Naslov
Političko i povijesno značenje Ise
(Political and historical significance of Issa)

Autori
Ivandić, Antonija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
10.07

Godina
2014

Stranica
77

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; grčka kolonizacija ; rimska urbanizacija ; Jadran ; Vis (Issa)
(Ancient history ; Greek colonization ; Roman urbanization ; Adriatic ; Vis (Issa))

Sažetak
U ovom radu proučavali smo političko i povijesno značenje grčke kolonije Ise. Općenito, da bi se uopće moglo nešto reći o bilo kojem području ili iz antike ili iz nekog drugog razdoblja važno je prvo proučiti izvore. Postoji nekoliko vrsta izvora bilo pisanih bilo materijalnih. Pisani izvori koje dijelimo na literarne i epigrafske dotakli su se naše obale pa tako i samog grada Ise. Antički pisci, među kojima su Pseudo-Skilak, Pseudo-Skimno, Teopomp, Efor, Timej, Polibije, Tit Livije i drugi većinom su pisali zemljopisna i povijesna djela i uvidjeli su važnost tog grada. Iako je većina djela danas djelomično sačuvana ipak pijene našu pozornost i daju nam temelje za znanstveno-povijesna istraživanja do te mjere da pitanja poput imena Issa – Lisson koje se javlja kod Diodora Sikluskog i danas izazivaju rasprave. U cijeloj priči nezaobilazni su epigrafski izvori kojih je bilo i na Isi. Pisani su kako grčkim tako i latinskim jezikom. Ti natpisi su imali različite razloge nastajanja, bilo da su bili posvetni, zagrobni i slično. Od natpisa iz doba isejske samostalnosti pronađeno je tridesetak većih ili manjih ulomaka pisanih dorskim dijalektom grčkog jezika. Natpis pisan grčkim jezikom, posvećen Kaliji, smatra se najstarijim pisanim spomenikom na našim prostorima i vrijedno je svjedočanstvo sukobljavanja Grka s Ilirima. Pronađen je na jednoj od isejskih nekropola. Zahvaljujući jednom drugom natpisu, Lumbardskoj psefizmi, doznaje se da je Isa osnovala koloniju na istočnom dijelu otoka Korčule. Natpisi iz isejske naseobine Tragurija i solinski natpis pokazuju nam kakav je bio odnos Ise i Rima, a natpisi Kvinta Numerija Rufa i Druza jasni su pokazatelji Cezarove težnje da uspostavi čvršću kontrolu Ise. Merkurov natpis, posvećen bogu trgovine i Festov natpis, s druge strane, tiču sasvim drugog aspekta. Oni pokazuju gospodarsku razvijenost Ise. Iz svega toga, zajedničkom analizom spomenutih natpisa vidljiva je i politička i gospodarska važnost grada. Materijali izvori Ise svjedoče nam o urbanističkoj, arhitektonskoj, umjetničkoj i obrtničkoj važnosti tog mjesta. Isa je imala razvijenu kovnicu novca i njen novac se smatra među prvim novcem kovanim na istočnoj obali Jadrana. Isa je imala mnogo svojih dostignuća, a kovanje novca zasigurno spada u jedno od njih. Sve od sredine 4. st. pr. Kr. pa do kraja 2. st. pr. Kr. Isa je imala svoj novac. Isa je osnovana kao planirani grad po tzv. Hipodamovoj shemi. Nažalost, dosta toga na Isi je uništeno ili devastirano, ali se ipak mogu prepoznati ostaci bedema, luke, pravilni raster gradskih ulica i ostaci helenističke kuće. Luka u Isi je imala veliko značenje jer je ona kao otočni grad, gotovo sve što je trebala dopremala morem. Ostaci luke danas su vidljivi samo roniocima. Posebno su bile važne nekropole. Pogreb na Isi je spadao među najsvetije dužnosti. Isa je imala svoje nekropole na današnjim položajima Mrtvilo i Vlaška njiva gdje su pronađeni ostaci grobnica kao i ostaci nadgrobnih spomenika. Rimska Isa je posebno poznata po termama iz 1. st. poslije Krista koje su imale mozaike, točnije sačuvan je mozaik na kojemu se nalaze četiri modra dupina. Imala je i svoj teatar kao mjesto zabave. Oko prave godine osnutka Ise, kao dorske kolonije, vodile su se rasprave, no ono u čemu se autori slažu je da je to bilo tijekom 4. st. pr. Kr. Grčka kolonizacija Jadrana počela je dosta kasno i Grci su najčešće osnivali svoje kolonije na obali jer je more za njih bilo jedina komunikacija s matičnim područjem. Vjerojatno je, ako se prihvati ta činjenica, tu ležala važnost Ise koja je bila otočni grad s izvrsnom komunikacijom prvenstveno zahvaljujući svojem položaju. Isa se jako brzo razvila u i snažni trgovački centar i iako je sa svojih 10-ak hektara zemlje bila premala ipak je imala razvijenu zemljoradnju i gospodarstvo. Tradicionalno je prihvaćeno da je Dionizije Sirakuški u skladu sa svojom politikom osnovao na Jadranu koloniju na Visu, a to se zbilo negdje poslije 397. g. pr. Kr. Ustav na Isi bio je demokratski i narod je odlučivao što će se prihvatiti, a što ne. Može se zaključiti da je narod bio nositelj vlasti u Isi i njenim naseobinama. Narod je bio jednakopravan u Isi i svi su građani bili socijalno jednaki. Osamostaljenje Ise dogodilo se nakon smrti Dionizija Starijeg čime je Isa postala samostalan grčki polis. Isa je, da bi učvrstila svoju trgovinu i položaj, osnovala svoje naseobine na kopnu i tako je dobila jake gospodarske veze i u unutrašnjosti. Vjerojatno je jedan od drugih razloga osnivanja naseobina bio i nedostatak polja na vlastitom teritoriju. Osnovala je oko 3. st. pr. Kr. naseobine na području današnjeg Trogira, Stobreča, Solina i današnjeg Resnika i naseobinu na Lumbardi. Naseobine su imale svoju samostalnost, ali su politički i gospodarski bile ovisne o Isi. Isa je sudjelovala i u ratnim događajima u tom razdoblju te s Rimom sklopila savez o uzajamnom prijateljstvu. Isa je dugo vremena imala status jedne nezavisne države i imala je izuzetno značenje vojnog i političkog faktora na srednjem Jadranu. U građanskom ratu Cezara i Pompeja prešla je na stranu Pompeja što ju je koštalo slobode i položaja. Gubi svoju samostalnost pobjedom Cezara nad Pompejem. No, ni tada nije propala i dalje je imala razvijenu trgovinu, ali se politički više nije isticala kao prije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA