Naslov
Zanimanja žena u rimsko doba
(Women's occupations in the Roman period)

Autori
Vojković, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
10.07

Godina
2014

Stranica
58

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; društvena povijest ; rodne studije ; gospodarska povijest ; rimski period
(Ancient history ; Social history ; Gender studies ; Economic history ; Roman period)

Sažetak
Uzimajući u obzir društveni položaj žena u antici, može se uvidjeti kako su u domeni zanimanja žene bile u gotovo ravnopravnom položaju s muškarcima, za razliku od ostalih sfera. Žene viših društvenih slojeva nisu bile zaposlene u smislu svakodnevnog obavljanja određene djelatnosti, no ipak su imale određena zaduženja koja su morale svakodnevno izvršavati. Žene nižih slojeva mogu se naći u gotovo svakoj sferi rada, od rada na polju, medicinskih usluga, obrtu i trgovini, zabavljanju širih masa, uslužnih djelatnosti i slično. Rad je podijeljen na dvije glavne cjeline koje se sastoje od zanimanja žena unutar doma i zanimanja žena izvan doma. Među zanimanjima unutar doma zanimanja koje se stereotipno vežu uz žene je vođenje kućanstva i briga o robovima. Djelatnosti poput kuhanja obroka, čišćenja doma, predenja vune i čuvanja djece bili su svakodnevica žena nižih slojeva. Žene viših slojeva bile su zadužene za funkcioniranje domusa, kao i za nadgledanje kućnog rada robova i robinja. Proizvodnja odjeće bila je važan segment u životima Rimljana ; tkanje i predenje su pripadali tradicijskom naslijeđu, pa su tako žene viših i nižih slojeva učile presti, tkati, šivati i bojati tkanine. Postojale su specijalizirane bojaonice i tkanionice u kojima su radile žene. Još jedno zanimanje gdje su bile zastupljene žene je i odgoj djece. Rimski odgoj se prvenstveno odnosio na moralne i praktične vrline. Tako su majke svoje kćeri učile raznim vještinama. Specijalizirano zanimanje koje pripada odgoju djece je zanimanje hraniteljice (nutrix). Hraniteljice su dojile i brinule se o djeci što je poznato najviše iz epigrafskih izvora. Religija je bila važna domena u svakodnevnom životu Rimljana. Izuzetno religiozni, Rimljani su štovali brojna božanstva i njegovali kultove. Religija je bila jedina sfera djelovanja gdje su žene mogle neometano sudjelovati. Poznate su svećenice koje su služile Boni Dei, čuvarice Vestinog hrama, svećenice u carskom kultu, svećenice koje su služile u lokalnim, gradskim kultovima, ali i svećenice u orijentalnim kultovima. Zanimanja žena koja su se obavljala izvan kućanstva zasigurno su bila zapaženija. Unatoč uvriježenom mišljenju kako su obrt i trgovina bile muške djelatnosti, epigrafski spomenici potvrđuju i zastupljenost žena u trgovanju robom, u upravljanju keramičarskim radionicama i slično. Poznate su kao patrone raznih udruženja, u prodavanju namirnica i žitarica, u izradi i prodaji raznih predmeta kao i u uslužnim djelatnostima poput ukrašivačica. Zanimanje koje je bilo izuzetno cijenjeno u antičkom svijetu je zanimanje liječnika. O tome svjedoče i zapisi antičkih pisaca koji opisuju kakve vještine i vrline primalje i liječnice trebaju posjedovati. Zanimanje liječnika se najčešće prenosilo s roditelja na djecu, ili su gospodari obučavali svoje robove i robinje, a nerijetko su supružnici oboje bili liječnici. Žene nižih društvenih slojeva često su izvor prihoda pronalazile poslužujući u gostionicama ili pružanjem seksualnih usluga. Upravljanje gostionicom bilo je društveno prihvaćenije zanimanje jer se smatralo da je priprema hrane produžetak uobičajenih ženskih kućanskih poslova. Zanimanje hospite možda također pripada kategoriji uslužnih zanimanja. Iako je njihovo zanimanje još uvijek predmet rasprava, pretpostavlja se da su njegovale vojnike, bile njihove priležnice ili radile u gostionicama. Važan segment u životima Rimljana bila je zabava. Poznato je kako su za zabavljanje širih masa služili gladijatori, no novija istraživanja otkrila su da su za istu svrhu služile i poneke gladijatorice. Siromašne žene borile su se kako bi zaradile plaću, a antički pisci navode kako su se i žene iz senatorskog staleža također borile u arenama. Uz zabavu, umjetnost je također zauzimala važnu ulogu u rimskoj državi. Često su se zanimanja umjetnica i zabavljačica međusobno prožimala, a služila su za zabavljanje masa. Tako su poznate glumice, plesačice, sviračice na raznim glazbenim instrumentima. Kao umjetnice, u pisanim izvorima poznate su najčešće pjesnikinje, zatim spisateljce, ali i slikarice. Analizirajući zanimanja žena može se uvidjeti njihova raznolikost. Čak i za razliku od uvriježenih mišljenja kako su određena zanimanja rezervirana za određene društvene slojeve, vidljivo je kao to nije uvijek bilo tako (gladijatorice koje su ponekad bile iz senatorskog staleža). Nažalost, epigrafski izvori nude samo osnovne podatke o zanimanjima - bolje rečeno samo njihov spomen, dok ostatak natpisa obično donosi samo još standardne podatke o ženama koje obavljaju dotična zanimanja (poput njihovog bračnog statusa, imena i dobi) i o eventualnim drugim spomenutim osobama (koje su obično bile na neki način vezane uz nju, bilo obiteljskim bilo drugačijim vrstama odnosa). Antički pisci svoj interes nalaze u važnim političkim, vojnim i društvenim događajima, dok život žena nižih slojeva i njihov rad ostaje nezabilježen. Zbog nedostatka informacija o životima i zanimanjima žena teško je rekonstruirati svakodnevicu žena bilo kojeg društvenog sloja. „Nevidljivost“ žena u prošlosti vjerojatno je rezultat tadašnjeg društvenog shvaćanja da žena nije potpuno biće kao muškarac, pa kao takva nije ni bila predmetom antičkih pisaca, uz pokoju iznimku. Nažalost i u suvremenoj povijesti interes povjesničara i povjesničarki okreće se krupnim i manje krupnim povijesnim događajima, a ne društvenoj povijesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA