstva vraćala u opticaj plaćanjem službenika, plaćenih vojnika, građevinskih projekata i sl. Osim toga iskorištavanje rudnika plemenitih metala stalno je donosilo nove količine plemenitih metala na tržšte, te tako nadoknađivalo onaj dio koji je bio "trajno deponiran" u riznicama. Carstvo je stoga moglo održavati zdravu ekonomiju koja je opet punila riznice i time omogućavala održavanje carstva. Ahemenidi su kroz svoju strategiju zadržavanja postojećih administrativnih struktura i poreznog sustava uspijeli stvoriti politički organizam koji će se kroz 220 godina prostirati od Inda od Propontide, te od Syr Darje do prvog katarakta na Nilu. Nad tim prostorom Ahemenidi su stvorili carstvo koji je uključivalo na stotine naroda, gradova-država, vjerskih tradicija i jezika, kojima je jedina zajednička značajka bila podložnost ahemenidskoj vlasti, koja je na vrlo učinkovit način organizirala njihov život i rad, te time omogućila stvaranje i održavanje carstva u dotada neviđenim razmjerima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA